- 1 -              III Kr 24/2021-5

Broj: III Kr 24/2021-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog H. V., zbog protupravnog djela iz članka 139. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 31. siječnja 2020. broj K-103/2020-7 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 16. studenog 2020. broj Kž-312/2020-8, u sjednici održanoj 2. rujna 2021.,

p r e s u d i o   j e :

Zahtjev osuđenog H. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 31. siječnja 2020. broj K-103/2020-7 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 16. studenog 2020. broj K-312/2020-8 utvrđeno je da je optuženi H. V. u stanju neubrojivosti počinio dva protupravna djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. i nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11. pa mu je, na temelju članka 554. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 148. stavkom 6. ZKP/08., optuženik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. i 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Osuđeni H. V. podnio je po branitelju, odvjetniku G. B., zahtjev za izvanredno preispitivanje navedene pravomoćne presude (dalje: zahtjev), zbog povrede prava na obranu na raspravi, "povreda prava kaznenog postupka u žalbenom postupku" te zbog povrede "prava na slobodu nevine osobe kao i na pravično suđenje koja prava jamči Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda", s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine "presude Općinskog suda u Zagrebu K-103/2020 od 31.01.2020. i presude Županijskog suda u Zagrebu, Kž-312/2020 od 16.11.2020, podredno "da ukine "presudu Županijskog suda u Zagrebu, Kž-312/2020 od 16.11.2020", a predloženo je da se odgodi izvršenje pobijane presude.

3. Na temelju članka 518. stavka 4. ZKP/08. spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na koji je dan odgovor, a taj je odgovor dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju na znanje.

4. Zahtjev osuđenika nije osnovan.

5. Osuđenik navodi da je u žalbi protiv prvostupanjske presude istaknuo bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. u odnosu na odbijanje njegovih dokaznih prijedloga za ispitivanje majke oštećenice i roditelja optuženika, kao odugovlačećih. Međutim, drugostupanjski sud je naveo da su ti dokazni prijedlozi bespredmetni, odnosno irelevantni jer se njima ne bi mogle utvrditi činjenice bitne za kazneni postupak, a nije obrazložio zbog čega bi ti dokazni prijedlozi bili odugovlačeći. Jednako tako, osuđenik je u žalbi isticao i relativno bitnu povredu iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. jer da je tijekom kaznenog postupka održana samo jedna rasprava, a njegovi dokazni prijedlozi su odbijeni. Niti o tom prigovoru nije odlučeno. Smatra da navedeno postupanje drugostupanjskog suda predstavlja grubo kršenje prava osuđenika na obranu, a da je ujedno počinjena i povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

6. Protivno tim žalbenim navodima, drugostupanjski je sud, odgovarajući na istaknute žalbene prigovore optuženika, najprije utvrdio da bitna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. nije počinjena, a potom obrazložio da se prvostupanjski sud pravilno osvrnuo na sva pravno relevantna utvrđenja konkretnog slučaja u smislu dokazivanja počinjenih djela, kao i psihičkog statusa optuženika. Prema tome, odgovorio je na istaknutu bitnu povredu, dajući šture, ali dostatne razloge za taj zaključak. Točno je da se prilikom odgovaranja na relativno bitnu povredu iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. na istu nije izričito pozvao, međutim, naveo je razloge iz kojih se može zaključiti da takva povreda nije ostvarena. U tom smislu je odgovorio da je prvostupanjski sud pravilno odbio na temelju članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP/08. dokazne prijedloge za ispitivanjem svjedoka kao odugovlačeće jer se njima ne bi utvrdile nikakve relevantne činjenice vezane za konkretni slučaj. U nastavku obrazloženja, ocijenio je sve provedene dokaze (iskaz oštećenice, materijalne dokaze te psihijatrijski nalaz i mišljenje) vjerodostojnima te zaključio da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno. Dakle, drugostupanjski je sud smatrao da se predloženim dokaznim prijedlozima ne bi utvrdile bitne činjenice, neovisno o tome koliko je rasprava održano tijekom postupka. To što je, odgovarajući na iste prigovore osuđenika iznesene u žalbi na prvostupanjsku presudu, zaključke suda prvog stupnja prihvatio pravilnima, ne predstavlja istaknutu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a niti je time grubo prekršio prava osuđenika na obranu.

7. Nije u pravu osuđenik ni kada tvrdi da je drugostupanjski sud počinio daljnju povredu iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a koji se tiče njegovog poboljšanog zdravstvenog stanja, o kojem je iskazivao vještak D. Z., a za koji je obrana saznala nakon provedene rasprave.

8. Naime, drugostupanjski je sud obrazložio iz kojih razloga prihvaća psihijatrijski nalaz i mišljenje vještaka I. M. kojim je utvrđeno da je optuženik neubrojiva osoba s težim duševnim smetnjama kod koje postoji vjerojatnost da bi zbog takvih smetnji mogao počiniti novo kazneno djelo, kao i da postoji potreba za prisilnim smještajem u psihijatrijsku ustanovu. Točno je da je nakon donošenja utvrđujuće presude, prvostupanjski sud prilikom odluke o zamjeni istražnog zatvora na ročištu od 14. veljače 2020. pozvao vještaka D. Z. koji se očitovao o poboljšanom zdravstvenom stanju osuđenika. Tom prilikom je vještak naveo da nema razloga za prisilnim zadržavanjem i smještajem osuđenika u psihijatrijsku ustanovu, slijedom čega je optuženiku ukinut istražni zatvor (iako je on, prema odredbi članka 554. stavka 2. ZKP/08., obligatoran) i određena mjera opreza. Međutim, drugostupanjski se sud očitovao i o toj "novoj činjenici", odnosno "novom dokazu", kada je naveo da se u odnosu na navedeno poboljšanje zdravstvenog stanja osuđenika prihvaća mišljenje vještaka I. M. koji smatra da razdoblje, tijekom kojeg se osuđenik nalazi na liječenju, nije dostatno da bi se postigla remisija njegovog psihičkog stanja, ukazujući na osuđenikovu sklonost prestanka uzimanja lijekova, zbog čega je i dalje prijeko potrebno odrediti prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu. Prema tome, drugostupanjski se sud očitovao na žalbeni navod osuđenika, dajući razloge na temelju kojih prihvaća upravo psihijatrijsko vještačenje dano u okviru raspravne faze postupka, iako nije izričito citirao mišljenje vještaka D. Z. dano na temelju kratkog psihijatrijskog pregleda za potrebe primjene istražnog zatvora. Stoga nije ostvarena niti navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku.

9. Konačno, nije osnovan ni prigovor osuđenika o povredi prava na slobodu i pravično suđenje zajamčeno Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., - pročišćeni tekst, 8/99., - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.), kako to podnositelj nastoji prikazati.

10. Osuđeniku nisu odbijeni svi dokazni prijedlozi predloženi na raspravi, kako to u zahtjevu tvrdi. Osim toga, sud nije obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože, već je jednako tako ovlašten odbiti izvođenje dokaza pod uvjetima propisanim u članku 421. stavku 1. ZKP/08. i za to odbijanje dati valjano obrazloženje. Obrana je imala mogućnost na raspravi predložiti dokaze, što je i učinila. Prvostupanjski je sud doista odbio dokazne prijedloge za ispitivanjem majke oštećenice i roditelja optuženika kao odugovlačeće, pozivajući se na zakonsku osnovu iz članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP/8. s obrazloženjem da se tim dokazima ne bi utvrdile bitne činjenice. Navedeni dokazni prijedlozi nisu odbijeni zbog toga što su osuđeniku isticali rokovi za primjenu mjere istražnog zatvora, kako se to u zahtjevu tvrdi. S druge strane, prvostupanjski je sud prihvatio dokazni prijedlog obrane za dopunu vještačenja te je ispitao vještaka I. M., na okolnost zdravstvenog stanja optuženika. Time je psihijatrijski vještak I. M. dopunio svoj pisani nalaz i mišljenje koje se temeljilo na psihijatrijskom intervjuu sa optuženikom provedenom u dva navrata, medicinskoj dokumentaciji, uvidu u sudski spis te ispitivanju psihologa provedenom u svrhe vještačenja. Budući da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, rasprava je zaključena istog dana i donesena prvostupanjska presuda. Stoga osporavanje postupanja prvostupanjskog suda koji je raspravu u ovom kaznenom predmetu proveo brzo i efikasno te ju je okončao na jednom ročištu, ne dovodi u sumnju pravičnost postupka, a kako to neosnovano ističe osuđenik. Jednako tako, nisu osnovani niti navodi da mu je kao nevinoj osobi nezakonito oduzeta sloboda, jer je u pravomoćnom postupku utvrđeno da je on u neubrojivom stanju počinio dva protupravna dijela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. i nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11., te mu je određen prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

11. Slijedom navedenog, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08. trebalo je zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan, pa nije bilo ni osnove za rješavanje njegova prijedloga za odgodu izvršenja pravomoćne presude.

Zagreb, 2. rujna 2021.

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.