Baza je ažurirana 22.05.2025.
zaključno sa NN 74/25
EU 2024/2679
1 Poslovni broj: 18.UsI-2330/20-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marine Radović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. K. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenica V. Š., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Š., K., B. d.o.o., Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na CMV, 2. rujna 2021.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-01/20-01/166, Urbroj: 513-04-20-3 od 22. srpnja 2020.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-01/20-01/166, Urbroj: 513-04-20-3 od 22. srpnja 2020., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., Carinskog ureda Z. I, Klasa: UP/I-410-19/20-19/15896, Urbroj: 513-02-3017/25-20-2 od 16. ožujka 2020., kojim je tužitelj obvezan na plaćanje iznosa posebnog poreza na motorna vozila u iznosu od 26.752,31 kn za rabljeno motorno vozilo marke MERCEDES-BENZ 207, E350, Automatik, VIN oznaka (broj šasije) vozila W…, datum prve registracije 11. kolovoza 2010., vrsta goriva . dizel, prosječne emisije ugljičnog dioksida (CO2) 189,00 g/km, snaga motora 170,00 kW. Istim je rješenjem određeno da će se ako uplata ne bude izvršena u određenom roku naplata izvršiti ovrhom uz plaćanje zatezne kamate od dana dospijeća porezne obveze do dana plaćanja, te se napominje da se registracija predmetnog vozila ne može obaviti bez dokaza o plaćenom posebnom porezu i žalba izjavljena protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje. Također se navodi da se motorna vozila za koja je posebni porez obračunat i plaćen primjenom članka 14. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, moraju registrirati kod nadležnog tijela u Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana od dana uplate posebnog poreza, te se u istom roku o tome mora dostaviti dokaz carinskom uredu kod kojeg je posebni porez obračunat i naplaćen. Ako se utvrdi da takvo motorno vozilo nije registrirano kod nadležnog tijela u Republici Hrvatskoj, smatra se da je motorno vozilo predmet nezakonite uporabe na području Republike Hrvatske.
2. Tužitelj podnosi tužbu u kojoj ističe da su osporena rješenja nezakonita iz razloga što su protivna odredbi čl. 30. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Naime, predmetni porez na motorna vozila za rabljeno motorno vozilo, a čija je obveza plaćanja određena tužitelju pobijanim upravnim aktom, primjenjuje se isključivo na unesena vozila u Republiku Hrvatsku iz drugih država članica Europske unije, a ne i na rabljena vozila koja su kupljena u Republici Hrvatskoj, stoga je evidentno da je ova mjera poreza diskriminatorna u odnosu na rabljena vozila kupljena u drugim državama članicama Europske unije, čime davanja predstavljaju davanja s istovrsnim učinkom kao i uvozne carine, radi čega je mjera protivna pravu Europske unije, odnosno citiranoj odredbi čl. 30. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. U tom smislu ukazuje kako osnivački ugovori Europske unije, u ovom slučaju Ugovor o funkcioniranju Europske unije, imaju hijerarhijski višu pravnu snagu od domaćih zakona, radi čega je u konkretnom slučaju bespredmetno pozivanje tuženika na odredbe Zakona o posebnom porezu na motorna vozila i Općeg poreznog zakona u obrazloženju osporavanih rješenja.
3. Slijedom navedenog, predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje, te zahtijeva povrat plaćenog iznosa od 26.752,31 kn uvećan za zakonske zatezne kamate.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Kako je sporna primjena prava, činjenice su nesporne, a stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je ovaj Sud temeljem odredbe članka 36. stavak 1. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17.) bez održavanja rasprave, riješio ovaj spor.
6. Odgovor na tužbu tuženika, tužitelju je uz rješenje od 12. svibnja 2021., uredno dostavljeno na očitovanje. Dostavljenim podneskom od 28. svibnja 2021. tužitelj u bitnom ponavlja navode žalbe kao i podnesene tužbe, te iznosi razloge zbog kojih smatra da je naplata posebnog poreza na motorna vozila kupljena izvan Republike Hrvatske u drugim državama članicama Europske unije diskriminatorna u odnosu na motorna vozila kupljena u Republici Hrvatskoj. Smatra da ova davanja predstavljaju davanja s istovrsnim učinkom kao i uvozne carine, radi čega je mjera protivna pravu Europske unije, odnosno odredbi članka 30. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
7. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u spis tuženika i isprave priložene spisu, te je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim.
11. Člankom . stavak 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila (Narodne novine, broj: 15/13., 108/13. 115/16., 127/17., 121/19. – dalje u tekstu: Zakon) propisano je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona nastaje kad:
1. proizvođač, trgovac ili registrirani trgovac rabljenim motornim vozilima izda račun o prodaji motornog vozila namijenjenog za uporabu na cestama u Republici Hrvatskoj ili nabavi motorno vozilo za vlastite potrebe
2. pravna ili fizička osoba sa sjedištem, odnosno prebivalištem u Republici Hrvatskoj te trgovac rabljenim motornim vozilima unese ili uveze motorno vozilo namijenjeno za uporabu na cestama u Republici Hrvatskoj.
16. Tužitelj i u žalbi i u tužbi osporava osnovanost razreza predmetnog poreza na cestovna motorna vozila isključivo zato što smatra da je isti protivan odredbi članka 30. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Ovaj prigovor Sud ocjenjuje neosnovanim, jer je dužan porez utvrđen i obračunat sukladno važećem zakonskom propisu, tim više što je upravo relevantan materijalni propis donesen radi transponiranja Direktive Vijeća 83/182/EEZ od 28. ožujka 1983. o oslobođenju od poreza unutar Zajednice za određena prijevozna sredstva koja se privremeno uvoze iz jedne države članice u drugu (SL L 105, 23. 4. 1983.) u domaći pravni sustav. Time je usklađen sustav oporezivanja motornih vozila s pravnom stečevinom Europske unije. Nastavno, sustav oporezivanja motornih vozila, prema ocjeni Suda, u potpunost je usklađen sa sudskom praksom Suda Europske unije prema kojoj je članak 110. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (bivši članak 90. Ugovora o osnivanju Europske zajednice) povrijeđen ukoliko se pri oporezivanju rabljenih motornih vozila posebnim porezom ne uzme u obzir njihova stvarna amortizacija (deprecijacija) te ako iznos utvrđenog posebnog poreza za uneseno rabljeno motorno vozilo bude veći od ostatka iznosa posebnog poreza (tzv. residual value) sadržanog u vrijednosti rabljenog motornog vozila istih karakteristika već registriranog u toj državi članici. Ovakav stav Suda je izražen u brojnim presudama (npr. zajednička presuda C290/05 Nádasdi i C-333/05 Németh, C-2/09 Kalinchev i C-74/06 Komisija v. Grčka. C-47/88 Komisija v. Danska, C-345/93 Nunes Tadeu, C-393/98 Gomes Valente, C-101/00 Antti Siilini sl.).
17. Slijedom iznesenog, osporeno rješenje se ocjenjuje zakonitim, stoga je trebalo sukladno odredbi članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u toč. I izreke ove presude.
18. Nadalje, tužitelj postavlja i zahtjev za naknadom troška ovog upravnog spora.
19. Člankom 79. Zakona o upravnim sporovima propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 1.). Vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom (stavak 2.). Stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu (stavak 4.).
20. Sukladno citiranoj odredbi zakona, imajući u vidu da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, predmetni zahtjev za naknadu troška upravnog spora je odbijen, sukladno odredbi članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, stoga je odlučeno kao pod toč. II izreke ove presude.
U Zagrebu, 2. rujna 2021.
Sutkinja:
Željka Zrilić Ježek, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.