Poslovni broj: 29 Gž Ovr-1635/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 29 Gž Ovr-1635/2021-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Lidiji Jelavić, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja R. d.o.o. S.¹ /OIB:…/ kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u S.², protiv ovršenika G. S., S.¹, /OIB:…/, kojeg zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u S.¹, radi odlučivanja o prijedlogu ovršenika za donošenje rješenja o odgodi prijenosa zaplijenjenih sredstava, odlučujući o žalbi  ovršenika protiv rješenja Općinskog  suda u Splitu poslovni broj Ovr-2444/2021 od 29. lipnja 2021., nadnevka 6. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o j e

 

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr -2444/2021 od 29. lipnja 2021.

 

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem u stavku I. izreke, odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu podnesenog kod Financijske agencije 8. ožujka 2021., na temelju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. 94 Pž-1876/17od 3. lipnja 2020. U stavku II. izreke, naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove postupka u iznosu od 3.908,25 kn. U stavku III. izreke, odbijen je zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

 

2. Protiv rješenja žali se ovršenik zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava bez određenog prijedlog u pogledu pobijanog rješenja. Ovršenik zahtijeva naknadu troškova žalbe.

 

3. Ovrhovoditelj se je tijekom postupka očitovao na prijedlog kojem se je usprotivio.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Iz navoda žalbe ovršenika u bitnome proizlazi, da suprotno shvaćanju suda prvog stupnja ovršenik drži:

 

- da postoji uzajamnost tražbina između ovrhovoditelja i ovršenika jer da je tražbina ovrhovoditelja nastala zbog neizvršavanja ugovorenih obveza ovrhovoditelja prema ovršeniku temeljem predugovora sklopljenog između istih 18. prosinca 2003., i to prema navedenim računima koji su izdani jer da ovrhovoditelj nije izveo sve radove koje je bio dužan izvesti prema ugovorenom sustavu "ključ u ruke" u svrhu smještaja dječjeg vrtića i jaslica,

 

- da je tražbina ovrhovoditelja prestala temeljem ovršenikove izjave o prijeboju od 24. prosinca 2020.,

 

- da je neosnovan prigovor ovrhovoditelja da je ovršenikova tražbina zastarjela,

 

- da "…ne bi trebalo biti sporno da bi ovršenik trpio značajnu štetu s obzirom na visinu predmetnog iznosa ovrhe uzevši u obzir činjenicu da je ovršenik jedinica lokalne samouprave, kao i činjenicu da gospodarski subjekti poput ovrhovoditelja mogu neovisno o trenutnom dobrom financijskom stanju, vrlo brzo s obzirom na tržišne promjene upasti u financijske probleme, čime bi šteta za ovršenika, u slučaju provedbe ovrhe, bila teško nadoknadiva."

 

6. Prema članku 210. stavku 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/2012., 25/2013.-Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, 93/2014., 55/2016.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017, 131/2020., dalje: OZ/12/, na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članak 50. i 53.).

 

7. U članku 65. stavku 1. OZ/12, propisano je da sud može na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgodi ovrhu i to u slučajevima prema točkama 1. do 10. istog članka i stavka OZ/12.

 

8. Dakle, ovršenik je trebao prije svega učiniti vjerojatnim da bi izravnom naplatom - prijenosom zaplijenjenih sredstava trpio nenadoknadivu ili tešku nadoknadivu štetu ili učiniti vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

 

9. Međutim, suprotno navodima žalbe, ovršenik navodima da se radi o visokom iznosu i da ovrhovoditelj iako je dobrog financijskog stanja može u budućnosti imati financijske probleme zbog tržišnih promjena, samim time nije učinio vjerojatnim da bi izravnom naplatom-prijenosom zaplijenjenih sredstava, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Ovršenik nije naveo niti učinio vjerojatnim niti da je odgoda izravne naplate prijenosom zaplijenjenih sredstava potrebna da bi se spriječilo nasilje. Kako u opisanim okolnostima zbog nepostojanja pretpostavki iz članka 65. stavka 1. OZ/12, nije trebalo ispitivati postoji li koji od slučajeva za odgodu u smislu točke 1. do 10. članka 65 OZ/12, to je pobijanim rješenjem pravilno odbijen prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena temeljem navedene sudske odluke.

 

10. U pogledu proglašenja izravne naplate nedopuštenom, zaključkom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1667/21 od 5. svibnja 20121. /list 39-44 spisa/, upućen je ovršenik u roku od petnaest dana računajući od dana primitka tog zaključka, pokrenuti postupak protiv ovrhovoditelja radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom koja se kod Financijske agencije vodi po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 8. ožujka 2021., a na temelju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. 94 Pž-1876/17 od 3. lipnja 2020., uz obrazloženje da je ovršenik u svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim istakao žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točke 7., 9. i 10., iz kojih razloga je propisano postupanje prema članku 52. stavku 3. u vezi članka 210. stavka 1. i 2. OZ/12. Dakle, svi navodi žalbe koji se odnose na navodnu nedopuštenost izravne naplate ne mogu biti predmetom razmatranja povodom žalbe protiv pobijanog rješenja kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.  

 

11. Iz navedenih razloga ovaj je sud rješavajući o žalbi osnovom članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., dalje: ZPP), u vezi članka 21. stavka 1. OZ/12, odlučio kao u stavku I. izreke drugostupanjskog rješenja.

 

12. S obzirom na neosnovanost žalbe, kao neosnovan je odbijen i zahtjev ovršenika za naknadom troškova žalbe (članak 166. stavak 1. ZPP, članak 154. stavak 1. ZPP, stavak II. izreke drugostupanjskog rješenja).

 

 

U Zagrebu 6. rujna 2021.

                                                                                                                                                                           Sutkinja:

                                                                                                         Lidija Jelavić, v.r.