Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev-x 729/2016-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. S. G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik R. B., odvjetnik u J., protiv I-tuženika H. F. d.d. S. G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik u H., i II-tuženika V. d.d. u stečaju, V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. B. – V. B. u K., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja i II-tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1270/2016 od 7. travnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-8552/15-65 od 18. prosinca 2015., u sjednici dana 2. rujna 2021.
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužitelja G. S. G. protiv drugostupanjske presude u toč III. izreke , kojom je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu toč. III. izreke i odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje tražbine po osnovi zateznih kamata na glavno potraživanje u iznosu od 2.171.785,00 kn za razdoblje nakon 20. srpnja 2012. u nižem isplatnom redu, se odbija kao neosnovana.
II. Revizija II-tuženika V. d.d. u stečaju protiv drugostupanjske presude u toč. II. izreke, osim u dijelu te točke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje tražbine po osnovi zateznih kamata na iznos od 2.171.785,00 kn. za razdoblje nakon 20. srpnja 2012. u drugom višem isplatnom redu, te protiv drugostupanjske presude u toč. IV izreke u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. IV. izreke se odbija kao neosnovana.
i
r i j e š i o j e:
III. Revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude u toč. I. i II. izreke se odbacuje kao nedopuštena.
IV. Ukida se drugostupanjska presuda u toč. II. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje tražbine po osnovi zateznih kamata na iznos od 2.171.785,00 kn. za razdoblje nakon 20. srpnja 2012. u drugom višem isplatnom redu, bez vraćanja na ponovno suđenje.
V. Revizije tužitelja i II-tuženika protiv odluke o parničnim troškovima u toč. IV. izreke drugostupanjske presude se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-8552/15-65 od 18. prosinca 2015. prihvatio je tužbeni zahtjev te je sudio:
I. Nalaže se tuženiku H. F. d.d. da tužitelju u roku od 15 dana isplati:
Iznos od 2.171.785,00 kn, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 03.11.1997.g.po godišnjoj kamatnoj stopi od 18% do 30.06.2002.godine, a od 01.07.2002.godine, po stopi od 15% do 31.12.2007.godine, a od 01.01.2008.godine po stopi od 17% do 30.06.2011.godine, a od 01.07.2011.godine po stopi od 15% do 31.07.2015.godine, te od 01.08.2015.godine po stopi od 10,14% do ispunjenja, a za slučaj promjene kamatne stope uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5%-ih poena.
II. Utvrđuje se da postoji potraživanje koje tužitelj može naplatiti kao stečajni vjerovnik II. višeg isplatnog reda u stečajnom postupku, koji se vodi prema tuženiku V. d.d. u stečaju, a kao stečajnom dužniku pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod br. ST-25/12, koje je stečajni upravitelj osporio i koje je obuhvaćeno osporenim tražbinama, navedenim pod t9 tražbina II višeg isplatnog reda u Rješenju Trgovačkog suda u Varaždinu br. 4.st-25/12-134 od 23.studenog 2012.godine, a koje se sastoji od zahtjeva za isplatu iznosa od 2.171.785,00 kn sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 03.11.1997.godine po godišnjoj kamatnoj stopi od 18% do 30.06.2002.godine, a od 01.07.2002.godine, po stopi od 15% do 31.12.2007.godine, a od 01.01.2008.godine, po stopi od 17% do 30.06.2011.godine, a od 01.07.2011.godine po stopi od 15% do 19.07.2012.godine, a koja je tražbina nastala iz osnova obveze na plaćanje naknade za deposedirano građevinsko zemljište.
III. Utvrđuje se da postoji potraživanje koje tužitelj može naplatiti kao stečajni vjerovnik nižeg isplatnog reda iz čl. 72/1 točka 1 ZS (NN 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12), u stečajnom postupku koji se vodi prema tuženiku V. d.d. u stečaju a kao stečajnom dužniku pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod br. ST-25/12, koje je stečajni upravitelj osporio i koje je obuhvaćeno osporenim tražbinama navedenim pod t9 tražbina II višeg isplatnog reda u rješenju Trgovačkog suda u Varaždinu 4.ST-25/12-134 od 23.studenog 2012.godine, a koje se sastoji od zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos od 2.171.785,00 kn, tekućih od 20.07.2012.godine, po kamatnoj godišnjoj stopi od 15% do 31.07.2015.godine, a od 01.08.2015.godine po stopi od 10,14% do ispunjenja, a za slučaj promjene kamatne stope uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita, odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5%-ih poena, a koja je tražbina nastala iz osnova obveze na plaćanja naknade za deposedirano građevinsko zemljište.
IV. Utvrđuje se da tuženici imaju prema tužitelju pravni položaj solidarnih dužnika.
V. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade parbeni trošak u roku od 15 dana u iznosu od 425.698,24 kn."
2. Županijski sud u Splitu presudom poslovni broj Gž-1217/2016 od 7. travnja 2016. djelomično je prihvatio žalbe tuženika te je sudio:
„I. Djelomično se uvažava žalba prvotuženika H. F. d.d. kao osnovana, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu broj 81P.8552/15 od 18. prosinca 2015. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke na način da sada glasi:
Nalaže se prvotuženiku H. F. da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 2.171.785,00 kn. sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 27. srpnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje., a od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 17%, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 15% godišnje, te od 1. kolovoza do isplate po stopi od 15%, a za slučaj promjene kamatne stope uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.
II. Djelomično se uvažava žalba drugotuženika V. d.d. kao osnovana, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, broj 81P.8552/15 od 18. prosinca 2015. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke na način da sada glasi:
Utvrđuje se da postoji potraživanje koje tužitelj može naplatiti kao stečajni vjerovnik II. višeg isplatnog reda u stečajnom postupku koji se vodi prema tuženiku V. d.d. u stečaju, a kao stečajnom dužniku pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod brojem St-25/12, koje je stečajni upravitelj osporio i koje je obuhvaćeno osporenim tražbinama, navedenim pod br. 19. tražbina II. višeg isplatnog reda u rješenju Trgovačkog suda u Varaždinu br. 4. St-25/12-134 od 23. studenog 2012., a koje se sastoji od zahtjeva za isplatu iznosa od 2.171.785,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 27. srpnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje., a od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 17%, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 15% godišnje, te od 1. kolovoza do isplate po stopi od 15%, a za slučaj promjene kamatne stope uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.
III. Djelomično se uvažava žalba drugotuženika V. d.d. kao osnovana, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, broj 81P.8552/15 od 18. prosinca 2015. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na ovog tuženika, na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev a koji glasi:
Utvrđuje se da postoji potraživanje koje tužitelj može naplatiti kao stečajni vjerovnik nižeg isplatnog reda iz čl. 72/I točka 1 Stečajnog zakona (Narodne novine 44/96, 29/99, 129/00, 13/03, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12), u stečajnom postupku koji se vodi prema tuženiku V. d.d. u stečaju, a kao stečajnom dužniku pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod brojem St-25/12, koje je stečajni upravitelj osporio i koje je obuhvaćeno osporenim tražbinama, navedenim pod br. 19. tražbina II. višeg isplatnog reda u rješenju Trgovačkog suda u Varaždinu br. 4. St-25/12-134 od 23. studenog 2012., a koje se sastoji od zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos od 2.171.785,00 kuna tekućim od 20. 07. 2012. po kamatnoj stopi od 15% do 31. 07. 2015., a od 01. 08. 2015. po stopi od 10,14% godišnje do ispunjenja, a za slučaj promjene kamatne stope uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja je tražbina nastala iz osnove obveze na plaćanje naknade za deposedirano građevinsko zemljište.
IV. Odbijaju se žalbe prvotuženika H. F. d.d. i drugotuženika V. d.d. kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, broj 81P.8552/15 od 18. prosinca 2015. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, kao što se potvrđuje i u pobijanom dijelu pod točkom V. izreke koji sadrži odluku o troškovima parničnog postupka.“
3. Tako je suđeno u sporu radi isplate pravične novčane naknade za deposedirano građevinsko zemljište, koja naknada nije određena ugovorom između O. H., čiji je slijednik G. H. i korisnika kojemu je dodijeljeno zemljište, (prednika tuženika), pa je o naknadi odlučeno u parničnom postupku po odredbama Zakona o građevinskom zemljištu (Narodne novine broj 54/80, 42/86, 41/88, 48/88, dalje: ZGZ).
4. Protiv drugostupanjske presude su reviziju podnijeli tužitelj G. S. G. i II-tuženik V. d.d. u stečaju.
4.1. Tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19) protiv drugostupanjske presude u odbijajućem dijelu toč. I., II. izreke te protiv točke III. izreke. Revizijom pobija presudu zbog svih revizijskih razloga iz čl. 385. st. 1. ZPP s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju u skladu s revizijskim navodima.
4.2. Drugotuženik V. d.d. u stečaju je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP protiv drugostupanjske presude u toč. II. i IV. izreke i to u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev. Revizijom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i toč. 12. ZPP te zbog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Predložio je da revizijski sud ukine drugostupanjsku presudu u toč. II. i IV. i prvostupanjsku presudu u toč. II., IV. i V. u dijelu izreke kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Drugotuženik je odgovorio na reviziju tužitelja te je predložio da revizijski sud odbije reviziju kao neosnovanu.
6. Tužitelj i I-tuženik nisu odgovorili na revizije protivnih stranaka.
7. Revizija tužitelja je djelomično neosnovana i djelomično nedopuštena, a revizija II-tuženika je djelomično osnovana i djelomično osnovana.
8. Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija dopuštenom revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
9. Predmet spora je naknada za neizgrađeno građevinsko zemljište koje je oduzeto prijašnjim vlasnicima i dano na korištenje predniku tuženika. Obveznik plaćanja naknade prijašnjim vlasnicima je bio G. S. G. po odredbama tada važećeg Zakona o građevinskom zemljišt (Narodne novine broj 54/80, 42/86, 41/88, 48/88, 16/90, 53/90, dalje: ZGZ). U ovoj parnici G. S. G. potražuje od korisnika, u čiju je korist oduzeto zemljište, ukupan iznos naknade koju prema odredbi čl. 27. tada važećeg ZGZ u konačnici snosi korisnik, a to je u ovom slučaju pravni prednik oba tuženika.
10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- u zk. ul. 5237 k.o. S. G. upisane su čest. zem. 7465/1, 7465/2, 7468, 7471, sa uknjiženim pravom vlasništva na ime H. H. d.d. S. G.,
- nekretnine upisane u zk. ul. 5284 i zk. ul. . 5440 k.o. S. G., opterećene su u C listu upisom založnog prava radi osiguranja novčanih tražbina, a u korist Hrvatske banke za obnovu i razvitak Z.,
- čest. zem. 7465/1, 7465/2, 7468 i 7471, upisane u Z.ul. 5237 k.o. S. G., su s uknjiženim pravom vlasništva na ime H. F. d.d. S. G., u cijelosti, a u C listu pod brojem Z-l95/96 upisana zabilježba spora po predmetu P.39/96, kao i da je pod Z-295/96 na temelju rješenja tog suda br. 1.82/96 zabilježena privremena mjera, koja ima trajati do pravomoćnog okončanja postupka utvrđivanja naknade koji se vodi pred ispostavom Ureda za imovinsko pravne poslove u J., odnosno do okončanja parničnih postupaka pod brojevima P. 39/96 i P.40/96,
- predmetne nekretnine su rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju od 04. rujna 2003., procijenjene u vrijednost društvenog kapitala H. H. d.d.,
- iz upravnog spisa broj br. 05-UP/I-1062/1 -77 te spisa Općinskog suda Stari Grad broj IR.96/87 proizlazi kako je bivša O. H. svojim rješenjem, broj 05-UP-1062/1-77 od 03. ožujka 1986., po prijedlogu i u korist prednika tuženika, deposedirala tzv. neizgrađeno građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu trećim osobama tj. bivšim vlasnicima i to zemljište istim rješenjem dodijelila predniku tuženika u svrhu izgradnje određenih objekata,
- prednik tuženika je stupio u posjed zemljišta, priveo ga svrsi i drži ga u svojem posjedu i danas, što nije bilo sporno,
- rješenjem Općine Hvar broj 05-UP-1062/1-77 određeno kako će općinski organ uprave nadležan za imovinsko pravne poslove održati usmenu raspravu za sporazumno određivanje naknade za deposedirano zemljište, ali u konkretnom slučaju nagodba pred organom uprave nije postignuta, pa je rješavanje preuzeo sud u izvanpamičnom postupku broj IR.96/87 u kojem je sud 14. lipnja 1994. donio rješenje kojim se oglašava nenadležnim, ukinuo je provedene radnje, odbacio prijedlog i predmet ponovno dostavio Uredu za imovinsko pravne poslove u J., a tijekom tog postupka je aktivno sudjelovao prednik tuženika kao stranka, te je tijekom postupka stupio u određene pregovore s tzv. bivšim vlasnicima, a glede isplate naknade, u kojem pravcu se raspravljalo i o određenim konkretnim prijedlozima,
- u daljnjem tijeku postupka određivanja naknade pred Uredom za imovinsko pravne poslove Županije splitsko dalmatinske, na temelju pravomoćnog i ovršnog Rješenja o naknadi Klasa UP/I-944-07/94-01/30 od 03. studenog 1997., odnosno presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Uzz.5/1999-2 od 08. svibnja 2002 godine, utvrđena je obveza tužitelja na isplatu trećim osobama, i to R. D. i D. K. za oduzeto zemljište u iznosu od po 1.085.892,50 kuna svakoj od njih (ukupno 2.171.785,00 kuna) sa zateznim kamatama od 03. studenog 1997. pa do isplate, te 1.700,00 kuna na ime troškova postupka sa zateznim kamatama od 03. studenog 1997. do isplate,
- pred Općinskim sudom Stari Grad vođen je ovršni postupak pod brojem Ovr. 80/01, po prijedlogu R. D. i D. K. kao ovrhovoditeljica, radi prisilne naplate njihova potraživanja za navedeni iznos od G. S. G. kao ovršenika, i u tom predmetu je 07. prosinca 2006. doneseno rješenje broj Ovr. 80/01-84 kojim se obustavlja u cijelosti ovrha određena rješenjem Ovr. 426/99 od 31. siječnja 2003., ukidaju se provedene radnje, i utvrđuje se da je dovršena ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr. 80/01-61 od 18. prosinca 2002. i broj Ovr. 80/01 - 82 od 23. lipnja 2004., a iz obavijesti S. d.d. koja je upućena odvjetniku Z. V. kao punomoćniku bivših vlasnica oduzetog zemljišta, proizlazi da je 26. srpnja 2006. u cijelosti naplaćena tražbina temeljem rješenja broj Ovr-80/01, od ovršenika G. S. G.,
- nikad nije bio sklopljen ugovor o međusobnim pravima između općine (prednika tužitelja) i krajnjeg korisnika kojem je zemljište dano na korištenje (prednika prvotuženika H. F. d.d. i drugotuženika V. d.d.),
- prvotuženik H. F. d.d. i drugotuženik V. d.d., su pravni slijednici H. H. d.d., koji je bio upisan kao vlasnik oduzetom zemljišta u cijelosti, a iz Plana podjele tog društva od 05.rujna 2005., te Diobene bilance, ne može se utvrditi na koje je od navedenih društava (tuženika ) prešla utužena sporna tražbina tužitelja,
- nad drugotuženikom V. d.d. otvoren je stečajni postupak pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod brojem 4 ST-25/12 od 19. srpnja 2012. i u tom postupku su predmetna potraživanja prijavljena, a stečajni upravitelj ih je osporio pa je pokrenuta parnica radi utvrđenja osporene tražbine.
11. Iz navedenog je prvostupanjski našao utvrđenim da je tužitelj u cijelosti isplatio naknadu prijašnjim vlasnicima kao naknadu za oduzeto građevinsko zemljište (što nije sporno) u iznosu od 2.171.785,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 03. studenog 1997. pa do plaćanja, pa, kako je utvrdio da su prvotuženik H. F. d.d. i drugotuženik V. d.d., pravni slijednici H. H. d.d., koji je bio upisan kao vlasnik oduzetom zemljišta u cijelosti, to je našao da solidarna odgovornost oba tuženika proizlazi iz odredbe članka 550. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 – u daljnjem tekstu: ZTD).
12. Drugostupanjski sud je prihvatio činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda te je djelomično potvrdio prvostupanjsku presudu. Nalazeći nespornim da je utuženi iznos tužitelj isplatio prijašnjim vlasnicima, to su i prema mišljenju drugostupanjskog suda prvotuženik H. F. d.d. i drugotuženik V. d.d., kao pravni slijednici ranijeg upisanog vlasnika oduzetog zemljišta H. H. d.d., dužni taj iznos isplatiti tužitelju na temelju odredbe članka 27. stavka 1. alineja 1. ZGZ, prema kojoj prilikom davanja građevinskog zemljišta na korištenje, novi korisnik zemljišta (prvotuženik H. F. d.d. i drugotuženik V. d.d.) plaćaju naknadu koja sadrži i naknadu koja se plaća prijašnjem vlasniku za zemljište.
12.1. Međutim, prema shvaćanju drugostupanjskog suda pogrešno je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata počevši od 03. studenog 1997. (kada je doneseno rješenja o naknadi Klasa UP/I-944-07/94-01/30, koje je postalo konačno 23. ožujka 1998., a pravomoćno 20. svibnja 1999.) na dosuđeni navedeni iznos.
12.2. Drugostupanjski sud je također imao na umu da je nad drugotuženikom V. d.d. otvoren stečajni postupak pred Trgovačkim sudu u Varaždinu pod brojem 4 ST-25/12 od 19. srpnja 2012., te da stečajni vjerovnici u skladu s odredbom članka 96. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 44/96., 29/99., 129/00., 123/03., 82/06., 116/10., 25/12. i 133/12. – u daljnjem tekstu: ZS), mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u stečajnom postupku, a u slučaju da je tražbina osporena, o njoj se u parnici može odlučiti vodeći računa o pravilima SZ i pravnim posljedicama otvaranja stečajnog postupka.
12.3. Stoga je drugostupanjskom presudom suđeno kako je navedeno u toč. 2. ovog obrazloženja.
13. U odnosu na reviziju tužitelja:
13.1. Tužitelj revizijom pobija drugostupanjsku presudu u toč. I., II. i III. izreke i to u onom dijelu kojim je djelomično odbijen njegov tužbeni zahtjev, zbog svih revizijskog razloga iz čl. 385. st. 1. ZPP.
14. Revizija tužitelja protiv toč. I. i II. izreke je nedopuštena.
14.1. Drugostupanjskom presudom je u toč. I. izreke preinačena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke te je naloženo I-tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.171.785,00 kn. sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 27. srpnja 2006. nadalje…, a toč. II. izreke je utvrđeno pravo na naplatu tražbine od II-tuženika u iznosu od 2.171.785,00 kn. sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 27. srpnja 2006. nadalje…,Izreka ne sadrži odbijajući dio kako tvrdi tužitelj. Usporedbom izreke drugostupanjske presude u toč., I. i II. izreke i prvostupanjske presude u toč I. i II. izreke, ovaj sud je utvrdio da drugostupanjski sud kod preinačenja prvostupanjske presude nije odlučio o zateznim kamatama na iznos od 2.171.785,00 kn za razdoblje od 3. studenog 1997. do 26. srpnja 2006. U toj procesnoj situaciji tužitelj je mogao tražiti donošenje dopunske presude po čl. 339. st. 1. ZPP. Međutim ako stranka ne podnese prijedlog za donošenje dopunske presude u roku od 15 dana od dostave presude, smatrat će se da je tužba u tom dijelu povučena (čl. 339. st. 2. ZPP).
14.2. Tužitelj nije u roku od petnaest dana predložio odnošenje dopunske presude niti je u tom roku podnio reviziju koja bi se po sadržaju mogla smatrati prijedlogom. Drugostupanjska presuda mu je dostavljena dana 12. svibnja 2016., a podnio je reviziju tek 6. lipnja 2016., pa se ni revizija ne može uzeti kao pravovremeni prijedlog za donošenje dopunske presude u odnosu na dio zahtjeva o kojemu drugostupanjski sud nije odlučio kad je preinačio prvostupanjsku presudu.
14.3. Stoga se smatra se da je tužba u navedenom dijelu povučena, a tužitelj nema pravni interes pobijati drugostupanjsku presudu u toč. I. i II. izreke u kojima je uspio u sporu.
15. Stoga je valjalo odbaciti reviziju tužitelja protiv drugostupanjske presude u odbijajućem dijelu toč. I. i II. izreke po čl. 392. st. 1. ZPP.
16. Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude u toč. III. izreke je neosnovana.
17. Nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pozvao tužitelj koji je naveo da pobija drugostupanjsku presudu zbog svih revizijskih razloga iz čl. 385. st. 1. ZPP, dakle zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim ako se povreda odnosi na stvarnu i mjesnu nadležnost (članak 354. stavak 2. točka 3.), ako je prvostupanjski sud protivno odredbama ovoga Zakona donio presudu bez održavanja rasprave (članak 354. stavak 2. točka 5.) ili ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica (članak 354. stavak 2. točka 9.), te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom.
17.1. U reviziji nije određeno navedena i obrazložena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka zbog koje se može podnijeti revizija po čl. 385. st. 1. ZPP. Obrazloženje se u cijelosti iscrpljuje u tvrdnjama o pogrešnoj primjeni materijalnog prava (poglavito čl. 27. i 37. ZGZ) kod utvrđenja obveze tuženika i njezine dospjelosti, a s tim u vezi i odluke o zateznim kamatama na određenu novčanu naknadu za razdoblje do 26. srpnja 2006. U odnosu na te navode treba imati na umu da pogrešan pravni pristup u rješenju spora sam po sebi, kada i postoji, ne znači postojanje neke bitne povrede odredaba parničnog postupka, ako je presudu moguće ispitati, a u ovom slučaju je nižestupanjske presude moguće ispitati.
18. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava donošenjem presude u toč. III izreke. Tužitelj je u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava sadržajno ukazao na proturječnost u presudi počinjenoj time što je drugostupanjski sud o zateznim kamatama na glavno potraživanje odlučio točkom II. izreke kojom je u tom dijelu prihvatio tužbeni zahtjev i točkom III izreke kojom je odbio tužbeni zahtjev, čime opisno tvrdi da je točkom III. izreke prekoračen tužbeni zahtjev i počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
18.1. Pregledom sadržaja tužbe i prvostupanjske presude u toč. III. izreke ovaj sud je utvrdio da je navedena prvostupanjska i drugostupanjska odluka donesena u okviru tužbenog zahtjeva, a drugostupanjski sud je o žalbi odlučio u okviru pobijanog dijela toč. III. prvostupanjske presude.
18.2. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u donošenju presude pod toč. III. izreke nije određeno obrazložen, pa zbog tog razloga toč. III. izreke nije ispitivana.
19. U odnosu na reviziju II-tuženika:
20. Drugotuženik revizijom pobija drugostupanjsku presudu u toč. II. IV. izreke zbog bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. ZPP i zbog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava.
21. Nije ostvaren revizjski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji prema toj odredbi postoji kad presuda ima takvih nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati.
21.1. Drugotuženik je u obrazloženju ovog revizijskog razloga iznio tvrdnje o preinaci tužbe suprotno odredbama ZPP, prekoračenju tužbenog zahtjeva za dio zateznih kamata i s tim u vezi pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava. U reviziji nije navedeno zbog čega nije moguće ispitati drugostupanjsku presudu, u čemu se sastoje eventualne proturječnosti između izreke i obrazloženja, o kojim se odlučnim činjenicama sud nije izjasnio, a nije ukazano ni na neke druge proturječnosti o odlučnim činjenicama između obrazloženja presude i dokaza na kojima se temelji obrazloženje.
21.2. Suprotno navodima u reviziji presuda sadrži sveobuhvatno i neproturječno obrazloženje glede odlučnih činjenica i materijalnog prava koje je primijenjeno u rješenju spora, pa je presudu moguće ispitati. U odnosu na obrazloženje bitne povrede tvrdnjom o pogrešnoj primjeni materijalnog prava tuženiku se napominje da pogrešan pravni pristup u rješenju spora sam po sebi, kada i postoji, ne znači postojanje neke bitne povrede odredaba parničnog postupka, ako je presudu moguće ispitati. U ovom slučaju je nižestupanjske presude moguće ispitati.
22. Ostvaren je međutim revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, koja prema toj odredbi postoji ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev.
22.1. Tuženik osnovano ukazuje na to da je drugostupanjskom presudom u toč. II. izreke prekoračen tužbeni zahtjev u dijelu kojim je utvrđeno pravo tužitelja naplatiti od II-tuženika zatezne kamate na iznos od 2.171.785,00 kn za razdoblje nakon otvaranja stečajnog postupka nad II-tuženikom, dakle nakon 19. srpnja 2012. pa do isplate.
22.2. Pregledom tužbe koja je u odnosu na II-tuženika uređena zbog nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka i prvostupanjske presude u toč. II. izreke je vidljivo da tužitelj nije tražio niti je prvostupanjski sud u odnosu prema II-tuženiku utvrdio tražbinu tužitelja po osnovi zateznih kamata nakon 19. srpnja 2012. koja bi se imala naplatiti u drugom višem isplatnom redu.
22.3. Time je djelomično za zatezne kamate prekoračen tužbeni zahtjev i počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, pa je valjalo rješenjem ukinuti drugostupanjsku presudu u navedenom dijelu toč. II. izreke po čl. 396. st. 2. ZPP, bez vraćanja drugostupanjskom sud na ponovno suđenje.
23. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u donošenju drugostupanjske presude u preostalom dijelu toč. II. i u IV. izreke kojom je odlučeno o solidarnoj odgovornosti I. i II. tuženika za utvrđenu tražbinu.
24. Sporno je i u revizijskom stupnju postupka pravo tužitelja naplatiti tražbinu od II-tuženika (pravnog slijednika korisnika oduzetog zemljišta) po osnovi naknade koja je utvrđena rješenjem nadležnog tijela i koja je naplaćena od tužitelja u korist bivših korisnika neizgrađenog građevinskog zemljišta.
25. Vrhovni sud Republike Hrvatske se izjasnio u presudi poslovni broj Uzz-5/1999-2 od 8. svibnja 2002. da se naknada u ovom slučaju bivšim korisnicima neizgrađenog zemljišta određuje pozivom na raniji Zakon o građevinskom zemljištu ("Narodne novine" br. 48/88, 16/90 i 53/90). Naime, u konkretnom slučaju bivši vlasnici deposedirani su rješenjem od 03. ožujka 1986. godine i nakon toga je započeo postupak radi utvrđivanja naknade za oduzeto zemljište. Prema odredbi čl. 37. tada važećeg Zakona o građevinskom zemljištu prijašnjem vlasniku građevinskog zemljišta pripada pravična naknada koja se određuje na način i po postupku propisanom Zakonom o eksproprijaciji (st. 1.) time da naknadu isplaćuje općina koja u postupku ima položaj stranke (st. 2.) Takva naknada se prema tome isplaćuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine (čl. 33. Zakona o izvlaštenju – "Narodne novine" br. 9/94 i dr.).
26. U rješenju spora između obveznika plaćanja naknade (ranije općina, a sada G. S. G.) i osobe u čiju je korist oduzeto zemljište, mjerodavne su odredbe ZGZ i to:
- čl. 27. st. 1. prema kojoj prilikom davanja na korištenje građevinskog zemljišta novi korisnik zemljišta plaća naknadu koja sadrži naknadu koja se plaća prijašnjem vlasniku odnosno korisniku zemljišta za zemljište i objekte koji su se nalazili na tom zemljištu.
-čl. 37. prema kojoj prijašnjem vlasniku građevinskog zemljišta koje je postalo društveno vlasništvo pripada pravična novčana naknada koja se određuje po postupku propisanim Zakonom o eksproprijaciji (sada Zakon o izvlaštenju) a koja ne može biti niža od tržišne cijene tog zemljišta (st. 1.), a naknadu prijašnjem vlasniku isplaćuje osoba koja u postupku određivanja naknade ima položaj stranke (st. 2.).
27. Navedene odredbe materijalnog prava je drugostupanjski sud pravilno primijenio, uz pravilnu primjenu postupovnih odredaba Stečajnog zakona (Narodne novine broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12), kojim su propisane pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka te način utvrđenja i namirenja tražbina stečajnih vjerovnika.
28. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud se može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.
29. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.
30. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.
31. Stoga je valjalo odbiti reviziju II-tuženika po čl. 393. ZPP i odlučiti kao u izreci presude.
32. Revizija tužitelja i II-tuženika protiv odluke o parničnim troškovima je nedopuštena.
33. Stranke mogu prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP izjaviti reviziju ne samo protiv presude nego iznimno i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.).
34. U odnosu na dopuštenost revizije protiv rješenja o parničnim troškovima je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje broj Su-IV-19/2015-15, prema kojemu pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.
35. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, dok parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP). Stoga odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je već u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015. i nizu odluka revizijskog suda, te je uspostavljena ujednačena sudska praksa.
36. Stoga je valjalo reviziju stranaka protiv odluke o parničnim troškovima u toč. IV drugostupanjske presude odbaciti kao nedopuštenu.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.