P-3956/16

R. H.
O. S. U. S.
S.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

O. sud u S., po sutkinji mr. sc. Z. T., kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja Ž. S., iz Z., B. 20., O.:, koji
je zastupan po punomoćnici V. P. M., odvjetnici u Z., protiv tužene
M. G., iz S., D. 11., O.: , koja je zastupana po
punomoćnicima odvjetnicima odvjetničkog društva L. & V. u S., radi
isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene u nazočnosti
tužitelja i zamjenika punomoćnika tužene I. D., odvjetničkog vježbenika u
odvjetničkom društvu L. & Vrdoljak u Splitu, te proglašenja presude od 6. rujna

2021.

p r e s u d i o j e

Dužna je tužena u roku 15 dana platiti tužitelju iznos od 4.175,72 kn sa zateznim
kamatama koje teku od 5. lipnja 2012. do isplate po stopi od 14% godišnje od 5. lipnja
2012. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje
za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

r i j e š i o j e

I. Prigovor radi prebijanja se odbacuje.

II. Dužna je tužena, u roku 15 dana, nadoknaditi tužitelju parnični trošak ovog
postupka u iznosu od 4.150,00 kn s zateznim kamatama koje teku od presuđenja do
isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.

2 P-3956/16

Obrazloženje

1. Tužitelj je 26. srpnja 2016. podnio tužbu protiv tužene radi isplate. U tužbi se
navodi da je pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda I.-95/02 od 24. svibnja

2005. tužitelju i tuženoj naloženo da solidarno isplate iznose od 3,123,63 kn, 127,82 E.
u kunskoj protuvrijednosti i 2.932,35 kn sve za zateznim kamatama tužitelju iz tog
postupka J. V.. Nadalje, u ovršnom postupku da je od tužitelja naplaćen iznos
od 8.351,44 kn na ime podmire tog duga, dok od tužene ništa nije naplaćeno. Stoga
ovom tužbom tužitelj od tužene traži regres. Tužbenim zahtjevom tužitelj od tužene traži
isplatu iznosa od 4.175,72 kn sa zateznim kamatama od 31. srpnja 2015. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti
navodeći da se taj dug odnosio na trošak zakupnine obrta „M.“ vl. M.
G., a da je tuženik taj koji je na sebe preuzeo plaćanje svih troškova tog obrta,
dakle troškova zakupnine, režija i ostalih troškova.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze čitanjem prijedloga za ovrhu s
prilozima i rješenjem o ovrsi O.-1783-17 od 8. ožujka 2012., izjave od 11. listopada

1999., izjava od 24. rujna 2001., izjave od 21. svibnja 2001., saslušanjem tužitelja, te
čitanjem spisa ovog suda O.-1783/12, I.-95/02 i I.-1720/02.

4. U postupku je potrebno raspraviti sve činjenice odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Sukladno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a. i čl. 220. st. 2.
Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje ZPP, u svezi s odredbom
čl. 117. st. 1. ZID ZPP (Narodne novine 70/19), prema kojima je u našem pravnom
sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove
spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na
strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi
dokazi, te su utvrđene slijedeće činjenice.

7. Čitanjem pravomoćne i ovršne presude ovog suda I.-95/02 od 24. svibnja

2005. i presude Ž. suda u S. G.-4809/05 2. veljače2007., sud je utvrdio:
- da su tužitelj Ž. S. i tužena M. G. bili stranke u tom
postupku u svojstvu tuženika te da je tužitelj u tom postupku bio J. V.,
- da su navedenim presudama tuženici Ž. S. i M. G.
solidarno obvezani tužitelju J. V. isplatiti iznose:

- 3.123,63 kn sa zateznim kamatama koje teku od 17. siječnja 2002. do isplate,

- 894,25 kn sa zateznim kamatama koje teku od 6. prosinca 2001. do
isplate,

3 P-3956/16

- iznos od 2.932,35 kn (na taj iznos zatezne kamate teku od 25. svibnja

2005. do isplate),

- iznos od 127,82 Eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju
HNB-a na dan isplate, sa zateznim kamatama koje banke u mjestu
plaćanja isplaćuju na devizne štedne uloge po viđenju u Eur i to u kunskoj
protuvrijednosti.

8. Čitanjem ovršnog spisa ovog suda O.-1783/12, sud je utvrdio:
- da je J. V. ovrhu radi naplate predmetne tražbine pobliže opisane u
točki 7. ovog obrazloženja pokrenuo 5. ožujka 2012. protiv ovršenika Ž. S. i
M. G. te da je rješenje o ovrsi izdano 8. ožujka 2012.,
- međutim, ovrha je provedena samo na računu Ž. S. iz razloga što na
računu M. G. nije bilo sredstava,

- iz specifikacije naplate F. za O.-1783/12 proizlazi da je za predmetni dug od
Ž. S. naplaćeno ukupno 8.351,44 kn, dok od M. G. ništa nije
naplaćeno.

9. Dakle, pravomoćnom i ovršnom sudskom presudom utvrđeno je da su tuženici
Ž. S. i M. G. solidarno odgovorni za predmetni dug pobliže opisan
u ulomku 7. obrazloženja.

Pravomoćna sudska odluka djeluje između stranka na koje se odnosi te za njih
predstavlja individualni zakon kojeg su one dužne poštivati u cijelosti (res iudicata facit
ius inter partes). Nadalje, pravomoćna sudska presuda smatra se istinitom po načelu res
iudicata pro veritate habetur (presuđena stvar se prihvaća (uzima) kao istinita).
Slijedom navedenog ovaj sud ne može komentirati pravomoćne sudske odluke
(presude i rješenja), jer se one smatraju istinitima i zakonitima te predstavljaju zakon za
stranke na koje se odnose, ni može utvrđivati drukčije.

Stoga dakle, ne može ovaj sud, u ovom postupku, utvrđivati da bi za predmetni
dug bio odgovoran samo Ž. S. kako to tvrdi tužena. T. prigovor tužena je
trebala istaknuti za vrijeme trajanja postupka I.-95/02, jer dokazi (izjave) na koje se
poziva tužena datiraju iz 1999. i 2001., dakle prije donošenja presude u predmetu I.-
95/02.

Slijedom navedenog prigovor tužene da ne bi bila solidarno odgovorna s
tužiteljem za predmetni dug, i to temeljem priloženih izjava tuženika ukazuje se kao
paušalan, neargumentiran i usmjeren na odugovlačenje postupka.

10. Dakle, u konkretnom slučaju pravomoćnom i ovršnom sudskom presudom,
koja obvezuje obje parnične stranke (Ž. S. i M. G.) i predstavlja
za njih zakon, utvrđeno je da je tužena s tužiteljem solidarno odgovorna za predmetni
dug. Stoga je u nastavku potrebno raspraviti ima li tužitelj pravo regresa od tužene.

11. Odredbom čl. 423. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine
53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), dalje: ZOO/91 u svezi s odredbom čl. 1163. Zakona o
obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), dalje: ZOO,
propisano je da dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika
da mu naknadi dio obveze koji pada na njega.

4 P-3956/16

Odredbom čl. 424. st. 1. ZOO-a propisano je da ako nije što druge ugovoreno ili inače ne proizlazi iz pravnih odnosa sudionika u poslu, na svakog dužnika dolazi jednak dio.

12. Iz citiranih odredbi proizlazi da solidarni dužnik koji u cijelosti isplati dug ima
pravo regresa prema drugom solidarnom dužniku, i to u jednakom dijelu, ako nije što
druge ugovoreno ili inače ne proizlazi iz pravnih odnosa sudionika u poslu.
U konkretnom slučaju iz pravomoćne i ovršne presude ovog suda I.-95/02 od 24.
svibnja 2005. i presude Ž. suda u S. G.-4809/05 2. veljače 2007., proizlazi
da su tužitelji tužena solidarno odgovorni za predmetni dug pobliže specificiran u ulomku

7. obrazloženja. N., u tim presudama nisu određeni njihovi udjeli u predmetnoj
solidarnoj obvezi što znači da tužitelj ima pravo regresa za pola iznosa kojeg je platio na
ime podmirenja predmetne solidarne obveze.

Kako je naprijed utvrđeno i navedeno iz specifikacije naplate F. za O.-
1783/12 proizlazi da je za predmetni dug od Ž. S. naplaćeno ukupno 8.351,44
kn, dok od M. G. ništa nije naplaćeno. Stoga tužitelj ima pravo regresa u
pogledu iznosa od 4.175,72 kn (8.351,44 / 2 = 4.175,72) sukladno odredbama čl. 423.
st. 1. i 424. st. 1. ZOO-a.

13. Iz specifikacije naplate F. za O.-1783/12 razvidno je da je ukupan iznos
od 8.351,44 kn od Ž. S. naplaćen u više navrata te da je zadnji datum naplate
bio 5. lipnja 2012. Stoga tužitelju pripadaju zatezne kamate od 6. lipnja 2012., a
sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 1. ZPP-a.

Naime, odredba čl. 29. ZOO-a propisuje da tuženik koji je u zakašnjenju s
plaćanjem navedene novčane obveze, duguje tužitelju osim glavnog duga i zakonske
zatezne kamate za vrijeme od kada je obveza dospjela, pa do njene podmire. Stopa
zakonske kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO 05 i Prosječnoj kamatnoj stopi na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 64/19, 1/20).

14. Za istaknuti je i to da u spisu ne priliježe niti jedan dokaz da je tužena
podmirila utuženu tražbinu. Time tužena nije dokazala podmirenje duga, a što je dužna
sukladno pravilu o teretu dokaza (čl. 7. st.1., čl. 219. st. 1, čl. 220. st. 2. i čl. 221.a. ZPP-
a). Sukladno pravilu o teretu dokaza, kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva
u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava
kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja
stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non
probari).

15. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev osnovan je u cijelosti. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki I. izreke presude.

16. U pogledu prigovora radi prebijanja istaknutog od strane tužene za navesti je
slijedeće. Na upit suda na ročištu od 6. rujna 2021. tužena je navela da se u konkretnom
slučaju radi o prigovoru radi prebijanja, dakle procesnom prigovoru.

5 P-3956/16

Za opstojnost prigovora radi prebijanja potrebno je da se određeno navede što se
stavlja u prijeboj utuženog potraživanja i da na nesumnjiv način bude u tom pogledu
istaknut zahtjev - prigovor radi prebijanja, jer bez tako opredijeljene procesne radnje
nema niti prigovora – V. sud R. H. R.-3027/1990-2 od 23, svibnja

1991. (tekst cjelokupne odluke dostupan na službenoj internet stranici V. suda
(https://sudskapraksa.csp.vsrh.hr).

Razlog zašto određeno treba navesti koji se iznos stavlja u prijeboj činjenica je da
se procesna kompenzacija vrši tako što sud treba u izreci utvrditi postojanje tražbine
tužitelja, postojanje tražbine tuženika i potom izvršiti prijeboj. Ako tuženik nije određeno
naveo tražbinu koju stavlja u prijeboj onda sud ne može u izreci presude utvrditi
postojanje ili nepostojanje te tražbine, a time ne može ni vršiti prijeboj (čl. 338. st. 3.
ZPP-a).

U konkretnom slučaju tužena tijekom cijelog postupka nije navela određeni iznos
za koji traži da sud izvrši prijeboj u slučaju da prigovor radi prebijanja utvrdi osnovanim.
Tužena je isticala prigovor radi prebijanja u pogledu pravomoćno dosuđene tražbine iz
predmeta IIP-1720/02 koji po njezinoj tvrdnji nije u cijelosti naplaćen u ovrsi ali nije
navela koji je to iznos te da li ističe prigovor radi prebijanja samo u pogledu glavnice, ili i
zateznih kamata. Stoga je takav neodređen prigovor radi prebijanja nedopušten pa ga je
trebalo odbaciti. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki I. izreke rješenja.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i 155.
ZPP. Tužitelju je obistinjen trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

Tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe iznos
od 500,00 kn, za zastupanje na 3 ročišta (23.10.18., 18.12.18., 19.02.19.) na kojima se
raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili se dokazi u iznosu od po 500,00 kn, za sastav dva
obrazložena podneska (03.04.19., 06.07.20.) u iznosima od po 500,00 kn, što ukupno
iznosi 3.000,00 kn. Tom iznosu pridodan je iznos od 750,00 kn na ime pdv-a, iznosi
pristojbi tužbe i presude po 200,00 kn, što sveukupno iznosi 4.150,00 kn.
Trošak prijevoza tužitelja na relaciji Zagreb – Split - Zagreb nije priznat, jer sud
smatra da to nije nužan trošak za vođenje ovog postupka. Naime, tužitelj je mogao
angažirati odvjetnika iz Splita da ga zastupa u ovoj pravnoj stvari i tako smanjiti svoje
troškove postupka.

Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od
presuđenja odnosno do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s
odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zakonske kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8.
ZOO 05 i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16,
64/17, 64/19, 1/20).

Zbog navedeno sud je odlučio kao u točki II. izreke rješenja.

U Splitu 6. rujna 2021.

S. M.. sc. Z. T.

6 P-3956/16

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u
roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi
Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka. Presuda kojom se završava spor u
postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl.

335. st. 11. ZPP).

DNA: tužitelju po pun

pz tužene u spis

Broj zapisa: eb2ff-3d8ef

Kontrolni broj: 0734f-d16f0-a8049

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ZRINKA TIRONI, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.