- 1 -

 

Broj:Ppž-6939/2021

 

 

 

 

 

U  IME  REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M.F. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj:70/17, 126/19), rješavajući o žalbi okrivljenog M.F. zastupanog po branitelju R.G. odvjetniku iz Z., podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 3. svibnja 2021., broj: 59. Pp-2293/2021, na sjednici vijeća održanoj dana 2. rujna 2021.

 

  p r e s u d i o    j  e

             

 

I              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M.F. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II              Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15,70/17,118/18), okrivljeni M.F. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna u roku 30 dana od primitka ove presude.

 

 

O b  r  a  z  l  o  ž  e  n  j  e

 

1.Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 3. svibnja 2021., broj: 59. Pp-2293/2021, proglašen je krivim okrivljeni M.F. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci, te je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2.700,00 kuna u koji iznos mu se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme na koje je bio uhićen od 12.2.2021. u 22,00 sati do 13. 2.2021. u 11.05 sati kao dva dana zatvora odnosno 600,00 kuna tako da ima za platiti još 2.100,00 kuna u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

Ako okrivljenik u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

 

Istom presudom na temelju članka 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od najmanje 6 mjeseci.

 

Nadalje, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kn.

 

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni M.F. je pravodobno, po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava.

 

Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Žalitelj smatra da je prvostupanjska presuda arbitrarna, donesena u suprotnosti sa zakonom, bez poštivanja jamstava prava okrivljenika. Ističe da je počinjena bitna povreda postupka jer je presuda proturječna sama sebi i razlozima presude, te da se temelji isključivo na iskazu oštećene i medicinske dokumentacije KBC „Sveti Duh“. Smatra da nije utvrđeno kako je povreda nastala. Prigovara i zaključku suda kako dijete nije sasvim jasno i okolnosno iskazivalo o tijeku događaja te da je takav stav suda u suprotnosti sa zakonom jer je dijete pravilno ispitano u Poliklinici za zaštitu djece i mladeži grada Zagreba u prisutnosti okrivljenika, oštećene, i psihologa. Osim toga, smatra nepravilanom ocjenu dokaza suočenjem između okrivljenika i oštećene, ističe da odvraćanje pogleda okrivljenika od oštećene prilikom iskazivanja ne može biti osnov za utvrđenje krivnje i da je sud temeljem osjećaja, a ne zakona donio presudu. Smatra, kada je sud u sumnji, da može odlučiti samo primjenom načela in dubio pro  reo i osloboditi okrivljenika optužbe.

 

6. Suprotno tim žalbenim navodima po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i na temelju valjane ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno donio pravilnu odluku o krivnji okrivljenika.

 

Nesporno je da između okrivljenika i njegove supruge postoje bračni problemi i da je u tijeku brakorazvodna parnica. U konkretnom slučaju došlo je do sukoba između okrivljenika i oštećene u prisutnosti mlt. kćeri i njezine mlt. prijateljice.

 

8. Prvostupanjski sud je ispitao okrivljenika, oštećenu žrtvu nasilja kao svjedoka, njihovo dijete mlt. M.F. u Poliklinici za zaštitu djece i mladeži grada Zagreba i proveo je dokaz suočenjem okrivljenika i oštećene te je izvršio uvid i čitanje dokumentacije spisa. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud sukladno odredbi članka 88. Prekršajnog zakona utvrdio sve odlučne činjenice, ocijenio je svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno te je na temelju slobodne ocjene dokaza donio valjanu odluku o krivnji okrivljenika za inkriminirani prekršaj.

 

9. Neosnovani su i paušalni navodi žalitelja da je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima presude jer okrivljenik ove navode ne konkretizira. Žalbeni navod kojim aludira da nije dokazana uzročna veza između povrede oštećene opisane u povijesti bolesti i postupanja okrivljenika su irelevantni jer pobijanom presudom okrivljeniku nije stavljeno na teret da je udarcem kod okrivljene prouzročena povreda. Medicinsku dokumentaciju prvostupanjski sud cijenio kao jedan od dokaza koji potvrđuju vremenski slijed događaja i činjenica da je okrivljena bila ozlijeđena između ostalog potvrđuju uvjerljivost njezinog iskaza. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je oštećena iskazivala jasno, uvjerljivo i životno pa i kada je opisala način na koji ju je okrivljenik udario, jasno je navela zašto dijete nije moglo vidjeti udarac, te kako se okrivljenik nakon udaranja ponašao kao da se ništa nije dogodilo. Jednako tako sud može slobodno ocijeniti iskaz djeteta bez obzira je li isti dan u Poliklinici za zaštitu djece i mladeži grada Zagreba, a ono čega se mora držati je ocjena psihologa o kompetencijama djeteta da iskaz da. Ovo žalitelj nije dovodio u pitanje, ali njegov žalbeni navod da bi ono što dijete iskaže u Poliklinici trebalo uzeti istinitim i da se sud ne može upuštati u ocjenu vjerodostojnosti takvog iskaza je netočno i protivno odredbi zakona da sud nije vezan nikakvim formalnim pravilima pri ocjeni provedenih dokaza. Upravo u ovakvim situacijama, kada su obrana okrivljenika i iskaz svjedokinje u svemu suprotni, se i provodi dokaz suočenjem istih i tada se osim sadržaja onoga što iskazuju cijeni i ocjenjuje i kako to rade na temelju gesti, govora tijela, skretanja pogleda, nesigurnosti glasa i dr. Prvostupanjski sud je jasno i detaljno opisao ponašanje okrivljenika i svjedokinje prilikom suočenja te ono što je i kako je svjedokinja iskazivala potvrdilo vjeru suda u istinitost njezinog iskaza, dok je okrivljenik skretanjem pogleda i nakašljavanjem,  premještanjem predmeta u ruci iskazivao jasnu nelagodu i neuvjerljivost govoreći oštećenoj da ju nije vrijeđao niti udario.

 

10. Neosnovani su i žalbeni navodi kako je kao svjedoke trebalo ispitati policijske službenike i to stoga jer ovaj dokazni prijedlog okrivljenik nije stavljao tijekom postupka, a prvostupanjski sud je valjano cijenio da je isti nepotreban. Ovo stoga jer policajci nisu bili nazočni sukobu, a sama oštećena je iskazala kako im nije rekla da ju je suprug udario.

 

11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se događaj odvijao upravo na način kako je opisano u izreci presude i da takvo ponašanje predstavlja prekršaj iz članka 10. stavka 1. točke 1. i 3., kažnjiv po članku 22. stavku 3. Zakona o zaštiti od nasilje u obitelji, dok žalitelj svojim žalbenim navodima pravilnost ove odluke nije doveo u pitanje.

 

12. Ispitujući potom temeljem članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona odluku o kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti odlučne za odluku o kazni  te je opravdano ocijenio da će novčanom kaznom, kao blažom vrstom kazne u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da prekršaj više ne ponovi. Pri tom je okrivljeniku olakotne okolnosti cijenio osobito olakotnima i ublažio mu novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za navedeni prekršaj za koji je člankom 22. stavkom 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana. Stoga ovaj sud smatra da izrečena kazna nije prestroga i da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja. U kaznu je pravilno uračunato vrijeme koje je okrivljenik proveo u uhićenju i okrivljenik je upozoren na zakonsku pogodnost plaćanja 2/3 izrečene kazne u paricijskom roku.

 

13. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 300,00 kn što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

 

14. Na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

                                    U Zagrebu, 2. rujna 2021.

 

 

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja, nadležni Centar za socijalnu skrb i tužitelja.