1

Poslovni broj: UsI-67/20-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8    

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja HOK, Z., kojega zastupa opunomoćenica A. T., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije, Z., radi izdavanja podataka iz kaznene evidencije, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 27. kolovoza 2021. godine, u nazočnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 3. rujna 2021. godine, 

p r e s u d i o   j e

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije, KLASA: UP/I-703-04/19-01/219 URBROJ: 514-06-02-01-01/21-19-02 od 3. prosinca 2019. godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 3. siječnja 2020. godine protiv rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije, KLASA: UP/I-703-04/19-01/219 URBROJ: 514-06-02-01-01/21-19-02 od 3. prosinca 2019. godine, kojim se odbija zahtjev Hrvatske odvjetničke komore za izdavanje podatka iz kaznene evidencije za D. G., kao neosnovan.

2. Tužitelj ističe da je navedenim rješenjem odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za izdavanje podatka iz kaznene evidencije za D. G. U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da je uvidom u članak 59. Zakona o odvjetništvu, koji je naveden kao pravna osnova, utvrđeno da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za dostavu uvjerenja iz kaznene evidencije, pa da je stoga temeljem članka 16. stavak 2. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji odbijen zahtjev tužitelja za dostavu navedenih podataka. Tužitelj smatra da pobijano rješenje nije utemeljeno na zakonu, jer je pri donošenju navedenog rješenja pogrešno primijenjeno materijalno pravo, obzirom su u konkretnom slučaju u cijelosti ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 13. stavka 1. Zakona o pravnim posljedicama osude kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji da se tužitelju izda posebno uvjerenje iz kaznene evidencije na ime D. G. pozivom na odredbu članka 59. Zakona o odvjetništvu za potrebe vođenja disciplinskog postupka pred Disciplinskim tužiteljstvom Hrvatske odvjetničke komore. Naime, posebno uvjerenje iz kaznene evidencije je uvjerenje koje sadržava djelomične podatke iz kaznene evidencije za određenu osobu i izdaje se nadležnim tijelima javne vlasti u slučajevima kada je traženje takvih podataka propisano člankom 13. stavkom 4. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji, te u slučajevima kada je traženje podataka predviđeno posebnim zakonom. U konkretnom slučaju Disciplinsko tužiteljstvo Hrvatske odvjetničke komore je za potrebe disciplinskog postupka broj DT-181/19, koji se vodi protiv disciplinskog okrivljenika D. G. dana 20. svibnja 2019. godine, podnijelo zahtjev Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, Upravi za kazneno pravo, Odjelu za kaznene evidencije za dostavu podataka iz kaznene evidencije za odvjetnika D. G., kao disciplinskog okrivljenika, odnosno za izdavanje posebnog uvjerenja iz kaznene evidencije na ime navedenog odvjetnika. Obzirom na sadržaj navedene odredbe proizlazi da je u konkretnom slučaju Ministarstvo pravosuđa, Uprava za kazneno pravo, Odjel za kaznene evidencije, kao drugo državno tijelo, bilo dužno dostaviti podatke iz kaznene evidencije za disciplinskog okrivljenika D. G., jer navedeno uvjerenje može sadržavati podatke o osuđujućim kaznenim presudama protiv disciplinskog okrivljenika za koje nije nastupila rehabilitacija. Navedeni podaci su potrebni Disciplinskom tužiteljstvu HOK-a iz razloga što je odredbom članka 96. točka 2. Statuta Hrvatske odvjetničke komore ("Narodne novine", broj: 115/13. i 64/18.) propisano da se težom povredom dužnosti i ugleda odvjetništva smatra ako je odvjetnik počinio kazneno djelo koje dovodi u pitanje njegovu dostojnost za daljnje obavljanje odvjetništva. Disciplinsko tužiteljstvo Hrvatske odvjetničke komore se obratilo tuženiku s navedenim zahtjevom radi provjere njegove kaznene osuđivanosti, jer je u navedenom disciplinskom predmetu tek nakon podnesenog zahtjeva, tri godine od pravomoćnosti presude Broj: Kzm-16/2012 zaprimilo obavijest Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, obavijest o postojanju pravomoćne osuđujuće presude protiv disciplinskog okrivljenika D. G. Stoga je radi provjere eventualne daljnje kaznene osuđivanosti Disciplinsko tužiteljstvo Hrvatske odvjetničke komore dana 20. svibnja 2019. podnijelo zahtjev Ministarstvu pravosuđa za izdavanje podataka iz kaznene evidencije za disciplinskog okrivljenika D. G., a kako bi ovisno o njihovom odgovoru uputilo zahtjev nadležnom sudu za dostavu presude i potom i u odnosu na tu presudu pokrenulo disciplinski postupak protiv disciplinskog okrivljenika D. G. zbog sumnje u počinjenje teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz članka 96. točke 2. Statuta Hrvatske odvjetničke komore. U skladu s navedenim proizlazi da je Disciplinsko tužiteljstvo Hrvatske odvjetničke komore za potrebe disciplinskog postupka protiv disciplinskog okrivljenika D. G. temeljem valjanog pravnog zakonskog osnova propisanog odredbom članka 59. Zakona o odvjetništvu u svezi s odredbom članka 96. točke 2. Statuta Hrvatske odvjetničke komore. Dakle, tužitelj smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 13. stavka 1. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji na ime disciplinskog okrivljenika D. G. i da je stoga bilo potrebno udovoljiti tom zahtjevu, pozivom na članak 59. Zakona o odvjetništvu za potrebe vođenja disciplinskog postupka pred Disciplinskim tužiteljstvom Hrvatske odvjetničke komore.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije, KLASA: UP/I-703-04/19-01/219 URBROJ: 514-06-02-01-01/21-19-02 od 3. prosinca 2019. godine.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. U obrazloženju citirane odluke o odbijanju zahtjeva za izdavanje podataka iz kaznene evidencije navedeno je da člankom 59. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj: 09/94, 117/08, 50/09, 75/09. i 18/11.), kao pravnom osnovom, nisu ispunjeni zakonski uvjeti za dostavu uvjerenja iz kaznene evidencije. Naime, člankom 59. Zakona o odvjetništvu propisano je, obavještavanje Komore o pokretanju postupaka, prema kojem je sud, odnosno drugo državno tijelo dužno obavijestiti Komoru o pokretanju prekršajnog, odnosno kaznenog postupka i određivanju pritvora protiv odvjetnika, izricanju osuđujuće presude odvjetniku i o odluci kojom se pravomoćno završava kazneni ili prekršajni postupak protiv odvjetnika, prigovor. Tuženik smatra da iz predmetnog članka ne proizlazi obveza Ministarstva pravosuđa o obavještavanju Hrvatske odvjetničke komore. Iz predmetne odredbe propisane člankom 3. Zakona, ne proizlazi da je riječ o državnom tijelu koje pokreće kazneni postupak, određuje pritvor protiv odvjetnika ili da izriče osuđujuću presudu ili drugu odluku kojom se pravomoćno završava kazneni postupak protiv odvjetnika, kao što navodi tužitelj. Ministarstvo dostavlja podatke iz kaznene evidencije izdavanjem općih i posebnih uvjerenja o podacima iz kaznene evidencije: a)              Opće uvjerenje je uvjerenje koje sadržava cjelovite podatke iz kaznene evidencije za određenu osobu i izdaje se nadležnim tijelima javne vlasti u slučajevima kada je traženje takvih podataka propisano člankom 9. i 11. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidencije i rehabilitaciji i b) Posebno uvjerenje je uvjerenje koje sadržava djelomične podatke iz kaznene evidencije za određenu osobu i izdaje se nadležnim tijelima javne vlasti za u slučajevima kada je traženje takvih podataka propisano člankom 13. st. 4. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji, te u slučajevima kada je traženje podataka predviđeno posebnim zakonom. Slijedom navedenog, članak 59. Zakona o odvjetništvu ne predstavlja pravnu osnovu za izdavanje posebnog uvjerenja, te je potrebno napomenuti da predmetni članak ne sadrži ni katalog kaznenih djela, temeljem kojeg bi se tražena provjera izvršila, a što je potpuno u suprotnosti s odredbom članka 13. Zakona. Iz svega navedenog proizlazi da bi se podnositelju zahtjeva trebalo izdati opće uvjerenje iz kaznene evidencije, a što je u suprotnosti s odredbom članka 5. Zakona, kojim je taksativno propisano u kojim slučajevima kaznena evidencija izdaje opće uvjerenje. Nadalje, člankom 7. i 8. Zakona, propisan je upis podataka u kaznenu evidenciju koji se vrši na temelju podataka iz pravomoćnih sudskih odluka i drugih akata, koje dostavljaju sudovi, te druga nadležna tijela čije odluke mijenjaju podatke koji se upisuju u kaznenu evidenciju.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije, KLASA: UP/I-703-04/19-01/219 URBROJ: 514-06-02-01-01/21-19-02 od 3. prosinca 2019. godine (stranica 5 spisa), te zahtjev tužitelja od 20. svibnja 2019. godine za izdavanje posebnog uvjerenja za fizičku osobu (stranica 7 spisa).

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 3. prosinca 2019. godine,  kojim se odbija zahtjev Hrvatske odvjetničke komore za izdavanje podatka iz kaznene evidencije za D. G., kao neosnovan. Naime, dana 21. svibnja 2019. godine zaprimljen je zahtjev Hrvatske odvjetničke komore, broj: DT-R-125/19 za dostavu podataka iz kaznene evidencije za D. G. u svrhu vođenja disciplinskog postupka. Temeljem članka 15. stavka 1. Zakona, zahtjev za dostavu podataka iz kaznene evidencije mora sadržavati svrhu i pravnu osnovu traženja podataka. Ukoliko je ovlast za pribavljanje podataka iz kaznene evidencije propisana nekim posebnim zakonom u Republici Hrvatskoj, tada ovlašteno tijelo po službenoj dužnosti podnosi zahtjev za podacima iz kaznene evidencije, a Ministarstvo pravosuđa izdaje posebno uvjerenje temeljem članka 13. stavka 1. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji. Slijedom prethodno iznijetog, te uvidom u članak 59. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine", broj: 9/94, 117/08, 50/09 - ispravak, 75/09. i 18/11.) koji je naveden kao pravna osnova, utvrđeno je da nisu ispunjeni gore navedeni zakonski uvjeti za dostavu uvjerenja iz kaznene evidencije, te je na osnovi članka 16. stavka 2. Zakona riješeno kao u izreci.

8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da članak 59. Zakona o odvjetništvu ne predstavlja pravnu osnovu za izdavanje posebnog uvjerenja iz kaznene evidencije. Pri tome je potrebito uputiti na članak 15. stavak 1. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji, koji propisuje da zahtjev za dostavu podataka iz kaznene evidencije mora sadržavati svrhu i pravnu osnovu traženja podataka. Ukoliko je ovlast za pribavljanje podataka iz kaznene evidencije propisanim nekim posebnim zakonom u RH, tada ovlašteno tijelo po službenoj dužnosti podnosi zahtjev za podacima iz kaznene evidencije, a Ministarstvo pravosuđa izdaje posebno uvjerenje temeljem članka 13. stavka 1. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji. Tužitelj ne predstavlja državno tijelo koje pokreće kazneni postupak, određuje pritvor protiv odvjetnika ili izriče osuđujuću presudu ili drugu odluku, kojom se pravomoćno završava kazneni postupak protiv odvjetnika. Isti navodi da su mu podaci iz kaznene evidencije o osuđivanosti za D. G. iz Z. potrebni za disciplinski postupak, koji se vodi protiv imenovanog odvjetnika pred Disciplinskim tužiteljstvom HOK-a. Naime, Općinski kazneni sud u Zagrebu je dostavio tužitelju pravomoćnu presudu, Poslovni broj: Kzm-16/2012-255, kojom je dovršen kazneni postupak protiv okrivljenog D. G. zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona/11, te presudu Županijskog suda u Zagrebu, Poslovni broj: Kžzd-1/15 od 10. lipnja 2015. godine. Dakle, tužitelj nije obrazložio svrhu za koju traži podatke, odnosno nije naveo razloge zbog kojih traži od tuženika dostavu podataka iz kaznene evidencije o osuđivanosti za D. G. iz Z. u navedenom disciplinskom postupku koji se vodi protiv imenovanog odvjetnika pred Disciplinskim tužiteljstvom HOK-a.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 3. rujna 2021. godine

Sudac:

Ivan Levak,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).