Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev-x 29/2016-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.-P. d.o.o. S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. H., odvjetnik u S. B., protiv tuženice R. H., Ministarstvo ..., OIB: ..., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-933/2014-2 od 14. listopada 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-171/2013-21 od 7. ožujka 2014., u sjednici vijeća dana 2. rujna 2021.
p r e s u d i o j e :
I. Revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-933/2014-2 od 14. listopada 2015. u toč. I. izreke, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-171/2013-21 od 7. ožujka 2014. u toč. I. izreke se odbija kao neosnovana.
II. Prihvaća se revizija tuženice protiv drugostupanjske presude u toč. II. izreke kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda u toč. II. izreke i tužitelju dosuđen iznos od 832.543,85 kuna sa zateznim kamatama i parničnim troškovima te se preinačuje prvostupanjska presuda u tom dijelu i sudi:
„Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja protiv prvostupanjske presude u toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja S.-P. d.o.o. S., S., OIB: ..., da mu tuženica R. H. isplati pored iznosa iz stavka I. izreke prvostupanjske presude i daljnji iznos od 832.543,85 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. ožujka 2014. do isplate i za trošak parničnog postupka u iznosu od 49.925,57 kn te se prvostupanjska presuda se u tom dijelu potvrđuje.“
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak revizije u iznosu od 14.876,55 kuna, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe i revizije.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Požegi presudom poslovni broj P-171/2013-21 od 7. ožujka 2014. sudio je:
„I. Nalaže se tuženoj R. H. da tužitelju S.-P. d.o.o. S., S., OIB: ..., na ime naknade štete isplati iznos od 1.709.839,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. ožujka 2014. do isplate po stopi (…), kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 79.707,15 kuna u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.003.560,64 kune“
2. Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi presudom poslovni broj Gž-933/2014-2 od 14. listopada 2015. odbio je žalbu tuženice, a djelomično prihvatio žalbu tužitelja te je sudio:
„I. Žalba tužene se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-171/2013-21 od 7. ožujka 2014. u stavku I. izreke.
II. Žalba tužitelja se uvažava te se preinačava presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-171/2013-21 od 7. ožujka 2014. u stavku II. izreke tako da isti glasi:
„Nalaže se tuženoj R. H. da tužitelju S.-P. d.o.o. S., S., OIB: ..., isplati pored iznosa iz stavka I. izreke prvostupanjske presude i daljnji iznos od 832.543,85 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. ožujka 2014. do isplate (…), kao i da tužitelju naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 49.925,97 kuna, sve u roku od 15. dana.
S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva i zahtjeva za naknadu parničnog troška tužitelj se odbija.“
3. Presuda je donesena u sporu radi naknade štete koja je tužitelju nastala kupnjom nekretnina u stečaju, za koje je naknadno utvrđeno da su opterećene razlučnim pravom treće osobe.
4. Tuženica je protiv drugostupanjske presude u toč. I. i toč. II. stavak prvi izreke podnijela redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19). Revizijom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
4.1. Predložila je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude u dosuđujućem dijelu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelju naloži naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 220.552,00 kuna uvećane za troškove žalbe i revizije.
5. Tužitelj je odgovorio na reviziju te je predložio da revizijski sud odbije reviziju, a tuženici naloži naknaditi tužitelju troškove odgovora na reviziju u iznosu od 31.785,50 kuna.
6. Revizija je djelomično osnovana.
7. Presuda ispitana po čl. 392.a. st. 1. ZPP u povodu redovne revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija dopuštenom revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet spora je, kako je uvodno navedeno, naknada štete koju tužitelj potražuje od Republike Hrvatske pozivom na odredbu čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima (Narodne novine broj 28/13, dalje: ZS), prema kojoj Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti. Tužbeni zahtjev se temelji na tvrdnji o nezakonitom radu sudaca u stečajnom postupku Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu koji je vođen pod brojem St-26/00, u kojemu je tužitelj na javnoj dražbi kupio nekretninu kč. br. 1106, zgradu i dvorište i pokretnine opisane u rješenju o dosudi. Rješenje o dosudi je ukinuto drugostupanjskim rješenjem, jer je utvrđeno da je razlučni vjerovnik već pokrenuo postupak prodaje nekretnine u ovršnom postupku, pa nije bilo uvjeta da se nekretnine prodaju u stečaju, što čini nezakonitim rad prvostupanjskog suda.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- pred Trgovačkim sudom u Slavonskom Brodu vođen je stečajni postupak nad dužnikom H. L. d.d. (dalje u tekstu: stečajni dužnik) pod brojem St-26/00, a stečajno vijeće su činili suci V. V., predsjednica vijeća, I. Đ. i S. D., članovi vijeća, s tim što je tijekom postupka umjesto stečajnog suda S. D. u vijeću bio stečajni sudac D. P.,
- u vlasništvu stečajnog dužnika je uz ostalo bila i nekretnina kč. br. 1106, zgrada i dvorište, te razne pokretnine, a nekretnina je bila opterećena razlučnim pravom na temelju hipoteka upisanih u korist vjerovnika P. Z. d.d. i C. d.d., s tim što je tražbina C. d.d. osporena u stečaju pa je o toj tražbini vođen parnični postupak,
- razlučni vjerovnik je pokrenuo ovršni postupak radi namirenja osiguranje tražbine prodajom navedene nekretnine, o čemu je obaviješten stečajni sud, ali unatoč tome je određena prodaja nekretnine u stečaju javnom dražbom,
- u postupku prodaje je tužitelj dao ponudu na trećoj javnoj dražbi te je njegova ponuda prihvaćena kao najpovoljnija, a rješenjem o dosudi Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu broj St-26/00 od 27. studenog 2002. tužitelju je dosuđena nekretnina i određeno brisanje svih upisanih prava na nekretnini, -tužitelj je platio kupovnu cijenu za nekretninu u iznosu od 2.000.000,00 kuna, te za pokretnine u iznosu od 575.000,00 kuna, te su mu nekretnina i pokretnine predane u posjed,
- o javnoj dražbi i rješenju o dosudi nije obaviješten razlučni vjerovnik C.,
- Općinski sud u Slavonskom Brodu je rješenjem odbio upis brisanja zabilježbe spora broj Z-976/01-OVR-218/01, s rješenje je dostavljeno tužitelju,
- tek je po rješenju Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu općinski sud je rješenjem Z-1122/04 od 1. ožujka 2006. proveo upis prava vlasništva nekretnine u korist S.- d.o.o., temeljem zaključka stečajnog suda broj St-26/00-234,
- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-3680/05-3 od 12. srpnja 2005., po žalbi razlučnog vjerovnika C. d.d., ukinuo prvostupanjsko rješenje o dosudi i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak,
- po zahtjevu razlučnog vjerovnika tužitelj je vratio nekretninu stečajnom upravitelju, te je izjavio da raskida ugovor o kupoprodaji i traži povrat uplaćenog iznosa,
- rješenjem stečajnog suda broj St-26/00-234 od 4. ožujka 2004. je određena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, što je i provedeno u zemljišnim knjigama temeljem rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Z-1996/06 od 1. ožujka 2006.,
- po naredbi stečajnog suca broj St-26/00-338 od 9. ožujka 2006. naložena je isplata tužitelju 2.000.000,00 kuna plaćenih na ime kupovne cijene i 1.800.000,00 na ime zateznih kamata ostvarenih oročenjem uplaćenog iznosa kod banke.
10. Imajući na umu navedena utvrđenja nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tužitelj dokazao nezakonit rad stečajnih sudaca, počinjenog time što je u stečaju određena i provedena prodaja nekretnine za koju je stečajni sud znao da postoji razlučno pravo kao i da je razlučni vjerovnik već pokrenuo ovršni postupak, pri čemu o prodaji nije obavijestio razlučnog vjerovnika, pa stoga postoji odgovornost R. H. za štetu po odredbi čl. 105. st. 1. ZS.
11. Utvrdivši da je tužitelj uložio u predmetnu nekretninu (koju je morao vratiti u stečajnu masu) iznos od 1.709.859,00 kuna, i time umanjio svoju imovinu, te da je šteta u uzročnoj vezi s nezakonitim radom suda, prvostupanjski sud je presudom naložio je tuženici naknaditi tužitelju štetu po čl. 105. st. 1. ZS te čl. 155., čl. 185. i 189. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 12/99, 88/01. dalje: ZOO). Zahtjev za isplatu obračunatih zateznih kamata je odbijen jer po shvaćanju tog suda zatezne kamate nemaju karakter štete.
12. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke kojom je naloženo tuženici naknaditi tužitelju štetu po osnovi ulaganja u iznosu od 1.709.859,00 kuna. Djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude u toč. II. izreke (po čl. 373. toč. 2. ZPP) tužitelju su dosuđene i zatezne kamate na iznos koji je platio po osnovi cijene za nekretninu i to za razdoblje od plaćanja cijene 1. prosinca 2002. pa do vraćanja plaćenog iznosa 6. travnja 2006., u ukupnom iznosu od 832.543,85 kuna.
13. U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka:
14. Tuženica je u reviziji navela da pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP. U obrazloženju je navela kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir prigovor promašene pasivne legitimacije, te je dosudio tužitelju naknadu štete, iako je tužitelj nakon ukidanja rješenja o dosudi zatražio povrat uplaćenih sredstava i time odustao od kupnje nekretnine. Po nalogu stečajnog suca tužitelju su vraćena uplaćena sredstva, a ugovor je raskinut suglasnom voljom stranaka. Tuženica drži da je tužitelj mogao ostvariti pravo na povrat uloženih sredstava u ovršnom postupku u kojemu je prodana predmetna nekretnina te u stečajnom postupku protiv stečajnog dužnika čija je imovina povećana ulaganjima. U nastavku je izneseno shvaćanje o tome da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženice za štetu, te da su nižestupanjski sudovi propustili cijeniti dokaze u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, na što je ukazano u žalbi, a na što drugostupanjski sud nije odgovorio. Time je opisno ukazano i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.
14.1. U odgovoru na ove navode tuženica nije određeno ukazala na proturječnosti između izreke presude i obrazloženja, niti je navela o kojim odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP). Također nije navedeno koje dokaze je sud propustio cijeniti ili ih je cijenio suprotno odredbi čl. 8. ZPP. Obrazloženje bitnih povreda se sadržajno svode na tvrdnju o pogrešno pravnom pristupu u rješenju spora i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. U odnosu na te navode treba imati na umu da pogrešan pravni pristup sam po sebi, kada i postoji, ne znači postojanje neke bitne povrede odredaba parničnog postupka ako je presudu moguće ispitati, a predmetnu presudu je moguće ispitati.
15. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava:
16. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).
17. Sporna je i u revizijskom stupnju postupku odgovornost tuženice za štetu koju tužitelj trpi kao posljedicu nezakonitog rada Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu prodajom nekretnine u stečaju.
17.1. S tim u vezi je sporna pravilna primjena odredbe čl. 105. st. 1. ZS i čl. 154., 155., čl. 185. i 189. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO), koji se primjenjuje u ovom sporu temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO (Narodne novine, broj 35/05, 41/08 i 125/11).
18. Pravilno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da ovaj pravni odnos treba razmotriti prvenstveno imajući na umu da je odredbom čl. 105. st. 1. ZS propisana odgovornost RH za drugoga, a prema kojoj Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti. U navedenoj odredbi o odgovornosti države ne navodi se izričito da se radi o objektivnoj odgovornosti države, ali prema cilju i svrsi takve odredbe, i radi zaštite trećih osoba u odnosu na nezakoniti ili nepravilan rad određenih dužnosnika, odgovornost države postoji i u onim slučajevima kada na strani suca nije postojala volja, namjera ili pristanak da se određenim postupanjem nanese šteta trećim osobama.
18. 1. Također je odgovornost tuženice potrebno razmotriti sa aspekta odredbe članka 154. ZOO kojim je propisano da onaj tko drugom prouzroči štetu, dužan je nadoknaditi izuzev ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice. Da bi postojao izvanugovorni obveznopravni odnos odgovornosti za štetu potrebno je da postoji štetna radnja štetnika, šteta na strani oštećenika, uzročna veza, tj. da izvršena radnja mora kao uzrok proizvesti određenu štetu kao posljedicu, te protupravnost štetne radnje (štetna radnja je protivna nekom pravilu, počinjena je krivnjom štetnika).
18.2. Propisane pretpostavke je potrebno razmotriti i u slučaju odgovornosti za drugoga, pa odgovornost R. H. u smislu citiranih odredaba postoji ako su kumulativno ispunjene sve navedene pretpostavke.
19. U ovom slučaju tužitelj temelji svoju tvrdnju o postojanju odgovornosti RH za štetu počinjenu nezakonitim i nepravilnim radom suca time što je prvostupanjski sud u stečaju pristupio prodaji nekretnine opterećene razlučnim pravom, te tužitelju dosudio nekretninu.
19.1. Valja naglasiti da, neovisno o tome što je drugostupanjskim rješenjem ukinuto prvostupanjsko rješenje o dosudi nekretnine tužitelju, čime je sanirana pogrešna primjena procesnih i materijalnopravnih odredaba SZ od strane prvostupanjskog suda, tim rješenjem nije saniran nezakonit rad prvostupanjskog suda u ukupnosti, jer prvostupanjski sud nije smio prodavati nekretninu u stečaju nakon što je razlučni vjerovnik već pokrenuo ovršni postupak radi namirenja tražbine osigurane hipotekom. Pored toga sud nije obavijestio razlučnog vjerovnika o prodaji niti mu je dostavio rješenje o dosudi što je utjecalo na znatni protek vremena od donošenja rješenja o dosudi i izjavljivanja žalbe razlučnog vjerovnika. Pogrešno je sud postupio i kad je po nepravomoćnom rješenju o dosudi sklopio ugovor o prodaji nekretnine s tužiteljem te tužitelju predao dosuđenu nekretninu čime je tužitelj doveden u zabludu glede njegovih stečenih prava u odnosu na predmetnu nekretninu te je pristupio ulaganju u nekretninu radi privođenja namjeravanoj svrsi.
19.2. Okolnost što je tužitelj naknadno, nakon ukidanja rješenja o dosudi, raskinuo ugovor izjavom stečajnom upravitelju, a stečajni upravitelj to prihvatio, odnosno što je ugovor raskinut suglasnom voljom ugovornih strana, ne otklanja odgovornost tuženice za štetu koja je do tada tužitelju već nastala nepravilnim radom suca. Naime, u opisanim okolnostima ni nakon što je ukinuto rješenje o dosudi nije bilo uvjeta za nastavak postupka prodaje nekretnine u stečaju, jer postupovne zapreke za prodaju nisu u međuvremenu otpale.
19.3. Tuženica revizijom nije određeno osporila vrstu i visinu štete, pa to nije bilo predmetom ispitivanja u revizijskom stupnju postupka.
20. Stoga je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva za naknadu štete pravilno primijenjena odredba čl. 105. st. 1. ZS, pa je valjalo djelomično odbiti reviziju tuženice po čl. 393. ZPP i odlučiti kao u toč. I. izreke.
21. Osnovan je međutim revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava u dijelu presude kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju 832.543,85 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. ožujka 2014. do isplate, koji tužitelj potražuje po osnovi zateznih kamata na iznos koji je uplatio na račun stečajnog dužnika na ime kupoprodajne cijene.
22. Prema činjeničnim navodima tužbe proizlazi da tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata nakon što je raskinut ugovor o kupoprodaji nekretnine u stečaju, a prodavatelj (stečajni dužnik) mu je vratio samo glavnicu i dio zateznih kamata.
23. U odnosu na ovaj dio tužbenog zahtijeva prema činjeničnim navodima tužbe nije riječ o naknadi štete za koju odgovara RH nego o zahtjevu za isplatu kao posljedicu raskida ugovora sklopljenog sa stečajnim dužnikom. Tužitelj nije u tužbi tvrdio da je i nakon drugostupanjskog rješenja kojim je ukinuto rješenje o dosudi bilo nezakonitog rada suca u odnosu na razrješenje odnosa tužitelja i stečajnog dužnika nakon raskida ugovora.
23.1. Posljedice raskida ugovora propisane su odredbom čl. 132. ZOO i uređuju odnose ugovornih strana nakon raskida. Raskidom ugovora obje strane su oslobođene svojih obveza, izuzev obveze na naknadu eventualne štete (1). Ako je jedna strana izvršila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo da joj se vrati ono što je dala (2). Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za izvršenje dvostranih ugovora (3). Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti odnosno nadoknaditi (4). Strana koja vraća novac dužna je platiti zateznu kamatu od dana kad je isplatu primila (5).
23.2. Iz navedenih odredaba je jasno da je tužitelj mogao svoj novčani zahtjev za isplatu zateznih kamata na plaćeni iznos ostvariti prema stečajnom dužniku, ali taj zahtjev nema karakter štete u smislu odredbe čl. 132. st. 1. ZOO. Tužitelj je mogao nakon raskida ugovora tražiti vraćanje novčanih sredstava i zateznih kamata od stečajnog dužnika (druge ugovorne strane) po pravilima o vraćanju iz odredbe čl. 132. ZOO. Tek ako tužitelj ne bi mogao ostvariti taj zahtjev zbog nezakonitog i nepravilnog rada suca unatoč korištenju svih pravnih sredstava i lijekova, eventualno bi moglo biti riječi o odgovornosti tuženice za štetu po čl. 105. ZS.
24. Stoga je prihvaćanjem ovog dijela tužbenog zahtjeva pogrešno primijenjeno materijalno pravo pa je valjalo po čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju te preinačiti drugostupanjsku presudu i odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.
25. Odluka o parničnim troškovima donesena je po odredbi čl. 154. ZPP.
25.1. Vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 20. studenog 2013. iznosi 2.713.420,64 kune. Tužitelj je u konačnici uspio u sporu za iznos od 1.709.859,00 kuna (63%), a tuženica za iznos od 1.003.561,64 kune (37 %). Troškovi svake od stranaka u prvostupanjskom postupku su pravilno obračunati u prvostupanjskoj presudi kojom je tužitelju priznat trošak od 196.074,00 kuna, a tuženici trošak od 116.366,85 kuna. Prijebojem navedenih iznosa tužitelju je pravilno dosuđen parnični trošak u iznosu od 79.707,15 kuna, dok nije osnovan njegov zahtjev da mu tuženica pored troška dosuđenog prvostupanjskom presudom u iznosu od 79.707,15 kuna naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 49.925,97 kuna.
25.2. Tužitelj je pak dužan naknaditi tuženici dio troška revizije u iznosu od 14.114,00 kuna (37 % od zatraženih 38.145,00 kuna) po čl. 154. st. 1. ZPP. S obzirom to da tuženica nije uspjela sa žalbom protiv prvostupanjske presude u toč I. izreke. a u tom dijelu je odbijena i njena revizija, pa tužiteljici ne pripada trošak revizije u iznosu 47.857,00 kuna.
26. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju nije osnovan jer nije riječ o troškovima koji su bili potrebni za odluku o reviziji (čl. 155. st. 1. i 164. ZPP).