- 1 -              III Kr-29/2021-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr-29/2021-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. V. T. zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. i 2. u vezi s čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19.; dalje u tekstu: KZ/11.) odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 12. ožujka 2020. broj K-2079/2019-42 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 5. listopada 2020. broj Kž-198/2020-7, u sjednici održanoj 2. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se zahtjev okr. V. T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 12. ožujka 2020. broj K-2079/2019-42 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 5. listopada 2020. broj Kž-198/2020-7 V. T. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. i 2. u vezi s čl. 228. st. 1. KZ/11.

 

2. Protiv te presude osuđenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pozivom na „čl. 515 ZKP-a, a u svezi sa čl. 467. st. 1, 2, 3 i 4, te osobito čl. 469 st. 1 i 5 ZKP-a“ uz prijedlog da ga se „oslobodi svake optužbe ili predmet vrati na ponovno suđenje“.

 

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. - dalje: ZKP/08.).

 

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) nije osnovan.

 

5. Osuđenik u zahtjevu navodi da mu je tijekom postupka uskraćeno pravo da se na raspravi koristi materinjim ruskim jezikom što je u više navrata isticao, a prvostupanjski sud zanemario pa mu je na taj način „onemogućena obrana“. Pored toga tvrdi da je prvostupanjski sud „pravodobno upozorio“ da je ispitan na policiji bez branitelja premda se prava na branitelja nikad nije odrekao. Nastavlja prigovorima činjenične naravi, da snimke nadzornih kamera nisu pouzdan dokaz za utvrđenje  identiteta počinitelja djela, ističe „bitne nelogičnosti i kontradiktornosti“ u iskazu svjedokinje S. P., komentira i ostale „provedene dokazne radnje“ uz ocjenu „da je sud odnosno policija detaljno analizirala podatke iz oduzetih…mobilnih uređaja te svih kartica…mogli bi jasno i nedvojbeno utvrditi i zaključiti“ o postojanju „okolnosti koje isključuju …krivnju i u cijelosti pobijaju predmet optužbe.“ Osporava dosuđeni imovinskopravni zahtjev jer takav zahtjev nije postavljen pa je time „II. stupanjski sud prekoračio svoje na zakonu date ovlasti“.

 

6. Dio osuđenikova zahtjeva, kojim problematizira pravilnost ocjene dokaza i ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja, ne može biti predmet ispitivanja ovog izvanrednog pravnog lijeka. Naime,  zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona (čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP/08.), a ne zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koje se pretežiti dio zahtjeva odnosi, niti zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Osuđenik je uvodno u zahtjevu i naznačio da zahtjev podnosi iz razloga u čl. 467. toč. 1.- 4. ZKP/08., a radi se o normi kojom su određene žalbene osnove za pobijanje prvostupanjske presude, koje uključuju mogućnost osporavanja činjenične utemeljenosti presude (čl. 467. toč. 3. ZKP/08.) i imovinskopravnom zahtjevu (čl. 467. toč. 4. u vezi s čl. 471. st. 3. ZKP/08.) što nije predviđeno ispitivati ovim izvanrednim pravnim lijekom.

 

7. Nadalje, prigovori o uskrati prava na branitelja pri ispitivanju na policiji i nemogućnosti uporabe svog jezika, kojima se smjera na povredu zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08. nisu bili istaknuti u žalbama koje je osuđenik podnio protiv prvostupanjske presude osobno te po braniteljima, odvjetnicima L. P. V. i S. R., pa se shodno čl. 517. st. 2. ZKP/08. ne mogu isticati ni u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

8. Ipak valja reći kako je iz stanja spisa razvidno je da je osuđeniku tijekom prethodnog postupka i na raspravi bilo omogućeno služiti se svojim jezikom jer mu je osigurano usmeno prevođenje i prevođenje pismena, sve sukladno odredbi čl. 8. ZKP/08. Među ostalim, osuđeniku je pisana uputa o pravima prije ispitivanja pred policijom prevedena na ruski, tijekom ispitivanja je bilo omogućeno usmeno prevođenje (tumač Lj. P.) te se osuđenik, nakon svih primljenih upozorenja odrekao prava na branitelja (list 93-99 spisa). Isto tako je ispitan pred državnim odvjetnikom uz tumača i odricanje od prava na branitelja, a obrana uz branitelja u toj fazi postupka nije bila obvezna. Rasprave su provedene uz tumača za ruski jezik I. G., dok je optuženik imao stručnu pomoć uz branitelja od povjerenja (punomoć odvjetničkom društvu R.&V., list 123) koji je osuđenika branio još od faze održavanja ročišta za odlučivanje o određivanju istražnog zatvora u prethodnom postupku. Stoga izneseni prigovori osuđenika o uskrati prava da na raspravi upotrebljava svoj jezik i povredi prava na branitelja tijekom ispitivanja na policiji nemaju uporišta u stanju predmeta.

 

8. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

Zagreb, 2. rujna 2021.