Broj: Rev 2015/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli, Građansko-upravni odjel, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-489/11-2 od 21. ožujka 2011., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola broj Z-12909/10-3 od 7. listopada 2010., u sjednici održanoj 4. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se revizija predlagateljice Republike Hrvatske, te se preinačuju rješenje Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-489/11-2 od 21. ožujka 2011. te se rješava:

Odbija se kao neosnovana žalba protustranke Grada Pula, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola broj Z-12909/10-3 od 7. listopada 2010.

Nalaže se zk. odjelu Općinskog suda u Puli-Pola da provede upis na temelju rješenja Z-12909/10-3 od 7. listopada 2010. na nekretninama i to 816/11 šuma, površine 90193 m2, kčbr. 816/34 pašnjak, površine 102738 m2, sve upisane u zkulbr. 5210 k.o. G. (ranije 980 k.o. G. u korist Republike Hrvatske.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvoga stupnja dopuštena je uknjižba prava vlasništva uz istovremeni otpis iz zk. ul. br. 980 k.o. G. nekretnina kč. br. 816/11 šuma, površine 90193 m2, kč. br. 816/34 pašnjak, površine 102738 m2, sve prenesene u zk. ul. br. 5210 k.o. G. i uknjižene u korist Republike Hrvatske, na temelju čl. 16. st. 1. Zakona o šumama, a u svezi čl. 129. i 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Očitovanja H. š. d.o.o. urbroj: BU-08/NMŠ-2010/-515/10 od 17. rujna 2010.

Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba protustranke te je preinačeno prvostupanjsko rješenje na način da je odbijen prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva, te je naloženo brisanje provedenog upisa i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, a ujedno je zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli naloženo brisanje zabilježbe podnesene žalbe.

Protiv rješenja suda drugoga stupnja predlagateljica je pravodobno podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP). Predlagateljica predlaže da se revizija prihvati i da se pobijano rješenje drugostupanjskog suda preinači.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija predlagateljice je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka ima pravo izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog članka, ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa se tako primjerice navodi:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj sjednici ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

U svakom slučaju u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (st. 3. istog članka).

Iz sadržaja gore navedenih odredbi proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s time u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži tri elementa: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da su određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavaka za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

U reviziji predlagateljica postavlja sljedeća pitanja:

"Da li pravni (a posljedično i vlasnički ) status nekretnine koja je u vrijeme stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine 41/90) bila obuhvaćena šumsko- gospodarstvenom osnovom definiraju isključivo dokumenti prostornog uređenja kojima se određuje organizacija, korištenje i namjena prostora ili je takav status za te nekretnine utvrđen po samom zakonu činjenicom da se nekretnina nalazila u šumsko- gospodarskoj osnovi (neovisno o njezinoj namjeni)? Odnosno, pojednostavljeno rečeno, stječe li Republika Hrvatska pravo vlasništva na nekretninama obuhvaćenim šumsko- gospodarskom osnovom na temelju samog zakona, neovisno o tome da li su se one, sukladno dokumentima prostornog uređenja, nalazile unutar ili izvan granica građevinskog područja?

Podredno, da li jedinica lokalne samouprave stječe po samom zakonu pravo vlasništva nekretnine koja se po svojoj namjeni i statusu nalazila na dan 16. listopada 1990. unutar granica građevinskog područja, a bila je obuhvaćena šumsko- gospodarskom osnovom, ili je za stjecanje prava vlasništva jedinica lokalne samouprave tog zemljišta kao građevinskog bilo potrebno okončati postupak izdvajanja zemljišta iz šumsko- gospodarske osnove sukladno čl. 17. st. 1. Zakona o šumama?"

U postupku je utvrđeno da je u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja bivše Općine Pula i da je na njima kao kultura upisano "šuma" i "pašnjak".

Drugostupanjski je sud preinačio prvostupanjsko rješenje i odbio prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva na gore opisanim nekretninama smatrajući da za navedenu uknjižbu nisu ispunjeni uvjeti. Svoje shvaćanje obrazlaže time da je u predmetnom postupku bilo odlučno utvrditi status predmetnih nekretnina u vrijeme stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu i Zakona o šumama, i to na jedini pravnorelevantni i pravilan način, ispravama (dokumentacijom) prostornog uređenja, odnosno ispravama iz prostornog plana kojima je u to vrijeme (1991.) trebala biti regulirana podjela prostora (i zemljišta) na građevinska i druga područja (čl. 9. st. 2. u vezi sa čl. 8. tada važećeg Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora – "Narodne novine", broj 54/80, 16/86, 18/89, 34/91, 61/91 i 49/92).

Suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda pravilno revidentica postavljenim pitanjem ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Po shvaćanju ovoga suda šume i šumsko zemljište te poljoprivredno zemljište koje se na dan stupanja na snagu Zakona o šumama ("Narodne novine", broj 52/90) 16. listopada 1990. i Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj 34/91) 23. srpnja 1991. nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome je li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo je na temelju samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju, a kako iz stanja spisa proizlazi, predmetne nekretnine bile su obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske, u Gospodarskoj jedinici P.

Stoga nije prihvatljivo shvaćanje drugostupanjskog suda da je status predmetnih nekretnina trebalo dokazati na jedini pravnorelevantni i pravilan način - ispravama (dokumentacijom) prostornog uređenja, odnosno ispravama iz prostornog plana kojim je u to vrijeme (1990.) trebala biti regulirana podjela prostora (i zemljišta) na građevinska i druga područja (čl. 9. st. 2. u svezi sa čl. 8. tada važećeg Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora).

Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP u vezi čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10) preinačiti pobijano rješenje suda drugoga stupnja, odbiti žalbu Grada Pule, potvrditi prvostupanjsko rješenje te naložiti provedbu istoga u zemljišnoj knjizi na predmetnim nekretninama.

Zagreb, 4. listopada 2017.