Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu Pr-4726/21

ex. Vojarna sv. Križ
D r a č e v a c

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Danieli Pivčević, kao sucu pojedincu, a
na prijedlog više sudske savjetnice Danijele Mucić, u pravnoj stvari tužitelja L.
U. iz S., O.:…, zastupanog po punomoćniku S.
L., odvjetniku u O. " V. & L." iz S., protiv tuženika KBC S., S., OIB: …, zastupanog po
generalnom punomoćniku B. D. ,dipl. iur., radi isplate, nakon održane
glavne i javne rasprave zaključene dana 19. srpnja 2021., u prisutnosti zamjenika
punomoćnika tužitelja T. M., odvjetničkog vježbenika u O.
V. &. L. iz S. i generalnog punomoćnika tuženika B. D.,
dipl.iur., po objavi dana 03. rujna 2021.,

p r e s u d i o j e:

I. Dužan je tuženik K. B. C. S., OIB:
… u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju L.
U., S., O.: …, iznos od 16.809,49 kn zajedno sa
zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 826,35 kn od 15.03.2016.,
- na iznos od 826,35 kn od 15.04.2016.,
- na iznos od 826,35 kn od 15.05.2016.,
- na iznos od 826,35 kn od 15.06.2016.,
- na iznos od 826,35 kn od 15.07.2016.,
- na iznos od 993,90 kn od 15.08.2016.,
- na iznos od 997,52 kn od 15.09.2016.,
- na iznos od 997,52 kn od 15.10.2016.,
- na iznos od 997,52 kn od 15.11.2016.,

2 Pr–4726/21

- na iznos od 997,52 kn od 15.12.2016.,
- na iznos od 1.307,92 kn od 15.01.2017.,
- na iznos od 1.101,76 kn od 15.02.2017.,
- na iznos od 564,60 kn od 15.03.2017.,
- na iznos od 667,60 kn od 15.04.2017.,
- na iznos od 724,91 kn od 15.05.2017.,
- na iznos od 602,75 kn od 15.06.2017.,
- na iznos od 840,37 kn od 15.07.2017.,
- na iznos od 750,51 kn od 15.08.2017.,
- na iznos od 387,03 kn od 15.09.2017.,
- na iznos od 381,37 kn od 15.10.2017.,
- na iznos od 364,93 kn od 15.11.2017.,

do isplate, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu
na dohodak, dok se za više zatraženo u iznosu od 1.652,70 kn tužbeni zahtjev odbija
kao neosnovan.

II.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati
tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kn sa zateznom kamatom koja se
određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri)
postotna poena, a koja teče od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1.Tužbom tužitelj potražuje od tuženika isplatu razlike plaće temeljem odredbe
iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim
službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.
Naime, tužitelj tvrdi da je bio u radnom odnosu kod tuženika, koji predstavlja javnu
službu, u utuženom periodu od 01. prosinca 2015. do 31. listopada 2017..

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako osporava osnovu i visinu
tužbenog zahtjeva, međutim, nakon što je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev
podneskom od 28. svibnja 2021. isti je naveo kako ne osporava visinu ovako
postavljenog tužbenog zahtjeva. Također, isti je istakao prigovor zastare.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom Sporazuma o osnovici za plaće u
javnim službama, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće od 13. svibnja 2009., Izmjena
i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.
listopada 2011., Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011., Vjerodostojnog tumačenja
izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28.
prosinca 2012.,Priopćenja za javnost DZS-a od 28. kolovoza 2015. o objavi prve
procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., procjene DZS-a od 4.
rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog 2015. o objavi prve
procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., objave procjene DZS-a od

4. prosinca 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 4. ožujka 2016. o objavi prve
procjene tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015., priopćenja za javnost od

20. listopada 2016. DZS-a, presude i rješenja Vrhovnog suda RH Rev-408/12 od 03.
travnja 2013., pisanog poziva sindikata od 02. lipnja 2016 i Odluke o pokretanju

3 Pr–4726/21

postupka pregovora o sklapanju izmjena i dopuna sporazuma o osnovici plaće u
javnim službama i imenovanju pregovaračkog odbora Vlade Rh od 18. ožujka 2016..

4. Podneskom od 28. svibnja 2021. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da isti glasi kao u izreci presude.

5.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6.Između stranaka je sporna osnova tužbenoga zahtjeva, dok visina
tužbenoga zahtjeva nije sporna. Također, sporno je da li je potraživanje tužitelja
zastarjelo.

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za razdoblje od od 01. prosinca 2015. do 31. listopada 2017..

8.Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011.
kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim
službeni pokazatelji DZS ukažu na rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno
prosječno dva ili više posto i na čl. IV. st. 2. i st. 3. Izmjena Dodatka, koje odredbe
utvrđuju na koji način će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema
paritetu plaće u privredi, a koji tekst je prihvaćen i Arbitražnom odlukom od 7.
prosinca 2011.

9.U postupku nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika, koji sukladno
odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09, dalje: ZPJS),
predstavlja javnu službu. U utuženom razdoblju plaća tužitelja je definirana čl. 4.
ZPJS kojim je propisano da plaću službenika i namještenika čini umnožak
koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik
raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu
radnog staža. Osnovica plaće je regulirana čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim
službama (NN 39/09, 124/09, dalje: ZOPJS) na način da je određeno da se osnovica
plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade
RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja
državnog proračuna RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama
određuje Vlada RH posebnom odlukom.

10.U utuženom razdoblju na snazi je bio TKU za
službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13 dalje:
TKU), koji u čl. 51. propisuje da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na
osnovnu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti
radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za
svaku navršenu godinu radnog staža te dodaci na osnovnu plaću.

11.U postupku je utvrđeno da su Vlada R. H., s jedne strane, i
Sindikati javnih službi, s druge strane, sklopili 23. studenog 2006., Sporazum o
osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Sporazum) kojim je utvrđeno
povećanje osnovice za plaće u javnim službama za šest posto godišnje tijekom

4 Pr–4726/21

2007., 2008. i 2009. godine i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1.
siječnja svake godine.

12.Nadalje je utvrđeno da su iste stranke zaključile 13. svibnja 2009. Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Dodatak),
temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz

2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice,
na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od

5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a.

13.Vlada RH i Sindikati javnih službi, potom su 26. listopada 2011. sklopili
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje
u tekstu: Izmjene Dodatka), a koji tekst je usvojen i Arbitražnom odlukom od 7.
prosinca 2011. U čl. III. Izmjena Dodatka je određeno da će osnovica za obračun
plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni
pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog
tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje
prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije
stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna
tromjesečja).

14.Vlada RH i Sindikati javnih službi prihvatili su 28. prosinca 2012.
Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se
do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Izmjena Dodatka, Vlada
obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama, na način da će ista
biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u
javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u RH za cijelu

2008. na godišnjoj razini. Nadalje, utvrđuje se kako će se, ako realni međugodišnji
tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u Izmjenama
Dodatka, uskladba odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog
tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao.

15.Dana 27. studenog 2015. DSZ RH je objavio priopćenje za javnost iz kojeg
je vidljivo da je u drugom tromjesečju BDP realno veći za 1,2% dok je BDP za treće
tromjesečje 2015. DSZ-a realno veći za 2,8% u III. tromjesečju 2015. u odnosu na
isto tromjesečje 2014., koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom od 4.
prosinca 2015. S obzirom da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta BDP-a za
dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te da
aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi 2%, to je utvrđeno da su se krajem
studenoga 2015. ispunili uvjeti za povećanje osnovice u visini od 5.415,37 kn i to
temeljem čl. III. Izmjena Dodatka.

16.Imajući u vidu naprijed navedeno, sud smatra da Izmjene Dodatka
predstavljaju KU sklopljen sukladno odredbama čl. 2. ZOPJS te odredbe čl. 51. st. 4.
TKU kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i
dopuna na područje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. st. 4. TKU je bilo i
propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu te sve
njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega
proizlaze, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim
dokumentima. Iz navedenih razloga Izmjene Dodatka, a na koje se tužiteljica poziva

5 Pr–4726/21

u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor što proizlazi i iz činjenice da su
Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno
tumačenje Izmjena Dodatka radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi sa čl.
VII. st. 1. Izmjena Dodatka. U tome smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem
odredbe članka III. spomenutih Izmjena Dodatka ispunjeni su krajem 2015., s
početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III.
Izmjena Dodatka.

17.Dakle, tuženik je tužitelju počevši od 1. siječnja 2016. bio u obvezi
obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn budući je ispunjen uvjet za
primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena
plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-
a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine
(prosječno 2 ili više posto).S obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju
obračunavao tužitelju plaću po osnovici od 5.108,84 kn, iako je bio u obvezi
obračunavati plaću po osnovici od 5.415,37 kn, to je u obvezi naknaditi tužitelju
potraživanje s osnova razlike bruto plaće i naknade plaće.

18.Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. naime, osnovica je povećana na
iznos od 5.211,02 kn počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koje povećanje je
tužiteljica uzela u obzir prilikom izračuna. Daljnje povećanje osnovice plaće u javnim
službama uz ispunjenje određenih uvjeta predviđeno je odredbama čl. IV. Izmjena
Dodatka. Odredbom čl. IV st.1. Izmjena Dodatka utvrđeno je da će točno šest
mjeseci nakon objave podataka iz članka III. ovih Izmjena ugovorne strane utvrditi
odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s
VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u
odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH u prethodnoj
godini i istog pariteta u 2008. godini, a sve prema podacima DZS.

19.Prema statističkim podacima DZS-a, proizlazi kako mjesečna osnovna
bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u

2015. iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi
u RH za isto razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno kako paritet za 2015. godinu
iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50
kn). Kako je člankom VII b st. 3. i st. 8. Izmjena Dodatka utvrđeno kako paritet za

2008. godinu iznosi 87,9:100, to se primjenom odredbe čl. IV. st.1. Izmjena Dodatka
dolazi do odnosa pariteta: 85,9/100 / 87,9/100 = 97,72%, a iz čega nadalje proizlazi
da je paritet iz 2015. za 2,28% manji od pariteta iz 2008. Člankom IV. st. 2. Izmjena
Dodatka određeno je da će se u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008.
godinu osnovica za obračun plaća korigirati od prvog sljedećeg mjeseca nakon
utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između
pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u
privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.

20.Sindikati javnih službi, dana 2. lipnja 2016., pozvali su Vladu RH da
sukladno čl. IV. Izmjena dodatka utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV. st.1. Izmjena Dodatka,
međutim Vlada RH se oglušila na poziv i time povrijedila svoju preuzetu ugovornu
obvezu iz navedenog članka. Primjenom odredbe čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim
odnosima, (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) prema kojoj se uzima da je
uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi

6 Pr–4726/21

strana na čiji je teret određen, kvocijent pariteta iz čl. IV st. 1., zbog naprijed
navedenog razloga, ima se smatrati utvrđenim i to 4. lipnja 2016. (jer je DZS objavio
podatke 4. studenog 2015. pa je rok određen člankom IV. st.1. Izmjena Dodatka 4.
lipnja 2016.), te je time ispunjen uvjet primjene citiranog čl. IV. st. 2. Izmjena
Dodatka. Dakle, počevši od plaće za srpanj 2016. osnovica se trebala uvećati za
daljnjih 1,14% (2,28% : 2 = 1,14%).

21.Člankom IV. st. 3. Izmjena Dodatka određeno je da će se nakon pet
mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku,
osnovica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu
projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s
ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine. Stoga se osnovica plaće za prosinac 2016. i
siječanj 2017. trebala uvećati za još daljnjih 1,14%. Iz navedenog proizlazi kako je
osnovica plaće tužitelja kroz utuženi period trebala iznositi za period od prosinca

2015. do lipnja 2016. 5.415,37 kn, za period od srpnja 2016. do studenog 2016.

5.477,11 kn, za period od prosinca 2016. do listopada 2017. 5.539,55 kn. Naime, tek
potpisom Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim
službama od 07. prosinca 2017. (NN 128/17), počevši od 01. studenog 2017.
redefinirana je osnovica u iznosu od 5.421,54 pa nakon tog datuma nema više
mjesta primjeni uskladbe pariteta.

22.U odnosu na istaknuti prigovor zastare, a koji je tuženik istaknuo u
odgovoru na tužbu, za navesti je kako je isti djelomično osnovan. Naime, tužba je
podnesena 02. ožujka 2021., pa su slijedom navedenog zastarjela potraživanja
tužitelja dospjela na naplatu prije 02. ožujka 2016., a ovo imajući u vidu zastarni rok
od 5 godina propisan odredbom čl.139. Zakona o radu ( NN 93/14, 127/17 i 98/19
dalje: ZR). Stoga je sud u tom dijelu prihvatio prigovor zastare istaknut od strane
tuženika te tužitelja odbio u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razliku plaće
za mjesec prosinac 2015. i siječanj 2016., s obzirom da su isti dospjeli na naplatu 15.
siječnja 2016. i 15. veljače 2016., odnosno za iznos od 1.652,70 kn.

23.Sukladno navedenom, a kako visina obračuna iz tužbenog zahtjeva
tužitelja nije sporna između stranaka, te da je isti preciziran sukladno Izračunu razlike
dostavljenog od strane tuženika, prihvaćen je kao osnovan obračun razlike plaće
tužitelja koja mu je trebala biti isplaćena za period od 02. ožujka 2016. do 31.
listopada 2017. u iznosu od 16.809,49 kn.

24. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate
primjenom odredbe čl. 29. ZOO koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela
iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. odnosno čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09,
61/11 i 73/13, 93/14). Budući da se zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate
plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom od nesamostalnog rada i
ne podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04,
73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i
čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09,
146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te da porez na dohodak i
prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, što znači da se na te iznose ne
obračunavaju zatezne kamate, zatezne kamate na bruto iznose plaće dosuđene su

7 Pr–4726/21

kao u izreci, bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na
dohodak.

25.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. i čl. 155. Zakona o
parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) pa je tužitelju, imajući u vidu
vrijednost predmeta spora i popisani trošak, valjalo priznati sukladno Tarifi o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14,
107/15) trošak za sastav tužbe 100 bodova, za sastav dva podneska po 100 bodova,
za zastupanje na dva ročišta po 100 bodova te trošak pristupa na ročište za objavu
presude 50 bodova, što pomnoženo sa 10,00 kn koliko iznosi vrijednost boda, uz
PDV, daje iznos od 6.250,00 kn. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju
pripadaju zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate na temelju čl. 30. st.

2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17).

Split, 03. rujna 2021.

SUDAC

mr.sc. Daniela Pivčević v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana
od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem
ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužitelja,

- tuženiku, - u spis