REPUBLIKA HRVATSKA P-2752/17 OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja I. Č. iz S., OIB:
…., zastupan po pun. T. B. odvj. u S., protiv tuženika
R. H., Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i
graditeljstva, OIB:…., zastupan po z.z. Općinsko državno odvjetništvo u
Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane
dana 17. lipnja 2021. god., u prisustvu pun. tužitelja T. B. odvj. u S. i
pun. z.z. tuženika L. R. dipl. iur., dana 03. rujna 2021. godine,

p r e s u d i o j e :

I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju
iznos od 43.546,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za
svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet
postotnih poena, koja teče za razdoblje od 14. srpnja 2014. god., pa do 31. srpnja

2015. god., a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. god., pa do isplate, po stopi
određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja
kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena.

U odnosu na više zatraženi iznos od 10.381,35 kn sa zatraženim zakonskim
zateznima kamatama, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju
parnični trošak u iznosu od 8.070,92 kn.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 29. svibnja 2017. god., podnio ovom sudu tužbu protiv
tuženika u kojoj navodi da je na temelju rješenja ovog suda posl.br. Ovrv-1969/11,
provedena ovrha nad pokretnim stvarima – novčanim sredstvima sa računa tužitelja
– tamo ovršenika, radi naplate novčane tražbine, i to za glavni dug 43.200,10 kn, te
na ime zakonskih zateznih kamata 59.711,04 kn, te za troškove ovršnog postupka
iznos od 1.000,00 kn, odnosno ukupno je izvršena zapljena iznosa od 103.911,14 kn.

2 P-2752/17

Posljednja zapljena u ovršnom postupku u iznosu od 72.246,71 kn je izvršena 14.
srpnja 2014. god., kojim iznosom je pored dijela glavnice koji je preostao za naplatu,
naplaćena i zakonska zatezna kamata u iznosu od 59.711,04 kn.

Ovrha je određena i provedena na temelju zaključka Ministarstva zaštite
okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprava za inspekcijske poslove, Odsjek
inspekcijskog nadzora za ostalo područje SDŽ Kl.
UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br. 531-07/3-8-2-04-32 od 08. travnja 2004. godine.

Drugostupanjskim rješenjem Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i
graditeljstva Kl. UP/II-362-02/03-04/3275, Ur.br. 531-04-2-2-04-2 od 07. siječnja

2004. god., preinačen je zaključak Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i
graditeljstva Uprava za inspekcijske poslove, Kl. UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br.
531-07/3-8-2-03-22 od 29. kolovoza 2003. godine.

Citiranim drugostupanjskim rješenjem Ministarstva zaštite okoliša, prostornog
uređenja i graditeljstva, pobijani zaključak je poništen i predmet vraćen
prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Drugostupanjsko tijelo u obrazloženju
svoje odluke je jasno i decidirano naložilo da se izvrši specifikacija troškova
izvršenja, te da treba brisati odredbu o plaćanju kamata za slučaj da izvršenik
zakasni sa plaćanjem utvrđenog iznosa troškova izvršenja.

Prvostupanjsko tijelo je postupilo po naputcima drugostupanjskog tijela, te je
donijelo novi zaključak Kl. UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br. 531-07/3-8-2-04-32, koji
sadrži specifikaciju troškova izvršenja, a odredba o plaćanju kamata je brisana,
odnosno izostavljena iz navedenog rješenja, jer nema zakonskog osnova za naplatu
zateznih kamata na troškove izvršenja.

Na temelju navedenog novog zaključka, temeljem kojega je i provedena
citirana ovrha pljenidbom iznosa od 43.200,10 kn, ali je prijedlogom za ovrhu,
ovrhovoditelj u točci I, kao i u samom Rješenju o ovrsi, unatoč tome što je
izostavljena obveza plaćanja kamata sukladno naputku i uputi drugostupanjskog
tijela, jer se na troškove izvršenja ne može tražiti naplata zakonskih zateznih kamata,
zatražena i naplaćena zakonska zatezna kamata, i to u ukupnom iznosu od

59.711,04 kn, a za što nije bilo zakonskog temelja.

Naime, kako je to navedeno u obrazloženju upravnog drugostupanjskog tijela,
čl. 115 Zakona o općem upravnom postupku, nije predviđeno, niti se može tražiti
naplata kamata za nepravovremeno plaćene troškove izvršenja.

Tužitelj se je sukladno zakonskoj obvezi obratio tuženiku radi pokušaja mirnog
rješenja spora, međutim tuženik je negativno odgovorio na zahtjev tužitelja svojim
dopisom br. N-DO-208/18 od 09. rujna 2016. godine.

Budući da je tuženik provođenjem ovrhe u citiranom ovršnom predmetu stekao
bez osnove navedeni iznos, te u postupku ovrhe naplatio iznos od 59.711,04 kn na
ime zakonskih zateznih kamata, to tužitelj zahtjeva da mu se taj iznos koji je tuženik
ovrhom naplatio protivno zakonskim odredbama, tuženik i vrati.

3 P-2752/17

Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese odluku kojom će
tuženika obvezati na isplatu iznosa od 59.711,04 kn sa zakonskom zateznom
kamatom koja teče od 14. srpnja 2014. god., pa do isplate.

U odgovoru na tužbu od 22. ožujka 2021. god., tuženik navodi da se protivi
tužbenom zahtjevu. Navodi da je tužitelj uz tužbu dostavio Zaključak Ministarstva
zaštite okoliša i prostornog uređenja od 19. kolovoza 2003. god., i Rješenje od 07.
siječnja 2004. god., kao dokaz da je tuženik stekao predmetni iznos bez pravne
osnove.

Ističe kako je tuženik predmetni iznos naplatio temeljem pravomoćnog rješenja
o ovrsi ovog suda posl.br. Ovr-1969/11 od 26. travnja 2011. god., koje je doneseno
na temelju Zaključka Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva,
Uprava za inspekcijske poslove, Područna jedinica – odjel inspekcijskog nadzora u
S. za ostalo područje SDŽ Kl.UP/I-362-02/03-02/13008
od 08. travnja 2004. godine.

Dakle, predmetno rješenje o ovrsi nije doneseno na temelju Zaključka koji je
poništen. Tužitelj protiv rješenja o ovrsi nije izjavio žalbu. Povrat stečenog u ovršnom
postupku, može se tražiti tek nakon što se u parničnom postupku utvrdi da je ovrha
nedopuštena, a koji postupak tužitelj nije pokrenuo.

Tuženik nadalje ističe da je tužitelj sukladno ovršnoj ispravi od 08. travnja

2004. god., bio dužan glavnicu uplatiti u roku od 8 dana, a u odredbi čl. 29 Zakona o
obveznim odnosima (N.N. 35/05,41/08,125/11, 78/15, 29/18, u daljnjem tekstu ZOO),
propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored
glavnice i zatezne kamate. Tuženik ima pravo temeljem odredbi Ovršnog zakona
tražiti naplatu kamata.

Nadalje navodi da nije ispunjena niti jedna pretpostavka iz čl. 1111 ZOO-a,
kojom je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u
imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci
suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno
ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno
nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije
ostvarila ili koja je kasnije otpala.

U predmetnoj pravnoj stvari je imovina tužitelja na temelju pravomoćnog
rješenja o ovrsi prešla u imovinu tuženika, a predmetno rješenje nikad nije osporeno,
pa je do prijelaza imovine došlo na temelju odluke suda (koja nije otpala), slijedom
čega je jasno da je tužbeni zahtjev neosnovan.

U podnesku od 13. travnja 2021. god., tužitelj navodi da tuženik u odgovoru na
tužbu ističe kako je predmetni iznos naplatio temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi
ovog suda br. Ovr-1969/11 od 16. travnja 2011. god., a koji postupak je pokrenut i
ovrha utemeljena na Zaključku navedenog upravnog tijela Kl.UP-I-362-02/03-
02/13008 od 08. travnja 2004. god., u kojem nije ni predviđeno niti zakonom
predviđeno da je izvršenik u obvezi platiti zakonsku zateznu kamatu u slučaju
kašnjenja sa plaćanjem troškova izvršenja.

4 P-2752/17

Naime, navedeno rješenje je doneseno nakon što je Ministarstvo zaštite
okoliša poništilo ranije rješenje Kl. UP/I-362-02/03-02/13008 od 29. kolovoza 2003.
god., u kojem je bilo navedeno da će se u slučaju kašnjenja uplate troškova
izvršenja, izvršeniku obračunati zakonska zatezna kamata, sa jasnom obvezujućom
uputom da se izvršeniku u slučaju kašnjenja ne može obračunati kamata zbog
kašnjenja plaćanja troškova izvršenja, jer takvo što nije predviđeno Zakonom o
upravnom postupku, te da tu odredbu treba brisati iz zaključka, a što je i učinjeno u
novom naprijed citiranom zaključku.

Dakle, tuženik je unatoč izričitoj obvezujućoj uputi drugostupanjskog tijela,
ovršnim prijedlogom zatražio i naplatu zakonske zatezne kamate, i istu naplatio, a na
koji način je nesporno stekao bez osnova navedeno, a sve na štetu tužitelja.

Nadalje, upravo obrnuto tvrdnjama i pravnom shvaćanju tuženika, temeljem
odredbi čl. 1111 ZOO-a, tuženik je svakako u obvezi kao stjecatelj koji je bez
pravnog osnova, odnosno točnije protivno zakonu i odluci upravnog tijela, stekao
nešto što mu ne pripada, a slijedom čega je dužan navedeni iznos vratiti tužitelju.
Rješenje o ovrsi nije, niti može biti osnov stjecanja, već isključivo način prisilne
naplate na temelju postojećeg pravovaljanog osnova, a takvog osnova u ovom
slučaju nije bilo.

Na pripremnom ročištu dana 15. travnja 2021. god., tuženik navodi da je
predmetna ovrha bila provedena na osnovi drugog rješenja, a ne onog na koji se
tužitelj poziva.

Tužitelj na istom ročištu ističe kako nije točno da bi se radilo o nekom drugom
rješenju. Naime, ovrha je provedena upravo temeljem zaključka kojega je
drugostupanjsko tijelo naložilo da se izmijeni na način da se ispusti potraživanje
zakonskih zateznih kamata, jer to niti je zakonom predviđeno, a niti je dopušteno.
Upravo to izmijenjeno rješenje bez naloga za uplatu zakonskih zateznih kamata je
temelj ovrhe. Dakle tužena je u ovršnom postupku pored glavnice iz točke ovog
rješenja, zatražila i kamatu koju je sud omaškom prihvatio i zaplijenjena je sa računa
tužitelja.

Tuženik u podnesku od 08. lipnja 2021. god., ponovno napominje da je iz
priložene dokumentacije razvidno da tužitelj nije izjavio žalbu protiv rješenja
donesenog u ovršnom postupku. Isto tako nije pokrenuo parnični postupak radi
proglašenja odluke nedopuštenom, iz čega bi proizlazilo da istu nije smatrao
spornom.

Ističe da je temeljem čl. 29 ZOO-a, propisano da dužnik koji zakasni s
ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate, te da je u
odredbi čl. 172 ZOO-a, propisao da se prvo namiruju kamate, a zatim glavnica, pa je
sijedom navedenog dio iznosa kamate naplaćen tijekom 2009. god., 2010. god. i

2011. god., pa podredno ističe i prigovor zastare.

Svakako ističe kako tužbeni zahtjev nije osnovan, te kako se ne radi o
stjecanju bez pravne osnove jer tuženiku na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja
o ovrsi, kao i temeljem zakona, pripadaju kamate na dugovani iznos.

5 P-2752/17

U podnesku od 31. svibnja 2021. god, tužitelj navodi da je iz priložene
dokumentacije FINA-e Split, razvidno da je izvršena naplata sa računa tužitelja u
korist tuženika, a sve temeljem rješenja o ovrsi u navedenom ovršnom postupku
ovog suda.

Iz ovršnog spisa također nedvojbeno proizlazi kako se je tuženik naplatio
temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi ovog suda br. Ovr-1969/11 od 26. travnja

2011. god., a koji postupak je pokrenut i ovrha utemeljena na Zaključku upravnog
tijela, Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Kl. UP/I-362-
02/03-02/13008 od 08.travnja 2004. god., u kojem nije ni predviđeno, niti je zakonom
dozvoljeno i predviđeno da je izvršenik u obvezi platiti zakonsku zateznu kamatu u
slučaju kašnjenja plaćanja troškova izvršenja, a koju zakonsku zateznu kamatu je
tuženik zatražio prijedlogom za ovrhu, te je pljenidbom sa računa tužitelja i naplatio.

Naime, navedeno rješenje je doneseno nakon što je Ministarstvo zaštite
okoliša poništilo ranije rješenje Kl. UP/I-362-02/03-02/13008 od 29. kolovoza 2003.
god., u kojemu je bilo navedeno da će se u slučaju kašnjenja uplate troškova
izvršenja, izvršeniku obračunati zakonska zatezna kamata, sa jasnom obvezujućom
uputom da se izvršeniku u slučaju kašnjenja ne može obračunati i kamata zbog
kašnjenja plaćanja troškova izvršenja, jer takvo što nije predviđeno Zakonom o
upravnom postupku, te da tu odredbu treba brisati iz Zaključka, a što je i učinjeno u
novom naprijed citiranom Zaključku, gdje je ispuštena obveza plaćanja zakonske
zatezne kamate.

Navodi da je tuženik unatoč izričitoj obvezujućoj uputi drugostupanjskog tijela,
i unatoč Zaključku iz kojega je ispuštena obveza plaćanja zatezne kamate, ovršnim
prijedlogom zatražio i naplatu zakonske zatezne kamate, i istu naplatio, a na koji
način je nesporno stekao bez osnova navedeni iznos obračunate zakonske zatezne
kamate, sve na štetu tužitelja.

Temeljem odredbi čl. 1111 ZOO-a, tuženik je svakako u obvezi, kao stjecatelj
koji je bez pravnog osnova, odnosno točnije protivno zakonu i protivno odluci
upravnog tijela u kojoj je nedvojbeno navedeno da se zakonske zatezne kamate ne
mogu naplatiti niti potraživati na nepravovremeno naplaćene troškove izvršenja,
stekao nešto što mu ne pripada, a slijedom čega je dužan i u obvezi navedeni iznos
vratiti tužitelju. Rješenje o ovrsi, nije niti može biti osnov stjecanja, već isključivo
način prisilne naplate na temelju postojećeg pravovaljanog osnova, a takvog osnova
u ovom slučaju nije bilo, odnosno točnije rečeno, postojeći osnov potraživanja je
nalagao naplatu bez obračuna zakonske zatezne kamate.

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Zaključak Ministarstva zaštite okoliša i
prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove, Područna jedinica – Odjel
inspekcijskog nadzora S., Odsjek inspekcijskog nadzora u S. za ostalo
područje Splitsko-dalmatinske županije Kl. UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br. 531-
07/3-8-2-03-22 od 29. kolovoza 2003. god., Rješenje Ministarstva zaštite okoliša,
prostornog uređenja i graditeljstva Kl. UP/II-362-02/03-04/3275, Ur.br. 531-04/-2-2-
04-2 od 07. siječnja 2004. god., Zaključak Ministarstva zaštite okoliša i prostornog
uređenja, Uprava za inspekcijske poslove, Područna jedinica – Odjel inspekcijskog

6 P-2752/17

nadzora S., Odsjek inspekcijskog nadzora u S. za ostalo područje SDŽ Kl. UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br. 531-07/3-8-2-04-32 od 08.
travnja 2004. god., Izvadak sa žiroračuna br. 01009622842 00 Splitska banka d.d.,
Poslovna jedinica S. od 12. kolovoza 2014. god., Odgovor na zahtjev za mirno
rješenje spora Općinskog državnog odvjetništva u S. br. N-DO-208/16 od 09.
rujna 2016. god., Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovr-1969/11 FINA-e,
sektor poslovne mreže RC S. K.. 120-11/21-02/5, Ur.br. 08-54-21 od 30. travnja

2021. god., te spis predmeta ovršnog odjela ovog suda posl.br. Ovr-1969/2011.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u
daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbama čl. 1111, da kad dio imovine neke
osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u
nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu,
stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost
postignute koristi (st. 1). Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i
kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala
(st. 3).

Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti
zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana
podnošenja zahtjeva (čl. 1115 ZOO-a).

Pregledom priložene dokumentacije je utvrđeno da su Zaključkom Ministarstva
zaštite okoliša i prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove, Područna
jedinica – Odjel inspekcijskog nadzora S., Odsjek inspekcijskog nadzora u S.
za ostalo područje Splitsko-dalmatinske županije Kl. UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br.
531-07/3-8-2-03-22 od 29. kolovoza 2003. god., određeni troškovi izvršenja rješenja
građevne inspekcije Kl. UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br. 531-07/7/2-03-04 od 14.
siječnja 2003. godine o uklanjanju protupravno izgrađene građevine u P.
R., V. na k.č.z. 20796/223, K.O. V., investitora I. Č.,
S., u iznosu od 43,200,00 kn. Troškove izvršenja u
navedenom iznosu dužan je uplatiti izvršenik I. Č., S.
na žiro račun Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja u roku od 8 dana od
dana primitka ovog zaključka pod prijetnjom izvršenja. Ukoliko izvršenik zakasni s
plaćanjem navedenog iznosa obračunat će mu se zakonska zatezna kamata.

Rješenjem Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva
Kl.UP/II-362-02/03-04/3275, Ur.br. 531-04/-2-2-04-2 od 07. siječnja 2004. god.,
poništen je Zaključak o troškovima izvršenja Ministarstva zaštite okoliša i prostornog
uređenja, Uprava za inspekcijske poslove, Područna jedinica – Odjel inspekcijskog
nadzora S., Odsjek inspekcijskog nadzora u Splitu za ostalo područje Splitsko-
dalmatinske županije Kl. UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br. 531-07/3-8-2-03-22 od 29.
kolovoza 2003. godine, i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni
postupak. U obrazloženju rješenja se između ostalog, navodi da odredbom članka
115 Zakona o općem upravnom postupku nije predviđeno plaćanje kamata za slučaj
da izvršenik zakasni s plaćanjem utvrđenog iznosa troškova izvršenja, te da tu
odredbu treba brisati iz zaključka.

7 P-2752/17

Novim Zaključkom Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Uprava
za inspekcijske poslove, Područna jedinica – Odjel inspekcijskog nadzora S.,
Odsjek inspekcijskog nadzora u S. za ostalo područje SDŽ Kl. UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br. 531-07/3-8-2-04-32 od 08. travnja

2004. god., donijeta je identična odluka o troškovima izvršenja rješenja građevne
inspekcije Kl. UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br. 531-07/7/2-03-04 od 14. siječnja

2003. godine o uklanjanju protupravno izgrađene građevine u P. R.,
V. na k.č.z. 20796/223, K.O. V., investitora I. Č., S., ali ovoga puta bez odredbe da će se izvršeniku ukoliko zakasni s
plaćanjem iznosa troškova ovrhe obračunati zakonska zatezna kamata.

Pregledom spisa predmeta ovršnog odjela ovog suda posl. br. Ovr-1969/2011,
utvrđeno je da je tuženik dana 15. travnja 201¸1. god., podnio ovom sudu ovršni
prijedlog, protiv tužitelja kao ovršenika, i to upravo temeljem pravomoćnog Zaključka
Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove,
Područna jedinica – Odjel inspekcijskog nadzora S., Odsjek inspekcijskog nadzora
u S. za ostalo područje Splitsko-dalmatinske županije Kl. UP/I-362-02/03-
02/13008, Ur.br. 531-07/3-8-2-04-32 od 08. travnja 2004. god., te ovom sudu
predložio donošenje rješenja o ovrsi radi naplate novčana tražbine u iznosu od

40.200,00 kn (tužitelj je kao izvršenik u međuvremenu platio iznos od 3.000,00 kn),
sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 15. travnja 2004
godine (8 dana po proteku donijetog Zaključka) do isplate.

Ovaj sud je Rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-1969/11 od 26. travnja 2011. god.,
odredio predloženu ovrhu, i tuženiku kao ovrhovoditelju odredio trošak u iznosu od

1.000,00 kn.

Zaključkom ovog suda posl. br. Ovr-1969/11 od 13. siječnja 2012,. god.,
tuženik je kao ovrhovoditelj izvješćen da je predmetno rješenje o ovrsi postalo
pravomoćno.

Tuženik je kao ovrhovoditelj podneskom zaprimljenim kod ovog suda dana 04.
srpnja 2014. god., izvijestio ovaj sud da je tužitelj kao izvršenik djelomično podmirio
predmetno novčano potraživanje u iznosu od 24. 881,36 kn, te da povlači prijedlog
za ovrhu u navedenom dijelu, dok ustraje u provedbi ovrhe u preostalom dijelu.

Podneskom od 19. rujna 2014. god., tuženik je kao ovrhovoditelj izvijestio sud
da povlači prijedlog za ovrhu budući da je tužitelj kao ovršenik u cijelosti podmirio
novčano potraživanje, te je predložio donošenje rješenja o obustavi ovrhe.

Rješenjem ovog suda posl. br. Ovr-1969/11 od 22. rujna 2014. god.,
obustavljena je ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovog suda br. Ovr-1969/11 od 26.
travnja 2011. godine.

Tužitelj je kao ovrhovoditelj dana 10. studenog 2014. god., ovom sudu podnio
protiv tuženika kao ovršenika prijedlog za protuovrhu, i to temeljem pravomoćnog
Zaključka Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske
poslove, Područna jedinica – Odjel inspekcijskog nadzora S., Odsjek inspekcijskog
nadzora u S. za ostalo područje Splitsko-dalmatinske županije Kl. UP/I-362-
02/03-02/13008, Ur.br. 531-07/3-8-2-04-32 od 08. travnja 2004. god., te ovom sudu

8 P-2752/17

predložio donošenje rješenja o protuovrsi radi naplate novčana tražbine u iznosu od

59.711,04 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 14.
srpnja 2014 godine do isplate.

Pravomoćnim rješenjem ovog suda posl. br. Ovr-1969/11 od 14. srpnja 2015.
god., odbijen je prijedlog tužitelja kao ovršenika za protuovrhu, i to iz razloga što u
konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke taksativno propisane odredbom čl.
58 st. 1 toč. 1 i 3 Ovršnog zakona (N.N. br. 57/96, 29/99, 117/03, 88/05, i 67/08),
kojom je propisano da nakon što je ovrha već provedena ovršenik može u istom
postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom
dobio ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena
izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez učinka, odnosno da je tijekom
ovršnog postupka ovršenik namirio ovrhovoditelju tražbinu mimo suda, ili je rješenje o
ovrsi tako ukinuto i prijedlog za ovrhu odbačen ili odbijen, odnosno ako je rješenje o
ovrsi pravomoćno preinačeno i ako je ovrha koja je provedena proglašena
nedopuštenom.

Slijedom svega navedenog, razvidno je da tuženik tijekom postupka pogrešno
ističe da je predmetna ovrha bila provedena na osnovi drugog rješenja, a ne onog na
koji se tužitelj poziva, obzirom da je predmetna ovrha zatražena od strane tuženika i
provedena upravo temeljem pravomoćnog Zaključka Ministarstva zaštite okoliša i
prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove, Područna jedinica – Odjel
inspekcijskog nadzora S., Odsjek inspekcijskog nadzora u S. za ostalo
područje Splitsko-dalmatinske županije Kl. UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br. 531-
07/3-8-2-04-32 od 08. travnja 2004. god., a u kojem zaključku je brisana odredba da
će se izvršeniku ukoliko zakasni s plaćanjem iznosa troškova ovrhe obračunati
zakonska zatezna kamata, a sve sukladno nalogu iz Rješenja Ministarstva zaštite
okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Kl. UP/II-362-02/03-04/3275, Ur.br. 531-
04/-2-2-04-2 od 07. siječnja 2004. god., kojim je poništen prethodno donijeti
Zaključak o troškovima izvršenja Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja,
Uprava za inspekcijske poslove, Područna jedinica – Odjel inspekcijskog nadzora
S., Odsjek inspekcijskog nadzora u S. za ostalo područje Splitsko-dalmatinske
županije Kl. UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br. 531-07/3-8-2-03-22 od 29. kolovoza

2003. godine.

Tužitelj tijekom postupka osnovano ističe da donijeto pravomoćno Rješenje o
ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-1969/11 od 26. travnja 2011. god., nije niti može biti
osnov stjecanja predmetne tražbine, već isključivo način prisilne naplate na temelju
postojećeg pravovaljanog osnova, a u konkretnom slučaju pravomoćnog Zaključka
Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Uprava za inspekcijske poslove,
Područna jedinica – Odjel inspekcijskog nadzora S., Odsjek inspekcijskog nadzora
u S. za ostalo područje SDŽ Kl. UP/I-362-02/03-
02/13008, Ur.br. 531-07/3-8-2-04-32 od 08. travnja 2004. godine.

Po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju stoga nije od značaja činjenica da
tužitelj kao ovršenik nije izjavio žalbu protiv donijetog Rješenja o ovrsi ovog suda
posl. br. Ovr-1969/11 od 26. travnja 2011. god., kao niti činjenica da tužitelj pred ovim
sudom nije pokrenuo parnični postupak radi proglašenja nedopuštenom ovrhe
temeljem donijetog pravomoćnog Rješenja o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-1969/11
od 26. travnja 2011. godine, a ovo sve iz razloga što i pravomoćnom odlukom ovog

9 P-2752/17

suda, u konkretnom slučaju Rješenjem o ovrsi, a koje se donosi u ime Republike
Hrvatske, može biti povrijeđen zakon na štetu jedne stranke u postupku, u
konkretnom slučaju tužitelja kao ovršenika, a na temelju koje odluke je druga stranka
u postupku, u konkretnom slučaju upravo Republika Hrvatska kao ovrhovoditelj,
stekla ne pripadajuću imovinsku korist.

Stoga su u konkretnom slučaju po ocjeni ovog suda ispunjene zakonske
pretpostavke za povrat stečenog bez valjanog pravnog osnova, propisne citiranim
odredbama čl. 1111 ZOO-a, s tim što je tuženik u smislu citirane odredbe čl. 1115
ZOO-a, bio nepošten stjecatelj bez valjanog pravnog osnova već samim
podnošenjem ovršnog prijedloga ovom sudu dana 15. travnja 2011. god., a budući
da je ovršnom prijedlogom zatražio i naplatu zakonskih zateznih kamata koje na
iznos glavnice teku od 15. travnja 2004 godine do isplate, a za koje je već pri samom
podnošenju ovršnog prijedloga znao da mu ne pripadaju.

Pregledom pribavljene Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovr-1969/11
FINA-e, sektor poslovne mreže RC S. K.. 120-11/21-02/5, Ur.br. 08-54-21 od 30.
travnja 2021. god., utvrđeno je da je temelje pravomoćnog Rješenja o ovrsi ovog
suda posl. br. Ovr-1969/11 od 26. travnja 2011. god., sa računa tužitelja u razdoblju
od 21. prosinca 2011. god., do 14. srpnja 2014. god., na ime glavnog duga
zaplijenjen iznos od ukupno 41.382,10 kn (troškovi izvrššenja rješenja građevne
inspekcije 40.200,00 + trošak ovrhe 1.000,00 kn + troškovi FINA-e 182,00 kn), dok je
na ime kamata/tečajne razlike zaplijenjen iznos od ukupno 53.927,99 kn.

U odredbi čl. 225 ZOO-a, propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

Nadalje je pregledom pribavljene Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje
Ovr-1969/11 FINA-e, sektor poslovne mreže RC S. K.. 120-11/21-02/5, Ur.br. 08-
54-21 od 30. travnja 2021. god., utvrđeno da je od ukupnog iznosa u visini od

53.927,99 kn na ime kamata/tečajne razlike, iznos od 10. 381,35 kn zaplijenjen sa
računa tužitelja dana 21. prosinca 2011. god., dok je preostali iznos u visini od

43.546,64 kn zaplijenjen sa računa tužitelja u razdoblju od 22.srpnja 2013. god., do

14. srpnja 2014. godine.

Predmetna tužba je podnesena dana 29. svibnja 2017. god., pa je dakle,
tužba podnesena po proteku općeg zastarnog roka nakon zaplijene iznosa od 10.
381,35 kn sa računa tužitelja, dok je tužba podnesena tijekom općeg zastarog roka
nakon zaplijene preostalog iznosa od 43.546,64 kn sa računa tužitelja.

Istaknuti prigovor zastare potraživanja je stoga prihvaćen u dijelu koji se
odnosi na potraživanje tužitelja u iznosu od 10. 381,35 kn, dok je u preostalom dijelu
koji se odnosi na potraživanje tužitelja u iznosu od 43.546,64 kn, istaknuti prigovor
zastare potraživanja odbijen kao neosnovan.

Tuženik je stoga kao nepošteni stjecatelj bez valjane pravne osnove obvezan
da tužitelju isplati iznos od 43.546,64 kn sa zatraženom zakonskom zateznom
kamatom koja teče od posljednje zapljene sa računa tužitelja dana temeljem rješenja
o ovrsi ovog suda posl. br. Ovr-1969/11 od 26. travnja 2011. god., (14. srpnja 2014.
god.), pa do isplate, dok je u preostalom dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 10.

10 P-2752/17

381,35 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Radi svega navedenog, donijeta je odluka kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 3 i čl. 155 Zakona
o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Tužitelju su priznati troškovi
zastupanja po punomoćniku, i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 100
bod., sastav tužbe 100 bod., pristup na dva ročišta po 100 bod., pristup na jedno
ročište 50 bod., i sastav dva podneska po 100 bod, a sve sukladno važećoj Tarifi o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju su priznati i troškovi za
sudske pristojbe, i to za pristojbu tužbe razmjeran iznos od 785,46 kn, i pristojbu
presude razmjeran iznos od 785,46 kn, sve sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih
pristojbi (N.N. br. 53/19).

U Splitu, 03. rujna 2021. godine

S U D A C Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja i presude stranke mogu izjaviti
žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom
sudu u Splitu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu
stranku.

DNA: - pun. tužitelja
- z.z. tuženika