Poslovni broj: 8 UsI-1662/21-6

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu,
uz sudjelovanje sudske zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja W.
d.o.o. M.,., OIB: …, zastupanog po opunomoćeniku
I. Š., odvjetniku u S., , protiv tuženika
Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski
upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na dodanu vrijednost, nakon
neposredne i javne rasprave, zaključene 27. kolovoza 2021. godine, u prisutnosti
zamjenika opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika, 06. rujna 2021. godine,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika,
Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak,
KLASA: UP/II-471-02/19-01/251, URBROJ: 513-04-21-3 od 29 siječnja 2021. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-471-
02/19-01/251, URBROJ: 513-04-21-3 od 29 siječnja 2021. godine tužitelj je u bitnom
naveo: da je trgovačko društvo P. HR iz M. prodalo proizvodnu liniju za
proizvodnju ekspandiranih iperforiranih profila Cematek društvu I. d.o.o.
M. za cijenu (poreznu osnovicu) od … kuna i PDV (pretporez) u iznosu
od … kn, o čemu je izdalo račun br. 6/P/1, a da je na računu navedena
napomena da roba ostaje u vlasništvu prodavatelja dok se ne izvrši plaćanje u cijelosti;
da je društvo I. d.o.o. u svojim poslovnim knjigama proknjižilo primljeni račun br.
6/P/1; da I. d.o.o. nije koristilo pretporez po računu svog dobavljača P. HR,
za proizvodnu liniju, što je razvidno iz Prijave poreza na dodanu vrijednost za razdoblje
od 01. 01.2016 do 31.01.2016. godine, koju činjenicu porezno tijelo nije utvrdilo; da je
I. d.o.o. prodalo proizvodnu liniju tužitelju i izdalo mu račun br. 3-1-1 od 31.
siječnja 2016. godine; da je društvo I. d.o.o. proknjižilo predmetni račun br. 3-1-
1 od 31. siječnja 2016. godine; da je tužitelj evidentirao predmetni račun br. 3-1-1 od

31. siječnja 2016. godine u Knjizi URA za 2016. godinu; da je tužitelj predmetnu
proizvodnu liniju koristilo više od dvije godine radi obavljanja svoje gospodarske

2

Poslovni broj: 8 UsI-1662/21-6

djelatnosti, da je nakon toga tu istu proizvodnu liniju prodalo trgovačkom društvu E.-
O. d.o.o. iz BiH o čemu je izdalo račun br. 45-1-1 od 06. svibnja 2019. godine (isti
predmet (roba) je kao izvoz oslobođena PDV-a prema članku 45. st. 1. Zakona o
porezu na dodanu vrijednost; da nije bilo nikakvih stvarnih ni pravnih prepreka da
dobavljač I. d.o.o. M. proda predmetnu proizvodnu liniju tužitelju budući
da je dobavljač I. d.o.o. u cijelosti podmirio obvezu prema svom dobavljaču
P. HR po računu br. 6/P/1, koju činjenicu je porezno tijelo pogrešno utvrdilo.
Naveo je da je u postupku pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to članak 30., 75.,

79., 57. i 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost iz razloga navedenih u tužbi.
Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika i da sud sam
riješi ovu upravnu stvar na način da poništi porezno rješenje.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, navodeći kako smatra da tužba nije osnovana
iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže da se tužba
odbije kao neosnovana.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv
poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda D.,
KLASA: UP/I-471-02/16-01/353, URBROJ: 513-07-29-01-16-1 od 13. lipnja 2016.
godine.

Navedenim poreznim rješenjem pod točkom I. tužitelju je za siječanj 2016.
godine utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost u iznosu od …
kuna, obračunat po stopi od 25 % na poreznu osnovicu od … kuna. Točkom
II. naloženo mu je da uplati utvrđeni iznos poreza te da obračuna i uplati kamate od
dana sastavljanja Zapisnika do dana uplate. Točkama III. do V. naloženo je da nakon
da nakon uplata provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama, da porezno
rješenje izvrši u roku od 8 dana od dana njegove izvršnosti, te je upozoren da će se
naplata izvršiti ovrhom, ako ne izvrši uplate sukladno poreznom rješenju.

4. Na ročištu za raspravu održanom pred ovim sudom 27. kolovoza 2021.
godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a nije opravdao izostanak pa kako
nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Zamjenik
opunomoćenika tužitelja iskazao je da ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva,
te je popisao trošak za sastav tužbe i pristupa na ročište, za svaku radnju u iznosu pod
po … kuna.

U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 29.
siječnja 2021. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, kao i spis
upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih prijedloga
za izvođenje dokaza.

5. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja,
odnosno da li je poreznim rješenjem tužitelju pravilno utvrđen manje obračunati PDV-
a za mjesec siječanj 2016. godinu.

Sporno je da li je tužitelju pravilno osporen iskazani pretporez od …
kuna, obračunat na poreznu osnovicu od … kuna, po računu dobavljača
I. d.o.o. M., broj: 3-T-1 od 31. siječnja 2016. godine.

3

Poslovni broj: 8 UsI-1662/21-6

7. Člankom 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj:
73/13, 148/13. i 153/13, dalje: ZPDV-st propisano je da je predmet oporezivanja
isporuka dobara u tuzemstvu uz naknadu koju obavi porezni obveznik koji djeluje kao
takav. Prema članku 8. stavak 2. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne
novine“, broj:79/13 i 85/13, dalje: Pravilnik) isporuka u tuzemstvu postoji u slučaju kada
isporučitelj daje primatelju gospodarsku vrijednost. Bitno obilježje oporezive isporuke
je međusobna uzročna veza između isporuke i naknade.

Člankom 57. stavak 2. ZPDV-st propisano je da porezni obveznik može odbiti
pretporez u skladu s odredbama članka 58, 59, 60, 61 i 62. istog Zakona.
Člankom 58. stavak 1. ZPDV-st, propisano je da porezni obveznik ima pravo
od poreza na dodanu vrijednost, koji je obvezan platiti, odbiti iznos pretporeza koji je
obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara i usluga koje su mu drugi
poduzetnici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

Člankom 85. stavak 1. ZPDV-st propisano je da porezni obveznik mora za
obračunsko razdoblje sam utvrditi obvezu poreza na dodanu vrijednost i iskazati je u
prijavi poreza, dok prema članku 76. stavak 1. istog Zakona obračunani i prijavljeni
PDV-a za obračunsko razdoblje porezni obveznik mora platiti do posljednjeg dana u
mjesecu koji slijedi po završetku obračunskog razdoblja iz članka 84. stavak 2. i 3.
ovog Zakona.

Člankom 131. stavak 1. Pravilnika propisano je da porezni obveznici koji
obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako je
isporuka poreznom obvezniku obavljena u svrhu njegove gospodarske djelatnosti.
Člankom 133. stavak 1. Pravilnika propisano je da porezni obveznik ima pravo
na odbitak pretporeza u obračunskom razdoblju u kojem je primljeno dobro ili izvršena
usluga i primljen račun sa svim podacima iz članka 79.ZPDV-st.

8. Sukladno navedenim odredbama, primatelj računa nema pravo na odbitak
pretporeza samo temeljem formalne činjenice da je primio račun na kojem je iskazan
porez na dodanu vrijednost, jer sami računi dobavljača za kupljenu robu te činjenica
da je dobavljač u sustavu PDV-a nisu dovoljne knjigovodstvene isprave što dokazuju
tijek robe, kojeg se mora neupitno dokazati.

Iz zakonskih definicija pretporeza proizlazi da se pretporez može odbiti samo
ako je ispostavljen račun propisanog sadržaja od strane poduzetnika koji je u sustavu
PDV-a te ako je račun vjerodostojna knjigovodstvena isprava koja nedvojbeno
dokazuje da je isporuka zaista obavljena poduzetniku u radi obavljanja njegove
gospodarske djelatnosti.

Dakle, tužitelj je sukladno navedenim odredbama pretporez mogao odbiti samo
u slučaju ako su ispunjeni zakonom propisani uvjeti i to: da je isporuka predmetne
proizvodne linije isporučena i da tužitelj istu koristi za obavljanje svoje gospodarske
djelatnosti.

9. Prema stanju spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo kod tužitelja izvršilo
porezni nadzor o čemu je sastavljen zapisnik dana 9. svibnja 2016. godine, protiv
kojeg tužitelj nije izjavio prigovor, te je porezno tijelo donijelo predmetno porezno
rješenje od 13. lipnja 2016. godine.

10. Nadalje prema stanju spisa je nesporno da je tužitelj u Knjizi URA za 2016.
godinu evidentirao i proknjižio račun svog dobavljača I. d.o.o., broj: 3-T-1 od 31.

4

Poslovni broj: 8 UsI-1662/21-6

siječnja 2016. godine (pa predmetnu proizvodnu liniju) koji je glasio na cijenu u iznosu od … kn (poreznu osnovicu) i PDV- st u iznosu od … kuna.

11. Također je nesporno da je tužiteljev dobavljač I. d.o.o. predmetnu
liniju kupio od svog dobavljača P. HR iz M., koji je društvu I. d.o.o.
izdalo račun br. 6/P/1 koji je kod njega zaprimljen dana 31. prosinca 2015. godine.
Prema napomeni stavljenoj na računu br. 6/P/1 proizvodna linija ostaje u vlasništvu
prodavatelja sve dok kupac (I. d.o.o.) iznos cijene u cijelosti ne plati.

12. Porezno tijelo je tijekom nadzora uvidom u karticu dobavljača P. HR
utvrdilo, da na dan 31. siječnja 2016. godine društvo I. d.o.o. nije izvršilo
plaćanje predmetne proizvodne linije svom dobavljaču društvu P. HR, slijedom
čega, sukladni sadržaju računa br. 6/P/1 (Napomeni), društvo I. d.o.o. nije
postalo vlasnik proizvodne linije pa ju nije moglo ni prodati tužitelju. Osporenim
rješenjem tuženika navodi se da je očevidom utvrđeno da do isporuke proizvodne
linije nije ni došlo, a da je navedeno potvrdio u razgovoru i direktor tužitelja.

13. Pregledom Zapisnika o nadzoru od 09. svibnja 2016. godine proizlazi da je
porezno tijelo obavilo očevid u poslovnom prostoru tužitelja na adresi T. kojeg tužitelj koristi temeljem Ugovora o najmu od 01. kolovoza 2014. godine
utvrđeno da do isporuke navedene proizvodne linije nije ni došlo, a da je isto usmeno
potvrdio i direktor tužitelja A. K., koji je Zapisnik o očevidu potpisao bez
primjedbi na isti.

14. Slijedom navedenog, kako predmetna proizvodna linija nije bila isporučena
tužitelju od strane njegovog dobavljača I. d.o.o (što je konstatirano u Zapisniku
o očevidu od 09. svibnja 2016. godine), koje društvo nije ni moglo prodati i isporučiti
proizvodnu liniju tužitelju budući da nije steklo vlasništvo proizvodne linije, porezno
tijelo je zakonito tužitelju osporilo pravo na korištenje pretporeza po računu broj: 3-T-1
od 31. siječnja 2016. godine dobavljača I.d.o.o., kojeg je ovaj dobavljač tužitelju
ispostavio za predmetnu proizvodnu liniju.

15. Sukladno navedenom budući da je iz iznijetog nesporno da kupljena
proizvodna linija nije tužitelju bila isporučena u mjesecu siječnju 2016. godine i da ju
tužitelj nije stoga ni mogao koristiti u gospodarske svrhe, tužitelj nije mogao u
predmetnom obračunskom razdoblju - siječanj 2016. godine, odbiti pretporez po
označenom računu dobavljača I. d.o.o.

Naime, prema članu 133. stavak 1. Pravilnika porezni obveznik ima pravo na
odbitak pretporeza u obračunskom razdoblju u kojem je primljeno dobro ili izvršena
usluga i primljen račun sa svim podacima iz članka 79.ZPDV-st. Stoga je tužitelj za
obračunsko razdoblje siječanj 2016. godine, sukladno članku 85. stavak 1. ZPDV- st
trebao sam utvrditi obvezu PDV-a i iskazati je odgovarajućem obrascu a nakon toga
obračunani i prijavljeni PDV-a platiti sukladno članku 86 stavak 1. ZPDV-st.

16. Tužitelj tužbom navodi da je je društvo I. d.o.o. dug prema svom
dobavljaču P .HR podmirilo temeljem Ugovora o preuzimanju duga sklopljenog
dana 30. travnja 2018. godine između P. HR (vjerovnik), I. d.o.o (dužnik) i
E. Č. d.o.o. (koji ugovor prilaže tužbi), međutim isto nije od utjecaja na

5

Poslovni broj: 8 UsI-1662/21-6

donošenje drugačije odluke, odnosno nije od utjecaja na ocjenu pravilnosti i zakonitosti
poreznog rješenja i osporenog rješenja tuženika.

17. Slijedom navedenog osporeno rješenje tuženika je zakonito. Stoga, valjalo
je, na temelju odredbe članka 57. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“,
broj 20/10, 143/12,152/14 i 29/17; dalje: ZUS-a) odbiti tužbeni zahtjev, odnosno
presuditi kao u izreci presude.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. st. 4. ZUS-a, kojim je
propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom
nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz
razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci
pod točkom II. izreke.

U Splitu 06.rujna 2021. godine

S U D A C

Studenko Vuleta UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.
Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu,
u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane
presude (čl. 66. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, I. Š., S., , uz

zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za

drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnike od 27. 8. i 06. 9. 2021.,

- u spis.