- 1 -              Revd 2117/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2117/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. L., OIB …, iz Đ., koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Đ., protiv tuženika A. B. d.d., OIB …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. i P. d.o.o., Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1355/2020-2 od 13. siječnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-421/2019-29 od 20. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2021.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1355/2020-2 od 13. siječnja 2021. se odbacuje kao nedopušten.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik A. d.d. Z. je podneskom od 3. ožujka 2021. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1355/2020-2 od 13. siječnja 2021. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

2. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog.

 

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

 

4. U ovoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi su kao prethodno pitanje ocijenili da je ništetna odredba Ugovora o namjenskom kreditu broj …, kojeg su stranke sklopile dana 4. travnja 2005., a kojom odredbom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa po jednostranoj odluci banke bez unaprijed utvrđenih parametara promjenjivosti, te su prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe, dok su tuženikov prigovor zastare ocijenili neosnovanim.

 

5. Tuženik je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje presude te je naznačio više pravnih pitanja koja prema ocjeni ovoga suda nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

 

6. Prvo pitanje odnosi se na zastaru tražbina iz sporova radi povrata stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe.

 

6.1. Riječ o pravnom pitanju o kojemu odluka suda drugog stupnja ne odstupa od pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (1/20) zauzetog na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. koje glasi:

 

"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

 

6.2. S obzirom na to da zastara tužiteljičine tražbine nije nastupila prema navedenom pravnom shvaćanju,  nije riječ važnom pitanju po čl. 385.a. st. 1. ZPP.

 

7. Drugo pitanje, kojim tuženik pita koje su pravne posljedice utvrđenja ništetnosti odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu, odnosno treba li korisnik vraćati kredit prema početnoj kamatnoj stopi ili onoj koju korisnici plaćaju na kune nakon konverzije kredita u kune, je određeno naznačeno. Međutim pitanje nije važno za rješenje ovog spora, jer se presuda ne temelji na utvrđenju da je izvršena novacija ugovora o kreditu konverzijom obveze iz valute CHF u kune. po odredbama Zakona o izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015).

 

8. Treće pitanje se odnosi na odredbu čl. 214. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/91) prema kojoj, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik pita može li se stjecatelj smatrati savjesnim u slučaju proglašenja ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno je li dužan stečeno vratiti s kamatama od dana stjecanja.

 

8.1. Naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se savjesnost prosuđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. Vrhovni sud RH je uspostavio ujednačenu praksu glede posljedica utvrđenja ništetnim odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja.

 

8.2. Pravno shvaćanje Građanskog odjela  Vrhovnog suda RH  broj 1/04 od 5. ožujka 2001. i shvaćanje u presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1242/14-2 od 6. lipnja 2018., na koju ukazuje tuženik, ne daju razlog važnosti naznačenom pitanju jer se odnose na drugačiju činjeničnu osnovu spora, uz napomenu da je presuda Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1242/14-2 od 6. lipnja 2018. donesena u sporu iz ugovora o zajmu koji je presudom utvrđen ništetnim, uz utvrđenje da je stjecatelj bio savjestan.

 

9. Četvrto pitanje kojim tuženik propituje kada nastaje zakonska obveza na isplatu zateznih kamata na novčane iznose stečene bez osnove, sadržajno se odnosi na pravo na zateznu kamatu po odredbi čl. 214. ZOO. Prema toj jasnoj zakonskoj odredbi sve dok je stjecatelj savjestan nije dužan plaćati zatezne kamate na novčane iznose stečene bez valjane osnove, a pitanje savjesnosti se cijeni prema okolnostima konkretnog slučaja.

 

9.1. Podredno se napominje da tuženik u odnosu na četvrto pitanje nije naznačio razlog važnosti naznačenog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP. 

 

9. Slijedom toga u ovoj pravnoj stvari glede četvrtog pitanja nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 377. st. 3. ZPP, a ostala pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 2. rujna 2021.