R. H.
O. S. U. S.
S.

P. broj: 87 P.-485/2014

U. I. M. E. R. E. P. U. B. L. I. K. E. H. R. V. A. T. S. K. E.

P. R. E. S. U. D. A.

R. J. E. Š. E. N. J. E.

O. sud u S., po sucu D. B., kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužitelja M. D., O., G. 11, L. A.
T., N., zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima u O.
društvu L.-V. & P. d.o.o. S., protiv tuženika H.-O.
d.d., O.:, Z., C. ulica 6, zastupano po punomoćnicima,
Ž. O. i I. P., odvjetnicima u O. društvu O., P. & partneri
d.o.o., Z., radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave, održane i
zaključene 27. srpnja 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, Ž. V.,
odvjetnika, te zamjenice punomoćnika tuženika, I. G., odvjetničke
vježbenice kod T. B., odvjetnice, 3. rujna 2021.

p r e s u d i o j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju neimovinsku štetu u
iznosu od 3.600,00 kn (tritisućešesto kuna) sa zateznom kamatom počam od dana

16. srpnja 2014. do isplate, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče
do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta
koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza

2015. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za na razdoblje dulje od godine
dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu neimovinske štete u preostalom dijelu u
iznosu od 11.400,00 kn (jedanaesttisućačetiristo kuna) a više od dosuđenog pod I.
izreke.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti isplatiti tužitelju iznos od 80,00
kn (osamdeset kuna) s osnova tuđe pomoći i njege sa zateznom kamatom od dana
presuđenja 3. rujna 2021. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za na razdoblje
dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno

2

Poslovni broj: 87 Pi-485/2014

razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtjeva isplata zakonske
zakonske kamate na dosuđeni iznos pod III. izreke od 16. srpnja 2014. do dana
presuđenja 3. rujna 2021.

V. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu tuđe pomoći i njege te troška liječenja u
preostalom dijelu u iznosu od 920,00 kn (devetstodvadeset kuna) više od dosuđenog
pod III. izreke.

VI. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak parničnog
postupka u iznosu od 8.017,68 kn (osamtisućasedamnaest kuna i šezdesetosam
lipa), sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za na razdoblje
dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od
presuđenja do isplate, dok se u preostalom dijela zahtjeva za isplatu iznosa od

23.232,32 kn, više od dosuđenoga, zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

VII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 32.880,00 kn (tridesetdvijetisućeosamstoosamdeset kuna) kao neosnovan

r i j e š i o j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 10.000,00 kn

Obrazloženje

1. T. M. D. je 16. srpnja 2014. podnio sudu tužbu protiv tuženika H.-O. d.d., radi naknade štete.

1.1. Tužitelj navodi u tužbi da je 24. lipnja 2013 došlo do prometne nezgode u T.
koju je skrivio J. L. upravljajući vozilom marke V. G. reg.oznake S. 235-
V., osiguranim kod tuženika po polici broj. T. da je vozilom marke
R. reg.oznake Z. 394-F. nakon pretjecanja već bio u svojoj kolničkoj traci,
kada je u istu nepotrebnom paničnom reakcijom prešao osiguranik tuženika i
uzrokovao sudar. T. prigode da je tužitelj zadobio tjelesne ozljede, odnosno,
povrijeđeno mu je pravo osobnosti, pa imajući u vidu težinu ozljeda, jačinu i trajanje
izazvanih tjelesnih bolova, duševnih bolova, naruženosti, straha, tegoba tijekom
liječenja potražuje sveukupnu naknadu u iznosu od 24.000,00 kn te potražuje na ime
tuđe njege i pomoći iznos od 1.000,00 kn te iznos od 10.000,00 kn na ime troškova
liječenja sa pripadajućom zakonskom kamatom od presuđenja do isplate.

2. T. H.-O. d.d. u odgovoru na tužbu od 24. studenog 2014.
(list 26-31 spisa) priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, ističe
prigovor isključive odgovornosti tužitelja za sve posljedice proizašle iz prometne
nezgode te osporava osnov i visinu svih iznosa pravične novčane naknade za
pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu koju tužitelj potražuje.

2.2. Tuženik navodi da se nezgoda dogodila na način da je tužitelj upravljajući

3

Poslovni broj: 87 Pi-485/2014

vozilom reg.oznake Z. 394-F. vršio nepropisnu radnju pretjecanja N. vozila u fazi
ulaska sa desne na lijevu voznu traku za vrijeme dok se vozač vozila reg.oznake S.
235-V., osiguranog kod tuženika, kretao svojom desnom prometnom trakom te je
ugledavši vozilo iz suprotnog smjera koje je vršilo nepropisnu radnju pretjecanja,
svojim vozilom se usmjerio u desno u namjeri da izbjegne sudar sa vozilom tužitelja,
što je u daljnjoj vožnji dovelo do destabilizacije vozila i prelaska na lijevu voznu traku
i posljedično do sudara dvaju vozila. U. prilog tome da ide i zapisnik o očevidu iz
kojeg proizlazi da je kazneni postupak pokrenut protiv tužitelja.

2.3. Kako je nezgoda prouzročena pogonom dvaju vozila da se na isto
primjenjuje čl. 1072. ZOO-a te tuženik ne odgovara po principu objektivne
odgovornosti za štetu, već po principu krivnje te je tužitelj dužan dokazati sve
pretpostavke odgovornosti za štetu, kao i da za prometnu nezgodu postoji isključiva
odgovornost osiguranika tuženika (princip subjektivne odgovornosti).

2.4. U odnosu na neimovinsku i imovinsku štetu, tuženik osporava pravni
osnov sukladno čl. 19., čl. 1100.st.2., čl. 1046. Z.-a, obzirom da je tužitelj u
predmetnoj nezgodi mogao pretrpjeti tek neznatnu povredu prava osobnosti, a
osporava i njezinu visinu. N. da pravo oštećenika na isplatu pravične novčane
naknade tužitelj ostvaruje samo ako sud nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja
opravdavaju. Iz medicinske dokumentacije da proizlazi da je tužitelju dan nakon
nezgode postavljena dijagnoza natuke prsišta i ogrebotine na lijevom laktu radi kojih
ozljeda je tužiteljevo liječenje trajalo jedan dan, nakon čega da se tužitelju više
nikada nije javila potreba za provođenjem liječenja.

2.5. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva po svim kvalifikatornim
okolnostima, drži da je tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti, no da je toliko
neznatna da ne opravdava pravo na dosuđenje novčane naknade sukladno čl. 1100.
Z.-a.

3. Tužitelj je podneskom od 19. srpnja 2017. (list 67-68 spisa) nakon izvršenog
prometno tehničkog vještačenja po sudskom vještaku Vinku Ugrini, dipl.ing. smanjio
tužbeni zahtjev za 50% potražujući iznos od 16.000,00 kn (neimovinska šteta

15.000,00 kn, tuđa njega i pomoć te trošak liječenja po 500,00 kn) sa zakonskom
zateznom kamatom od 16. srpnja 2014. kao dana predaje tužbe sudu.

3.1. Tuženik nije iskazao protivljenje smanjenju tužbenog zahtjeva.

3.2. Zbog opisanog djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva sud je odlučio
kao u izreci rješenja.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao zapisnik P. splitsko-
dalmatinske, P. postaje S. o očevidu, broj 511-12-31-03-K.-125/13 od 24.
lipnja 2013. (list 4-6), otpusno pismo K. S., K. odjela za traumatologiju od

26. lipnja 2013. na ime M. D. (list 7 spisa), zapisnik Ž. državnog
odvjetništva u S. o očevidu broj K.-D.-572/13 od 3. srpnja 2013. (list 8-10
spisa), pisano vještačenje sačinjeno po I. F., ing. stalnom sudskom vještaku
za cestovni promet, procjenu motora, motornih vozila i strojeva od 2. srpnja 2013.
izrađeno po nalogu Ž. državnog odvjetništva u S. u predmetu K.-
D..572/13 od 2. srpnja 2013. (list 11-21 spisa), spis O. suda u S.

4

P. broj: 87 P.-485/2014

poslovnog broja K-/14, izveo dokaz prometno-tehničkim vještačenjem po stalnom
sudskom vještaku za cestovni promet i strojarstvo, V. U., dipl.ing., prometno-
tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet i
motorna vozila, N. K., dipl.ing., medicinskim vještačenjima po stalnom
sudskom vještaku za ortopediju, D. T., dr.med., stalnom sudskom vještaku
za ortopediju i traumatologiju D..med. Z. P., stalnom sudskom vještaku za
psihijatriju D..prim.dr.sc. T. G., dr.med., stalnom sudskom vještaku za
psihijatriju dr.med. J. Š., čitanjem pisanog vještačenja izrađenog po
stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i strojarstvo, V. U., dipl.ing,
zaprimljeno 5. srpnja 2017. (list 56-64 spisa), pisanog očitovanja sudskog vještaka
V. U., dipl.ing. na primjedbe tuženika od 9. studenog 2017. (list 79-82 spisa),
pisanog vještačenja izrađenog po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet i
motorna vozila, N. K., dipl.ing, zaprimljeno 12. rujna 2018. (list 207-214
spisa), saslušanjem tužitelja M. D., svjedoka J. L., D. D.,
sudskog vještaka V. U. dipl.ing., sudskog vještaka N. K. dipl.ing.

5. T. M. D., u iskazu navodi da su se predmetne prilike on i
supruga D. kretali iz pravca S. prema K. – prijelazu. T. da je
upravljao vozilom marke R., da su se kretali na dijelu T. i A. brzinom
negdje od oko 70-80 km/h. U. jednom trenutku da je vidio da iz suprotnog pravca iz
jedne okuke izlazi vozilo koje u tom trenutku, po njemu, gubi kontrolu i jednim dijelom
prelazi na njegovu stranu, odnosno na prometnu traku u kojoj se kretao, zatim se
vraća na svoju i ponovo gubi kontrolu, vraća se na tužiteljevu stranu, gdje se dešava
udar. O. da je to vozilo primijetio negdje na udaljenosti 100-150m. T. da je
poduzeo radnju kočenja kada je to vozilo ponovo, po drugi puta prešlo na njegovu
stranu, a usprkos tužiteljevom kočenju da je došlo do udara. U. trenutku udara taj
auto koji je dolazio iz suprotnog pravca, da je u cijelosti bio u tužiteljevoj prometnoj
traci. N. da se ne sjećam najbolje svih pojedinosti nakon sudara, zna da je bio u
šoku, vidio da je nešto sa njegovom suprugom, potom čuo da netko viče "auto će da
gori", a nakon toga se sjeća da su ih stavili u kola hitne pomoći. O. njega i tog
automobila koji je dolazio iz suprotnog pravca, da nije bio nikakav drugi automobil.
N. da je cesta bila mokra, vrijeme vruće, ali negdje otprilike sat vremena prije no
što se dogodila prometna nezgoda pala je kiša. K. je padala u trenutku prometne
nezgode.

5.1. N. upit punomoćnika tužitelja, da li je u tom trenu pretjecao neko drugo
vozilo, tužitelj odgovara da u tom trenutku nije pretjecao vozilo, da je vozilo pretjecao
u mjestu E., da to pretjecanje nema nikakve veze s prometnom nezgodom.

6. S. D. D., supruga tužitelja, navodi da u pogledu predmetne
prometne nezgode ne može ništa istaknuti, jer je u vrijeme nezgode spavala, a sve
čega se sjeća je da je u jednom trenutku vidjela suprugovu ruku kako je budi i ništa
drugo da nije vidjela. S. se da su je izvukli kroz slomljeni prozor automobila,
polegli na zemlju i da je oko nje hodala jedna muška osoba koja je jaukala "jao što
uradi", s tim da je suprug svo to vrijeme bio kraj nje.

7. S. J. L., iskazuje da je bio sudionik predmetne prometne
nezgode. N. da je upravljao vozilom V. G. iz pravca A. prema T., u
jednom trenutku, kada je izlazio iz desne okuke, vidio je ispred sebe vozilo čije se
marke ne sjećam kako pretječe vozilo, ne sjećam se koje marke. N. da se tada

5

P. broj: 87 P.-485/2014

to vozilo koje je pretjecalo nalazilo na udaljenosti oko 200 m ispred njega. D.
navodi da je u jednom trenutku počeo davati znakove blicanjem svjetala tom drugom
vozilu da prestane to pretjecanje, a kada je vidio da to vozilo nije prestalo s
pretjecanjem, poduzeo je radnju približavanja desnom rubu kolnika i kočio. U. tom
trenutku, kada se primaknuo desnom rubu da je zahvatio pijesak uz desni rub
kolnika, uslijed čega ga je okrenulo bočno, nakon čega je uslijedio udarac, a poslije
čega se on više ne sjeća. N. da je prvo sljedeće čega se sjećao, nakon što se
probudio iz nesvijesti, da se nalazio na suprotnoj traci izvan kolnika, na proširenju
koje se nalazi uz cestu, ali uz rub proširenja koje se nalazi od trake kojom je vozio.
S. vrijeme da je sa njim bila sestra S. L. i njegov, sada pok. ujak
N. L.. P. što je poduzeo nakon što se probudio iz nesvijesti je da je
izašao iz vozila i krenuo na drugu stranu da vidi što mu se dogodilo sa sestrom. U
jednom trenutku da ga je po sredini tijela nešto presjeklo, da je pao na pod, imao je
prijelom zdjelice. N. da mu nije ništa poznato za dva automobila koja su dolazila
iz suprotnog pravca, nije mu poznato ni što se dogodilo s autom koje je pretjecalo i s
autom koje je pretjecano, kao i njihovim vozačima. D. navodi da je bilo ljeto,
negdje oko 6 sati popodne, cesta bila suha, vidljivost dobra, vrijeme sunčano. O. da
je upravljao brzinom oko 70 km/h.

7.1. N. upit zamjenika punomoćnika tužitelja svjedoku, da li je već prije negdje
davao svoj iskaz povodom te prometne nezgode, svjedok odgovara da je svoj iskaz
već davao pred O. građanskim sudom u Z.. N. daljnji upit istoga,
kakva je cesta prije zavoja iz kojeg je svjedok izašao, svjedok odgovara da je prije
ovoga desnog zavoja cesta bila ravna, a da nakon tog zavoja iz kojeg je on izašao
koji je inače nepregledan jer se u zavoju nalazi brdo od kojeg je smanjena vidljivost,
cesta pruža pravac, koji iz njegovog pravca, penje se uzbrdo, dok je iz suprotnog
pravca nizbrdica. N. upit istoga, da li je u traci kojom je vozio svjedok, bio ispred
svjedoka neki drugi automobil, svjedok odgovara da u njegovoj traci ispred njega nije
bio niti jedan drugi automobil, već su dolazila ta dva automobila. N. upit zamjenika
punomoćnika tužitelja, u trenutku kada je svjedok spazio auto koji dolazi iz suprotnog
pravca i koji je pretjecao drugi auto i u trenutku kada je svjedok počeo s blicanjem,
gdje se nalazio auto koje je pretjecao, svjedok odgovara da je taj auto u tom trenutku
započeo s pretjecanjem i da se nalazio iza tog automobila kojeg je imao namjeru
pretjecati i to u svojoj traci. N. daljnji upit istoga, da li je ostalo tragova kočenja od
svjedokovog automobila, svjedok odgovara da ne zna to točno, da je počeo kočiti, da
ga je taj pijesak vjerojatno odnio.

8. Č. pisanog vještačenja izrađenog po stalnom sudskom vještaku za
cestovni promet i strojarstvo, V. U., dipl.ing. od 5. srpnja 2017. proizlazi da je
vještak mišljenja da se prometna nesreća, prema podacima u spisu i materijalnim
tragovima, dogodila na način da se od pravca zapada prema istoku, ili od T.
prema graničnom prijelazu K. kretao osobni automobil R. M., da
na dijelu gdje je cesta u pravcu vozač automobila R. M. vrši pretjecanje
automobila ispred sebe. K. je automobil R. na lijevoj prometnoj traci, iz
suprotnog smjera nailazi automobil V. G.. K. vozač automobila V. vidi
automobil R. na svojoj prometnoj traci, on instinktivno, nagonski i panično
reagira na volan i kočnicu, gdje skreće automobil udesno i poduzima kočenje, a kod
takvog reagiranja vozača automobila V., dolazi do sraza na način da automobil V.

6

P. broj: 87 P.-485/2014

prednjim desnim kotačem udara u betonski rubnjak od kojeg se odbija ulijevo i zanosi
po kolniku te ide prema lijevoj strani kolnika. K. vozač automobila R. vidi
automobil V. koji se zanosi po koliku, on reagira na volan, skreće automobil udesno
i poduzima kočenje. K. takvog reagiranja, dolazi do kočenja automobila, a iz sudara
između automobila R. i automobila V., na način da automobil R. udara s
prednjim desnim dijelom u prednju desnu bočnu stranu automobila V.. N.
sraza, automobil V. biva izbačen sa kolnika, a automobil R. se giba prema
naprijed i zanosi ulijevo.

8.1. V. je mišljenja, da je vozač automobila V. reagirao na kočnicu
laganim kočenjem i zadržao pravac kretanja, da je mogao je proći bez kontakta sa
automobilom R.. M. sraza da je na završetku tragova kočenja automobila
R., na svojoj desnoj prometnoj traci.

A. V. da se pred nesreću giba brzinom oko 98,6 km/h, a u mjestu sraza ima naletnu brzinu oko 62,7 km/h,

A. R. pred nesreću giba se brzinom oko 95,5 km/h, a u mjestu sraza ima naletnu brzinu oko 80,5 km/h.

O. trenutka kada vozač automobila V. reagira na volan i kočnicu, automobil bi se zaustavio do mjesta sraza da se giba brzinom oko 89 km/h ili bilo kojom manjom od
te.

A. bi vozač automobila R. reagirao na kočnicu istovremeno kada vozač
automobila V. reagira na volan i kočnicu, automobil bi se zaustavio do mjesta sraza
da se giba brzinom oko 89,2 km/h ili bilo kojom manjom od te.

O. trenutka kada vozač automobila R. reagira na volan i kočnicu, automobil bi
se u kočenju zaustavio do mjesta sraza da se giba brzinom oko 65,2 km/h ili bilo
kojom manjom od te.

9. T. u podnesku od 19. srpnja 2017. (list 67-68 spisa) navodi da nema
prigovora niti primjedbi na vještačenje. I. prostorno vremenske dinamika načina
nastanka predmetne prometne nesreće od strane vještaka da proizlazi zaključak
kako su oba sudionika nesreće, tužitelj i osiguranik tuženika pridonijeli nesreći u
stupnju od po 50%.

10. S. sudski vještak za cestovni promet i strojarstvo, V. U.,
dipl.ing. u pisanom očitovanju na primjedbe tuženika od 9. studenog 2017. navodi da
točna dužina tragova zanošenja iznosi 31,70 m gledano od početka istih do mjesta
sraza, a brzina vozila tuženika pred nesreću i zanošenje je oko 94 km/h ili 26,1 m/s.
D. vještak navodi, da putanja kretanja automobila V. ukazuje da je vozač reagirao na
volan dva puta i to najprije udesno, a nakon toga ulijevo, nakon čega se automobil
destabilizira i zanosi, a vozač nema kontrolu nad automobilom.

10.1. N. pitanje, kakva je reakcija prosječnog vozača kada vidi da mu u susret
dolazi vozilo po njegovoj strani kolnika, odnosno kako je moguće u toj situaciji izbjeći
sudar, vještak U. navodi da, kada vozač vozilo vidi na svojoj strani da mu dolazi
ususret, za očekivati je da instinktivno reagira na volan u suprotnu stranu odakle mu
dolazi opasnost, ali da to ne može biti pravilo, jer svatko reagira posebno.

N. pitanje koji od vozača je prije započeo sa svojom radnjom izbjegavanja sudara i
koliko to vremenski iznosi, vještak odgovara da je vozač V. ranije reagirao na volan
bježeći udesno, prije nego što vozač automobila R., skretanjem udesno i
reagiranjem na kočnicu. N. pitanje da li bi osiguranik tuženika imao potrebe skretati u
desno, da se vozilo tužitelja kretalo svojom polovicom kolnika, vještak je mišljenja da je

7

P. broj: 87 P.-485/2014

vozač tuženika mogao proći pored vozila tužitelja bez sraza, jer je cesta u pravcu i tada
nema potrebe skretati u desno. D., da je prema zapisniku o očevidu na mjestu
nesreće cesta u pravcu oko 600 m, što znači da se na toj udaljenosti vozači mogu uočiti.
N. pitanje da li je u trenutku kada je osiguranik tuženika započeo skretanje u desno
prema desnom rubu kolnika, tužitelj bio u njegovoj prometnoj traci, vještak navodi da je iz
dinamike odvijanja prometne nesreće zaključiti da je vozilo tužitelja bilo na lijevoj
prometnoj traci koja pripada vozilu tuženika kada vozač tuženika reagira na volan
skretanjem u desno.

10.2. U. usmenom iznošenju dopunskog nalaza od 17. svibnja 2018. vještak
U. na upit zamjenice punomoćnika tuženika, da li je reakcija osiguranika
tuženika izazvana radnjom tužitelja i da li je ta reakcija bila primjerena, odgovara da
se to pitanje može postaviti vještaku psihijatru.N. daljnji upit, je li tužitelj prije nego je
krenuo sa svojom radnjom pretjecanja mogao vidjeti nadolazeće vozilo osiguranika
tuženika te da li je mogao izbjeći nezgodu da je odustao od pretjecanja, vještak
odgovara da je na navedeno pitanje odgovorio u svom pisanom vještačenju, da je na
tom mjestu preglednost 600 m i da ga je mogao vidjeti na toj udaljenosti te da je imao
dovoljno vremena napraviti tu radnju. K. da je mogao odustati od pretjecanja.
N. daljnji upit, koji od vozača je započeo prvi s radnjom izbjegavanja sudara i koliko

to vremenski iznosi, vještak odgovara da je vozilo V. udaljeno od mjesta sraza 2,52
sekunde, dok je automobil R. udaljen od mjesta sraza 1,55 sekunde, da je to
također navedeno u pisanom vještačenju. V. navodi da je vozilo V. počelo
ranije reagirati u odnosu na vozilo R. i to jednu sekundu ranije. N. upit, da li je
u trenutku kad je osiguranik tuženika započeo skretanje u desno prema desnom
kolniku, tužitelj bio u njegovoj prometnoj traci, vještak odgovara da se to vidi u planu
broj 7 i 8, da se iz tog plana vidi gdje je bio tužitelj i osiguranik tuženika to obojeno u
žuto.

11. Č. pisanog vještačenja izrađenog po stalnom sudskom vještaku za
strojarstvo, promet i motorna vozila, N. K., dipl.ing, zaprimljeno 12. rujna

2018. proizlazi zaključak vještaka:

-da se mjesto prometne nezgode nalazi na državnoj cesti 220 u mjestu T. na 12 km+250 m,

-neposredno prije sraza, osobno vozilo R. M. S. reg.oznake Z. 394-F. se
kreće iz pravca zapada u pravcu istoka u fazi pretjecanja sjevernom prometnom trakom i
neposredno prije poduzimanja intenzivnog kočenja kreće se brzinom od 98,56 km/h ili
27,3 m/s.

-vremenski gledano 1,53 sekunde prije mjesta samog sraza, odnosno 40,8 m prije
mjesta sraza, a kada se vozilo R. nalazilo u potpunosti položeno na sjevernom
prometnom traku sa svojim desnim dijelom položen uz središnju isprekidanu crtu, vozač
vozila R. poduzima intenzivno kočenje i otklon volanom u desno u cilju izbjegavanja
naleta na osobno vozilo V. G. koje je bilo u fazi zanošenja sjevernim prometnim
trakom.

-iz pravca istoka u pravcu zapada sjevernim prometnim trakom neposredno prije sraza kreće se vozilo V. G. brzinom od 95,2 km/h ili 26,37 m/s.

-vremenski gledano 2,57 sekundi prije samog sraza, ili kada je vozilo V. bilo udaljeno
oko 57 m od mjesta sraza, vozač tog vozila poduzima otklon volanom u desno, jer
uočava osobno vozilo R. na svom sjevernom prometnom traku u fazi pretjecanja, a
kada je međusobna udaljenost između vozila iznosila 126 m,

8

P. broj: 87 P.-485/2014

-obzirom na kinematiku gibanja sudionika neposredno prije samog sraza, vozač vozila
V. mogao je nastaviti kretanje sjevernim prometnim trakom i uz blago prikočivanje te
vraćanje osobnog vozila R. na južni prometni trak, nezgoda bi se izbjegla,
-reakcija vozača vozila V. na pojavnost vozila R. na svom pravcu kretanja bila je
instinktivna, ali ne i opravdana, jer se blagim prikočivanjem i nastavljanjem gibanja
svojim sjevernim prometnim trakom te u isto vrijeme vraćanjem vozila R. na južni
prometni trak nesreća mogla izbjeći,

-na udaljenosti od oko 57 m prije mjesta naleta, a gde se nalazilo vozilo V., kada je
vozač istog poduzeo intenzivno kočenje, uz poduzimanje intenzivnog kočenja i uz
prosječno usporenje od 7 m/s do mjesta naleta zaustavio bi se da se giba brzinom od
79,57 km/h ili 22,04 m/s ili sa bilo kojom brzinom manjom od navedene.

12. S., sudski vještak N. K., dipl.ing. navodi da je iz nalaza i
mišljenja razvidno da se neposredno prije sraza, osobno vozilo R. kretalo
sjevernom prometnom trakom iz pravca zapada u pravcu istoka i u trenutku
poduzimanja intenzivnog kočenja i otklona volana u desno kretalo se brzinom od oko
98,56 km/h ili 27,3m/s.

P. tragovima intenzivnog kočenja zabilježenim na južnom prometnom traku
nesporno je da je vozilo R., vremenski gledano 1,53 sekundi prije sraza,
odnosno 40,8 m prije sraza, bilo u potpunosti položeno na sjevernom prometnom
traku u fazi pretjecanja.

I. suprotnog smjera, dakle iz pravca istoka u pravcu zapada, kretalo se osobno vozilo V. G. svojim sjevernim prometnim trakom i neposredno prije reakcije
otklona volana udesno kretalo se brzinom od oko 95,2 km/h ili 26,37m/s. N.
udaljenosti od oko 57 m prije mjesta sraza vozač vozila V. napravio je otklon volana
udesno, jer je vidio vozilo R. u fazi pretjecanja u potpunosti položenog na svojoj
sjevernoj prometnoj traci. N. otklona volana udesno, uslijedio je kontakt sa
rubnikom izvan sjevernog ruba kolnika i zanošenje vozila V. ulijevo do mjesta
sraza. N. da je reakcija vozača vozila V. bila instinktivna, jer je uočio vozilo
R. u fazi pretjecanja na svom sjevernom prometnom traku. K.
gledano, da vozač vozila V. nije radio to volanom udesno, već da je prikočio,
omogućio bi vraćanje vozila R. na njegov južni prometni trak, nakon čega bi V.
prošao sjevernim prometnim trakom i na taj način sraz bi se izbjegao. V. vozila
V., u trenutku kada je uočio vozilo R. u fazi pretjecanja na svom prometnom
traku, da nije mogao procijeniti njegovu brzinu kretanja, a sudionici su se međusobno
mogli jasno uočiti.

12.1. N. upit suda vještaku, da li mu je moguće odrediti, u trenutku kada se
tužitelj nalazi u fazi pretjecanja, dakle u sjevernoj prometnoj traci i vidi nailazak vozila
V. koji mu nailazi u toj prometnoj traci iz suprotnog smjera, neku njegovu radnju u
mogućem izbjegavanju sraza vozila, vještak odgovara da su oba sudionika prometne
nesreće reagirala instinktivno, što je potpuno vidljivo iz njihovih tragova, odnosno
vozilo R. je reagirao otklonom volana u desno i intenzivnim kočenjem što je
nesporno i to da jasno dokazuju tragovi intenzivnog kočenja na južnoj prometnoj
traci, a sve sa ciljem da izbjegne sraz sa vozilom V. koje se kretalo svojom
sjevernom prometnom trakom i dolazilo njemu u susret. U. isto vrijeme da je vozač
vozila V. napravio, također instinktivnu reakciju, jedinu moguću, a to je pokušaj
izlaska sa sjevernog prometnog traka otklonom volana u desno. N. južni prometni

9

P. broj: 87 P.-485/2014

trak, vozač vozila V. nije mogao, jer su se istim kretala vozila koje je vozilo R.
pretjecalo. I. reakcije vozača da nisu smislene reakcije i teško i gotovo
nikako ih nije moguće predvidjeti.

12.2. N. pitanje zamjenice punomoćnika tuženika, da li bi došlo do prometne
nesreće da tužitelj nije upravljao vozilo pretjecajnim trakom, vještak odgovara sa
„ne.” N. daljnji upit iste, je li prva reakcija bila reakcija vozača vozila V. ili vozila
R., vještak odgovara da je približno jednu sekundu prije reagirao vozač vozila
V. otklonom volana udesno. N. daljnji upit iste, je li reakcija osiguranika tuženika,
obzirom na to što je vještak naveo, bila jedina moguća reakcija te prilike u smislu
otklona volana udesno, obzirom da osiguranik tuženika kao što je vještak naveo, nije
bio u mogućnosti procijeniti brzinu vozila tužitelja koji vozi u istom kolničkom traku i
dolazi u susret, vještak odgovara da je to analizirao u nalazu i mišljenju i dopuni
nalaza i mišljenja, a na pitanje da li bi to bila jedina moguća reakcija vozača V., da
nije reagirao otklonom volana udesno, jer je to bila instinktivna reakcija koju ne
možemo predvidjeti i nije smislena, u tom trenutku da nije tako reagirao, mogao je
prikočiti i pustiti vozilo R. da se vrati u svoj prometni trak. O. radnje, kao što
su skretanje na južni prometni trak bi ga odvelo također u sraz i prema tome je vozač
V. dobro reagirao. P. brzini kretanja od oko 95 km/h sa vozilom koje mu dolazi u
susret, gotovo je nemoguće da izbjegne kontakt desnim kotačima sa betonskim
rubnikom izvan sjevernog ruba kolnika uz reakciju volana udesno.

13. S. sudski vještak za ortopediju, dr. D. T., u usmenom izlaganju
nalaza vještačenja navodi da je pregledala sudski spis u kojem se nalazi jedan nalaz
i to otpusno pismo sa kirurgije, da je tužitelj 24. lipnja 2013. doživio prometnu
nezgodu kao vozač osobnog automobila, tu večer primljen na K. odjel za
traumatologiju gdje je boravio od 25.lipnja do 26.lipnja 2013., da je primljen je zbog
udarca u predjelu prsišta i trbuha te ogrebotine i udarne rane u području lijevog lakta,
pri dolasku je bio dobrog stanja, ali se žalio na bolove u lijevoj strani prsišta gdje je
bio vidljiv kontuzijski biljeg te je imao bolove u području, lijevog dijela abdomena i
zdjelice, a na lijevom laktu je bila oguljotina i udarne rane, napravljen je i M. koji
nije pokazao nekih unutarnjih ozljeda, niti prijeloma, zbog toga da je tužitelj pušten
kući sutradan, ali je i dalje osjećao bolove u području lijevog kuka. M. je da je
tužitelj doživio lakše tjelesne ozljede koje nisu dovele do umanjenja životnih
aktivnosti, trpio je bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg još pet dana i slabog s
obzirom na vrstu ozljede tri tjedna. N. da nema. T. njega i pomoć da je
bila potrebna nakon izlaska iz bolnice kao pomoć kod osobne higijene i za vrijeme
trpljenja bolova osobito kod pokretljivosti, a trajala je prvih pet dana po jedan sat
dnevno.

13.1. N. upit zamjenice punomoćnika tuženika, da li je tužitelju trebalo neko daljnje liječenje nakon inicijalnog pregleda u K. S., vještakinjTripalo odgovara sa
„ne.”

13.2. U. dopunskom izlaganju u odnosu na prigovore tuženika i tužitelja,
vještakinja T. je ostala pri procjeni koju je dala u vještačenju. V. koja je
tuženik priložio, da se ne mogu nikako usporediti niti u jednom dijelu sa vještačenjem
o ozljedama tužitelja iz štetnog događaja. T. da je primljen u bolnicu, što jednim
dijelom dokazuje o težini ozljeda, npr. radi se o udarcu u području prsnog koša koji je
ostavio biljeg i zbog kojeg je teško disao, a najviše iz tog razloga je ostavljen u

10

P. broj: 87 P.-485/2014

bolnici, jer iza takvih bolova stoje i veće tegobe npr. bolovi kod udisaja i izdisaja te
pokreta tijela. T. je imao udarac u području zdjelice i kuka, a takvi udarci
ostavljaju i veće bolove koje je navela. T. što tužitelj nije odlazio kasnije na kontrole i
preglede ne znači da nije trpio bolove. I. da zna da ti bolovi traju duže nego
što je očekivao tuženik. N. se iza tih bolova kriju prijelomi rebara koji se ne
moraju vidjeti na R. nalazima. P. da je tužitelj, upravo trpio takve bolove
i ležao kod kuće, kako bi se oni smirili.

13.3. N. upit zamjenice punomoćnika tuženika u čemu se očituje potreba za
tuđom pomoći i njegom u omjeru u kojem je to sudski vještak procijenio s obzirom
kako tužitelju nije utvrđena ograničena pokretljivost, a kod istog nije bila učinjena ni
imobilizacija, vještakinja odgovara da kod takve vrste ozljeda i nema imobilizacije,
nego je imobilizacija samo ležanje jer se radi o ozljedi trupa dakle prsnog koša i
zdjelice, a kako je tužitelju preporučeno mirovanje jer je kod takvih ozljeda to jedino
ležanje i kako je opisan broj dana bolova to se uklapa sa potrebnom tuđe njege i
pomoći kada je potrebno vršiti higijenu, a kako se nije mogao zbog tih bolova savijati
i slobodno kretati, onda je bilo potrebno jedan sat, tri tjedna. N. daljnji upit, obzirom
da je tužitelju kod inicijalne medicinske obrade bila preporučena kontrola, a isti se
nije javljao za daljnje liječenje, postoji li mogućnost da on tegobe koje su izrečene u
nalazu i mišljenju tj. bolove nije osjećao u tolikoj mjeri, vještak odgovara da se na
početku kod nekih pacijenata mora uzeti u obzir i da ne žele odlaziti na preglede
nego tegobe rješavaju mirovanjem, pijenjem analgetika, pa je to uzela u obzir. N.
upit iste, da li je vještak klinički pregledao tužitelja prilikom izrade vještačenja, vještak
odgovara da nije pregledala tužitelja prilikom davanja nalaza i mišljenja i nije izvršila
klinički pregled istog. N. daljnji upit, o kakvoj se ozljedi radi obzirom na 27 dana
bolova, vještak odgovara da se radi o lakoj tjelesnoj ozljedi.

14. S. sudski vještak za ortopediju i traumatologiju D..med. Z. P., u
usmenom izlaganju nalaza vještačenja navodi da je pregledao medicinsku
dokumentaciju, vještačenje dr. T., podnesak tuženika kojim se prigovara
procjeni duljine trajanja i procjeni jačine bolova. N. da već činjenica da je tužitelj
hospitaliziran nakon ozljede govori dovoljno, da se zna da udarci u prsni koš mogu
rezultirati različitim problemima počevši od teškog disanja, mogućeg izljeva u prsni
koš, a također i komplikacije od strane srca što je nedavno bio primjer kod jednog
sportaša koji je od udara u prsni koš umro. P. u bolnici je iniciran iz saznanja o
mogućim komplikacijama, ali sama obrada M. pokazuje da se razmišljalo upravo
o mogućim ozbiljnim komplikacijama. S. udarac u prsni koš da rezultira dužim
bolovima različitog intenziteta, bez obzira što eventualno nije došlo do koštanih
elemenata. I. dugogodišnjeg iskustava s takvim pacijentima izjavljuje da je dana
procjena u vještačenju dr. T. adekvatna i u cijelosti se slažem s njom. O. toga,
je li se tužitelj javljao na kontrolu da uopće nije važno, za pretpostaviti je da mu je bilo
stanje bolje, pa nije imao potrebe za daljnje liječenje. S. je s nalazom i
mišljenjem vještaka dr. T. u vezi pomoći i njege tuđe.

14.1. T. je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, navodeći da
vještak nije izvršio klinički pregled tužitelja te uopćeno donio strah u odnosu na
tužitelja. V. da je istaknuo u usmenom nalazu kako se sekundarni strah očituje
kao strah za vlastito izlječenje. O. da se strah kao takav ne može povezati sa
strahom od vožnje ili buduće neizvjesnosti, ukazuje sudu kako se takvi dani ne mogu

11

P. broj: 87 P.-485/2014

zbrojiti te kako sekundarni strah u tužitelja može trajati najdulje koliko traju bolovi, odnosno do stabilizacije njegovog zdravstvenog stanja.

15. S. sudski vještak za psihijatriju, D..prim.dr.sc. T. G., u
usmenom izlaganju nalaza vještačenja navodi da je pregledao sudski spis, pozorno
poslušao neposredno iznijeto vještačenje dr. T. te je mišljenja da se kod
tužitelja, ispoljio primarni strah, egzistencijalni strah i to u trajanju od nekoliko sekundi
koje je vrijeme proteklo od početka stradavanja do završetka stradavanja tj. svijesti
tužitelja o životnoj ugroženosti, pa do završetka stradavanja i sačuvanja života.
S. strah, temeljen najviše na procjeni bolova, da se mogao u jakom
intenzitetu ispoljiti u trajanju jednog do dva dana, u srednjem intenzitetu u narednih
sedam dana te sljedeća četiri tjedna u blažem intenzitetu. O. na razumljivu
pojavnost straha u predmetnoj nesreći, drži da je povreda prava osobnosti na
psihičko zdravlje bilo i to privremenih obilježja te nije ostavilo trajnih posljedica.

15.1. N. upit zamjenice punomoćnika tuženika, na što se odnosi primarni, a
na što sekundarni strah, vještak G. odgovara da je primarni strah vezan uz
strah za vlastiti život tj. egzistencijalni, a sekundarni strah se temelji na zabrinutost za
ishod liječenja nastalih ozljeda, odnosno na procjeni, bolova. N. upit iste, obzirom da
je sekundarni strah trajao sedam dana, smatra li da je bilo potrebno da se tužitelj u
tom vremenu javi, liječniku, bilo koje prakse, ako je u strahu za isto, obzirom da piše
na inicijalnom nalazu „kontrola kirurga po potrebi”, vještak odgovara da je pitanje
hipotetski postavljeno i na njega ne može odgovoriti, jer je pitanje straha i pitanje
isključivo subjektivnih doživljaja, kako intenziteta tog straha tako i promišljanja, da li
se uopće negdje javiti za pomoć. N. upit iste, obzirom da se radi o kategoriji straha
kao subjektivnom karakteru, je li moguće da tužitelj takav strah nije doživio, obzirom
da nema dokumentacije u spisu, vještak odgovara iskustvenim promišljanjem da je
nemoguće da u ovakvoj situaciji bilo koji čovjek ne doživi strah, a pogotovo kada trpi
bolove.

15.2. U. dopunskom usmenom izlaganju nalaza, stalni sudski vještak za
psihijatriju, D..prim.dr.sc. T. G., navodi da se upoznao s mišljenjem
vještaka ortopeda D..med. Z. P., koje je potvrdilo mišljenje dr. D.
T. te ostaje pri psihijatrijskoj ocjeni koju je prethodno dao.

15.3. N. upit zamjenice punomoćnika tuženika, kako je moguće obzirom da je
trajanje bolova traumatolog procijenio na 27 dana, a sekundarni strah se po definiciji,
što je potvrdio sudski vještak, očituje u strahu za ishod liječenja, da je tužitelj je
nakon što se izliječio i dalje osjećao strah za svoje izlječenje, vještak je odgovorio:
„E. reakcija straha u ovakvim slučajevima se klinički iskustveno, a i
temeljem temeljne ljudske psihologije, uvijek određuje nešto više od vremenskog
određenja trajanja boli iz razloga što čovjek emocionalnu reakciju straha anticipira u
mogućem ponavljaju smetnji ne znajući kako će se sve skupa odigrati.

N. upit vještaku je li pregledao tužitelja, vještak je odgovorio da nije izvršio klinički pregled tužitelja, već da je svoje mišljenje dao iskustveno.

16. S. sudski vještak za psihijatriju dr.med. J. Š. u usmenom
izlaganju nalaza i mišljenja navodi da je tužitelj 24. lipnja 2013. bio ozlijeđen kao

12

P. broj: 87 P.-485/2014

vozač u prometnoj nesreći, u trenutku ozljeđivanja doživio je primarni strah jakog
intenziteta u trajanju od pet minuta, budući je bio u strahu od gubitka vlastitog života.
N. njega da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta koji je trajao jedan dan,
srednjeg intenziteta koji je trajao pet dana i slabog intenziteta koji je trajao tri tjedna
za vrijeme trpljenja bolova i liječenja a u tom vremenu, odnosno kroz najduže četiri
tjedna, a ujedno u prosjeku i traju simptomi osobe koja doživi takav psihotjelesni
stres koji se naziva akutnom stresnom reakcijom. S. strahovi da predstavljaju
povredu duševnog integriteta, no u predmetnom slučaju, osim strahova, tužitelj da
nije imao težih trajnijih, niti zabilježenih psihičkih posljedica nesreće.

16.1. N. upit zamjenice punomoćnika tuženika, u čemu se očituje sekundarni
strah, vještakinja Š. odgovara da se sekundarni strah očituje u strahu od
posljedica liječenja i strahu koji prati bolove, jer je tijelo jedna psihotjelesna cjelina te
se boli i strah događaju paralelno i ne mogu se razdvojeno sagledavati. T. strah
stručno se naziva anksioznost, ali za potrebe suda se koristi izraz strah, koji je
razumljiv. N. daljnji upit, obzirom da tužitelj ima samo prvi inicijalni nalaz te nema
daljnje medicinske dokumentacije u pogledu liječenja, je li moguće da tužitelj nije
osjećao strah, vještakinja odgovara da je psihijatrijsko vještačenje u ovom slučaju
straha, odnosno anksioznosti vezano isključivo uz bolove tužitelja, u odnosu na
vještačenje dr. T.. N. daljnji upit, da li je vještakinja izvršila klinički pregled
tužitelja, vještakinja odgovara sa „ne”, navodeći da nije bilo potrebe, da je imala
dovoljno podataka od e vještakinje ortopeda, da strah veže uz bolove, a isto u
trajanju nije prešlo trajanje akutne stresne reakcije, koja je uobičajena nakon ovakve
vrste.

17. U. pogledu pisanog vještačenja I. F., ing. stalnog sudskog
vještaka za cestovni promet, procjenu motora, motornih vozila i strojeva od 2. srpnja

2013. izrađenog po nalogu Ž. državnog odvjetništva u S. u predmetu
K.-D..572/13 od 2. srpnja 2013. naglasiti je da je to vještačenje izrađeno za potrebe
tog državnog odvjetništva, izvan sudskog postupka, a ne po rješenju i preciziranom
nalogu suda u ovom postupku, niti je sačinjeno na glavnoj raspravi, pa stoga nema
dokaznu snagu sudskog vještačkog nalaza za potrebe predmetnog postupka, već
predstavlja ispravu, koju će sud kao takvu vrednovati i ocijeniti kao i druge izvedene
dokaze.

18. N. ocjene izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Z. o parničnom
postupku („N. novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: Z.), zasebno
te ih dovodeći u međusobnu vezu, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično
osnovan.

19. P. spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete, neimovinske i
imovinske u ukupnom iznosu od 16.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od
podnošenja tužbe, koja šteta bi nastala u prometnoj nesreći koja se dogodila 24.

13

P. broj: 87 P.-485/2014

lipnja 2013., za izazivanje koje nesreće bi odgovornost snosili tužitelj i osiguranik
tuženika u omjeru od 50%.

20. U. postupku se ne ukazuje spornim:

- da su, tužitelj u svojstvu vozača osobnog automobila R. M.
reg.oznake.Z. 394-F..... i osiguranik tuženika, J. L., u svojstvu vozača
osobnog automobila V. G. reg.oznake S. 235-V. sudjelovali u prometnoj nesreći

24.lipnja 2013. u T., na 13 km državne ceste D-220,

- da je u prometnoj nesreći tužitelj zadobio lake tjelesne ozljede,.

- pasivna legitimacija tuženika kao odgovornog osiguratelja za naknadu štete tužitelju kao oštećeniku za nastalu neimovinsku i imovinsku štetu,

- krivnja tužitelja kao vozača vozila R. za izazivanje predmetne prometne
nesreće pravomoćno utvrđena presudom O. suda u S. poslovnog broja
K-363/14 od 13. rujna 2018. preinačene presudom Ž. suda u D.
poslovnog broja K.-231/2018 od 9. travnja 2019.

21. S. se ukazuje osnovanost tražbine tužitelja, budući tuženik ustraje u
prigovoru isključive odgovornosti tužitelja za nastalu štetu te visina zatraženog iznosa
na ime naknade štete.

21.1. S. upućuje da se u konkretnom slučaju kao mjerodavno pravo
primjenjuju slijedeće zakonske odredbe;

21.2. O. čl. 1045. st. 1. Z. o obveznim odnosima („N.
novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: Z.) je propisano: „T.
drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez
njegove krivnje.“

21.3. O. čl. 1046. Z.-a je propisano da je šteta umanjenje nečije
imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda
prava osobnosti (neimovinska šteta).

21.4. O. čl. 1072. st. 1. Z.-a je propisano da, kad je šteta
prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je
isključivo kriv za štetni događaj.

21.5. O. čl. 1072. st. 2. Z.-a je propisano da, ako postoji obostrana
krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje
krivnje.

21.6. O. čl. 1100. st. 1. Z.-a je propisano da će sud, u slučaju
povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja
opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske
štete, a i kad nje nema.

14

P. broj: 87 P.-485/2014

21.7. O. čl. 1100. st. 2. Z.-a je propisano da će pri odlučivanju o
visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom
izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o
tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i
društvenom svrhom.

21.8. O. čl. 1095. st. 1. Z.-a je propisano da je onaj tko drugome
nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan naknaditi mu troškove liječenja i
druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za
rad za vrijeme liječenja.

21.9. O. čl. 11. st. 1. Z. o obveznim osiguranjima u prometu
(„N. novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) je propisano da odštetni
zahtjev po osnovi osiguranja iz članka 2. stavka 1. toga zakona oštećena osoba
može podnijeti neposredno odgovornom osiguratelju.

22. U. pogledu krivnje za štetni događaj, kako slijedi;

22.1. T. prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak prometne nesreće i sve posljedice proizašle iz iste, sud otklanja kao neosnovan.

22.2. Č. presude O. suda u S. poslovnog broja K-363/14 od

13. rujna 2018. preinačene presudom Ž. suda u D. poslovnog
broja K.-231/2018 od 9. travnja 2019. proizlazi da je okrivljenik M. D.
proglašen krivim što je 24. lipnja 2013. oko 17,05 sati u T., na 13 km državne
ceste D-220 upravljajući osobnim vozilom marke R. M. reg.oznake Z.-
394-F. postupio protivno odredbama čl. 34.st.1. 51.st.1. i čl. 66.st.2. Z. o
sigurnosti prometa na cestama, dakle, iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu
kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, pa zbog
toga prouzročio smrt jedne osobe, a trima osobama su prouzročene teške tjelesne
ozljede, čime počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem
prometne nesreće u cestovnom prometu – djelo opisano po čl. 227. st. 6. u svezi st.

2. i 1. K. zakona, a kažnjivo po čl. 227. st. 6. istog zakona.

22.3. S. ne prileži dokaz, niti to proizlazi čitanjem zapisnika P. S. P. S.
o očevidu, da bi protiv osiguranika tuženika, J. L., bio pokrenut kazneni ili
prekršajni postupak zbog mogućeg počinjenja kakvog kaznenog ili prekršajnog djela
u svojstvu vozača, a vezano uz nastanak predmetne prometne nesreće.

22.4. S. odredbi čl. 12 st. 3. Z.-a, sud je u parničnom postupku u
pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za
pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. S.
toga, sud je vezan za naprijed citiranu pravomoćnu presudu O. suda u S.
kojom je okrivljenik M. D. proglašen krivim za izazivanje predmetne prometne
nesreće.

22.5. S. činjenica postojanja presude kaznenog suda kojom je, ovdje
tužitelj, pravomoćno proglašen krivim za izazivanje predmetne prometne nesreće, ne
isključuje postojanje krivnje za izazivanje prometne nesreće i na strani osiguranika
tuženika, kao drugog sudionika u prometnoj nesreći.

15

P. broj: 87 P.-485/2014

23. S. svoja utvrđenja o dinamici kretanja vozila i nastanku predmetne
prometne nesreće te mogućnosti izbjegavanja sraza vozila od strane vozača koji
upravljaju vozilima koja su su sudjelovala u prometnoj nesreći, temelji na nalazu i
zaključku stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, promet i motorna vozila, N.
K., dipl.ing, izvedenog po nalogu suda, za koje vještačenje, nalaz, mišljenje i
zaključak, sud nalazi da je sačinjeno detaljno, po pravilima struke, utemeljeno na
provjerenim činjenicama koje su iznijete precizno i jasno, naglašavajući da je vještak
i usmeno obrazložio svoje mišljenje te se izjasnio se o primjedbama tuženika.

24. Č. zapisnika P. S. P. S. o očevidu od 24. lipnja 2013. i
utvrđenja opisanih u istom, pod I. „T. mjesto prometne nesreće” je označeno
mjesto prometne nesreće T., izvan naselja na D.-220, a pod I.. „O. mjesta
događaja, tragova, položaja vozila i nastradalih” je opisano da je u smjeru kretanja
vozila V. G. postavljen prometni znak ograničenja brzine 70 km/h.

25. N. temelju nalaza vještaka N. K. proizlazi da je J. L.,
osiguranik tuženika, upravljao vozilom V. G. neposredno prije sraza vozila,
brzinom od 95,2 km/h.

25.1. S. utvrđuje da takvom radnjom, osiguranik tuženika kao vozač koji se
vozilom na cesti izvan naselja kreće brzinom koja je za više od 10 do 30 km/h veća
od prometnim znakom ograničene brzine, u konkretnom slučaju ograničenja od 70
km/h, postupa protivno odredbi čl. 54. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama
(N. novine broj N. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, dalje: Z.) čime bi
ostvarivao obilježja prekršaja kažnjivog po čl. 54. st. 3. istog zakona, zbog čega
jasno proizlazi da se pred sraz vozila i nastanak prometne nesreće i osiguranik
tuženika nalazi u protupravnom postupanju.

25.2. B., za utvrđivanje krivnje za štetni događaj se ukazuje mišljenje
vještaka N. K. na temelju kojeg proizlazi da je vozač vozila V., dakle
osiguranik tuženika, na udaljenosti od oko 57 m prije mjesta naleta, poduzeo
intenzivno kočenje i uz prosječno usporenje od 7 m/s do mjesta naleta, zaustavio bi
se da se giba brzinom od 79,57 km/h ili 22,04 m/s ili sa bilo kojom brzinom manjom
od navedene.

25.3. Z. je da je osiguranik tuženika upravljao vozilom V. krećući se
sjevernom kolničkom i prometnom trakom iz smjera istoka u smjeru zapada, koja je
namijenjena za vozila koja se kreću u tom smjeru, da je ograničenje brzine kretanja
za tu prometnu traku postavljenim prometnim znakom 70 km/h, a da se vozilo kojim
osiguranik tuženika upravlja kreće brzinom od 95,2 km/h, čime isti postupa protivno
odredbi čl. 54.st.1. Z.-a, što se ukazuje bitnim jer, kako proizlazi iz mišljenja
vještaka, da se kretao dopuštenom brzinom, isti bi mogao zaustaviti vozilo i izbjeći
sraz vozila, a kako se utvrđuje, uz poduzimanje radnje kočenja i smanjivanjem brzine
kretanja vozila na 79,57 km/h.

25.4. P. tome, osiguranik tuženika u cilju izbjegavanja sraza s vozilom
R. kojim u nailasku iz suprotnog smjera upravlja tužitelj i to sjevernom

16

P. broj: 87 P.-485/2014

prometnom trakom, dakle, istom kojom se kreće vozilo V. i forsira radnju
pretjecanja drugog vozila, poduzima instinktivnu radnju otklonom volanom udesno,
koja radnja se ukazuje neprimjerenom utvrđenoj brzini kretanja vozila, uslijed čega
dolazi do kontakta desnih kotača vozila sa betonskim rubnikom izvan sjevernog ruba
kolnika i zanošenje vozila V. ulijevo do mjesta sraza vozila na južnoj kolničkoj traci,
odnosno nastanka prometne nesreće.

25.5. U. u obzir je i mišljenje sudskog vještaka K. da vozač vozila V., u
trenutku kada je uočio vozilo R. u fazi pretjecanja na svom prometnom traku,
nije mogao procijeniti njegovu brzinu kretanja, a sudionici su se međusobno mogli
jasno uočiti, dalje i da je pri brzini kretanja od oko 95 km/h sa vozilom koje mu dolazi
u susret, gotovo nemoguće izbjeći kontakt desnim kotačima sa betonskim rubnikom
izvan sjevernog ruba kolnika uz reakciju volanom udesno.

25.6. S. je stajališta, u pogledu radnje otklona volanom u desno, koja
predstavlja instinktivnu, po stajalištu suda životnu reakciju osiguranika tuženika, da
ista, obzirom na opisana utvrđenja, nije primjerena, posebice uzimajući u obzir
protupravnu radnju u smislu upravljanja vozilom brzinom koja je za 25 km/h viša od
dopuštene brzine kretanja, a koju reakciju je mogao izbjeći da se pred sraz vozila
kretao dopuštenom brzinom kretanja, pa čak i višom od dopuštene na mjestu
događaja, jer vještak određuje brzinu od 79,57 km/h kao brzinu koja je dostatna da
osiguranik tuženika, bez poduzimanja radnje otklona izbjegne sraz vozila, svakako bi
izbjegao nastanak prometne nesreće da je uz radnju kočenja, bez otklona volanom
smanjio brzinu kretanja vozila.

25.7. S. opisanog i utvrđenog, proizlazi krivnja i odgovornost
osiguranika tuženika za izazivanje prometne nesreće.

26. K. i odgovornost tužitelja za izazivanje predmetne prometne nesreće,
kao štetnog događaja nije sporna, a utemeljena je na pravomoćnoj presudi za
počinjenje kaznenog djela opisanog po čl. 227. st. 6. u svezi st. 2. i 1. K.
zakona, kažnjivog po čl. 227. st. 6. istog zakona te radnjama kojima ostvaruje
obilježja tog kaznenog djela je tužitelj prouzročio štetni događaj.

26.1.Č. zapisnika P. S. P. S. o očevidu pod I.. „O. mjesta
događaja, tragova, položaja vozila i nastradalih” je između ostaloga opisano da je u
smjeru kretanja vozila R., kojim je upravljao tužitelj, postavljen prometni znak
ograničenja brzine 60 km/h.

26.2. I. nalaza sudskog vještaka K. proizlazi da je tužitelj, neposredno
prije sraza upravljao vozilom R., krećući se iz smjera zapada u smjeru istoka te
je bio u fazi pretjecanja sjevernom prometnom trakom i neposredno prije
poduzimanja intenzivnog kočenja se kretao se brzinom od 98,56 km/h ili 27,3 m/s.
P. stoga, da se tužitelj upravljajući vozilom na cesti izvan naselja kretao
brzinom koja je za više od 30 do 50 km/h veća od prometnim znakom ograničene
brzine, u konkretnom slučaju ograničenja od 60 km/h, čime povrijedio odredbu čl. 53.

17

P. broj: 87 P.-485/2014

st. 1. Z.-a (U. kaznenoj presudi se označava povreda opće odredbe iz čl. 51.st.1.
toga zakona) te se, kako je to utvrđeno presudom tada nalazi u protupravnom
postupanju.

26.3. U. je na, u kaznenoj presudi utvrđenom tužiteljevom postupanju
protivnom odredbi čl. 66. st. 2. Z.-a, budući je radnju pretjecanja drugog vozila
poduzimao na način da je obzirom na postojeće okolnosti na cesti i u prometu
ugrozio druge sudionike u prometu, S. tim u svezi, obzirom da tužitelj poduzima
radnju pretjecanja krećući se brzinom koja je za više od 38 km/h veća od od
dopuštene, forsirajući radnju pretjecanja unatoč nailasku iz suprotnog smjera vozila
V. kojim upravlja osiguranik tuženika te takvom radnjom dovodeći istoga u
opasnost, uslijed čega utvrđenim protupravnim radnjama i izazvao naprijed opisanu
neprimjerenu radnju osiguranika tuženika u vidu otklona volanom udesno kao
reakciju na nailazak vozila kojim upravlja tužitelj u smjeru vozila i u istoj prometnoj
traci kojom se kreće vozilo kojim upravlja osiguranik tuženika, sa konačnom
posljedicom sraza oba vozila.

27. J. proizlazi da su opisanim protupravnim radnjama i tužitelj i
osiguranik tuženika izazvali predmetnu prometnu nesreću te postoji krivnja oba
vozača za prouzročenu štetu.

28. S. naprijed opisanog, primjenom odredbe čl. 1072. st. 2. Z.-a,
sud utvrđuje tužiteljevu krivnju za nastanak štetnog događaja u omjeru od 60%, a
krivnju osiguranika tuženika u omjeru od 40%.

29. D. tužitelja nastanku štetnog događaja je veći, jer je kao vozač
svojim nepropisnim radnjama kojima ostvaruje obilježja kaznenog djela stvorio
opasnu prometnu situaciju i protupravnost njegove radnje je osnovni uzrok nastanka
štetnog događaja, dok se doprinos osiguranika tuženika nastanku štetnog događaja
ogleda u upravljanju vozilom nepropisnom brzinom i zbog toga neprimjerenom i
pogrešnom reakcijom koja je izazvana radnjom tužitelja, ali koju je isti mogao izbjeći,
sve iz razloga naprijed opisanih

30. S. smatra utvrđenim da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći i
uslijed iste kao štetnog događaja, čime se potvrđuje uzročno-posljedična veza
štetnog događaja i štetnih posljedica, zadobio tjelesne ozljede, opisane u nalazu
sudskih vještaka ortopeda dr. D. T. i D..med. Z. P. u vidu udarca u
predjelu prsišta i trbuha te ogrebotine i udarne rane u području lijevog lakta, koje
predstavljaju lake tjelesne ozljede sa daljnjim posljedicama koje proizlaze iz nalaza
navedenih vještaka i sudskog vještaka psihijatra dr. J. Š., čime je tužitelju
povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te mu nastala
neimovinska šteta iz čl. 19. st. 2. Z. u vezi s čl. 1046. Z.-a.

31. S. prihvaća nalaz stalnog sudskog vještaka za ortopediju, D..med.
Z. P., kojim u bitnome potvrđuje nalaz vještakinje dr. D. T., kao
izrađen po pravilima struke, detaljno obrazložen, pa i u dijelu prigovora tuženika koji
se otklanjaju kao neosnovani te utvrđuje da je tužitelj uslijed ozljeđivanja trpio bolove

18

P. broj: 87 P.-485/2014

jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta pet dana i slabog intenziteta 21 dan, na temelju čega utvrđuje pravičnu naknadu tužitelju u iznosu od 4.500,00 kn.

32. P. stručni i obrazloženi nalaz vještaka za psihijatriju dr.med.
J. Š., sud utvrđuje da je tužitelj u trenutku ozljeđivanja doživio primarni
strah jakog intenziteta u trajanju od pet minuta, sekundarni strah jakog intenziteta u
trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta od pet dana i slabog intenziteta koji je
trajao tri tjedna za vrijeme trpljenja bolova i liječenja, na temelju čega utvrđuje
pravičnu naknadu tužitelju u iznosu od 4.500,00 kn

33. O. o visini i primjerenosti pravične novčane naknade sukladno
odredbi čl. 1100. st. 2. Z.-a, uzimajući u obzir sve okolnosti, dob tužitelja, vrstu
ozljeda, potom jačinu i trajanje ozljedama izazvanih fizičkih bolova te straha, kao
kvalifikatornih okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za
pretrpljenu neimovinsku štetu, u ovakvom slučaju kumulacije više povreda prava
osobnosti, sud utvrđuje jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike
neimovinske štete i to u iznosu od 9.000,00 kuna, koji iznos smatra primjerenim kao
naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja.

34. S. naprijed utvrđenog, primjenom odredbe čl. 1072 st. 2. Z.-a,
uzimajući u obzir da je tužitelj skrivio štetni događaj u omjeru od 60% i u tom omjeru
doprinio nastanku štete, a osiguranik tuženika u omjeru od 40%, to je tuženik u
obvezi naknade neimovinske štete tužitelju razmjerno stupnju krivnje osiguranika
tuženika, zbog čega sud nalaže tuženiku isplatu iznosa od 3.600,00 kn kao pravične
novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja.

35. N. temelju odredbe čl. 1103. Z.-a, tužitelju na dosuđeni iznos pripada
zakonska zatezna kamata kako je i zatražena, od 16. srpnja 2014. kao dana
podnošenja tužbe.

35.1. O. o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Z.-a.

36. S. opisanog i utvrđenog, odlučeno je kao u izreci pod I.

37. U. preostalom dijelu tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete
u iznosu od 11.400,00 kn više od dosuđenog, isti je sukladno naprijed opisanim
utvrđenjima neosnovan i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev te odlučeno kao u izreci
pod I..

38. T. tužbom zahtijeva i naknadu imovinske štete s osnova naknade troškova tuđe njege i pomoći te troška liječenja.

38.1. I. prihvaćenih suglasnih nalaza sudskih vještaka ortopeda D..med
P. i dr. T. proizlazi, da je tužitelju nakon izlaska iz bolnice bila potrebna
tuđa njega i pomoć kod osobne higijene i za vrijeme trpljenja bolova osobito kod
pokretljivosti u trajanju od prvih pet dana po jedan sat dnevno.

19

P. broj: 87 P.-485/2014

38.2. T. ima pravo na naknadu troškova tuđe pomoći i njege bez obzira
na to tko mu je pružao usluge pomoći i njege, jer su to izvanredne usluge koje je
prouzročio štetnik i koje ni najbliži srodnici oštećenika nisu dužni činiti bez naknade.
S. sudske praksa je da oštećenikovo imovno stanje valja dovesti u takvo
stanje da mu u cijelosti bude nadoknađeno ono što on mora platiti za usluge
nemedicinske tuđe pomoći koju mu pruža treća osoba (V. R.-674/07).

38.3 N. štete s osnova troškova tuđe pomoći utvrđuje se u iznosu tih
troškova u vrijeme njihova nastanka kada je pružana usluge, a u predmetnom slučaju
kada tužitelj nije imao novčanih izdataka za tuđu pomoć, niti postoji dokaz da je za tu
pomoć plaćao naknadu trećoj osobi, tužitelju pripada pravo na naknadu u visini koju
bi u sredini gdje živi u vrijeme pružanja usluge bio platio da je osoba koja je pružala
usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala, s tim da se radi o pomoći koju mu ni
najbliži srodnici nisu dužni pružiti bez naknade. K. cijenu pružanja usluge pomoći
kod osobne higijene u trajanju od jednog sata, sud utvrđuje iznos od 40,00 kn po
važećem cjeniku D. za starije i nemoćne osobe L. u S. koji cjenik je
utvrđen temeljem Z. S.-dalmatinske županije od 12. lipnja 2018.
N. je da na području S., gdje je tužitelj stanovao u vrijeme kada mu je
trebala pomoć, nema ustanova koje pružaju takvu pomoć te je stoga uzet u obzir
cjenik navedene pravne osobe sa područja iste županije.

38.4. T. je stoga, na ime naknade tuđe pomoći i njege priznat iznos od
200,00 kn (5 h x 40,00 kn). S. naprijed utvrđenog, primjenom odredbe čl.

1095. st. 1. Z.-a, uzimajući u obzir utvrđeni tužiteljev omjer krivnje za nastanak
štetnog događaja od 60%, to je razmjerno stupnju krivnje osiguranika tuženika,
tuženik u obvezi naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu tužitelju u iznosu od
80,00 kn.

38.5. I. u vidu da se u konkretnom slučaju radi o nenovčanoj imovinskoj
šteti i da je visina štete utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, tužitelju i
pripada zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od dana
donošenja prvostupanjske presude, u smislu članka 1089. st. 2 Z. o obveznim
odnosima.

38.6. O. o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Z.-a.

38.7. N. temelju opisanog i utvrđenog, odlučeno je kao u izreci pod I..

39. U. dijelu zahtjeva za naknadu imovinske štete, sukladno naprijed opisanim
utvrđenjima tužbeni zahtjev je neosnovan u dijelu kojim se zahtijeva isplata zakonske
zatezne kamate na dosuđeni iznos od podnošenja tužbe pa do presuđenja te je u
tom dijelu odbijen i odlučeno kao u izreci pod I..

40. U. pogledu zatražene naknade troškova tužiteljevog liječenja, na okolnost
nastalih troškova liječenja tužitelja, tijekom postupka nije izveden niti jedan relevantan
dokaz da bi se mogli utvrditi nastali troškovi i osnovanost zahtjeva u tom dijelu.

20

P. broj: 87 P.-485/2014

40.1. D., u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske
štete zbog troškova tuđe pomoći i njege u iznosu od 420,00 kn više od dosuđenog te
zahtjeva na naknadu troškova liječenja u iznosu od 500,00 kn, isti je sukladno
naprijed opisanim utvrđenjima neosnovan i u tom dijelu odbijen te odlučeno kao u
izreci pod V.

41. O. o parničnom trošku, temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl. 154.
st. 1. Z.-a, odlučujući po specificiranom zahtjevu punomoćnika tužitelja i tuženika
uz primjenu T. o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (N.
novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: T.) važeće u trenutku
poduzimanja pojedinih parničnih radnji.

41.1. T. je u pogledu osnove i visine zahtjeva, uspio u postupku 62%, a
tuženik 38%. K. se oduzme postotak uspjeha tuženika od postotka uspjeha
tužitelja dobije se iznos od 24%.

41.2. T. se obzirom na vrijednost predmeta spora priznaje trošak na
ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a isti se odnosi na trošak sastava tužbe
u iznosu od 100 bodova (T.. 7.t.1. T.), zastupanja na ročištu od 4.4.2017. u
iznosu od 100 bodova (T..9.t.1.T.), ročištu od 19.4.2017. u iznosu od 100
bodova (T..9.t.1.T.), 25.10.2017.u iznosu od 100 bodova (T..9.t.1.T.),
ročištu od 20.2.2018.u iznosu od 100 bodova (T..9.t.1.T.), ročištu od

21.3.2018.u iznosu od 100 bodova (T..9.t.1.T.),ročištu od 17.5.2018.u iznosu
od 100 bodova (T..9.t.1.T.), ročištu od 18.7.2018.u iznosu od 25 bodova
(T..9.t.5.T.), ročištu od 20.9.2018.u iznosu od 50 bodova (T..9.t.2.T.),
ročištu od 3.5.2021.u iznosu od 100 bodova (T..9.t.1.T.), ročištu od 30.6.2021.u
iznosu od 100 bodova (T..9.t.1.T.), ročištu od 27.7.2021.u iznosu od 100
bodova (T..9.t.1.T.), sastava obrazloženih podnesaka od 20.11.2017. u iznosu
od 100 bodova (T..8.t.1. T.), 9.5.2018. u iznosu od 100 bodova (T..8.t.1.
T.), 5.3.2020. u iznosu od 100 bodova (T..8.t.1. T.), što ukupno predstavlja
1375 bodova. K. je vrijednost jednog boda 10,00 kuna to predstavlja iznos od

13.750,00 kuna koji se uvećava za 25% na ime pripadajućeg P.-a (3.437,50 kn)
što čini ukupan iznos od 17.187,50 kn kao trošak zastupanja. O. iznosu
pridodan je iznos od 610,00 kuna na ime sudske pristojbe za tužbu i 610,00 kuna na
ime sudske pristojbe za presudu, što čini ukupan trošak u iznosu od 18.407,50 kn.

41.3. O. ukupnog iznosa troškova postupka, tužitelju je priznat postotak od
24% tog iznosa, što čini iznos od 4.417,68 kn kojemu se pridodaje iznos od 2.000,00
kn i iznos od 1.600,00 kn, kao stvarno plaćeni trošak prometno tehničkog i
medicinskih vještačenja, jer su ti troškovi nastali bez obzira na omjer uspjeha tužitelja
u postupku. D., tužitelju na ime parničnog troška pripada iznos od 8.017,68 kn,
koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju.T. na dosuđeni iznos troška pripada
i zatražena zatezna kamata sukladno čl. 30. O. zakona („N. novine“ broj:
112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) i čl. 29. st. 1. i 2. Z.-a koja teče od dana
donošenja presude.

41.4. S. opisanog i utvrđenog odlučeno je kao u izreci pod V..

21

P. broj: 87 P.-485/2014

42. T. nije priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 100
bodova budući isti ne prileži spisu, pa stoga nema dokaza nastalom trošku. D.,
nije osnovan zahtjev koji se odnosi na trošak zastupanja na ročištu od 8.4.2020. jer
isto nije održano, već je ranije donijetim rješenjem održavanje tog ročišta odgođeno.
T. nije priznat trošak na ime zastupanja na ročištima od 18.7.2018. i

20.9.2018. u više zatraženim iznosima od onih koji su naprijed priznati kao trošak tih
radnji. T. dalje, nije kao osnovan priznat zahtjev za naknadu parničnog troška
u ukupnom iznosu od 23.232,32 kn, više od dosuđenoga, zbog čega je odlučeno
kao u izreci pod V..

43. T. zahtjev za naknadom troškova postupka je odbijen u cijelosti,
premda je isti djelomično uspio u postupku, stoga jer je tuženik tijekom cijelog
postupka osporavao odgovornost za nastanak štetnog događaja, osnovanost i visinu
neimovinske i imovinske štete tužitelja, zbog čega nema pravo na naknadu troškova
postupka, pa je odlučeno kao u izreci pod V..

U. S., 3. rujna 2021.

S. U. D. A. C.

D. B.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana
od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu,
u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
- u spis