Poslovni broj: Gž-1303/2019-2

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M. iz I. B.,  Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku L. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika       I. M. E. iz D. B., OIB: … i II. Đ. P. iz P.,  OIB: …, kao nasljednice iza pok. R. E. iz D. B., obje zastupane po punomoćniku B. M., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja ništetnosti, rješavajući žalbu tuženica, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-302/2018 od 22. ožujka 2019., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2021.

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženica te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-302/2018 od    22. ožujka 2019.

 

Obrazloženje

 

1.  Presudom suda prvog stupnja u stavku prvom izreke utvrđeno je da je Isprava o pozajmici sklopljena 1. travnja 1998. i potpisana između ugovornih strana J. M. iz I. B., OIB: …, kao zajmoprimca te R. E. i M. E. OIB: …, oboje iz B. D. kao zajmodavaca, kojom zajmodavci daju zajmoprimcu iznos od 35.000 DEM, ništetna (ništava) i ne proizvodi pravni učinak, dok je stavkom drugim izreke naloženo tuženicama da nadoknade tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.850,00 kn u roku od 15 dana. 

 

              2.  Protiv presude žalbu podnose tuženice pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači podredno da se ukine i odbaci tužba te da se tuženicama priznaju troškovi postupka uključujući i žalbeni trošak.

 

              3.  Na žalbu nije odgovoreno.

 

              4.  Žalba nije osnovana.

 

5.  Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništetna Isprava o pozajmici od 1. travnja 1998. iz razloga što bi bila protivna prisilnim propisima koji su bili na snazi u vrijeme njezina sklapanja jer su zabranjivali pozajmljivanje deviza između fizičkih osoba.  

 

6.  U provedenom postupku je utvrđeno da je Isprava o pozajmici sklopljena  1. travnja 1998., potpisana po tužitelju kao zajmoprimcu te I. tuženici M. E. i njenom sada pok. suprugu R. E. kao zajmodavcima, da je temeljem iste  tužitelj pozajmio iznos od tadašnjih 35.000 DEM na tri mjeseca s kamatom od 2,5% mjesečno, da je na istoj navedeno kako je 3. svibnja 1998. vraćeno 7.000 DEM, supotpisano po tužitelju i sada pok. R. E. (dalje Isprava o pozajmici), da je 20. lipnja 1999. zaključen Dodatak Ispravi o pozajmici kojim je utvrđeno da se s tim danom produžuje pozajmica do 15. rujna 1999. i ugovorenom kamatom do tog dana, potpisano po Đ. P. i I. P. kao svjedocima, da je u Dodatku rukom upisano da je tužitelj vratio dva puta po 1.000 DEM odnosno 2.000 DEM dana 18. veljače 2001. i da je vratio 1.000 DEM dana 9. svibnja 2001., da je zajmodavac R. E. preminuo 4. veljače 2002. te da su njegovim nasljednicima proglašene supruga M. E. i kći Đ. P., ovdje tuženice.

 

              7.  Prvostupanjski sud nalazi da se radi o ugovoru o zajmu u smislu odredbe članka 557. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91., 73/01., 111/93., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01. - dalje ZOO) odnosno o konsenzualnom ugovoru koji nastaje samim sporazumom stranaka. Kako je utvrđeno da se radi o pozajmljivanju strane valute, tadašnjim njemačkim markama (DEM) sud utvrđuje da se radi o ništavom ugovoru u smislu odredbe članka 103. stavak 1. ZOO-a jer je protivan prisilnim propisima koji su bili na snazi u vrijeme zaključivanja Isprave o pozajmici, koji propisi su zabranjivali pozajmljivanje strane valute između fizičkih osoba, pozivajući se pritom na članak 76. Zakona o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima s inozemstvom, članak 15. Zakona o deviznom poslovanju, članak 11. Uredbe o uvjetima i načinu održavanja likvidnosti u plaćanjima prema inozemstvu („Narodne novine“ broj: 62/92. i 79/92.), članak 10. Uredbe o uvjetima i načinu održavanja likvidnosti u plaćanjima prema inozemstvu („Narodne novine“ broj:  59/93.) te članak 10. stavak 3. Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata („Narodne novine“ broj: 91A/93. i 36/98).

 

              8.  Uvažavajući utvrđenja do kojih je došao uvidom u presudu zbog izostanka Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8231/2001 od 22. siječnja 2003. te u parnični predmet prvostupanjskog suda poslovni broj P-27/2018, sud prvog stupnja otklanja kao neosnovan prigovor tuženica o presuđenoj stvari kao i prigovor dvostruke litispendencije te u konačnici prihvaća tužbeni zahtjev na utvrđenje ništavosti Isprave o pozajmici dok o troškovima postupka odlučuje primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.  

 

9.  U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

 

10. U žalbi tuženice tvrde da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a, ustrajući kod tvrdnji koje su iznesene i tijekom prvostupanjskog postupka - da je odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica u predmetu istog suda poslovni broj P-27/2018, odnosno da je odlučeno o zahtjevu o kojem je već prije presuđeno presudom zbog izostanka Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8231/2001 od 22. siječnja 2003, iz kojih razloga i negativnim procesnih zapreka, prema žalbenom prijedlogu tuženica, pobijanu presudu valja ukinuti i tužbu odbaciti. 

 

11.  Protivno iznesenim žalbenim navodima, u donošenju pobijane presude kao niti u postupku koji je tome prethodio, nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 9. ZPP-a. Pravilno je odlučio prvostupanjski sud kada je kao neosnovan otklonio prigovor tuženica o već presuđenoj stvari pozivom na članak 333. stavak 2. ZPP-a te prigovor dvostruke litispendencije pozivom na članak 194. ZPP-a, sa slijedećim obrazloženjem.

 

12. U odnosu na prigovor presuđene stvari, prvostupanjski je sud uvidom u pravomoćnu presudu zbog izostanka Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj          P-8231/2001 od 22. siječnja 2003. utvrdio da je tuženik J. M. (ovdje tužitelj), dužan tužiteljima R. E. i M. E. (ovdje I. tuženica) platiti iznos od 12.271,01 EUR u protuvrijednosti u kunama uz kamatu preciziranu u stopi i tijeku te naknaditi trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana, a koje dugovanje proizlazi iz Isprave o pozajmici. Uvažavajući da je kod pravomoćno presuđene stvari nužno postojanje subjektivnog i objektivnog identiteta spora, sud prvog stupnja nalazi da u konkretnom slučaju postoji subjektivni identitet spora, jer za postojanje istog nije bitno u kojem se procesnom položaju nalaze parnične stranke (u konkretnom slučaju su obrnute procesne pozicije).

 

13.  Međutim, sud je osnovano zaključio da ne postoji objektivni identitet spora jer je navedenom pravomoćnom presudom odlučeno o kondemnatornom tužbenom zahtjevu za isplatu iz Isprave o pozajmici dok pobijanom presudom sud odlučuje o deklaratornom tužbenom zahtjevu na utvrđenje ništavosti Isprave o pozajmici.

 

14.  Pritom sud nalazi da okolnost što je jednoj od ugovornih stranaka pravomoćnom presudom naloženo da ispuni činidbu iz ugovora, nije zapreka da ona naknadno u parnici zatraži utvrđenje tog ugovora ništavim. Osim toga, prvostupanjski sud utvrđuje da u situaciji kada je u ispunjenju ništavog ugovora zajmodavac isplatio zajmoprimcu stranu valutu, kao što to proizlazi iz provedenog postupka, u pogledu vraćanja isplaćenog primjenjuju se odredba članka 104. stavak 1. ZOO-a.

              15.  U odnosu na prigovor dvostruke litispendencije prvostupanjski sud utvrđuje da je tužba u ovom predmetu podnesena 30. ožujka 2018. te da je dostavljena tuženicama 23. travnja 2018. kada je parnica počela teći. Uvidom u predmet istog suda poslovni broj P-27/2018 (ranije P-4906/15) utvrđeno je da je u vrijeme kada je počela teći parnica u ovoj pravnoj stvari, između istih stranaka bila u tijeku navedena parnica radi utvrđenja ništetnosti kamatne stope iz Isprave o pozajmici, da je prva presuda poslovni broj P-4906/2015 od 28. travnja 2016. ukinuta, da je u ponovljenom postupku u podnesku od 21. veljače 2018. u toj pravnoj stvari tužitelj preinačio tužbeni zahtjev i zatražio utvrđenje da je Isprava o pozajmici ništetna i ne proizvodi pravni učinak (kao i u ovoj pravnoj stvari) ali da o istome zahtjevu nije meritorno odlučeno jer je prema dispoziciji tužitelja rješenjem poslovni broj P-27/2018 od 21. kolovoza 2018., utvrđeno da je tužba povučena.

 

16.  Stoga je pravilno odlučeno kada nije prihvaćen prigovor da o istoj pravnoj stvari teče parnica jer je tužba u predmetu poslovni broj P-27/2018 povučena što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem pa se smatra da takva tužba nikada nije bila podnesena (članak 193. stavak 9. ZPP-a) te nije bilo procesne zapreke za donošenje pobijane presude.

 

              17.  Vezano za žalbene tvrdnje tuženica da nije utvrđeno je li stvarno pozajmljen i plaćen iznos od 35.000 DEM u stranoj valuti, treba reći da tuženice po prvi puta ovu činjenicu osporavaju odnosno ističu u žalbi što nije dopušteno činiti  (članak 352. stavak 1. ZPP-a), a osim toga iz stanja spisa proizlazi da niti jedna stranka tijekom postupka ovu činjenicu nije dovodila u pitanje.   

 

18.  Stoga, kako ovaj sud prihvaća izneseno činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja u pogledu neosnovanosti iznesenih procesnopravnih prigovora tuženica te u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva, koji žalbenim navodima tuženica nisu dovedeni u pitanje, to je pobijanu presudu valjalo potvrditi.

 

19.  Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primijeni članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.). 

 

20. Slijedom svega obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.

 

U Rijeci 1. rujna 2021.

 

                                                                                                                             Predsjednica vijeća

                                                                                              Ivanka Maričić-Orešković