- 1 –

                                                                       Broj:Ppž-6708/2021

 

 

 

                                          

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud  Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljene M.J. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj:70/17, 126/19), odlučujući o žalbi okrivljene M.J., podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 11. prosinca 2021., broj: 29. Pp-1600/2021, na sjednici vijeća održanoj dana 2. rujna 2021.

 

P r e s u d i o   j e:

 

I              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene M.J. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II              Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), okrivljena M.J. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje:

 

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu od 11. prosinca 2021., broj: 29. Pp-1600/2021 okrivljena M.J. je proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. točke 1. i članka 22. stavka 3. točke 1. (pravilno je članka 22. stavka 5. i članka 22. stavka 3.) Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanih u izreci te joj je primjenom članka 37. i 44. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110, 157/17, 118/18) za djelo pod 1. utvrđena uvjetna osuda na kaznu zatvora u trajanju od 45 dana u koju je kaznu na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme na koje je bila uhićena od 7.5.2021. u 16,30 sati do 8.5.2021. u 8,30 sati kao 2 dana zatvora tako da ima za izdržati još 43 dana zatvora, a koja se kazna teće izvršiti ako okrivljenica u roku od 6 mjeseci ne ponovi prekršaj za koji je propisana zatvorska kazna. Za djelo pod 2. okrivljenici je izrečena novčana kazna u iznosu od 7.000,00 kuna koju je dužna platiti u 5 jednakih mjesečnih obroka, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

 

Na temelju članka 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenici je izrečena zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 mjeseci.

 

Na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja kćeri A.M. i bivšem izvanbračnom suprugu R.M. na udaljenosti od 10 metara u trajanju od 1 mjeseca kao i zaštitnu mjeru zabrane uhođenja i uznemiravanja uključujući i uznemiravanja putem telefonskih poziva i društvenih mreža.

 

Osim toga okrivljenica je obvezana na plaćanje troškova postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna.

 

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljena M.J. je pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava.

 

Žaliteljica predlaže da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Žalba nije  osnovana.

 

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice, niti su počinjene one bitne povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Žaleći se zbog bitne povrede prekršajnog postupka žaliteljica smatra da je ista počinjena jer prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne činjenice o kojima ovisi krivnja te da je izreka presude u proturječnosti s obrazloženjem iste. Ističe kako prvostupanjski sud ne navodi relevantne odredbe Prekršajnog zakona koje propisuju sadržaj i oblik krivnje te da je izostalo obrazloženje u čemu se sastojao njezin nehaj u opisanom postupanju.

 

Žaliteljica poriče prekršaje i smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 115. stavka 3. Ustava RH, ali da uslijed počinjene bitne povrede postupka nije potrebno ulaziti u razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6. Suprotno tim žalbenim navodima po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu postupka time što nije dao razloge za oblik krivnje koji je okrivljenoj stavljen na teret.

 

7. Člankom 25. Prekršajnog zakona propisano je da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj. Stoga prvostupanjski sud time što nije dao razloge za oblik krivnje, nije počinio bitnu povredu postupka kako to žaliteljica tvrdi. Ovo stoga jer to niti ne traži kaznena odredba članka 22. stavka 3. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji pa je tako kriv onaj tko počini prekršaj iz nehaja.

 

8. Nejasno je na što aludira žaliteljica kada drži da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 115. stavka 3. Ustava RH, pa članka 4. Prekršajnog zakona u ovoj konkretnoj situaciji. Jasno je i da je sud sudio na temelju zakona, Ustava, međunarodnih ugovora i da su poštivane i odredbe Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

9. Prvostupanjski sud je proveo postupak sukladno zakonu, poštujući sva prava obrane okrivljenice poštujući i prava žrtava nasilja. U dokaznom postupku ispitao je okrivljenicu i kao svjedoke R.M. i malodobnu A.M. putem video linka od strane stručne osobe Irene Dijak dipl. defektologa i socijalnog pedagoga. Sud je proveo i dokaz suočenjem okrivljenice i svjedoka, te je izvršio uvid u dokumentaciju spisa. Potom je sukladno odredbi članka 88. Prekršajnog zakona ocjenjivao svaki dokaz posebno pa sve dokaze zajedno i donio valjani zaključak o krivnji okrivljenice za inkriminirane prekršaje.

 

10. Izjavu, na koju žaliteljica ukazuje kao na dopunu žalbe, ovaj sud smatra irelevantnom, jer sve poznate joj činjenice je okrivljenica trebala isticati tijekom prvostupanjskog postupka, a odlučujući o žalbi prvostupanjski sud ne može niti ocjenjivati niti utvrđivati nove činjenice koje okrivljenica nije iznosila tijekom postupka, a bile su joj poznate u to vrijeme.

 

11. Ispitujući potom temeljem članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona odluku o kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti odlučne za odluku o kazni  te je opravdano ocijenio da će novčanom kaznom, kao blažom vrstom kazne u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da prekršaj više ne ponovi. Pri tom je okrivljenici za prekršaj pod 1. primijenio mjeru upozorenja uvjetnu osudu koja nije kazna držeći da će i njome utjecati na okrivljenicu da prekršaj ne ponovi s tim da joj je u uvjetnoj osudi ublažio kaznu zatvora ispod zakonom propisanog minimalnog trajanja dok je rok kušnje od 6 mjeseci zaista kratak. Za prekršaj pod 2. za koji je člankom 22. stavkom 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana izrekao je okrivljenici novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne i to u zakonom propisanom minimalnom iznosu te joj je odobrio i obročnu otplatu iste. Stoga ovaj sud smatra da tako izrečena kazna nije prestroga i da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja. U kaznu je pravilno uračunato vrijeme koje je okrivljenica provela u uhićenju i upozorena je na zakonsku pogodnost plaćanja 2/3 izrečene kazne u paricijskom roku.

 

12.Ovaj Sud prihvaća razloge koje je prvostupanjski sud dao za izricanje zaštitnih mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 mjeseci i zaštitne mjere zabrane približavanja žrtvama nasilja djetetu A.M. i bivšom izvanbračnom suprugu R.M. u trajanju od jednog mjeseca, a radi otklanjanja uvjeta koji omogućuju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.

 

13. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 200,00 kn što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice.

 

14. Na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagrebu,  2. rujna 2021.

 

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 7 otpravka: za spis, okrivljenicu, žrtve nasilja, nadležni Centar za socijalnu skrb i  tužitelja.