- 1 -              Revd 1674/2021-2

Broj: Revd 1674/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Županijske uprave za ceste Varaždinske županije, V., OIB …, koju zastupa punomoćnica T. P., odvjetnica u Odvjetničkom društvu S. i R. j.t.d. u V., protiv tuženice A. Z., vlasnice obrta Trgovački obrt „B.“, V., OIB …, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5249/2018-3 od 6. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-24/2012-35 od 12. srpnja 2018., na sjednici održanoj 2. rujna 2021.,

r i j e š i o   j e :

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5249/18-3 od 6. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-24/12-35 od 12. srpnja 2018., radi slijedećeg pitanja:

              - Je li u razdoblju važenja Pravilnika o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti na javnoj cesti (NN 119/07, 39/11) i Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti (NN 119/2007, 91/2008, 39/2011), egzistirala, kao zasebna i različita od naknade za obavljanje pratećih djelatnosti na cestovnom zemljištu, naknada za korištenje cestovnog zemljišta (pa i priključka/prilaza na cestovnom zemljištu) javne ceste u obavljanju komercijalnih djelatnosti te jesu li fizičke i pravne osobe koje u obavljanju komercijalnih djelatnosti u objektima izvan cestovnog zemljišta koriste priključke/prilaze na javnu cestu izgrađene na cestovnom zemljištu, u kontekstu odredbe čl. 2. st. 2. Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti (NN 119/2007, 91/2008, 39/2011) dužne za takvo zemljište plaćati naknadu, iako su na poziv upravitelja javne ceste odbile sklopiti ugovor o korištenju cestovnog zemljišta?

2. U odnosu na postavljeno pitanje tužiteljica, kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenom pitanju različito od shvaćanja zauzetog u većem broju odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (Pž-7737/13-4 od 19. studenog 2013. i dr.) i u presudi Županijskog suda u Varaždinu (Gž.1384/08-2 od 20. listopada 2008. i dr.).

3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5.1. Naime, postavljeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer, u situaciji kada je tužbeni zahtjev odbijen zbog toga što tužiteljica nije dokazala da je tuženica u utuženom razdoblju obavljala komercijalnu djelatnost ili djelatnost pružanja usluga vozačima i putnicima koje se obavljaju na cestovnom zemljištu, od pitanja koje preispituje shvaćanje o obvezi plaćanja naknade za korištenje cestovnog zemljišta pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju komercijalne djelatnosti u objektima izvan cestovnog zemljišta (pa time koriste i cestovni priključak na javnu cestu), ne ovisi ishod spora.

6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 2. rujna 2021.