Poslovni broj: UsI-2198/20-7

1

 

 

                 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja P. M. iz V., protiv tuženika Varaždinske županije Republike Hrvatske, Župana, V., kojeg zastupa opunomoćenica R. S., radi stavljanja na raspolaganje, 3. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.               Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Varaždinske županije Republike Hrvatske, Župana, Klasa: UP/II-112-01/20-01/5, Urbroj: 2186/1-02/1-20-3 od  14. srpnja 2020.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika Varaždinske županije Republike Hrvatske, Župana, Klasa: UP/II-112-01/20-01/5, Urbroj: 2186/1-02/1-20-3 od  14. srpnja 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja privremenog pročelnika U. odjela za opću upravu V. županije, Klasa: UP/I-112-01/20-01/147, Urbroj: 2186/1-10/1-20-3 od 28. svibnja 2020.

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem o stavljanju na raspolaganje tužitelj, preuzet u upravni odjel za opću upravu V. županije stavlja se na raspolaganje (točka 1. izreke). Istim rješenjem utvrđuje se tužitelju trajanje roka raspolaganja u dužini od 3 mjeseca, a koji rok počinje teći danom izvršnosti toga rješenja i uz utvrđenje da za vrijeme trajanja raspolaganja ostvaruje pravo na naknadu plaće u visini plaće isplaćene mu u mjesecu koji je prethodio stavljanju na raspolaganje (točke 2. – 4. izreke).

3.              Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika u bitnome navodeći kronologiju donesenih odluka u predmetu raspoređivanja na radno mjesto upravni savjetnik za odobravanje besplatne pravne pomoći od 2016. do donošenja osporenog rješenja. Višekratno naglašava i osporava da bi u postupku bi saslušan navodeći da mu Odluka o višku službenika i namještenika te savjetovanje o njihovom zbrinjavanju Klasa: 112-01/20-01/4, Urbroj: 2186/1-02/1-20-2 od 20. travnja 2020. nikada nije uručena niti prethodno dana na uvid, odnosno pravilno dostavljena, a koja ne sadrži ni pouku o pravnom lijeku već mu je tijekom "saslušanja" 13.07.2020. uručena preslika te Odluke na koju je odmah uložio usmeni prigovor zbog neistinitosti i nezakonitosti. Smatra bitnim u postupku pred sudom točno i istinito utvrditi da li postoji drugo radno mjesto na koje je mogao biti raspoređen odnosno za koje ispunjava uvjete te da li je tuženikov postupak raspoređivanja bilo koga drugoga na to drugo radno mjesto proveden sukladno članku 105. stavku 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj: 86/08., 61/11., 4/18. i 112/19., dalje Zakon o službenicima), a poglavito u odnosu na njega. Pored navedenog smatra potrebnim utvrditi da li je tuženik izradio usporedbu ocjena i dao prednost bolje ocjenjivanom službeniku (nije) sve budući da su ocjene jedini zakonom propisani kriterij za raspored na bilo koje, a time i na predmetno radno mjesto, za koje ima bolje ocjene od preuzetog službenika početnika K. Š.. Iznosi da je u dosadašnjem radu u U. državne uprave u V. županiji ocjenjivan ocjenama primjeren za 2017. te izuzetan za 2018., a suprotno tome službenik K. Š. nije nikada ocijenjen niti jednom ocjenom jer je u radni odnos primljen tek 24.01.2019. u svojstvu pripravnika na probnom radu, bez položenog državnog stručnog ispita. Navodi da je u postupku postupljeno protivno članku 105. stavku 2. Zakona o službenicima. Osporava utvrđenje upravnog tijela o njegovom radnom stažu budući isti nije utvrđen temeljem odredbe članka 106. stavka 2. Zakona o službenicima, a poziva se i na članak 13.a. navedenog Zakona navodeći da primjenom istog pravilno utvrđenje njegovog staža iznosi 21 godina, 7 mjeseci i 27 dana, a radi čega je u prvostupanjskom rješenju morao biti utvrđen rok trajanja raspolaganja do 1. prosinca 2020. sukladno članku 56. stavku 1. podstavku 6. Kolektivnog ugovora.

4.              Predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev na način kako je postavljen u tužbi.

5.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je stupanjem na snagu Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj: 66/19.) provedena reforma državne uprave na način da su poslovi Ureda državne uprave u županijama povjereni na obavljanje jedinicama područne (regionalne) samouprave odnosno županijama pa je na taj način nastala i obveza preuzimanja svih službenika / namještenika dotadašnjeg Ureda državne uprave koji nisu sukladno Odluci Ministarstva uprave iskoristili mogućnost i prava na poticajne otpremnine i otišli u mirovinu. U postupku donošenja Pravilnika o unutarnjem redu Upravnog odjela za opću upravu utvrđen je višak od ukupno 6 službenika pa je temeljem članka 127. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17. i 98/19., dalje u tekstu ZOR) i članka 76. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenika upravnih tijela Varaždinske županije (Službeni vjesnik Varaždinske županije br: 73/18., 85/18., 44/19., 87/19., 3/20. i 25/20., dalje u tekstu Kolektivni ugovor) proveden prethodni postupak savjetovanja sa sindikatom djelatnika upravnih tijela Varaždinske županije i donijeta Odluka o višku službenika i namještenika te savjetovanje o njihovom zbrinjavanju Klasa: 112-01/20-01/4, Urbroj: 2186/1-02/1-20-2 od 20. travnja 2020. (dalje u tekstu Odluka o višku). Tuženik osporava navode tužitelja da bi Odluka o višku bila donijeta bez ikakvih kriterija po kojima su službenici stavljani na raspolaganje kao i da prilikom donošenja iste nisu uzimani u obzir kriteriji propisani Zakonom o službenicima, a takvi navodi tužitelja su i kontradiktorni u odnosu na navode iz očitovanja dostavljenog 19. svibnja 2020. Isto tako sukladno članku 127. stavku 5. ZOR-a, Odluku o višku tuženik je uredno dostavio Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Regionalnom uredu Varaždin koji na Odluku o višku nije imao primjedbe. Osporava navode tužitelja u kojima ističe da nije član sindikata, pa da nije ni znao da je donijeta Odluka o višku, te detaljno obrazlaže da je jasno tužitelju u dopisu od 13.05.2020. ukazano da je poslodavac donio Odluku o višku te da je ista dostavljena nadležnim tijelima, Sindikatu i Regionalnom uredu za zapošljavanje na očitovanje, a na inicijativu jedne od službenica koja je također preuzeta u Upravnom odjelu za opću upravu i obuhvaćena Odlukom o višku, sindikalni povjerenik zatražio je sastanak sa ovlaštenim osobama poslodavca upravo na temu donošenja predmetne Odluke o višku. Navodi nadalje da je tom sastanku održanom 12.03.2020. prisustvovalo 5 preostalih službenika obuhvaćenih Odlukom o višku, a činjenica da tužitelj nije pristupio na taj sastanak iako je imao mogućnost nema nikakve veze za zakonitošću same Odluke o višku. Da je ta odluka donesena bilo je opće poznato svim službenicima i namještenicima te je i javno iskomunicirana na način da se župan jasno višekratno izjasnio o racionalizaciji broja službenika i takva službena obavijest od strane županije upućena je svim službenicima Ureda državne uprave još tijekom 2019. prije samog preuzimanja odnosno u trenutku kada su isti još bili u rokovima da iskoriste ponuđene im mogućnosti od strane Ministarstva uprave za uzimanjem poticajne otpremnine. Pozivanje tužitelja na članak 105. Zakona o službenicima i ocjene svog dosadašnjeg rada nastojeći prikazati kao da bi ocjene bile jedini i isključivi kriterij prilikom donošenja odluke o rasporedu pojedinih službenika na neko radno mjesto te usporedba sa drugim službenikom K. Š. tuženik drži takvim da tužitelj nastoji pogrešno prikazati da imenovani službenik ne bi mogao biti raspoređen na radno mjesto izvršitelja u opisu kojeg je između ostalog uz osiguranje dokaza i besplatna pravna pomoć iz razloga što nije ocjenjivan.  Tuženik se poziva na kriterije temeljem kojih je donijeta Odluka o višku navodeći kako je razvidno da je tužitelj u odnosu na prozvanog službenika u povoljnijem ekonomskom statusu i to s više osnova, jer mu je već u startu bila pružena mogućnost uzimanja poticajne otpremnine koju je odbio, za razliku od imenovanog službenika nije imao zakonskih obveza uzdržavanja maloljetne djece, a temeljem rješenja o raspolaganju obzirom na dužinu prethodno neprekidnog radnog staža pripada mu pravo na utvrđeni iznos otpremnine dok s druge strane službenik K. Š. da je bio stavljen na raspolaganje ne bi ostvario pravo na nikakvu otpremninu. Uz navedeno tužitelj ima pravo po proteku roka raspolaganja dodatnu mogućnost korištenja prava na odgovarajuću naknadu na ime nezaposlenosti i to za čitavo vrijeme dok se ne zaposli, odnosno do ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu prema propisima u mirovinskom osiguranju, do koje mu nedostaje svega dvije godine. Nazivanje drugog službenika "početnikom" bez radnog iskustva tuženik drži neprimjerenim. Smatra diskriminirajućim stav tužitelja prema kolegama kao i prema samom poslu, a u odnosu na ostvarivanje prednosti prava branitelja pri zapošljavanju tuženik ističe da se te odredbe odnose na situacije prednosti prilikom zapošljavanja kod prvotnog prijema u službu po provedenom natječaju u vidu da zakon propisuje da se takvim osobama daje prednost isključivo uz istovremeno ispunjenje jednakih uvjeta sa preostalim kandidatima o čemu nije bila riječ u konkretnom slučaju. Takvu prednost trebalo bi priznati tek nakon što se pod jednakim ili sličnim uvjetima utvrde i prava i kriteriji koji se odnose na preostale službenike a što je uzimajući u obzir kriterije tereta uzdržavanja članova obitelji, dužine staža u upravi, ocjene dosadašnjeg rada, mjere populacijske i demografske politike te mogućnost ostvarivanja prava temeljem drugih zakonskih propisa i mogućnost ostvarivanja prava na poticajnu otpremninu i napravljeno u postupku određivanja kolektivnog viška službenika i namještenika. Glede utvrđivanja roka raspolaganja i prava na otpremninu tuženik se poziva na članak 13.a Zakona o službenicima te članak 56. Kolektivnog ugovora navodeći da tužitelj na pogrešan način tumači odredbu članka 13.a Zakona o službenicima budući je isti po sili Zakona preuzet iz državnog tijela (Ureda državne uprave), a ne iz C. za socijalnu skrb Č..

6.              Tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

7.              Radi osiguranja načela izjašnjavanja stranaka i načela usmene rasprave,  u smislu članka 6. stavka 1. i članka 7. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu: ZUS), 27. kolovoza 2021. održana je rasprava na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8.              Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi odnosno odgovoru na tužbu. Ne predlažu izvođenje daljnjih dokaza.

9.              Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis, te uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

10.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

11.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenje o stavljanju na raspolaganje tužitelja od 28. svibnja 2020. doneseno u postupku po službenoj dužnosti uz obrazloženje u kojemu se navodi da je tužitelj rješenjem Klasa: UP/I-112-01/19-01/42, Urbroj: 2186/1-10/1-20-1 od 1. siječnja 2020. preuzet u upravni odjel za opću upravu sukladno članku 67. stavku 2. Zakona o sustavu državne uprave te da je Pravilnik o unutarnjem reda Upravnog odjela za opću upravu stupio na snagu dana 8. svibnja 2020., a objavljen je u Službenom vjesniku Varaždinske županije broj 22/20. i 25/20. Pozivom na odredbe članka 105. stavka 2. i 106. Zakona o službenicima uz obrazloženje da tužitelj navršava 5 godina neprekidnog radnog staža u Uredu državne uprave u upravnim tijelima županije utvrđen mu je rok raspolaganja u trajanju od 3 mjeseca uz pravo na naknadu plaće sukladno članku 107. Zakona o službenicima.

12.              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja uz obrazloženje koje je u bitnome sadržano i u odgovoru na tužbu tuženika.

13.              U ovom predmetu sporno je da li je tužitelj pravilno i zakonito stavljen na raspolaganje, te da li je pravilno utvrđeno vrijeme raspolaganja.

14.              Člankom 105. stavkom 1. Zakona o službenicima propisano je da kad se donese pravilnik o unutarnjem redu, službenici se raspoređuju na radna mjesta, sukladno tom pravilniku, vodeći računa o poslovima koje su do tada obavljali.

15.              Prema stavku 2. članka 105. Zakona o službenicima ako se pravilnikom ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice upravnog tijela, pojedina radna mjesta u upravnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete. Prednost kod rasporeda na radno mjesto ima službenik koji ima bolje ocjene dosadašnjeg rada i učinkovitosti.

16.              Prema stavku 3. članka 105. Zakona o službenicima ako nema odgovarajućega radnog mjesta u upravnom tijelu, na koje se službenik može rasporediti, donosi se rješenje o stavljanju na raspolaganje.

17.              Prema stavku 4. članka 105. Zakona o službenicima rješenje o rasporedu na radno mjesto odnosno rješenje o stavljanju na raspolaganje, sukladno odredbama stavka 1. – 3. ovoga članka, donosi se u roku od dva mjeseca od stupanja na snagu novog pravilnika o unutarnjem redu.

18.              Prema stavku 5. članka 105. Zakona   službenicima do donošenja rješenja iz stavka 4. ovoga članka, službenici nastavljaju obavljati poslove koje su obavljali na dotadašnjim radnim mjestima, odnosno druge poslove po nalogu pročelnika upravnog tijela, a pravo na plaću i ostala prava iz službe ostvaruju prema dotadašnjim rješenjima.

19.              Nadalje, člankom 106. stavkom 1. Zakona o službenicima propisano je da se na dužinu i tijek roka raspolaganja primjenjuju opći propisi o radu koji se odnose na dužinu i tijek otkaznog roka.

20.              Prema stavku 2. članka 106. Zakona o službenicima za određivanje dužine raspolaganja računa se neprekidni radni staž u upravnim tijelima iste lokalne jedinice i njenim pravnim prednicima, ako kolektivnim ugovorom ili aktom nadležnog tijela lokalne jedinice nije drukčije propisano.

21.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, primjenjujući citirane odredbe, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja rješenja tuženika, utvrđeno je da je u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilo i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a isto navodima tužbe i tijekom spora nije dovedeno u pitanje. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo, a nisu utvrđene niti povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito,  na koje ukazuje tužitelj.

22.              Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih je žalbu odbio kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se očitovao na istaknute žalbene prigovore čime je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09., dalje: ZUP) kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

23.              Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud jer za zaključke iznesene u odluci tuženika postoji uporište u dokumentaciji spisa i citiranim propisima.

24.              Naime, Pravilnik o unutarnjem redu Upravnog odjela za opću upravu stupio je na snagu 8. svibnja 2020. godine, nakon čega je proveden postupak  u kojemu je Pravilnikom predviđena radna mjesta valjalo popuniti u skladu s tim Pravilnikom, kako je to propisano citiranim odredbama članka 105. Zakona o službenicima.

25.              Tužitelj je rješenjem V. županije, U. odjela za opću upravu, Klasa: UP/I-112-01/19-01/42, Urbroj: 2186/1-10/1-20-1 od 01. siječnja 2020., kao dotadašnji službenik U. državne uprave u V. županiji, u služi na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu upravnog savjetnika za odobravanje besplatne pravne pomoći i pravne poslove s danom 1.1.2020. preuzet u Upravni odjel za opću upravu (točka 1. izreke toga rješenja). Istim rješenjem određeno je da će do donošenja Pravilnika i rasporeda na radnom mjestu prema tom Pravilniku obavljati poslove koje je dotada obavljao, uz pravo na dotadašnju plaću, na način kako je citiranim rješenjem  određeno.

26.              Iz dostavljene dokumentacije i detaljnog obrazloženja rješenja proizlazi da  novim Pravilnikom nije sistematizirao zasebno radno mjesto  za obavljanje pravnih poslova odobravanja besplatne pravne pomoći, koje poslove je tužitelj ranije obavljao, već se ti poslovi obavljaju uz druge pravne poslove iz nadležnosti Upravnog odjela za opću upravu.

27.              Imajući u vidu navedeno, tužitelj je sukladno citiranim odredbama, budući da je ostao neraspoređen, stavljen na raspolaganje.

28.              Prema ocjeni suda, postupak stavljanja tužitelja na raspolaganje proveden je u skladu sa zakonskim odredbama i bez povreda na koje ukazuje tužitelj.

29.              Pretežiti dio navoda tužbe odnosi se na tvrdnju tužitelja da nije bio upoznat sa sadržajem Odluke o višku, te da bi ta Odluka bila nezakonita.

30.              Međutim, za navedeno nema uporišta u dokumentaciji dostavljenog spisa, što je detaljno izneseno u obrazloženju osporenog rješenja, a pored navedenog, sadržaj navedene Odluke o višku ne može biti predmet ocjene u ovom sporu.

31.              Naime, predmet spora je sukladno članku 3. ZUS-a ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke, a protiv koje nije dopušteno izjaviti redovit pravni lijek. Stoga, tužitelj ne može s uspjehom u ovom sporu isticati razloge kojima osporava zakonitost Odluke o višku.

32.              Navod tužitelja da je pogrešno utvrđeno razdoblje staža koje je relevantno za duljinu trajanja roka raspolaganja, nije osnovan.

33.              Radi se o ponovljenom navodu žalbe, na koji se, na sudu prihvatljiv način očitovao i tuženik, kada je naveo da je Odlukom o višu određeno da će se za određivanja roka raspolaganja uzimati u obzir i prethodni radni staž u Uredu državne uprave i Županiji (Točka XIV, alineja 3.), što je za tužitelja povoljnije, imajući u vidu da je preuzet u U. odjel za opću upravu V. županije s danom 01.01.2020., pa bi obzirom na manje od godine dana neprekidnog staža u upravnim tijelima Županije, imao pravo na 3 tjedna otkaznog roka.

34.              Ostali navodi tužitelja kojima osporava uvjete pod kojima je službenik K. Š. raspoređen na određeno radno mjesto, ne može se preispitivati u ovom sporu, iz ranije navedenih razloga.

35.              Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

36.              Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud sukladno odredbi članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

37.              Slijedom navedenog, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a,  odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 3. rujna 2021.

Sutkinja:

Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude (članak 66. ZUS-a).