Poslovni broj: Gž-1181/2021-3

 

 

Poslovni broj: Gž-1181/2021-3

 

 

U I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andree Boras Ivanišević, kao predsjednice vijeća, te Denis Pancirov Parcen kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Borisa Mimice, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz K OIB: …, zastupan po Odvjetničkom društvu V. i P. iz R., protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa, Zagreb, OIB: …, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci i umješača na strani tužitelja P. za osobe s invaliditetom, Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-283/18-32 od 19. veljače 2021., dana 2. rujna 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-283/18-32 od 19. veljače 2021. u točki 2. i 3. njene izreke.

 

II. Prihvaća se žalba tuženika i preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-283/18-32 od 19. veljače 2021. u točki 1. i 4. njene izreke i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tuženik, u svojstvu samovlasnika zgrade u kojoj se pod nazivom „Tesla – mind from the future“ u vremenskom intervalu od 25. studenog 2017.g. do 02. travnja 2018.g. u Zagrebu, u tzv. M. paviljonu, kolokvijalno zvanom i džamija, održavala multimedijska izložba, zbog neprovedbe mjera razumne prilagodbe građevine kretanju osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti, poglavito onih koje se kreću uz pomoć invalidskih kolica na elektromotorni pogon, izravno diskriminirala tužitelja osnovom invaliditeta, pričinivši mu neimovinsku štetu povredom prava osobnosti zbog povrede brojnih zajamčenih mu ustavnih, konvencijskih, zakonskih i podzakonskih prava.".

 

2. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana nadoknadi tuženiku parnični trošak odmjeren sa 5.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19. veljače 2021. pa do isplate.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"1. Utvrđuje se da je tuženik, u svojstvu samovlasnika zgrade u kojoj se pod nazivom „Tesla – mind from the future“ u vremenskom intervalu od 25. studenog 2017. do 2. travnja 2018. u Zagrebu, u tzv. M. paviljonu, kolokvijalno zvanom i džamija, održavala multimedijska izložba, zbog neprovedbe mjera razumne prilagodbe građevine kretanju osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti, poglavito onih koje se kreću uz pomoć invalidskih kolica na elektromotorni pogon, izravno diskriminirala tužitelja osnovom invaliditeta, pričinivši mu neimovinsku štetu povredom prava osobnosti zbog povrede brojnih zajamčenih mu ustavnih, konvencijskih, zakonskih i podzakonskih prava.

 

2. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje teške diskriminacije.

 

3. Odbija se tužitelj u cijelosti sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

„Nalaže se tuženici da tužitelju osnovom naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti nastale diskriminacijom po osnovi invaliditeta isplati pravičnu naknadu u novčanom iznosu od 70.000,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim kamatama tekućim na isti od dana podnošenja Zahtjeva za mirno rješenje spora do dana namirenja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“ 2 Poslovni broj Pn-283/18-32

 

4. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.".

 

2.              Pravovremeno podnesenim žalbama tu presudu pobijaju:

 

a) tužitelj u točkama 2., 3. i 4. izreke prvostupanjske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava  te bitnih povreda odredaba parničnog postupka, predlaže da se žalba prihvati i preinače točka 2., 3. i 4. dispozitiva na način da se tužbeni zahtjevi prihvaćaju u cijelosti uz istodobno obvezivanje tuženice na naknadu troškova, a podredno ukine točka 2., 3. i 4. te predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu vrati na ponovni postupak;

 

b) tužena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže da se žalba prihvati, ukine pobijana presuda u točki 1. izreke te predmet vrati na ponovno suđenje podredno preinači pobijanu presudu u točki 1. uvažavajući žalbene navode tužene. 

 

3.              Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4.              Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5.              Žalba tuženika je osnovana.

 

6.               Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja glede ukazane apsolutno bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku iz članka 354. stavka 2. točke 11. ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 -  dalje ZPP) ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počini ukazanu bitnu povredu budući da presuda sadrži jasne, valjane i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama u dijelu u kojem je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev, i u tom dijelu nije počinjena ni povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 384. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud obrazložio zašto nije prihvatio taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja.

 

7.              Istovremeno ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a.

 

8.              Naime, tužitelj u žalbi daje svoje viđenje spora, na način da procjenjuje izvedene dokaze suprotstavljajući svoju ocjenu sudskoj ocjeni (članak 8. ZPP-a) i time upućuje na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđene činjeničnog stanja. Međutim, time što utvrđene činjenice i provedene dokaze sud nije tumačio u skladu s stavom žalitelja nije učinjena bitna povreda odredbi ZPP-a iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

Uostalom, sud ima pravo na slobodnu ocjenu provedenih dokaza (članak 8. ZPP-a ) i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), pa postupanjem prema tim ovlastima time što žalitelj ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da sud na temelju provedenih dokaza nije mogao odbiti tužbeni zahtjev u tom dijelu, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

9.              Predmet tužbenog zahtjeva je zaštita od diskriminacije koja sadrži zahtjev za utvrđenjem diskriminacije (dektaratorni antidiskriminacijski zahtjev) kojim tužitelj traži utvrđenje da je tuženik kao vlasnik zgrade povrijedio pravo na jednako postupanje (pristup izložbi u tzv. M. paviljonu) i zahtjev za naknadom štete uzrokovane diskriminacijom (reparacijski antidiskriminacijski zahtjev) kojim tužitelj zahtijeva isplatu 70.000,00 kn s zateznom kamatom.

 

10.              Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

 

- da je tužitelj osoba sa invaliditetom koja se kreće pomoću invalidskih kolica na elektromotorni pogon koja, zajedno sa njim teže preko 200 kg;

- da je tužitelj imao namjeru posjetiti izložbu „Tesla-mind from the futuire“ koja se održavala u razdoblju od 25. studenog 2017. do 2. travnja 2018. u tzv. M. paviljonu tj. zgradi u Zagrebu;

- da su suorganizatori navedene izložbe bili Hrvatsko društvo likovnih umjetnika (dalje HDLU) i TD R. g. d.o.o. Z.;

- da je u vrijeme održavanja predmetne izložbe navedena zgrada bila u vlasništvu tuženika obzirom da se izložba održavala 2018. godine, a tuženik se kao vlasnik zgrade uknjižio u zemljišne knjige 2016. godine;

- da zgrada u kojoj se održavala izložba nije prilagođena kretanju osoba sa invaliditetom, a koja činjenica nedvojbeno proizlazi iz iskaza svjedokinje A. i dokumentacije na listu 139-144 spisa, odnosno dopisa P. za osobe s invaliditetom od 16. siječnja 2018. i dopisa Ministarstva državne imovine od 29. siječnja 2018.

- da je tužitelju od strane organizatora ponuđen pristup izložbi uz pomoć asistenata-fizičkim prenošenjem po stepenicama;

- da je tužitelj zbog nepristupačnosti odustao od posjeta predmetnoj izložbi;

- da je tužitelj u svezi istog štetnog događaja pred ovim sudom pokrenuo postupak pod poslovnim brojem P- 955/18 protiv organizatora predmetne izložbe HDLU i R. g. d.o.o. koji je pravomoćno okončan na način da je utvrđena izravna diskriminacija zbog organiziranja izložbe u građevini koja nije razumno prilagođena kretanju osoba s invaliditetom i smanjene pokretljivosti, te mu je dosuđena neimovinska naknada štete zbog povreda prava osobnosti u iznosu od 10.000,00 kn sa zateznim kamatama i troškom spora;

- da je izložba "Tesla - mind from the future" u razdoblju od 25. studenog 2017. do 2. travnja 2018. održavala se u tzv. M. paviljonu tj. zgradi koja ima svojstvo kulturnog dobra i čije je zemljišnoknjižni vlasnik tužena;

- da je navedena zgrada Ugovorom o zakupu poslovnog prostora od 28. studenog 2000. (zaključenog između G. Z. i HDLU) bila u zakupu do uknjižbe predmetne nekretnine kao vlasništva tužene (25. svibnja 2016.) te da se i nakon toga HDLU nastavio koristiti navedenim poslovnim prostorom;

- da je navedena zgrada bila u posjedu zakupoprimca te da tuženik Republika Hrvatska nije bila u posjedu sporne nekretnine niti je bila organizator izložbe;

- da je presudom istog suda pod poslovnim brojem P-955/18 od 27. ožujka 2019. tužitelj pokrenuo postupak protiv organizatora izložbe R. g. d.o.o. i HDLU koji postupak je pravomoćno okončan, a iz izreke prvostupanjske presude proizlazi da su tuženi u svojstvu suorganizatora multimedijske izložbe koja se pod nazivom "Tesla - mind from the future" u vremenskom intervalu od 25. studenog 2017. do 2. travnja 2018. održavala u Zagrebu u tzv. M. paviljonu zv. Đ. na adresi ..., odlukom da izložbu suorganiziraju u građevini za koju su znali da nije razumno prilagođena kretanju osoba sa invaliditetom i smanjene pokretljivosti, poglavito onih koji se kreću s pomoću invalidskih kolica na elektronski pogon, izravno diskriminirali tužitelja osnovnom invaliditeta počinivši mu neimovinsku štetu povredom prava osobnosti, povredom brojnih zajamčenih, ustavnih, konvencijskih, zakonskih i podzakonskih prava te je tužitelju pravomoćno dosuđeno s osnova naknade štete iznos od 10.000,00 kn;

- da prostor u kojem se predmetna izložba održavala u to vrijeme nije bio prilagođen kretanju osoba s invaliditetom i osoba smanjene pokretljivosti, međutim, u vrijeme održavanja izložbe to i nije bila obveza tužene kao vlasnika zgrade budući da tužitelj svoju tužbu temelji na činjenici da nije mogao posjetiti izložbu, koju izložbu nije organizirala tužena, pa stoga i prema utvrđenju ovog suda nema osnova za donošenje presude da je tužena u svojstvu samovlasnika zgrade izravno diskriminirala tužitelja kao osobe s invaliditetom. Naime, tužitelj nije dokazao da se svakodnevno koristio zgradom dakle, da mu je vlasnik zgrade onemogućio da svakodnevno upotrebljava zgradu i u vrijeme kada nije bilo navedene izložbe, i u tom smislu se citirane odredbe ne mogu restriktivno tumačiti.

 

11.              Prema utvrđenju ovog suda postoji potreba da se zgrada prilagodi da se njome mogu koristiti osobe sa invaliditetom, ali se radi o cjelovitom umjetničkom djelu Meštrovićevom paviljonu koji je zaštićeno kulturno dobro, te je bilo potrebno utvrditi da li se objektivni prostori paviljona mogu mijenjati. Međutim, sama činjenica što je tužitelj jednom želio posjetiti navedenu izložbu, i to u vrijeme kada taj prostor nije bio u posjedu Republike Hrvatske da mu to nije bilo omogućeno na način na koji sam zahtijeva, ne znači da vlasnik zgrade istom mora nadoknaditi štetu, a posljedično da ga je diskriminirao jer u vrijeme kada je vlasnik disponirao tim prostorom, tužitelj nije ulazio u navedeni prostor niti tvrdi da je taj prostor koristio u to vrijeme.

 

12.              Naime, odredbom članka 2. Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom („Narodne novine“ Međunarodni dio, broj 6/07) diskriminacija na osnovi invaliditeta označava svako razlikovanje, isključivanje ili ograničavanje na osnovi invaliditeta koje ima svrhu ili učinak sprečavanja ili poništavanja priznavanja, uživanja ili korištenja svih ljudskih prava i temeljnih sloboda na političkom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom, društvenom i svakom drugom području, na ravnopravnoj osnovi s drugima. Ona uključuje sve oblike diskriminacije, uključujući i uskraćivanje razumne prilagodbe time da razumna prilagodba znači potrebnu i prikladnu preinaku i podešavanja, koja ne predstavljaju nerazmjerno ili neprimjereno opterećenje, da bi se tamo gdje je to potrebno osobama s invaliditetom osiguralo uživanje ili korištenje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda na ravnopravnoj osnovi s drugima.

 

13.               Odredbom stavka 1. članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj 85/08, 112/12, dalje: ZSD) određuje se zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, dok se stavkom 2. istog članka diskriminacijom u smislu Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. istog članka. Člankom 2. istog Zakona propisano je da je izravna diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

 

14.               Diskriminacijom u smislu ZDS-a smatrat će se i propust da se osobama s invaliditetom, sukladno njihovim specifičnim potrebama, omogući: korištenje javno dostupnih resursa, sudjelovanje u javnom i društvenom životu, pristup radnom mjestu i odgovarajući uvjeti rada, prilagodbom infrastrukture i prostora, korištenjem opreme i na drugi način koji nije nerazmjeran teret za onoga tko je to dužan omogućiti (članak 4. stavak 2. ZSD-a).

 

15.              Shodno članku 6. ZSD-a težim oblikom diskriminacije smatrat će se diskriminacija počinjena prema određenoj osobi po više osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona (višestruka diskriminacija), diskriminacija počinjena više puta (ponovljena diskriminacija), koja je počinjena kroz dulje vrijeme (produljena diskriminacija) ili koja posljedicama posebno teško pogađa žrtvu diskriminacije.

 

16.               U provedenom postupku je utvrđeno da je tužitelj osoba s invaliditetom sa 100%-tnim oštećenjem i da se kreće uz pomoć električnih invalidskih kolica, te da ne može pristupiti u sporni prostor, jer ne postoji adekvatna prilagodba.

             

17.              U provedenom postupku utvrđeno je da je osoba sa invaliditetom sa 100-tnim oštećenjem, da se kreće uz pomoć električnih kolica te da nije mogao pristupiti na izložbu "Tesla - mind from the future" jer ulaz nije bio prilagođen osobama sa invaliditetom, da je tužitelj od (su)organizatora izložbe dobio naknadu štete za povredu prava osobnosti, te da je utvrđeno da je isti diskriminiran od strane zakupoprimaca odnosno organizatora izložbe, što sve ukazuje na činjenicu da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, jer je ostvario pravo na naknadu štete.

 

18.              Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj znao da ne može pristupiti na izložbu, da u foajeu postoji šest stepenica, da na katu postoje još dva stepeništa te da je znao da za takve slučajeve imaju nosače, da mu navedena solucija nije bila prihvatljiva i zbog toga nije otišao na predmetnu izložbu koju je propustio zauvijek, te da je odlučio tužiti Republiku Hrvatsku koja odgovara po kriteriju vlasništva nad zgradom, jer smatra da mu treba dosuditi veći iznos od onoga koji mu je dosuđen u odnosu na organizatore izložbe, jer da Europski sud za ljudska prava za ovakve slučajeve dosuđuje minimalno 10.000 EUR-a.

 

19.              Pristup zgradi u vrijeme izložbe nije mu onemogućila tužena, niti je tužena bila organizator navedene izložbe, stoga ovaj sud smatra da nisu ostvareni razlozi utvrđenja da ga je tužena izravno diskriminirala i počinila mu imovinsku štetu povredom prava osobnosti.

 

20.              Kako žalba tužitelja nije osnovana, to je kao takva odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu u točki 2. i 3. njene izreke.

 

21.              S druge strane žalba tužene je osnovana i kao takva prihvaćena, a prvostupanjska presuda preinačena temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

22.              Nakon donošenja ove drugostupanjske presude trebalo je donijeti novu odluku o troškovima postupka temeljem vrijednosti predmeta spora te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rada odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14). Tuženoj treba priznati sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn i pristup ročištima od 6. ožujka 2019., 15. svibnja 2019., 4. srpnja 2019. i 3. veljače 2020. svako po 1.000,00 kn ukupno 5.000,00 kn.

 

23.               Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a u svezi s odredbom članka 380. točka 3. ZPP-a.

 

U Splitu 2. rujna 2021.