- 1 -              Rev 2447/2016-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2447/2016-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. A. F. iz O., OIB … , 2. M. F. iz O., OIB … , 3. D. F. iz O., OIB … i 4. M. R. iz Š., koje sve zastupa punomoćnik M. Ž., odvjetnik u Z., protiv tuženika: 1. J. A.-Č. iz Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u Z., 2. F. Č. iz J., H. V. i 3. S. K. iz Z., OIB … , koju zastupa punomoćnica N. G., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, odlučujući o reviziji prvotužiteljice, trećetužiteljice i četvrtotužiteljice (dalje: tužiteljica) protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5802/14-2 od 5. travnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5463/12-68 od 13. lipnja 2014., u sjednici održanoj 1. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

Revizija tužiteljica odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

 

„I Utvrđuje se da je neistinita i pravno nevaljana u odnosu na II tuženu F. Č. pisana oporuka (izjava posljednje volje) pok. A. F. od 18.08.2006. sačinjena pred svjedocima K. Č. i A. Š. te da ista pisana oporuka u odnosu na II tuženu F. Č. ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na I i III tuženike koji glasi:

„I Utvrđuje se da je neistinita i pravno nevaljana u odnosu na I i III tuženika pisana oporuka (izjava posljednje volje) pok. A. F. od 18.08.2006. sačinjena pred svjedocima K. Č. i A. Š. te da ista pisana oporuka ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II Prvo i treće tuženicima se nalaže da tužiteljima naknade trošak ovog parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.“

III Nalaže se tužiteljima naknaditi I tuženiku A.-Ć. J. parnični trošak u iznosu od 28.125,00 kn te III tuženoj S. K. naknaditi parnični trošak u iznosu od 28.125,00 kn, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se II tuženoj Č. F. naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 32.406,00 kn, u roku od 15 dana.“

 

2. Drugostupanjskom je presudom odbijena žalba tužiteljica kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. II i III izreke, te je odbijen zahtjev tužiteljica za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljice su izjavile reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) navevši da je pobijaju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te su predložile preinačiti pobijanu presudu ili podredno ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj je sud u povodu revizije pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Drugostupanjski sud u obrazloženju pobijene odluke između ostalog navodi i to da se u tekstu oporuke na listu sedam spisa nalazi ispod naziva dokumenta jasna i nedvojbena naznaka „izjava posljednje volje“, pa da se uzimajući u obzir iskaze svjedoka oporuke K. Č. i A. Š. može nedvojbeno zaključiti da je prilikom diktiranja teksta oporuke oporučiteljica iskazala i tvrdnju da se radi o izjavi posljednje volje, čime je ispunjen i navedeni zakonski uvjet za valjanost oporuke. Kako iz navedenog dijela obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je drugostupanjski sud sam ocijenio dokaze koje je prvostupanjski sud izveo, proizlazi da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, neovisno o tome što se drugostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke nije pozvao na navedenu odredbu ZPP. Slijedom navedenog, ovaj revizijski sud predmetnu reviziju cijenio je kao (redovnu) reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP te ju je ispitao s obzirom na razloge zbog kojih se takva revizija može podnijeti u skladu s čl. 385. st. 1. ZPP.

 

8. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužiteljica za utvrđenje nevaljanosti pisane oporuke sastavljene pred svjedocima 18. kolovoza 2006.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

 

- da su tužiteljice zakonske nasljednice iza pokojne oporučiteljice A. F.,

 

- da su tuženici na temelju oporuke od 18. kolovoza 2006. oporučni nasljednici iza pokojne oporučiteljice A. F. koja je preminula 21. kolovoza 2016.,

 

- da je predmetna oporuka proglašena u ostavinskom postupku broj O-5399/06,

 

- da je sada pokojna oporučiteljica A. F. pred svjedocima A. Š. i K. Č. potpisala predmetnu oporuku,

- da je tekst gore navedene oporuke pisan rukom oporučne nasljednice drugotuženice F. Č.,

 

- da je oporučiteljica A. F. prilikom diktiranja teksta oporuke iskazala da se radi o njezinoj izjavi posljednje volje te da se u samom tekstu oporuke nalazi ispod naziva dokumenta jasna i nedvojbena naznaka „izjava posljednje volje“,

 

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. G. M. proizlazi da je sada pokojna oporučiteljica A. F. bolovala od maligne bolesti, međutim da nije bolovala od bilo kakvog psihičkog poremećaja te da je na dan sastavljanja oporuke mogla shvatiti značenje svog djela i posljedice koje iz istog proizlaze.

 

10. Na temelju tih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su na temelju odredbe čl. 36. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005 - dalje: ZN) utvrdili osnovanim tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženicu F. Č. s obzirom na to da je u postupku utvrđeno kako je ona pisala tekst oporuke oporučiteljice A. F., pa su slijedom navedenog ništave odredbe oporuke kojima je oporučiteljica A. F. raspolagala u korist drugotuženice F. Č. Tužbeni zahtjev odbijen je u odnosu na prvotuženika J. A.-Č. i trećetuženicu S. K. s obzirom na to da tužitelji nisu u skladu s čl. 26. st. 2. ZN dokazali nesposobnost oporučiteljice A. F. za rasuđivanje, pa se smatra da je oporučiteljica A. F. u trenutku sastavljanja oporuke bila sposobna za rasuđivanje.

 

11. Neosnovano tužiteljice u reviziji ističu da pobijana odluka nema razloga o odlučnim činjenicama, čime sadržajno impliciraju da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, s obzirom na to da ovaj sud smatra kako pobijana odluka sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama. Naime, u pobijanoj odluci dani su jasni i neproturječni razlozi vezano za ocjenu iskaza svjedoka M. Ž., ujedno punomoćnika tužitelja u ovoj parnici. Drugostupanjski sud naveo je u obrazloženju pobijane odluke kako su neosnovani „navodi žalbe o kontaktu i zaključivanju punomoćnika tužitelja o stanju zdravlja oporučiteljice vezano uz moguću kupoprodaju nekretnine“ te da prihvaća ocjenu ovog iskaza koju je dao prvostupanjski sud, pa iz navedenog proizlazi kako drugostupanjski sud nije smatrao potrebnim njegovo dodatno saslušanje pred žalbenim vijećem. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je kako je to propisano odredbom čl. 375. st. 5. ZPP u obrazloženju pobijane presude ocijenio odlučne žalbene navode i označio razloge koje je u obzir uzeo po službenoj dužnosti, pa nikakva bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tužiteljice sadržajno ukazuju nije počinjenja. Neosnovan je i revizijski navod tužiteljica kako su u pobijanoj odluci utvrđivane činjenice koje tuženici nisu ni isticali tijekom trajanja postupka, a vezano za valjanost oporuke. Naime, tuženici su već u odgovoru na tužbu osporili tužbeni zahtjev, pa samim time i navod tužiteljica vezano za nevaljanost predmetne oporuke, dok je sud u skladu s čl. 8. ZPP ovlašten prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, samostalno odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane.

 

12. Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji tužiteljice vide u tome da predmetna oporuka nije sastavljena u skladu s čl. 31. ZN. Navedenom odredbom zakona propisano je da će oporučitelj koji zna i može čitati i pisati sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati. U odnosu na navedeni revizijski prigovor valja reći da se izjava oporučiteljice da je to njezina oporuka može  dati ne samo riječima navedenim u ZN, nego i drugim izrazima koji na jasan način iskazuju stvarnu ostaviteljičinu slobodnu i ozbiljnu volju, a sve uzimajući u obzir utvrđenu činjenicu pred nižestupanjskim sudovima da se u samom tekstu oporuke nalazi jasna i nedvojbena naznaka „izjava posljednje volje“,Takvo pravno shvaćanje ovaj revizijski sud već je izrazio u svojim odlukama poslovni broj Rev-x 818/13 od 26. ožujka 2014 i Rev-3022/15 od 13. prosinca 2017.

 

13. Tužiteljice u preostalom dijelu revizije opširno obrazlažu zašto smatraju da je predmetna oporuka nevaljana, ali ne u kontekstu primjene materijalnoga prava, već osporavajući činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, iznoseći u reviziji svoju interpretaciju iskaza saslušanih svjedoka te samog ishoda dokaznog postupka.  Međutim, iz odredbe čl. 385. ZPP proizlazi da se revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa stoga revizijski sud pobijanu presudu nije ovlašten ispitati s obzirom na navedeni revizijski razlog.

 

14. Slijedom navedenog nije osnovan niti revizijski navod tužiteljica da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, pa s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 1. rujna 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.