REPUBLIKA HRVATSKA Pn-384/18 OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Zrinki Tironi kao sucu pojedincu u
pravnoj stvari tužitelja S. E., iz S., OIB: …..,
koja je zastupana po punomoćniku J. F., odvjetniku u S., protiv
tuženika E. o. d.d., OIB: ….., koji je zastupan po
punomoćnicima odvjetnicima odvjetničkog društva G. & p. u Z.,
Pisarnica S., radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave
zaključene u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja T. V., odvjetnika
u S. i punomoćnika tuženika te proglašenja presude od 6. rujna 2021.

p r e s u d i o j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju na ime naknade
neimovinske štete iznos od 43.200,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od
8. listopada 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Za više zatraženo od dosuđenog u točki I. izreke presude i to za više zatraženi
iznos glavnice od 63.800,00 kn i zatezne kamate na taj iznos te za zatezne
kamate na dosuđeni iznos od 43.200,00 kn za period od 19. srpnja 2018. do
7. listopada 2018., tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju na ime naknade
imovinske štete tuđe njege i pomoći iznos od 7.050,00 kn sa zateznim
kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za
svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.

IV. Za više zatraženo od dosuđenog u točki III. izreke presude, i to za više
zatraženi iznos glavnice od 11.250,00 kn sa zateznim kamatama na taj iznos,
tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

V. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju na ime naknade
imovinske štete troškova liječenja iznos od 3.275,00 kn sa zateznim

2 Pn-384/18

kamatama koje teku od 20. srpnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje
za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.

VI. Za više zatraženo od dosuđenog u točki V. izreke presude, i to za više
zatražene zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice za period od dospijeća
svakog pojedinog računa do 19. srpnja 2018. tužbeni zahtjev odbija se kao
neosnovan.

VII. Dužna je tužiteljica, u roku od 15 dana, isplatiti tuženiku trošak postupka u
iznosu od 4.294,75 kn sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 19. srpnja 2018. podnijela tužbu protiv tuženika, radi naknade
štete. U tužbi se navodi da je tužiteljica kao suvozač na motociklu ozlijeđena u
prometnoj nezgodi od 7. listopada 2016. koju da je skrivio osiguranik tuženika. Zbog
zadobivenih ozljeda tužiteljici da je povrijeđeno pravo osobnosti te da je trpjela bolove,
strah i duševne boli zbog umanjenje životnih aktivnosti i naruženosti. Tužiteljica da je
pretrpjela i imovinsku štetu s osnova tuđe njege i pomoći, s osnova troškova liječenja i
s osnova izgubljene zarade. Tužbenim zahtjevom tužiteljica je zatražila s osnova
neimovinske štete isplatu iznosa od 137.500,00 kn, s osnova tuđe njege i pomoći
iznos od 21.000,00 kn, s osnova troškova liječenja iznos od 5.662,05 kn, s osnova
izgubljene zarade iznos od 26.452,51 kn, sve sa zateznim kamatama, kao i naknadu
parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i osnov
odgovornosti za štetu, dok je osporio visinu tužbenog zahtjeva preko iznosa od

30.000,00 kn i tijek zateznih kamata.

3. Tijekom postupka 22. veljače 2019. i 14. lipnja 2019. tuženik je tužiteljici isplatio:

- 30.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete,
- 2.700,00 kn na ime naknade tuđe njege i pomoći,
- 2.387,05 kn na ime naknade troškova liječenja,
- 26.037,39 kn na ime naknade izgubljene zarade.

4. Podneskom od 2. travnja 2021. tužiteljica je povukla tužbeni zahtjev za
naknadom izgubljene zarade. Ujedno je tužiteljica isti podneskom uredila tužbeni
zahtjev na način da istim potražuje na ime naknade imovinske štete iznos od

107.000,00 kn sa zateznim kamatama od 19. srpnja 2018. do isplate, na ime naknade
tuđe njege i pomoći iznos od 18.300,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do
isplate, na ime troškova liječenja iznos od 3.275,00 kn, kao i naknadu parničnog troška
sa zateznim kamatama.

3 Pn-384/18

5. Tuženik je osporio uređeni tužbeni zahtjev navodeći da je tužiteljici šteta podmirena.

6. Sud je izveo dokaze čitanjem presude ovog suda K-1137715 od 7. listopada

2016., zapisnika o očevidu od 6. listopada 2015. sa situacijskim planom, medicinske
dokumentacije tužiteljice, zdravstvenog kartona tužiteljice, ugovora o radu, platnih
lista, nalaza i mišljenja V. L., dr. med., spec. neurokirurga d 31. siječnja

2019., dopisa D. d. z. s. od 12. listopada 2016., platnih podataka
H.-a, saslušanjem tužiteljice, medicinskim vještačenjem po vještacima prof. dr. sc.
M. B., dr. med., spec. kirurgije, mr. sc. M. J., dr. med., spec.
neurokirurgije i S. B., dr. med., spec. psihijatrije.

7. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

8. Među stranka nije sporno da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj
stvari. Nije sporno ni da je osiguranik tuženika odgovoran za predmetnu nezgodu od 7.
listopada 2016. Također nije sporno da je tuženik tijekom ovog postupka tužiteljici
isplatio iznose od 30.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete, 2.700,00 kn na
ime naknade tuđe njege i pomoći, 2.387,05 kn na ime naknade troškova liječenja i

26.037,39 kn na ime naknade izgubljene zarade.

Sporno je među strankama je li tuženik u obvezi naknade daljnjeg iznosa štete
koji se traži ovom tužbom.

9. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje: ZPP, u svezi s odredbom čl. 117.
st. 1. ZID ZPP (Narodne novine 70/19), prema kojima je u našem pravnom sustavu
dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te
prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na
strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi
dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

10. Vještačenjem po vještaku za kirurgiju i traumatologiju sud je utvrdio da iako
se tužiteljica držala preporučenih uputa danih prilikom liječenja da je kod nje zaostalo
šepanje pri hodu što se naročito vidi kod bržeg hoda. Ona ne može dugo hodati te trpi
bolove od kuka do koljena i prema preponama. Također ima bolove pri promjeni
vremena.

Kliničkim pregledom tužiteljice vještak je utvrdio da tužiteljica šepa na desnu
nogu. U stojećem položaju zdjelica visi na desnu stranu, a podbacivanjem klina
debljine 1 cm pod desnu petu zdjelica postaje vodoravna. U ležećem stavu razvidna je
nepodudarnost medijalnih maleola, desni stoji krajnije (više gore) za lcm. Kod kretnje
desnog kuka pojačana je unutarnja rotacija za 10% u odnosu na zdravi lijevi kuk, dok
je vanjska rotacija desnog kuka smanjena za 10% u odnosu na lijevi zdravi kuk.
Smanjena je i adedukcija (primicanje desne noge zdjelice) ili noga desna preko lijeve
noge za 10 stupnjeva. Dakle, postoje asimetrične rotacije desnog kuka u odnosu na
lijevi kuk. Također se vidi postojanje koštanog fragmenta ili okoštalog hematoma koji
vjerojatno sprječava normalne rotacije u kuku.

Stoga je kliničkim pregledom utvrđeno, a što je potvrđeno i RTG snimkom, da je kod tužiteljice zaostalo kraćenje noge za 1 cm.

4 Pn-384/18

Na RTG snimci zdjelice s kukovima u stojećem položaju razvidno je da je
zdjelica više desno, vještak je mjerenjem utvrdio da je desna strana zdjelice s kukom
niža za lcm, što se podudara s kliničkim pregledom. Nadalje, kod tužiteljice, kao
posljedica nezgode, postoji koštani ulomak (okoštali hematom) koji strši od mjesta
prijeloma prema zdjelici. Vidi se da je zdjelica pomoću crte koja je povučena s gornjim
dijelom glavice obje bedrene kosti u odnosu na vodoravnu crtu desno niža 25,6 mm, a
lijevo je 15,3 mm. To se vidi i na mekotkivnom prikazu, glutealnom, dakle području
stražnjice, desna je strana niža od lijeve. Sve ovo dokazuje da je u zdjelici problem, da
je desna strana zdjelice niža zbog odnosa nakon operacije koje su nastale nakon
prijeloma pacijentica šepa jer ima kraću nogu 1 cm.

Tužiteljica je imala jake bolove četiri sata nakon incidenta do primanja na odjel
traumatologije i stavljanja trantibijalne ekstenzije. Jake je bolove imala i dva sata
nakon prve operacije, te jedan sat nakon druge operacije. Bolove srednje jakosti imala
je za vrijeme boravka u bolnici prva dva dana dok je bila na trantibijalnoj ekstenziji, te
tjedan dana nakon otpusta iz bolnice, nakon prve operacije i dva dana nakon druge
operacije, tj. otpusta iz bolnice. Bolove slabije jakosti imala je šest tjedana nakon prve
operacije i jedan tjedan nakon druge operacije i provođenja fizikalne terapije. Ovoj boli
se pridružuje i jedan mjesec bolova slabije jakosti zbog bolova prilikom sjedenja
uzrokovane vijkom. Sveukupno broj slabije jakosti procijenjena je na 2,5 mjeseca.
Slabija bol prisutna je i danas prilikom dužeg hodanja, promjene vremena i saginjanja.
Bolove zbog radikularne lezije L5S1 podrijetla iz lumbosakralne kralježnice LS vještak
nije uzeo u razmatranje jer drži da ti bolovi nisu povezani s predmetnom ozljedom koja
je posljedica prometne nezgode.

Tuđa njega i pomoć nemedicinska bila je potrebna nakon prve operacije mjesec
dana tri puta po dva sata dnevno, te još jedan mjesec tri puta po jedan sat dnevno.
Nakon druge operacije bila je potrebna 7 dana 3 puta po jedan sat. Ta pomoć se
odnosi na pomoć pri oblačenju, toaletu, hodanju uz i niz stube... Tužiteljici je tuđa
njega i pomoć nemedicinskog tipa bila potrebna i dva puta po jedan sat prilikom
odlaska na kontrole liječniku.

S obzirom na činjenicu da tužiteljica ima definitivno kraću desnu nogu i
činjenicu da su kretnje desnog kuka asimetrične u odnosu na lijevi, te da postoji na
RTG i koštani fragment koji uzrokuje i bolove, zatim hipotrofije mišića desne
natkoljenice, nemogućnost dužeg hodanja i sjedenja kod tužiteljice je zaostalo trajno
umanjenje životnih aktivnosti za 12%.

Zbog šepanja i poremećene funkcije desnog kuka kao i vidljivog ožiljka kod
tužiteljice je zaostalo naruženje od blagog do srednjeg stupnja. Ako se ne stavi
podložak pod petu šepanje se očituje u srednje teškom hodanju pri brzom hodu.
Problem kraće noge od 1 cm pacijentica može riješiti tako da stavi poseban uložak u
cipelu ili pak da ima posebnu cipelu, višu 1 cm.

Zbog čavla tužiteljica će morati ići na još jednu operaciju odstranjivanja čavla
kada će opet trebati procjena bolova i tuđe njege i pomoći.

Stabilizacija zdravstvenog stanja nastupila je sedam dana nakon druge operacije, 18. ožujka 2018.

11. Vještačenjem po vještaku neurokirurgu sud je utvrdio da je tužiteljica u
predmetnoj nezgodi zadobila prijelom desne bedrene kosti. Iz nalaza neurologa od 20.
lipnja 2016. razvidno je da je tužiteljici registrirano korjensko-živčano oštećenje za peti
slabinski i prvi križni živac desno. Iz EMNG pretrage za donje udove od 28. studenog

2020. razvidno je da je prisutno oštećenje za 5. slabinski i 1. križni korijen, obostrano.
Stoga vještak smatra da je po pitanju oštećenja tih korjenova preostalo oštećeno

5 Pn-384/18

tjelesno zdravlje trajno za 3%. Taj postotak potrebno je pribrojiti procijenjenom
umanjenju životnih aktivnosti po kirurškoj osnovi od 12%, kako je to naveo vještak
kirurg. Stoga je kod tužiteljice zaostalo ukupno umanjenje životnih aktivnosti od 15%.
Preporučena operacija od strane traumatologa ne bi u budućnosti trebala dovesti do
nikakvih daljnjih umanjenja životnih aktivnosti s neurokirurške strane pod uvjetom da
se operacija izvede po pravilima struke. U pogledu procijenjenih bolova, potrebe
pomoći i njege, kao i naruženosti, vještak neurokirurg smatra da u cijelosti treba
prihvatiti procjenu općeg kirurga.

Stabilizacija zdravstvenog stanja s neurokirurške strane je bila protekom 24
mjeseca od dana ozljeđivanja.

12. Vještačenjem po vještaku psihijatru sud je utvrdio da je u predmetnoj
prometnoj nezgodi tužiteljica doživjela primami strah jakog intenziteta u trajanju od
dvije minute. Potom se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od tjedan
dana, zatim strah srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedna te strah blažeg intenziteta
s iste osnove u različitim vremenskim intervalima je trpjela šest do sedam tjedana.
Strah jačeg intenziteta ponovno se reaktivirao u trajanju od dva dana prije i dva dana
poslije induciranog drugog operativnog zahvata. Trajnih posljedica straha nema.
Navedeni psihički simptomi izazvali su kod tužiteljice povredu duševnog integriteta
lakog stupnja privremenog karaktera. Tužiteljica je trpjela povredu duševnog
integriteta s osnova naruženja estetskog i funkcionalnog tipa od blagog do srednjeg
stupnja.

13. Nalaze i mišljenja vještaka kirurga – traumatologa, neurokirurga i psihijatra
sud u cijelosti prihvaća kao logične, uvjerljive, dovoljno obrazložene i izrađene po
pravilima struke.

14. Odredbom članka 19. stavak 1. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna
osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim
zakonom.

Odredba članka 20. ZOO-a propisuje da obveze nastaju na osnovi pravnih
poslova, prouzročenjem štete, stjecanjem bez osnove, poslovodstvom bez naloga,
javnim obećanjem nagrade i izdavanjem vrijednosnih papira

Odredbom članka 1046. ZOO propisano da je šteta umanjenje nečije imovine
(obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava
osobnosti (neimovinska šteta).

Odredbom članka 1100. stavak 1. ZOO propisano je da će u slučaju povrede
prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju,
dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad
nje nema.

Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da će pri odlučivanju o visini
pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih
fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se
njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Vodeći se medicinskom dokumentacijom tužiteljice, te utvrđenjima do kojih
je sud došao na temelju medicinskog vještačenja, na način kako je to naprijed
navedeno, sud je nedvojbeno utvrdio da je, u konkretnom slučaju, povrijeđeno pravo
osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno naprijed citiranoj odredbi
čl. 19. u svezi s odredbom čl. 1046. ZOO-a.

6 Pn-384/18

Oštećenje tjelesnog i duševnog zdravlja kod tužiteljice (rođ. 27. 04. 1968.,
nastradala 07. 10. 2016. sa 49 godina starosti), u konkretnom slučaju, pojavljuje se u
obliku:

- pretrpljenih fizičkih bolova zbog zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom
događaju i tijekom liječenja, na način kako je to naprijed iskazao po duljini trajanja i
intenzitetu,

- pretrpljenog straha, koji nije ostavio trajne posljedice, a na način kako je to
naprijed iskazano po vrsti, jačini i trajanju, ,

- duševnim bolovima zbog umanjenja životnih aktivnosti na način kako je to
utvrđeno u navedenom postotku (umanjenje životnih aktivnosti od ukupno 15%),
- duševnim bolovima zbog naružnosti estetskog i funkcionalnog tipa, blažeg do
srednjeg stupnja te,

- neugodnostima prilikom liječenja u vidu umanjene kvalitete života tijekom liječenja.

Ovdje je za reći kako same fizičke boli koje je pretrpjela tužiteljica, pretrpljeni
strah i duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti i naruženosti te neugodnosti
prilikom liječenja, nisu prema ZOO-u samostalni oblici povreda prava osobnosti, već
kriteriji, odnosno mjerila, koja zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz odredbe čl.

1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da
zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične
novčane naknade za neimovinsku štetu prema naprijed citiranoj odredbi čl. 1100 st. 1.
ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što je to ovdje slučaj
povreda prava na tjelesno i duševno zdravlje, pa za tako međusobno povezane oblike
tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve
utvrđene oblike neimovinske štete. Stoga je sud odlučujući o visini pravične novčane
naknade utvrđivao činjenice navedene u tužbi: fizičke bolove, strah, duševne boli zbog
umanjenja životnih aktivnosti i naruženosti te neugodnosti prilikom liječenja, koje u
smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na
visinu novčane satisfakcije za pretrpljenu neimovinsku štetu.

Iz naprijed navedenih dokaza proizlazi da ukupna neimovinska šteta koju je
pretrpjela tužiteljica utužene prigode, po zatraženim osnovama, a izražena u
novčanom ekvivalentu iznosi 73.200,00 kn (bolovi: 12.200,00 kn, strah: 14.000,00 kn,
duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti 17.000,00 kn, duševne boli zbog
naruženosti 30.000,00).

Od tog iznosa potrebno je odbiti iznos od 30.000,00 kn koliko je tuženik platio
tijekom ovog postupka na ime naknade neimovinke štete. Stoga je tužbeni zahtjev za
naknadom neimovinske štete osnovan do iznosa od 43.200,00 kn, dok je za više
zatraženo u iznosu od 63.800,00 kn tužbeni zahtjev neosnovan pa ga je sud odbio.

16. Odredba članka 1103. ZOO propisuje da obveza pravične novčane naknade
dospijeva danom podnošenja pisanog zahtijeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala
nakon toga.

Iz provedenog medicinskog vještačenja proizlazi da je stabilizacija
zdravstvenog stanja tužiteljice nastupila protekom 24 mjeseca od ozljede dakle, 7.
listopada 2018., dok je odštetni zahtjev podnesen 23. srpnja 2018.
Stoga tužiteljici zatezne kamate pripadaju od stabilizacije zdravstvenog stanja,
jer je tad nastupila šteta s obzirom da je stabilizacijom njezinog zdravstvenog stanja
poznat opseg i visina štete. Šteta nastaje onog trenutka kad je poznat opseg i visina
štete.

7 Pn-384/18

Dakle, liječenje je završilo poslje podnošenja tužbe. Stoga sukladno citiranoj
odredbi čl. 1103. ZOO u svezi sa čl. 112. st. 2. ZPP-a, zatezne kamate na dosuđenu
naknadu neimovinske štete teku od 8. listopada 2018. do isplate. Za više zatražen
zatezne kamate od 19. srpnja 2018. do 7. listopada 2018., tužbeni zahtjev nije
osnovan pa ga je sud odbio. Stopa zateznih kamata određena je na temelju odredbe
čl. 29. st. 1., 2. i 8. ZOO i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine
85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 64/19, 1/20).

17. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki I. i II. izreke presude.

18. Odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a, propisano je da tko drugome nanese
tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i
druge potrebne troškove s tim u vezi.

Vještačenjem po navedenim vještacima kirurgu i neurologu, sud je utvrdio da je
tužiteljici zbog zadobivenih povreda bila nužna tuđa njega i pomoć nemedicinskog tipa
u ukupnom trajanju od 325 sati.

Naime, tužiteljici je tuđa njega i pomoć nemedicinska bila potrebna nakon prve
operacije mjesec dana tri puta po dva sata dnevno, te još jedan mjesec tri puta po
jedan sat dnevno. Nakon druge operacije bila je potrebna 7 dana 3 puta po jedan sat,
što ukupno iznosi 291 sat. Nadalje, tužiteljici je tuđa njega i pomoć nemedicinskog tipa
bila potrebna i dva puta po jedan sat prilikom odlaska na kontrole liječniku. Pregledom
medicinske dokumentacije (zdravstvenog kartona tužiteljice i specijalističkih nalaza) i
sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a sud je zaključio da je tužiteljica obavila 17 kontrolnih
pregleda (u spisu priliježe 17 specijalističkih nalaza s kontrolnih pregleda), što iznosi
34 sata tuđe njege i pomoći. Stoga je tužiteljici bilo potrebno ukupno 325 sati tuđe
njege i pomoći nemedicinskog tipa.

Troškovi tuđe njege i pomoći predstavljaju imovinsku štetu. U konkretnom
slučaju tužiteljica nije predložio dokaze da bi tako primljenu pomoć doista u novcu
platila trećoj osobi te time imala novčanu imovinsku štetu na koju zatezne kamate teku
od dana učinjenog novčanog izdatka. Stoga se u konkretnom slučaju tužiteljici priznaje
pravo na pomoć i njegu koju su joj pružile treće osobe – članovi obitelji. Dakle,
nenovčanu imovinsku štetu.

Sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO nenovčana imovinska šteta dosuđuje se
prema cijenama u vrijeme presuđenja. Dakle, cijenama koje su veće od cijena u
vrijeme štetnog događaja. Utvrđenjem naknade prema cijenama u času donošenja
sudske odluke pokrivena je šteta od nastanka do odluke, pa kamate mogu teći tek od
dana donošenja sudske odluke. U protivnom, tj. priznavanjem kamata od nastanka
štete značilo bi dvostruko obeštećenje.

Stoga obveza naknade nenovčane imovinske štete dospijeva u trenutku
presuđenja. Naime, opseg naknade nenovčane štete, kao novčana obveza u smislu
odredbe čl. 21. ZOO može biti poznat tek onda kad je na pravno obvezujući način
izražen u novcu, a to nikad ne može biti prilikom nastanka same štete. Taj broj
novčanih jedinica određen je tek presudom (broj potrebnih sati tuđe njege i pomoći i
cijena sata).

Naknada nenovčane imovinske nereparirane štete ima značenje novčane
obveze smislu odredbe čl. 21. ZOO te dospijeva u trenutku presuđenja. (Jednak pravni
stav zauzima Županijski sud u Splitu Gžx-315/12 od 25. srpnja 2013.g. i Vs, Rev-
1428/93 od 12. listopada 1994.g., odluka objavljena u Ivica Crnić, Odštetno pravo,
Zgombić & Partneri, 2007, str. 705 i na internet stranici www.vsrh.hr).

8 Pn-384/18

Nadalje, pravni stav da se visina imovinske štete na ime troškova tuđe njege i
pomoći određuje prema cijenama u vrijeme presuđenja u situaciji kad tužitelj nije
predložio dokaze na okolnost da bi tako primljenu pomoć doista platio trećoj osobi
zauzima i dosadašnja sudska praksa (Jednak pravni stav zauzima Županijski sud u
Splitu Gžx-315/12 od 25. srpnja 2013.g. i Vs, Rev-747/00 od 26. studenog 2003.g.;
odluka objavljena na internet stranici www.vsrh.hr i u Ivica Crnić, Zatezne kamate u
slučaju naknade štete i iz odnosa osiguranja, Zagreb, Organizator, 2008, str. 14).
Prema pravnom shvaćanju (objavljenom u Izboru 94/184) prihvaćenog na
sjednici Građansko-privrednog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (II/92)
održanoj 15. lipnja 1992. kao kriterij za odmjeravanje naknade za besplatno pruženu
pomoć i njegu uzima se i neto zarada osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i
njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu. Za slučaj da takva osoba ne postoji,
prepušteno je sudu da ovisno o visini naknade odluči prema slobodnoj ocjeni
primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a. (Ivica Crnić, Odštetno pravo, Zgombić & Partneri,
2007, str. 537.). Jedak pravni stav zauzet je i u Vs, Rev-1318/02 od 15. listopada

2002.g., odluka internet stranici www.vsrh.hr

Dakle, prema pravnom shvaćanju sjednice Građansko-privrednog odjela
Vrhovnog suda RH za pravilnu odluku u ovoj pravnoj stvari potrebno je utvrditi neto
cijenu sata rada osobe koja bi kroz utuženo razdoblje na području Splita, bila
sposobna pružiti tužitelju konkretnu vrstu pomoći. Pružanje nemedicinske pomoći
kakvu je tužitelj trebao bitno je slično uslugama kućne pomoćnice što znači da treba
pribaviti podatke o neto cijeni rada takve osobe. Istina, nema zapreke da se takvi
podaci pribave i od ustanova koje takvu vrstu pomoći pružaju trećima, međutim, u tom
slučaju je potrebno razlučiti neto zaradu osobe koja pomoć pruža (jer je to visina štete
na koju tužitelj ima pravo) od ostalih elemenata koji sudjeluju u formiranju cijene
usluge koju ustanova naplaćuje od korisnika (zarada i troškovi ustanove), a za koje
nema osnove priznati ih oštećeniju koji uslugu nije koristio. Ovakav pravni stav
zauzima i Županijski sud u Splitu u odluci Gžx-1356/10 od 17. kolovoza 2012.
Tužiteljica nije dostavila u spis podatak o prosječnoj mjesečnoj neto zaradi
osobe koja u domu L. ili D. z. S. pruža usluge tuđe njege i pomoći
nemedicinskog tipa, niti je predložila da sud pribavi taj podatak, a što je bila dužna
sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP-a

Sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a sud je utvrdio da, u konkretnom slučaju cijena
jednog sata tuđe njege i pomoći nemedicinskog tipa (neto zarada osobe koja pomoć
pruža, jer je to visina štete na koju tužiteljica ima pravo) iznosi 30,00 kn. Naime, cijena
jednog sata tuđe njege i pomoći nemedicinskog tipa zasigurno nije manja od 30,00 kn,
a višu cijenu tužiteljica nije dokazala, što je dužan sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl.

219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. ZPP.

Tužiteljici je bilo potrebno ukupno 325 sati tuđe njege i pomoći na način kako je
to naprijed utvrđeno. Stoga je sud, sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO u svezi s
odredbom čl. 223. ZPP-a, dosudio tužitelju, na ime naknade tuđe njege i pomoći iznos
od 9.750,00 kn (325 sati x 30 kn/h = 9.750,00 kn). Od tog iznosa potrebno je odbiti
iznos od 2.700,00 kn koliko je tuženik tijekom ovog postupka platio tužiteljici na ime
naknade imovinske štete tuđe njege i pomoći.

Stoga je tužbeni zahtjev za naknadom imovinske štete na ime tuđe njege i
pomoći osnovan do iznosa od 7.050,00 kn zbog čega je sud na ime naknade tuđe
njege i pomoći dosudio iznos od 7.050,00 kn, a odbio za iznos od 11.250,00 kn.

19. Odredbom čl. 12. st .1. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (Narodne novine 115/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), dalje: ZOOUP, kao tad važećeg

9 Pn-384/18

materijalnog prava, propisano je da je odgovorni osiguratelj je dužan u roku od 60
dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te
dostaviti podnositelju zahtjeva: 1. obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su
odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili 2. utemeljen odgovor na sve
točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina
štete sporne.

Stavkom 4. istog članka propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate
naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka,
oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos
naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja
odštetnog zahtjeva.

Odredbe čl. 12. ZOOUP su lex specialis u odnosu na odredbe čl. 1101. i čl. 29.
st. 1. ZOO koje su lex generalis. (Jednak pravni stav zauzima i Županijski sud u Splitu
na sjednici građanskog odjela od 11. prosinca 2013.).

Kao što je naprijed navedeno predmetni trošak tuđe njege i pomoći predstavlja
nenovčanu imovinsku štetu koja, sukladno odredbi čl. 12. ZOOUP, kao lex specialis u
odnosu na odredbu čl. 1101. ZOO-a, kao lex generalis, dospijeva u trenutku
podnošenja pisanog zahtjeva za naknadom štete u mirnom postupku, odnosno od
podnošenja tužbe.

Stoga sukladno odredbama čl. 12. ZOOUP u svezi sa čl. 112. st. 2. ZPP-a,
zatezne kamate na dosuđenu naknadu imovinske štete teku od slijedećeg dana od
dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili od podnošenja tužbe. Međutim, tužiteljica je
zatražila zatezne kamate od presuđenja pa je sud tako i dosudio, jer sud ne može iči
preko postavljenog tužbenog zahtjeva. Stopa zateznih kamata određena je na temelju
odredbe čl. 29. st. 2. i 8. ZOO i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne
novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 64/19, 1/20).

20. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki III. i IV. izreke presude.

21. U pogledu troškova liječenja sud je tužiteljici dosudio zatražene troškove
liječenja u ukupnom iznosu od 3.275,00 kn, jer taj iznos proizlazi iz priloženih računa
na str. 37.-41. spisa, a sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

Iznos od 2.387,05 kn koji je tuženik tijekom ovog postupka platio tužiteljici na
ime troškova liječenja nije potrebno odbiti od dosuđenog iznosa iz razloga što je
tuženik platio druge troškove liječenja nastale po drugim računima (str. 77. spisa).
Prigovor tuženika da su dosuđeni troškovi neosnovani jer su nastali pregledima
u privatnim klinikama neosnovan je u cijelosti. Naime tužiteljica je u predmetnoj
prometnoj nezgodi zadobila ozbiljne ozljede koje su zahtijevale adekvatno liječenje. S
obzirom na općepoznate liste čekanja u našim bolnicama i specijaliziranim
ustanovama normalno je i logično da je dio pregleda i terapije obavila u privatnim
klinikama. Stoga sud smatra da su dosuđeni troškovi liječenja bili potrebni i opravdani
pa ih je i dosudio.

22. Predmetni trošak liječenja predstavlja novčanu imovinsku štetu koja,
sukladno odredbi čl. 12. ZOOUP, kao lex specialis u odnosu na odredbu čl. 1101.
ZOO-a, kao lex generalis, dospijeva u trenutku podnošenja pisanog zahtjeva za
naknadom štete u mirnom postupku, odnosno od podnošenja tužbe.

Stoga sukladno odredbama čl. 12. ZOOUP u svezi sa čl. 112. st. 2. ZPP-a, zatezne kamate na dosuđenu naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja

10 Pn-384/18

teku od slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili od podnošenja
tužbe. U konkretnom slučaju od 20. srpnja 2018. Za više zatraženo zatezne kamate od
dospijeća svakog pojedinog računa do utuženja tužbeni zahtjev je neosnovan pa ga je
u tom dijelu sud odbio. Stopa zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29.
st. 2. i 8. ZOO i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15,
140/15, 60/16, 64/17, 64/19, 1/20).

23. Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki V. i VI. izreke presude.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i 155. ZPP.

Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom
zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, što
proizlazi iz Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a (Narodne Novine 70/19), koji se u
pogledu odredbi o trošku primjenjuje na postupke u tijeku.

Tužiteljica je uspjela samo sa 41,62% tužbenog zahtjeva, a tuženik je uspio sa 58,38 kn.

Tuženiku je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku: za sastav odgovora
na tužbu iznos od 2.500,00 kn, za zastupanje na 7 ročišta (26.02.19., 16.04.19.,

08.09.19., 29.10.20., 28.01.21., 15.03.21., 08.06.21.), na kojima se raspravljalo o
glavnoj stvari i izvodili se dokazi u iznosu od po 2.500,00 kn, za zastupanje na jednom
ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja (28.05.19.), što ukupno iznosi

20.500,00 kn. Tom iznosu pridodan je iznos od 5.125,00 na ime PDV-a tako da
sveukupni trošak tuženika iznosi 25.625,00 kn.

Međutim, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženiku je potrebno obistiniti
16,76% (razlika postotka uspjeha) troška, što iznosi 4.294,75 kn.

Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od
presuđenja do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl.

112. st. 2. ZPP-a. Stopa zakonske kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO 05 i
Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16,
64/17, 64/19, 1/20).

Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki VII. izreke presude.

U Splitu 6. rujna 2021.

SUTKINJA

Mr. sc. Zrinka Tironi

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u
roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi
Županijskom sudu u Splitu putem ovog suda u tri primjerka. Presuda kojom se
završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog
bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog
prava.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje

11 Pn-384/18

smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA: pun tužitelja
pun tuženog
u spis