Poslovni broj: I Kž-214/2021-4

Poslovni broj: I Kž-214/2021-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća, te Sanje Katušić-Jergović i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog E. M. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 1. lipnja 2021. broj K-3/2021., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom E. M. za kazneno djelo iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. iz točke 1. zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, dok se prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci za kazneno djelo iz članka 256. stavka 1. KZ/11., od 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo iz članka 270. stavka 1. KZ/11. i od 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo iz članka 248. stavak 1. i 2. KZ/11., pa se optuženi E. M. na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženom E. M. izriče se djelomična uvjetna osuda te se određuje da će se izvršiti neuvjetovani dio izrečene jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, dok se dio izrečene jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

II. U ostalom dijelu odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Dubrovniku proglasio je krivim optuženog E. M. zbog kaznenih djela protiv gospodarstva i to djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. i 2. KZ/11., produljenog kaznenog djela utaje poreza i carine iz članka 256. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11. i produljenog kaznenog djela protiv računalnih sustava i podataka, računalnog krivotvorenja iz članka 270. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11., opisanih pod točkom 1. izreke, te zbog produljenog kaznenog djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. stavak 1. u vezi s člankom 52. KZ/11., opisanog pod točkom 2. izreke te presude. Potom je optuženom E. M. za počinjena djela utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to za djelo iz članka 246. stavak 2. KZ/11. uz primjenu članka 49. stavak 1. točke 4. KZ/11. u trajanju od deset mjeseci, za djelo iz članka 256. stavak 1. KZ/11. u trajanju od osam mjeseci, za djelo iz članka 270. stavak 1. KZ/11. u trajanju od šest mjeseci i za djelo iz članka 248. stavak 2. KZ/11. u trajanju od šest mjeseci, pa ga je na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

 

1.1. Na temelju članka 55. stavak 1 i 2. KZ/11., jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine optuženiku je zamijenjena radom za opće dobro tako da se jedan dan zatvora zamjenjuje sa 2 (dva) sata rada. Nadalje, određeno je da će, ukoliko se optuženik u roku iz članka 55. stavak 6. KZ/11. ne odazove pozivu tijela za probaciju ili ukoliko mu se poziv ne može dostaviti na adresu koju je dao sudu ili ako ne da pristanak za rad za opće dobro, započeti postupak izvršenja kazne na koju je osuđen. Ako optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koje odredi tijelo za probaciju, sud će na temelju članka 55. stavak 7. KZ/11. donijeti odluku kojom će odrediti izvršenje jedinstvene kazne na koju je optuženik osuđen u cijelosti ili neizvršenom dijelu.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavaka 1. a u vezi članka 145. stavak 2. točka 1.- 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) optuženik je obvezan na snošenje troškova ovog kaznenog postupka koji se odnose na paušalnu svotu sudu u iznosu od 2.000,00 kn, na troškove vještačenja u iznosu od 27.360,00 kn, kao i na troškove punomoćnika oštećene o kojim troškovima će se odlučiti posebnim rješenjem.

 

1.3. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. oštećena Republika Hrvatska je sa svojim imovinsko pravnim zahtjevom koji se odnosi na isplatu zatezne kamate od 1. siječnja 2018. pa do isplate, a po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, upućena u parnicu.

 

2. Protiv te presude podnijelo je žalbu Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, a žali se zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku za svako kazneno djelo izrekne kazna zatvora u duljem trajanju, a sukladno tome i jedinstvena kazna zatvora uz izricanje mjere sigurnosti iz članka 71. KZ/11.

 

3. Odgovor na žalbu podnio je optuženi E. M. po branitelju D. P., odvjetniku iz D., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije i pobijana presuda potvrdi.

 

4. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

 

5. Žalba je djelomično osnovana.

 

6. Opravdano državni odvjetnik navodi da je sud prvog stupnja povrijedio kazneni zakon, jer je, nakon što je optuženog E. M. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, istu kaznu zamijenio radom za opće dobro, što je suprotno uvjetima propisanim u odredbi članka 55. stavka 1. KZ/11. Naime, na temelju te odredbe sud može izrečenu novčanu kaznu u iznosu manjem od tristo šezdeset dnevnih iznosa ili kaznu zatvora u trajanju manjem od jedne godine zamijeniti radom za opće dobro. U konkretnom slučaju izrečena jedinstvena kazna zatvora je u trajanju od jedne godine, što znači da osnovni uvjet za izricanje rada za opće dobro nije ispunjen, jer je kazna morala biti manja od jedne godine.

 

7. Također opravdano državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske također nalazi da je optuženiku trebalo utvrditi kaznu zatvora u duljem trajanju za kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. i 2. KZ/11., jer nije bilo uvjeta za ublažavanje te kazne. Naime, po prvostupanjskom sudu utvrđene okolnosti ne predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje ima u vidu odredba članka 48. stavak 2. KZ/11.

 

8. Prvostupanjski sud je točno konstatirao kako olakotnim treba uzeti da je, optuženik ranije neosuđivan, otac troje djece, iskazao žaljenje i kajanje zbog počinjenog djela, nakon počinjenja kaznenog djela prestao biti odgovorna osoba u pravnoj osobi i prije rasprave je podmirio svoje financijske obveze prema oštećenom trgovačkom društvu i prema državnom proračunu Republike Hrvatske, kao i da otegotnim treba uzeti u obzir da se radilo o produljenim djelima, počinjenima u duljem vremenskom periodu. Upravo duljina kriminalne aktivnosti optuženika i po ocjeni je ovog drugostupanjskog suda podatak koji ukazuje na optuženikovu upornost i snažno izraženu kriminalnu volju, što, ima li se na umu i visina imovinske koristi koju je optuženik tim djelom pribavio (iznos od 823.198,51 kn), a koja znatno nadilazi iznos potreban za kvalificirani oblik tog djela, u bitnoj mjeri relativizira značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, zbog čega nema mjesta primjeni odredaba o ublažavanju kazne.

 

9. Stoga je za počinjeno kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. i 2. KZ/11. primjerena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, što odgovara posebnom zakonskom minimumu za to djelo.

 

10. Ostale pojedinačno utvrđene kazne zatvora i to za djelo iz članka 256. stavak 1. KZ/11. u trajanju od osam mjeseci, za djelo iz članka 270. stavak 1. KZ/11. i u trajanju od šest mjeseci i za djelo iz članka 248. stavak 2. KZ/11. u trajanju od šest mjeseci ovaj drugostupanjski sud nalazi primjerenima i adekvatnima svim gore nabrojenim ispravno utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, kao i težini počinjenih djela.

 

11. S obzirom na to da je optuženiku za kazneno djelo iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, to je ovaj drugostupanjski sud na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11. optuženog E. M. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, nalazeći da takva kazna u cijelosti odražava sve nabrojene olakotne i otegotne okolnosti i da odgovara težini i opasnosti počinjenih djela, te odražava i pojedinačno utvrđene kazne zatvora. Istodobno, cijeneći brojnost i značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, a posebice da je šteta namirena i da je od počinjenja djela proteklo gotovo tri godine, ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da će svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. biti postignuta i djelomičnom uvjetnom osudom, zbog čega ju je na temelju članka 57. stavak 1. KZ/11. izrekao. Vrednujući pritom podatak da je optuženik ranije neosuđivan, ovaj drugostupanjski sud nalazi da će specijalna prevencija biti postignuta i time da optuženik od izrečene jedinstvene kazne zatvora izdrži šest mjeseci, što je ujedno i najmanje što je zakonom određeno, dok je preostali dio izrečene jedinstvene kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci uvjetovan na rok od tri godine, koji je primjeren za provjeru prognoze kako se i takvom sankcijom, koja podrazumijeva da optuženik ne izdrži puno trajanje izrečene jedinstvene kazne zatvora, može postići da se optuženik ubuduće kloni počinjenja kaznenih djela. Time je ujedno i otklonjena povreda kaznenog zakona počinjena u prvostupanjskoj presudi o kojoj je bilo riječi u odlomku 6.

 

12. Nasuprot iznesenom, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi potrebnim izricanje sigurnosne mjere iz članka 71. KZ/11. koju tek u žalbi predlaže državno odvjetništvo. Naime, tijekom postupka utvrđeno je da je optuženik nakon počinjenja prestao biti odgovorna osoba u pravnoj osobi, a izrečena djelomična uvjetna osuda s rokom provjeravanja od tri godine po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u dovoljnoj mjeri predstavlja jamstvo da optuženik u narednom periodu neće dolaziti u sukob sa zakonom, što znači da izricanje sigurnosne mjere zabrane obavljanja dužnosti direktora nije potrebno.

 

13. Slijedom iznesenog, a kako ispitivanjem pobijane presude nisu nađene bitne postupovne povrede niti povrede kaznenog zakona iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je temeljem članka 486. stavka 1. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 2. rujna 2021.