Broj: Rev 2415/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli, Građansko-upravni odjel, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-715/12-2 od 5. srpnja 2012., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola broj Z-289/12-3 od 13. siječnja 2012., u sjednici održanoj 4. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se revizija predlagateljice Republike Hrvatske, te se preinačuju rješenje Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-715/12-2 od 5. srpnja 2012. i rješenje Općinskog suda u Puli-Pola broj Z-289/12-3 od 13. siječnja 2012. te se rješava:

Nalaže se zk. odjelu Općinskog suda u Puli-Pola da provede uknjižbu prava vlasništva na nekretnini kč. br. 2291/2 i k.č. br. 2292/2  k.o. Š., upisane u zk. ul. 239 k.o. Š. u korist Republike Hrvatske.

Obrazloženje

Drugostupanjskim je rješenjem potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je  odbijen prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini kč. br. 2291/2 i k.č. br. 2292/2  k.o. Š., upisane u zk. ul. 239 k.o. Š. u korist Republike Hrvatske, a što je predlagateljica bila predložila na temelju Očitovanja H. š. d.o.o. Ur. broj: BU-08/NM-2010-562/2 od 3. svibnja 2010.

Protiv rješenja suda drugoga stupnja predlagateljica je pravodobno podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP). Predlagateljica predlaže da se revizija prihvati i da se nižestupanjska rješenja preinače na način da se prijedlog predlagateljice za predmetnom uknjižbom prihvati.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija predlagateljice je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje zbog kojeg se podnosi, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose. Nadalje je potrebno izložiti razloge zbog kojih se smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U reviziji predlagateljica postavlja sljedeća pitanja:

"Da li pravni (a posljedično i vlasnički) status nekretnine koja je u vrijeme stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine 41/90) bila obuhvaćena šumsko-gospodarskom osnovom definiraju isključivo dokumenti prostornog uređenja kojima se određuje organizacija, korištenje i namjena prostora ili je takav status za te nekretnine utvrđen po samom zakonu činjenicom da se nekretnina nalazila u šumsko- gospodarskoj osnovi (neovisno o njezinoj namjeni)? Odnosno, pojednostavljeno rečeno, stječe li Republika Hrvatska pravo vlasništva na nekretninama obuhvaćenim šumsko- gospodarskom osnovom na temelju samog zakona, neovisno o tome da li su se one, sukladno dokumentima prostornog uređenja, nalazile unutar ili izvan granica građevinskog područja?

Podredno, da li jedinica lokalne samouprave stječe po samom zakonu pravo vlasništva nekretnine koja se po svojoj namjeni i statusu nalazila na dan 16. listopada 1990. unutar granica građevinskog područja, a bila je obuhvaćena šumsko- gospodarskom osnovom, ili je za stjecanje prava vlasništva jedinica lokalne samouprave tog zemljišta kao građevinskog bilo potrebno okončati postupak izdvajanja zemljišta iz šumsko- gospodarske osnove sukladno čl. 17. st. 1. Zakona o šumama?"

U postupku je utvrđeno da su predmetne dvije nekretnine u oznaci zemljišta pumpna stanica, dvorište, stambena zgrada, konoba, garaža, šuma, staja, skladište, terasa, krušna peć, dvorište i pašnjak te da su predmetne nekretnine upisane kao društvo vlasništvo s pravom korištenja Općine Pula.

Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi predlagateljice potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog za upis prava vlasništva smatrajući da očitovanje Hrvatskih šuma na temelju kojeg je predlagateljica zatražila upis prava vlasništva ne predstavlja javnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva jer  da bi se temeljem javne isprave prihvatio prijedlog predlagatelja, potrebno je da isprava ispunjava uvjete da je izdana od ovlaštenog tijela u propisanoj formi i u okviru nadležnosti, odnosno javnog ovlaštenja tijela za izdavanje takve isprave, a potvrda Hrvatskih šuma da su predmetne nekretnine bile obuhvaćene programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem po svom karakteru ne predstavlja javnu ispravu.

Prema shvaćanju ovoga suda šume i šumsko zemljište te poljoprivredno zemljište koje se na dan stupanja na snagu Zakona o šumama ("Narodne novine", broj 52/90) 16. listopada 1990. i Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj 34/91) 23. srpnja 1991. nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome da li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo je na temelju samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju, a kako iz stanja spisa proizlazi, predmetna nekretnina je bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske, u Gospodarskoj jedinici P.

Stoga nije prihvatljivo stajalište drugostupanjskog suda da je status predmetne nekretnine trebalo dokazati na jedini pravnorelevantni i pravilan način - ispravama (dokumentacijom) prostornog uređenja, odnosno ispravama iz prostornog plana kojim je u to vrijeme (1990.) trebala biti regulirana podjela prostora (i zemljišta) na građevinska i druga područja (čl. 9. st. 2. u svezi sa čl. 8. tada važećeg Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora).

Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10) preinačiti nižestupanjska rješenja te naložiti provedbu predloženog upisa u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini.

Zagreb, 4. listopada 2017.