Poslovni broj: 3 Us I-571/2021-4

                                Poslovni broj: 3 Us I-571/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice M. E. iz P.,  koju zastupa opunomoćenik D. M., odvjetnik u P., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, kojeg zastupa službena osoba S. T., radi obnove postupka, 2. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e

I              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/20-01/131, URBROJ: 513-04-21-3 od 9. ožujka 2021.

II              Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-18/20-01/131, URBROJ: 513-04-21-3 od 9. ožujka 2021. odbijen je prijedlog tužiteljice za obnovu postupka okončanog rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-18/16-01/614, URBROJ: 513-04-19-2 od 16. prosinca 2019.

              2. Tužiteljica u tužbi navodi da je osporavano rješenje doneseno povodom žalbe koja je 15. siječnja 2021. podnesena zbog propuštanja prvostupanjskog tijela da odluči o prijedlogu tužiteljice za obnovu postupka, a koji je tužiteljica podnijela 17. veljače 2020. Ističe da je rješenjem od 16. prosinca 2019. odlučeno o žalbi A. M. izjavljenoj protiv rješenja o porezu na dohodak za 2014. godinu, no da je A. M. preminula za vrijeme trajanja žalbenog postupka, prije donošenja drugostupanjskog rješenja. Dodaje da je rješenje od 16. prosinca 2019. uručeno tužiteljici kao kćerki A. M. Smatra da tuženik nije nastavio postupak u odnosu na nasljednike, već da je ignorirao činjenicu smrti stranke i donio rješenje u odnosu na osobu koja status stranke nije mogla imati. Tvrdi da je tuženik u trenutku donošenja rješenja u odnosu na koje je tražena obnova trebao provjeriti sposobnost preminule da bude stranka u postupku te da je tek zatim mogao nastaviti postupak u odnosu na nasljednike. Stoga smatra da da je ključna zakonitost rješenja koje je doneseno u odnosu na preminulu osobu. Tužiteljica bi imala drugačiji pravni položaj kao nasljednica u tom postupku, budući da bi se primjenjivala druga pravila oporezivanja dohotka. Također, osporava nadležnost tuženika za donošenje osporavanog rješenja. Stoga, tužiteljica predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika te predmet vratiti na ponovan postupak, uz naknadu troškova upravnog spora na ime sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 625,00 kn, sveukupno 3.125,00 kn.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Stoga tuženik Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Budući da je u ovom upravnom sporu između stranaka sporna samo primjena prava, dok su činjenice nesporne te kako tužiteljica u tužbi i tuženik u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je na temelju ovlaštenja iz članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske i 29/17., u daljnjem tekstu: ZUS), predmetni upravni spor riješio bez održavanja rasprave.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu upravnog spora te spisu upravnog postupka, pa je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

              6. Tužiteljica je 17. veljače 2020. podnijela prijedlog za obnovu postupka dovršenog rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-18/16-01/614, URBROJ: 513-04-19-2 od 16. prosinca 2019.

              7. Prema odredbi članka 125. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., u daljnjem tekstu: ZUP), o prijedlogu za obnovu postupka rješava javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba. Stoga, neosnovan je prigovor tužiteljice o nenadležnosti tuženika da odlučuje o prijedlogu za obnovu postupka te je neosnovana tvrdnja da je osporavano rješenje doneseno povodom žalbe koja je 15. siječnja 2021. podnesena zbog propuštanja prvostupanjskog tijela da odluči o prijedlogu tužiteljice za obnovu postupka. Naime, prema odredbi članka 127. stavka 2. ZUP-a, protiv rješenja kojim je odlučeno o prijedlogu za obnovu postupka (pa tako i zbog propuštanja tijela da odluči o prijedlogu), kad je rješenje donijelo drugostupanjsko tijelo, može se isključivo pokrenuti upravni spor.

              8. Uvidom u spis upravnog postupka razvidno je da je navedenim rješenjem tuženika od 16. prosinca 2019. odbijena žalba A. M. izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske – Porezne uprave, Područnog ureda Slavonija i Baranja, Ispostava P., KLASA: UP/I-410-23/2016-01/06, URBROJ: 513-07-27-06/16-03 od 3. ožujka 2016. kojim je A. M. za 2014. godinu utvrđen dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 9.440,88 kn, inozemni dohodak u iznosu od 78.098,48 kn, ukupni godišnji dohodak u iznosu od 87.539,36 kn, ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od 40.800,00 kn, godišnja porezna osnovica u iznosu od 46.739,36 kn, godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 9.078,12 kn te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 9.078,12 kn.

9. Nesporno je da je A. M. preminula 11. rujna 2018. te da je drugostupanjsko rješenje od 16. prosinca 2019. dostavljeno njenim nasljednicama, tužiteljici M. E. i D. Š., koje su rješenjem o nasljeđivanju Javnog bilježnika A. B. iz P., poslovni broj: O-588/18 utvrđene zakonskim nasljednicama, uz obavijest da će se nepodmireni porezni dug prenijeti na pravne sljednike, odnosno nasljednike A. M. Stoga je tužiteljica imala mogućnost protiv rješenja od 16. prosinca 2019. podnijeti tužbu upravnom sudu, a koju nije iskoristila.

10. Tužiteljica predlaže obnovu postupka sukladno odredbi članka 123. stavka 1. točki 1. ZUP-a, prema kojoj se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

11. Naime, tužiteljica smatra da je tuženik, u trenutku donošenja rješenja u odnosu na koje je tražena obnova, trebao provjeriti sposobnost preminule A. M. da bude stranka u postupku te da je, obzirom na takvu novu činjenicu, postupak trebao obustaviti, kako to navodi u prijedlogu za obnovu postupka.

12. No, tuženik nije imao obvezu, prije donošenja rješenja, utvrđivati sposobnost preminule da bude stranka u postupku, obzirom da je ista za života uložila žalbu, a u odnosu na obustavu postupka, pravilno se tuženik poziva na odredbu članka 39. ZUP-a i odredbu članka 24. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16., u daljnjem tekstu: OPZ).

13. Prema odredbi članka 39. stavka 1. ZUP-a, ako u tijeku postupka stranka umre ili pravna osoba prestane postojati, postupak se može obustaviti ili nastaviti, ovisno o naravi upravne stvari koja je predmet postupka.

14. Odredba članka 24. stavka 1. OPZ-a propisuje da univerzalni pravni sljednik u cijelosti preuzima pravni položaj pravnog prednika, osim obveza po osnovi izrečenih novčanih kazni pravnom predniku. Prema stavku 2. istog članka, nasljednici su dužni platiti obveze iz porezno-dužničkog odnosa do visine vrijednosti naslijeđene imovine, osim obveza po osnovi izrečenih novčanih kazni ostavitelju.

15. Stoga, budući da je riječ o upravnom postupku koji se mogao i trebao nastaviti, jer su nasljednici dužni platiti obveze iz porezno-dužničkog odnosa do visine vrijednosti naslijeđene imovine, nije bilo razloga za obustavu postupka. Neosnovano tužiteljica smatra da bi imala drugačiji pravni položaj kao nasljednica u tom postupku, odnosno da bi se primjenjivala druga pravila oporezivanja dohotka, budući da, sukladno navedenoj odredbi, pravni sljednik u cijelosti preuzima pravni položaj pravnog prednika.

16. Dakle, tuženik je osnovano utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za obnovu postupka sukladno odredbi članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP-a, budući da se nije saznalo za nove činjenice, a nije niti stečena mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

17. Kako, dakle, tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika, odnosno provedenom upravnom postupku, primjenom odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužiteljice je odbijen kao neosnovan, kao u točki I izreke ove presude.

18. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužiteljica u ovom upravnom sporu zatražila troškove upravnog spora te cijeneći da je spor izgubila, odlučeno je kao u točki II izreke presude.

U Osijeku 2. rujna 2021.             

       Sutkinja

Jasenka Beker v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).