1                         Poslovni broj               Kž-413/2021-4

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-413/2021-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Vlaste Šimenić Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. Z., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-1782/2020-5 od 22. ožujka 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2021. godine,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I/ Prihvaća se žalba državnog odvjetnika kao osnovana, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i izriče da se za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11, za koje je tom presudom proglašen krivim, temeljem čl. 139. st. 2. KZ/11, opt. T. Z. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

 

Temeljem čl. 54. KZ/11, u kaznu zatvora na koju je osuđen, opt. T. Z. uračunava se vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. ožujka 2018. do 6. travnja 2018. godine.

 

II/ Odbija se žalba opt. T. Z. kao neosnovana, te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. K-1782/2020-5 od 22. ožujka 2021. godine, opt. T. Z. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11, pa je za navedeno kazneno djelo, temeljem čl. 139. st. 2. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u

 

trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u tajanju od 7 (sedam) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko opt. T. Z. u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11, opt. T. Z. se u slučaju opoziva uvjetne osude uračunava vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 19. ožujka 2018. do 6. travnja 2018. godine.

 

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br., 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu ZKP/08), optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn.

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni (čl. 467. st. 4. u svezi čl. 471. st. 1. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da osudi optuženika na strožu zatvorsku kaznu, te opt. T. Z. po branitelju M. K., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kazni i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da ga oslobodi od optužbe.

 

2.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

2.2. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-321/2021 od 6. kolovoza 2021. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

 

3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba opt. T. Z. nije osnovana.

 

4. Žalitelj (opt. T. Z.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Suprotno takvom žalbenom navodu, koji se posebno ne obrazlaže, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbama ukazuju žalitelji, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

 

5. Žalitelj (opt. T. Z.) u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama opt. T. Z. sadržana objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela. Iako se optuženik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ne navodi koju je važnu činjenicu prvostupanjski sud utvrdio pogrešno. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza,

predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

 

5.1. Nakon pozorne ocjene izvedenih dokaza, analizirajući svaki posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. T. Z. počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.

 

5.2. Za ostvarenje kaznenog djela prijetnje odlučno je da su upućene riječi objektivno podobne i prikladne da kod osobe kojoj se prijeti izazovu osjećaj straha i ugroženosti. Za riječi koje je kritične zgode optuženik uputio ošt. L. P., prijeteći putem SMS poruke: „Tuko mala musava marš na pobačaj sutra ili ti ja idem tražiti kretena (to se odnosi na P. T., mladića oštećenice) i objesiti ću ga na drvo sajlom i imam sajlu zakačenu za auto i u autu bum pil rakiju i pušio pljugu i gledo kretena kak se njiše na grani dok ti ne pobaciš, ovo najozbiljnije musavice mala, sad dolazim doma“, kao i prvostupanjski sud kako je to obrazložio, tako i ovaj drugostupanjski sud nalazi da su one prikladne i objektivno podobne da izazovu osjećaj straha i ugroženosti ne samo kod ošt. L. P. za život P. T., nego i kod svake druge osobe. Pri tome nije odlučno da li bi optuženik zaista i učinio ono čime prijeti, već činjenica da je oštećenica te prijetnje ozbiljno shvatila i da se izgovorene prijetnje prestrašila, a što je razvidno iz sadržaja njenog iskaza. U konkretnom slučaju od značaja je da se optuženik protivio njenoj vezi s P. T. zbog čega je ošt. L. P. napustila dom te sa P. T. otišla u SR Njemačku gdje se i sada nalazi i gdje je rodila dijete iz te veze.

 

5.3. Stoga nije osnovana žalba opt. T. Z. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede počinjenja kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

 

5.4. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

6. Žalitelji (državni odvjetnik i opt. T. Z.) pobijaju presudu zbog odluke o uvjetnoj osudi koja je izrečena optuženiku. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana. Prilikom donošenja odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja.

 

6.1. Međutim, državni odvjetnik osnovano ukazuje da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, dok je podcijenjen značaj otegotnih okolnosti, što je utjecalo na pravilnost izbora vrste i visine kazne za kazneno djelo za koje je opt. T. Z.

 

proglašen krivim. Stoga je u pravu državni odvjetnik kada ističe da je sud u odnosu na optuženika podcijenio otegotne okolnosti jer nije dovoljno vodio računa o ličnosti optuženika, njegovom prijašnjem životu, okolnostima počinjenja kaznenog djela, ponašanje optuženika nakon počinjenja kaznenog djela o kojima je sud dužan voditi računa.

 

6.2. Za istaći je da je opt. T. Z. do sada u dva navrata pravomoćno osuđivan za istovrsno kazneno djelo od čega jednom prema istoj žrtvi. Prethodno navedeno ukazuje da se radi o specijalnom povratniku, o osobi čiji dosadašnji život ukazuje na neusklađenost ponašanja s društvenim normama i očiglednu sklonost ka činjenju kaznenih djela. Stoga je u pravu državni odvjetnik kada ističe da je izrečena uvjetna osuda na koju je optuženik osuđen preblaga i nije primjerena stupnju kaznene odgovornosti navedenog počinitelja, koji zaključak u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

6.3. Prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u tome dijelu, ovaj drugostupanjski sud je opt. T. Z. za počinjenje kaznenog djela prijetnje za koje je proglašen krivim, temeljem čl. 139. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci. Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

 

7. Nije osnovan žalbeni osnov opt. T. Z. zbog odluke suda o troškovima postupka. Suprotno žalbenim navodima, odredbom čl. 148. st. 1. ZKP/08, propisano je da kad sud optuženika proglasi krivim u presudi će mu naložiti da podmiri prouzročene troškove kaznenog postupka. Ovaj drugostupanjski sud je također mišljenja da opt. T. Z. može nadoknaditi prouzročene troškove kaznenog postupka, a tim plaćanjem neće biti dovedena u pitanje njegova životna egzistencija. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupio sukladno odredbi čl. 148. st. 1. ZKP/08.

 

8. Slijedom navedenog, valjalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, temeljem čl. 486. st. 1. ZKP/08, preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, kao što je to navedeno pod toč. I/ izreke ove presude, dok je žalba opt. T. Z. u cijelosti obijena kao neosnovana, te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje, temeljem čl. 482. ZKP/08, kako je to navedeno pod toč. II/ izreke ove presude.

 

U Osijeku 3. rujna 2021.

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

                 Blaženka Vuletić