- 1 -              I Kž 77/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 77/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. J., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protivi rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 30. studenog 2020. broj Kov-7/2020-7, u sjednici održanoj 2. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

              Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem optuženog vijeća, na temelju čl. 355. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08), obustavljen je kazneni postupak protiv okr. J. J. zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 temeljem optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku broj K-DO-54/2020 od 12. listopada 2020.

 

2. Žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i potvrdi optužnica protiv okrivljenika, a podredno da se to rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3. Temeljem čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske te je u roku vraćen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Okrivljenik se tereti da je, kao ravnatelj G. M., 14. veljače 2014., zaključio ugovor o zakupu nekretnine na mjesečni iznos od 480 Eura (protuvrijednost od 3.600,00 kn), u namjeri da zakupoprimcu, vlasnici ugostiteljskog objekta H.-h., pribavi znatnu imovinsku korist na način da joj u periodu do 16. prosinca 2019. omogući korištenje tog objekta bez plaćanja ugovorene zakupnine te je propustio poduzimati radnje u cilju naplate zakupnine čime je, na štetu G. M., pribavio imovinsku korist ugostiteljskom objektu od 173.190,00 kn. Državni odvjetnik smatra da je okrivljenik na taj način iskoristio položaj odgovorne osobe u pravnoj osobi te drugome pribavio znatnu imovinsku korist čime je počinio kazneno djelo iz čl. 291. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11.

 

6. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se na temelju uvida u spis predmeta, već sada može reći da nema dovoljno dokaza koji bi s odgovarajućim stupnjem uvjerljivosti potkrijepili osnovanu sumnju o učinu terećenog kaznenog djela.

 

7. Državni odvjetnik u žalbi reproducira dosadašnji tijek istrage ukazujući na iskaze svjedoka koji, ili nisu imali saznanja o zakupu ili potvrđuju neurednost plaćanja zakupnine, te smatra da postoji potreban stupanj osnovane sumnje zbog čega optužnicu treba potvrditi.

 

7.1. Međutim, tome nije tako. Već iz sadržaja ugovora o zakupu (čl. 3.) vidljiva je obaveza zakupnika da na vlastiti trošak izvrši adaptaciju zakupljenog prostora (predanog mu u roh-bau stanju) zbog čega je oslobođen plaćanja zakupnine u prvoj godini zakupa tj. zaključno s 14. veljače 2015. (čl. 5. ugovora). Zbog navedenog, u optužnici naznačen inkriminirani period očito nije zasnovan na dokazima u spisu, kao niti tvrdnja o namjeri okrivljenika da već u trenutku sklapanja ugovora o zakupu ima namjeru zakupoprimcu pribaviti protupravnu imovinsku korist.

 

7.2. Nadalje, iz sačinjenog elaborata procjene vrijednosti radova na zakupljenom objektu vidljivo je da se radi o ulaganju od oko 500.000,00 kn, što suglasno proizlazi i iz iskaza svjedoka R. G., supruga vlasnice ugostiteljskog obrta H.-h. K. G., kao investitora. S tim u vezi, životno su prihvatljivi navodi spomenutog svjedoka o novonastaloj teškoj financijskoj situaciji vezanoj za bankovne kredite, a time i otežano plaćanje redovnih iznosa zakupnine, što je optuženiku bilo poznato.

 

7.3. Optuženikova obrana o tome da je višekratno, usmeno upozoravao vlasnika ugostiteljskog obrta o potrebi redovitog plaćanja zakupnine potvrđena je iskazima svjedoka R. G. i A. P., a posredno i iskazom svjedoka B. V.

 

7.4. Konačno, iz dinamike plaćanja zakupnine (knjigovodstveni podaci) vidljivo je da je ugostiteljski obrt H.-h. tijekom 2016. izvršio uplatu od 14.900,00 kn, a 2018. od 14.260,00 kn, time da je 16. prosinca 2019. uplatio iznos od 187.526,00 kn čime je u cijelosti namiren dugovani iznos proizašao iz zakupa te je, u korist G. M., naknadno uplatio i 28.000,00 kn zateznih kamata. Nastavno, tijekom 2020. navedeni ugostiteljski obrt je uredno plaćao mjesečne iznose zakupnine.

 

7.5. Zbog izloženog, a naročito imajući u vidu da je zakupnik u početku neredovito, a potom u cijelosti uplatio sva zaostala dugovanja s danom 16. prosinca 2019. dakle, prije podnošenja anonimne kaznene prijave protiv okrivljenika (4. veljače 2020.), odnosno znatno prije pokretanja ovog kaznenog postupka, za zaključiti je da nema sigurnih dokaza o subjektivnoj komponenti bića inkriminiranog kaznenog djela tj. o okrivljenikovoj namjeri da iskorištavanjem svog položaja omogući zakupniku stjecanje znatne imovinske koristi, kako se to tvrdi u optužnici.

 

7.6. Neuredno plaćanje zakupnine, kao i postupanje okrivljenika koji zbog toga propušta raskinuti ugovor o zakupu ili aktivirati instrumente osiguranja plaćanja (potpisana bianco zadužnica na 50.000,00 kn), bi moglo prije ukazati na njegov nemar nego li na svjesno postupanje s namjerom da se zakupniku pribavi nepripadna korist, odnosno prouzroči šteta G. M. koja, do pokretanja ovog kaznenog postupka, ionako nije nastupila.

 

8. Zbog toga, budući da osnovana sumnja o učinu kaznenog djela pretpostavlja određeni stupanj izvjesnosti o mogućem donošenju osuđujuće presude, što u konkretnom slučaju nije ostvareno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o potrebi obustavljanja kaznenog postupka protiv okrivljenika već u fazi preispitivanja optužnice.

 

9. Kako se navodima žalbe pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja ne dovodi s uspjehom u sumnju, a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 2. rujna 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.