- 1 -              Revd 3451/2021-2

Broj: Revd 3451/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz M., OIB …, koju zastupa punomoćnica V. K., odvjetnica u D., protiv tuženice N. M. iz D., OIB …, koju zastupa punomoćnik N. M., odvjetnik u D., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-926/2019-2 od 14. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-155/2016-16 od 27. rujna 2019., u sjednici održanoj 2. rujna 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tuženice N. M. za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica S. P. stekla pravo vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 862 k.o. L. Š. za 1/2 dijela te je tužena N. M. dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužiteljice na označenoj nekretnini za 1/2 dijela uz istodobno brisanje prava vlasništva tužene.

II. Nalaže se tuženoj po osnovi naknade troška ovog parničnog postupka isplatiti tužiteljici iznos od 18.680,16 kn u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu za više zatraženi iznos od 3.750,00 kn zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška ovog parničnog postupka u iznosu od 15.250,00 kn kao neosnovan.“

2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženica te u prijedlogu ističe dva materijalnopravna i jedno procesnopravno pitanje koja glase:

„1. Može li se uzeti da je pravo stečeno ukoliko onaj koji je stekao to pravo ili njegov pravni sljednik naknadno višekratnim radnjama pokazuje i dokazuje da je svjestan da takvo pravo nije stekao, niti njegov prednik, i to posebno kad se o navodno stečenom pravu te učincima naknadno poduzetih radnji u kontekstu odluke o tome je li to pravo stečeno odlučuje u istom postupku (dakle, ne govorimo o stečenom pravu koje je već pravomoćno utvrđeno kao takvo pa da se problematizira od strane knjižnog prednika, koji je tako izgubio to pravo, učinak takvih radnji navodnog stjecatelja te se i o jednom i o drugom odlučuje u istom postupku)?

2. Postoji li poštenje kada navodni stjecatelj prava vlasništva dosjelošću ili njegov univerzalni pravni slijednik naknadno višekratnim konkludentnim pravnim radnjama, kao što je priznanje tuđeg prava vlasništva te saznanje o upisu u zemljišnu knjigu te iste osobe kojoj je vlasništvo stjecatelj priznao, pokazuje da stjecanja njegovog pravnog prednika nije bilo ?

3. Može li neukost stranke otkloniti primjenu pravila Zakona o nasljeđivanju o neopozivosti nasljedničke izjave?“

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

4. Prijedlog nije dopušten.

5. Sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.

6. Iz sadržaja prijedloga razvidno je da je tužena postavila pitanja ali nije iznijela razloge njihove važnosti pa je slijedom toga prijedlog za dopuštenje revizije nedopušten i zbog čega je u smislu odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a u svezi sa čl. 387. st. 5. ZPP-a trebalo odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 2. rujna 2021.