Poslovni broj: II Kž-320/2021-5

Poslovni broj: II Kž-320/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog T. Š. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 111. točka 4. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog T. Š., optuženog R. B. i optuženog B. B. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I-48/21-6 (K-5/2021.) od 10. kolovoza 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog T. Š., optuženog R. B. i optuženog B. B. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I-48/21-6 (K-5/2021.) od 10. kolovoza 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-128/2020-1 od 21. prosinca 2020. koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-3/2021. od 4. veljače 2021. i optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-4/2021-1 od 25. veljače 2021. koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-10/2021. od 1. travnja 2021., protiv optuženog T. Š. i drugih, zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točka 4. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.). produljen istražni zatvor protiv optuženog T. Š. i optuženog R. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te protiv optuženog B. B. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženicima je uračunato vrijeme lišenja slobode i to optuženom T. Š. i optuženom R. B. od 25. lipnja 2020. pa nadalje, a optuženom B. B. od 28. siječnja 2021. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je osobno optuženi T. Š. i po branitelju odvjetniku R. R. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja; optuženi R. B. po braniteljima odvjetnicima N. M. i I. S. bez navođenja zakonske osnove te optuženi B. B. po braniteljici odvjetnici Ž. M. bez navođenja zakonske osnove.

 

2.1. U žalbama optuženi T. Š. predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti istražni zatvor, a "eventualno zamijeniti nekom od blažih mjera opreza" te podredno ukinuti pobijano rješenje i vratiti na ponovno odlučivanje. S obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.

Optuženi R. B. u žalbi predlaže ukinuti istražni zatvor, a podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

Optuženi B. B. također u žalbi predlaže ukinuti istražni zatvor.

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog T. Š. i optuženog R. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a protiv optuženog B. B. iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na sva tri optuženika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv svih trojice optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

5.1. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi optuženog T. Š. da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da "nema nijednog valjanog razloga", da obrazloženje nije konkretizirano ni individualizirano, kao i žalbene tvrdnje optuženog R. B. da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da su izneseni razlozi proturječni i nedostatni, kojima upiru na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

5.2. Suprotno žalbenim navodima optuženog T. Š. i optuženog R. B., prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da su sva trojica optuženika počinili inkriminirana kaznena djela proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelje predmetne dvije potvrđene optužnice (u povodu kojih su spojeni kazneni predmeti i vodi se jedinstveni postupak), a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Za ispunjene osnovnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. dostatno je postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenih djela za koje se sva tri optuženika terete.

 

5.3. Konačnu ocjenu svih predloženih/izvedenih dokaza, kao i ocjenu pravne oznake kaznenih djela, odnosno ocjenu uloge i doprinosa optuženog T. Š., dati će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. Stoga žalbeni prigovori kojima optuženi T. Š. tumači i ocjenjuje postojanje dokazanosti supočiniteljstva kaznenih djela za koje se tereti, a time i osnovane sumnje te predlaže dokaze nisu od značaja kao što nisu od značaja ni žalbeni navodi optuženog R. B. i optuženog B. B. kojima ocjenjuju postojanje dokazanosti djela za koja se terete.

 

6. Nadalje, optuženi T. Š., optuženi R. B. i optuženi B. B. prigovaraju osnovanosti zaključaka prvostupanjskog suda što predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7. Međutim, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio i postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog T. Š., optuženog R. B. i optuženog B. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao i za optuženog B. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u odnosnu na svu trojicu optuženika, ogleda se, prije svega, u naravi i načinu počinjenja kaznenih djela za koja se sva trojica optuženika terete u ovom kaznenom postupku (koja su prema optužnici pomno isplanirana i organizirana, pri čemu je žrtva pustila u kuću počinitelje jer su se lažno predstavili kao djelatnici policije).

 

7.1. Naime, protivno žalbenim navodima optuženog T. Š. i optuženog B. B., prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu upravo okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja su sva tri optuženika osnovano sumnjiva, a koje opravdano ukazuju na međusobno koordiniranost u postupanju, podjelu uloga te izrazitu upornost i odlučnost u počinjenju djela kao i iznimnu količinu kriminalne volje. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud te okolnosti u odnosu na optuženog R. B. povezao s činjenicom da je taj optuženik kazneno osuđivan (detaljno i pravilno navedeno u odlomku 6.4. pobijanog rješenja, premda je riječ o kaznenom djelu počinjenom nakon predmetnih inkriminacija) što upućuje na to njegovo ponašanje nije usklađeno s zakonskim propisima. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud te okolnosti u odnosu na optuženog B. B. povezao s činjenicom da je taj optuženik višestruko kazneno osuđivan (detaljno i pravilno navedeno u odlomku 6.5. pobijanog rješenja,) što upućuje na to da do sada izricane kazne nisu utjecale na njega da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonskim propisima, štoviše, osnovano se sumnja da je riječ o specijalnom povratniku.

 

7.2. Optuženi T. Š. u žalbi navodi da je prvostupanjski sud neosnovano prilikom ocjene postojanja opasnosti od ponavljanja djela uzeo u obzir činjenicu da se protiv njega vodi prekršajni postupak (Općinski sud u Šibeniku poslovni broj Pp J 20/20.) pa da je time povrijedio pretpostavku nedužnosti i njegovo pravo na obranu.

 

7.3. Prema podacima u spisu, točno je da je optuženi T. Š. kazneno neosuđivan i točno je da je protiv njega pred Općinskim sudom u Šibeniku u tijeku prekršajni postupak u kojem se, prema navodima optužnog prijedloga, tereti da se u siječnju 2020. lažno predstavio kao djelatnik sigurnosno obavještajne agencije i neovlašteno nosio znakove službene osobe, odnosno značku "IPA Hrvatska". Premda vođenje drugog, prekršajnog, postupka protiv optuženika ne može biti, sama za sebe, dostatna okolnost koja pokazuje da je netko sklon činjenju protupravnih djela (jer bi to bilo protivno načelu pretpostavke nedužnosti optuženika), ovaj žalitelj ispušta iz vida da je zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela na strani ovog optuženika prvostupanjski sud utemeljio, ne samo na činjenici da je protiv njega u tijeku prekršajni postupak, nego i na okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv u ovom postupku. Navođenje okolnosti da je protiv ovog optuženika u tijeku prekršajni postupak ne predstavlja utvrđenje "o krivnji" niti zaključak da je optuženik počinio prekršaj za koje se tereti u tom prekršajnom postupku, jer je to predmet dokazivanja i raspravljanja isključivo u tom drugom postupku u kojem je optuženiku, prema pozitivnim pravnim propisima Republike Hrvatske, zajamčeno pravo na obranu.

 

7.4. Prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, imajući u vidu i njihovu brojnost i kakvoću u cjelini. Pri tome prethodna (ne)osuđivanost, samo je jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke za optuženika, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju u odnosu na svu trojicu optuženika.

 

7.5. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da sve prethodno iznesene okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na slobodi i u odnosu na optuženog T. Š., optuženog R. B. i u odnosu na optuženog B. B. te da se, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela u odnosu na svu trojicu optuženika ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora određivanjem neke blaže mjere, pa tako ni nekom od mjera opreza u odnosu na niti jednog od trojice optuženika, što uključuje niti mjerom redovitog javljanja državnom tijelu kako predlaže optuženi R. B. Stoga, nisu u pravu optuženi T. Š. ni optuženi R. B. kada tvrde da ne postoje razlozi za produljenje istražnog zatvora svakome od njih, odnosno da ne postoji opasnost od ponavljanja djela na strani.

 

7.6. Također, nisu u pravu ni optuženi R. B. ni optuženi B. B. kada tvrde da prijašnja osuđivanost nije odlučujuća okolnost.

 

7.7. Ujedno, neosnovani su žalbeni navodi optuženog T. Š. iz kojih proizlazi da prvostupanjski sud nije pažljivo i u dovoljnoj mjeri ispitao postojanje opravdanosti daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., smjerajući da nije postupljeno prema članku 124. stavka 3. ZKP/08.

 

8. Osim prethodno izloženog, na strani optuženog B. B. postoji osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega u slučaju ukidanja istražnog zatvora, a koja opasnost je takvog intenziteta da se ne može prevenirati blažim mjerama. Naime, osim državljanstva Republike Hrvatske, optuženi B. B. ima i državljanstvo B. i H. te prijavljeno prebivalište u K. na kojoj adresi nije pronađen. Prije uhićenja boravio je na teritoriju S. R. N. i bio je nedostupan pravosudnim tijelima R. H. U bijegu je bio šest mjeseci za vrijeme trajanja istrage u ovom postupku te je uhićen tek u rujnu 2020. na teritoriju B. i H., po međunarodnoj tjeralici. Dakle, imajući u vidu da je prisutnost optuženog Branka Brajkovića pred pravosudnim tijelima Republike Hrvatske osigurana tek po realiziranoj međunarodnoj tjeralici i izručenjem iz B. u H. u Republiku Hrvatsku 28. siječnja 2021., kao i s obzirom na težinu kaznenih djela za koja se tereti te s obzirom na kaznu propisanu zakonom za ova djela, sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti da će ovaj optuženik u slučaju puštanja na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti, kako to s pravom zaključuje i prvostupanjski sud.

 

8.1. Time je i po ocjeni drugostupanjskog suda opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog B. B. i iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od bijega i ista se svrha, za sada, ne bi s uspjehom mogla ostvariti blažim mjerama, posebno ne mjerom opreza oduzimanja putnih isprava, zabranom napuštanja teritorija Republike Hrvatske, kako predlaže ovaj optuženi.

 

8.2. S obzirom na takvo ponašanje optuženog B. B. bez odlučnog su značaja njegove tvrdnje da nije bio u bijegu niti ima razloga izbjegavati kazneni postupak te da je dao pristanak za izručenje Republici Hrvatskoj.

 

9. Što se tiče žalbenih navoda optuženog T. Š. kojima upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora u odnosu na svakog optuženika. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koja se tereti ovaj optuženik, propisane kazne (za teže djelo od najmanje 10 godina zatvora ili kaznom dugotrajnog zatvora), te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja ovog optuženika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

10. Ni žalbeni navodi optuženog T. Š. da je student, da želi nastaviti studirati i da mu boravak u zatvoru onemogućava nastavak studiranja ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora protiv svih troje optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

11. Budući da žalbenim navodima optuženog T. Š., optuženog R. B. i B. B. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 1. rujna 2021.