REPUBLIKA HRVATSKA  

OPĆINSKI SUD U SPLITU

 

Poslovni broj: P-2103/2017-52

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovoga suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu u pravnoj
stvari tužitelja I. D. iz K. N., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. T., odvjetnik u S.,      protiv tuženika I. D. iz K. S., OIB:…,kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u S., radi poništenja, utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 10.lipnja 2021. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja te zamjenika punomoćnika tuženika, dana 1.rujna 2021. na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o j e:

I - Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Poništava se isprava „Potvrda o plaćanju vozila, od …godine“.“

II – Utvrđuje se ništetnom i ne proizvodi nikakve pravne učinke isprava „Potvrda o
plaćanju vozila, od …godine“.

III – Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 4.100,00 EUR
zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 21.travnja 2017. pa do isplate po stopi
koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a
odbija se zahtjev za isplatu iznos od 4.100,00 EUR u protuvrijednosti u kunama po
srednjem tečaju HNB-a na dan isplate.

IV - Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženik u roku od 15 dana isplati:

a)iznos od 3.900,00 EUR (razlika do 8.000,00 EUR), protuvrijednost u kunama po
srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od

28.travnja 2016. pa do isplate,

b)zatezne kamate na dosuđeni iznos od 4.100,00 EUR tekuće od 28.travnja 2016. pa do 20.travnja 2017.

V – Određuje se da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

 

1.Tužitelj je dana 21.4.2017. podnio ovom sudu tužbu protiv uvodno označenog
tuženika (u tužbi je naveden pod rednim brojem 2.) i ranijeg tuženika pod 1) (D. d.o.o.)           radi poništenja (s eventualno kumuliranim zahtjevom na utvrđenje ništetnosti) Potvrde

 

 

 

- 2 -                                                        P-2103/2017-52

                                                                                   

oplaćanju vozila od … i radi isplate 8.000,00 EUR. Tužba se

činjenično temelji na tome: da je tužitelju tuženik pod 2) ponudio kupnju osobnog
vozila marke Mercedes, nakon čega je z.z.tuženika pod 1) sastavila potvrdu o
plaćanju u kojoj je navedeno da je cijena 4.300,00 EUR + tužiteljevo dotadašnje
vozilo Mercedes s tim da je plaćena prva rata od 4.000,00 EUR, a ostatak će platiti
po primitku vozila koje je tuženik pod 1) trebao cariniti; da je tuženik pod 2) potvrdu
potpisao i pečatirao u ime tuženika pod 1); da je tužitelj još predao i svoj automobil
Mercedes, registarske oznake ST…, te dodatnih 100,00 EUR; da je na
traženje tuženika pod 2) u svrhu provedbe kompenzacije potpisao ugovor o
kupoprodaji kojim bi se vlasništvo prenijelo na G. T. d.o.o. koje trgovačko
društvo taj ugovor nije potpisalo; da mu nije vraćen ni novac ni predani automobil; da
je tužitelj nastavio kazneni progon protiv tuženika pod 2) nakon što je državno
odvjetništvo odbacilo kaznenu prijavu; da je u istražnom postupku tuženik pod 2)
dostavio dokumentaciju u pogledu kupljenog vozila i to nakon što je doznao za
podnesenu kaznenu prijavu što bi upućivalo na prijevarno postupanje; da je

27.6.2016. nakon iznošenja obrane tuženik pod 1) pozvao tužitelja na preuzimanje
vozila koje tužitelj odbija preuzeti jer potvrda ne sadrži dovoljno podataka o vozilu
koje je predmet kupoprodaje; da tužitelj potražuje 4.100,00 EUR na ime plaćenog
iznosa, 3.000,00 EUR na ime vrijednosti svog predanog vozila marke Mercedes te
900,00 EUR na ime naknade štete zbog nastalih troškova na ime uskrate korištenja
vozila.

2.U odgovoru na tužbu tuženici pod 1) i 2) su se u cijelosti usprotivili tužbi i tužbenom
zahtjevu. Tuženik pod 1) je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije.
Priznato je da je između tužitelja i tuženika pod 2) potpisana predmetna potvrda, ali
nije nevaljana ni ništetna te su se usmeno točno dogovorili koje vozilo je predmet
kupoprodaje, a usput ga tužitelj iskušao u vožnji. Nadalje, tuženik pod 2) naveo je da
tužitelj svojom voljom nije preuzeo naručeno vozilo pa ugovor nije niti sklopljen.
Tuženik pod 2) navodi kako je svoju obvezu iz potvrde ispunio, tj. pribavio i pripremio
za registraciju točno određeno vozilo koje je tužitelj odabrao te ne osporava da je isto
učinio sa zakašnjenjem. Dodao je i to da je tužitelj odbio preuzeti traženo vozilo.

3.Ovaj sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom potvrde o plaćanju vozila
od 27.4.2016., ugovora o kupoprodaji motornog vozila od …i …, preslike dopisa      tužitelja i tuženika pod 1), potvrde o primitku HP od 27.6.2016., račun  i prometne dozvole, ovjerenog prijevoda kupoprodajnog ugovora od 8.6.2016., ovjerenog prijevoda Potvrde o registraciji, spisa ovog suda pod br. Kov-594/2016, K-43/17, Kov-524/16, spisa Općinskog prekršajnog suda u Splitu br. Pp J-409/20, vještačenjem po vještaku prometne struke S. S., saslušanjem stranaka i svjedoka D. P., T. P..

Prijedlog tužitelja da se pribavi spis K-DO-1164/16 nije prihvaćen jer je postavljen
nakon zaključenja prethodnog postupka, a s obzirom na poslovni broj tog spisa (iz

2016.g.) i vrijeme podnošenja tužbe te činjenicu da je tužitelj preuzeo kazneni progon
nakon odbačaja kaznene prijave, to je on taj prijedlog mogao već u tužbi postaviti.
Od saslušanja svjedoka K. K. je ovaj sud odustao budući da iz službene
zabilješke od 12.11.2016. (list 113 spisa) proizlazi da se on ne sjeća što su govorili
tužitelj i tuženik u pogledu nerazriješenih nesuglasica oko vozila prilikom njihovog

- 3 - P-2103/2017-52

verbalnog sukoba. Isto tako, iz njegovog iskaza danog u prekršajnom postupku (list
120 spisa) proizlazi da taj svjedok nema saznanja o čemu su se svađale stranke u
servisu pa je očito da bi ustrajanjem u saslušanju ovog svjedoka (koji je zbog selidbe
u inozemstvo teško dostupan sudu) bilo povrijeđeno načelo ekonomičnosti postupka.

3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

4.Postupak je najprije prekinut, a potom obustavljen u odnosu na ranijeg tuženika
pod 1) D. d.o.o. zbog toga što je brisan iz sudskog registra o čemu je sud
donio rješenje dana 2.8.2021. koje je postalo pravomoćno.

4.1.Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za: a)poništenje
Potvrde o plaćanju vozila od 27.4.2016. i isplatu 8.000,00 EUR, b)eventualno
kumulirani zahtjev na utvrđenje ništetnosti spomenute potvrde i isplatu 8.000,00
EUR. S obzirom na stipulaciju postavljenih zahtjeva, može se reći da tužitelj isplatu

8.000,00 EUR traži bilo u slučaju poništenja potvrde bilo u slučaju utvrđenja iste
ništetnom.

4.2.U ovom postupku su mjerodavne niže citirane odredbe Zakona o vlasništvu i
drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,
114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), Zakona o
obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18,
dalje: ZOO) i Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine" 96/03, 140/05,
132/06, 92/09, 153/09, 145/10, 76/13, dalje: ZDP).

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

U potvrdi o plaćanju vozila od 27.4.2016., koju su potpisali tužitelj i tuženik u svojstvu
voditelja servisa D. d.o.o. (na papiru s memorandumom kojeg trgovačkog
društva je sastavljena potvrda), navedeno je: da tuženik potvrđuje primitak prve rate
od 4.000,00 EUR za vozilo Mercedes E klasa 211 čija cijena je 4.300,00 EUR plus
vozilo Mercedes E klasa 210; da će tuženik vozilo ocariniti i napraviti kompletan
servis, a ostatak novca će tužitelj platiti kad preuzme vozilo; da se sve izmjene „tog
potpisanog dogovora“ trebaju provesti pisanim putem uz potpis obje strane.

5.1.Tužitelj je 28.4.2016. ovjerio potpis na kupoprodajnom ugovoru kojim prodaje
tuženiku svoje vozilo Mercedes 290 E reg.oznake … što je vidljivo iz tog
ugovora, a potom je potpisao (ali ne i ovjerio) s datumom 18.5.2016. obrazac
kupoprodajnog ugovora za isto vozilo u kojem ugovoru je navedeno da je kupac
G. T. d.o.o.

5.2.Tužitelju je na papiru s memorandumom A. s. D. dana 27.6.2016.
poštom preporučeno poslan dopis kojim se tužitelj poziva da dođe u servis radi
predaje njegovih osobnih dokumenata potrebnih za uvoz i carinjenje predmetnog
vozila ili da preuzme vozilo ili se izjasni gdje će mu biti dovezeno.

5.3.Tužitelj je odgovorio na gore navedeni dopis dopisom u kojemu je naveo od
bitnog: da je dogovor bio da će automobil dobiti za 3-4 dana; da to nije njegov
automobil niti će ikad biti te da ga može prodati kome god želi; da je njegov
automobil prodan, a da drugi nije dobio; da je u više od mjesec dana triput davao
osobnu iskaznicu radi prijepisa vozila.

- 4 - P-2103/2017-52

5.4.Iskaz svjedoka D. P. nije rasvijetlio činjenice bitne za ovaj postupak jer
je on izjavio da je bio nazočan svađi tužitelja i tuženika, ali ne zna razlog i prirodu
njihove svađe i odnosa. Također je izjavio da ne zna ništa pobliže o predmetu spora.

5.5.Svjedok T. P. je u iskazu od bitnog naveo: da ga je poznanik J. iz N. zamolio da        na njegovoj parceli u K. ostavi automobil Mercedes s kojim je ostao u kvaru dok ne vidi       što će sa njim napraviti; da ga je dolazio razgledati tuženik te je jednom prigodom netko      bio s njim kako mu je rekao susjed koji po njegovom ovlaštenju svjedoka po potrebi         otvori kapiju za pristup parceli; da je tuženik prvo platio kaparu za taj Mercedes, a nakon      nekih dva mjeseca od plaćene kapare I kupio je taj Mercedes od njegovog vlasnika koji je      bio u N., s obzirom da taj Mercedes nije bio registriran na ime spomenutog poznanika J.;        da su nakon toga skinute tablice sa Mercedesa i vučnom službom je taj automobil   odvezen; da o odnosu između tužitelja i tuženika ne zna ništa, kao što ne zna što je       dalje bilo sa spomenutim automobilom; da je spomenuti Mercedes bio automatik, avangard, 320,karavan, te mislim da je tad bio star 12 godina; da misli da je tuženik platio
kupoprodajnu cijenu za taj Mercedes 4.200,00 EUR; da je svjedok proslijedio kao
posrednik taj kupoprodajni novac vlasniku u N.; da je automobil fizički u
H. dovezao njegov vlasnik, ali ne zna je li ga baš dovezao spomenuti njegov
poznanik J. ili pak druga osoba te su obje reg. knjižice bile u vozilu, a na vozilu su
bile i registracijske tablice; da mu nije poznato je li tuženik dobio nekakav račun ili
zaključio nekakav ugovor u odnosu na kupnju tog automobila; da se on inače
počesto bavi sa posredovanjem u prodaji automobila.

5.6.Tužitelj je u iskazu naveo od bitnog: da su on i tuženik postigli kupoprodajnu
pogodbu, odnosno usmeno su zaključili kupoprodajni ugovor u pogledu vozila koje je
tužitelj pregledao na parceli u K.; da mu je platio na ruke 4.000,00 EUR, a par
dana nakon toga predao mu je i moj stari Mercedes 290TD koji je ubrzo nakon toga
tuženik prodao trećem čovjeku; da mu tuženik nikad nije predao kupljeni Mercedes,
premda je to od njega zahtijevao više, nebrojeno puta, praktično svakodnevno, a
njemu je bio potreban automobil s obzirom da je taksist i nije mogao obavljati svoju
djelatnost; da je čak išao u H. popravljati mjenjač kupljenog Mercedesa; da
je naposljetku zahtijevao od njega da mu napokon preda kupljeni automobil
Mercedes nakon čega ga je on izvrijeđao i opsovao, te ga pljusnuo pa ga je prijavio
policiji; da mu je nakon toga opet tuženik lažno prikazivao da će mu predati automobil
Mercedes, ali ga opet prevario i ništa nije ispunio; da niti na dan davanja iskaza nije u
posjedu kupljenog automobila Mercedes; da je prilikom razgledavanja automobila
Mercedes u K. vidio na staklu tog Mercedesa godinu proizvodnje 2005., a
kasnije mu je tuženik nudio drugi Mercedes stariji za koji je tužitelj primijetio na
staklima godinu proizvodnje 2004.; da nikakvu dokumentaciju nije dobio o kupljenom
Mercedesu i misli da kupljeni Mercedes nije bio registriran u trenutku kada ga je
prvobitno bio razgledavao; da mu je tek 16.6.2016. tuženik nudio Mercedes da ga
preuzme, ali ga tužitelj nije htio preuzeti iz jednostavnog razloga što to uopće nije bio
Mercedes kojega je on trebao kupiti od tuženika jer je to bio drugi Mercedes, stariji,
godina proizvodnje 2004.

5.7.A. D. (zakonska zastupnica ranijeg tuženika pod 1., a supruga trenutnog
jedinog tuženika) je u iskazu navela od bitnog: da ona nije prisustvovala
razgledavanju automobila Mercedes u K., ali joj je kasnije suprug kazao da je

- 5 - P-2103/2017-52

tužitelj bio zadovoljan sa viđenim automobilom i da su se on i tužitelj dogovorili da će
tužitelj kupiti taj automobil Mercedes i za njega platiti tuženiku iznos od 4.000,00 EUR
plus da će dati tuženiku svoj stari Mercedes; da je tužitelj platio navedeni iznos
tuženiku te je predao svoj stari Mercedes; da tuženik nije odmah predao u posjed
tužitelju kupljeni Mercedes jer je na njemu trebalo popraviti mjenjač kojeg je na
popravak u H. nosio upravo tužitelj; da ne zna da li je tamo mjenjač
popravio, ali 15-20 dana nakon postizanja kupoprodajne pogodbe mjenjač je
napravljen i tuženik je ponudio tužitelju da preuzme kupljeni Mercedes, ali je tužitelj
tad to odbio, ali ne zna zašto je točno tužitelj odbio preuzeti automobil; da je u
opisanom periodu od kupoprodaje i nadalje možda pred kraj tog razdoblja bilo
određene nervoze i tenzije kada je očito iznervirani tužitelj gurnuo u servisu njezinog
supruga, ovaj je pao pa ustao i bilo je tu nekog manjeg fizičkog naguravanja među
njima; da je tuženik stekao kupnjom predmetni Mercedes na način da ga je platio
T. P.; da je tuženik prilikom stjecanja predmetnog Mercedesa dobio i
prateću registracijsku dokumentaciju; da misli da je na toj potvrdi potpis tuženika, kao
voditelja servisa, a da zna da je tu potvrdu kao klijent potpisao tužitelj; da je sa
spomenutih 4.000,00 EUR tužitelj platio kupljeni Mercedes, te uz to na ime naknade
dao i svoj stari Mercedes; da tužitelju nije o navedenoj kupoprodaji izdan nikakav
račun od strane tuženih, niti nikakav drugi dokument osim spomenute potvrde o
plaćanju vozila; da tužitelj nikada prije nije kupovao automobil od tuženih; da se ne
sjeća točno tko je sastavio potvrdu o plaćanju vozila; da je tuženik više puta, 4-5 puta
i usmeno i pismeno pozivao tužitelja da dođe preuzeti kupljeni Mercedes, ali se
tužitelj na to nije odazivao.

5.8.Tuženik I. D. je u iskazu naveo: da mu se 2016. tužitelj obratio sa željom
da bi on nabavio drugi Mercedes i onda mu je on ponudio baš predmetni Mercedes
jer je znao da T. P. prodaje jedan Mercedes koji je držao pohranjen na
parceli u K.; da je doveo tužitelja da vidi taj Mercedes, koji se tužitelju svidio i
tužitelj je izrazio namjeru da ga kupi; da je on tad otkupio navedeni Mercedes od
T. P. te mu je platio 4.500,00 EUR, a to je učinio u namjeri da taj
Mercedes proda tužitelju; da je nakon toga prodao predmetni Mercedes tužitelju za

4.500,00 EUR plus što mu je tužitelj dao i svoj stari Mercedes; da je tužitelj razgledao
u njegovom prisustvu predmetni Mercedes, sjeo je u njega te je jasno tad obavijestio
tužitelja da na Mercedesu ne valja mjenjač, dvije kugle, prednji ovjes je trebalo
renovirati (šuškao je), pa je trebalo napraviti reparaturu i o svemu tome je obavijestio
tužitelja; da je kazao tužitelju da će sa svojim novcem uložiti u reparaturu i takav je
bio dogovor između njega i tužitelja na što je tužitelj pristao; da je čak platio tužitelju
trošak goriva za odvoženje mjenjača na popravak u H.; da je to trajalo
nekih mjesec dana, nakon čega je nastupio tužitelj i rekao mu da je njemu pukao film,
da on više ne želi tu kupoprodaju, a tada mu je kazao i da više ne može voziti taksi,
da ga boli, da za njega taksi vozi jedan drugi momak i da neće zbog toga ulagati pare
i da mu nije potreban drugi automobil; da je tužitelju odgovorio da je on predmetni
Mercedes kupio od njega i da je to gotova stvar, na što mu je tužitelj odgovorio da će
se vidjeti na sudu; da u međuvremenu nije prodao stari tužiteljev Mercedes već se
nalazi u njegovom posjedu, leži na livadi; da je tužitelja u više navrata pozivao da
preuzme kupljeni predmetni Mercedes, ali on je to odbijao; da je on osobno primio

4.000,00 EUR od tužitelja i naknadno mu je tužitelj još nadoplatio 100,00 EUR; da je
stari Mercedes tužitelj predao tuženiku nekih 10-20 dana po postizanju kupoprodaje
za predmetni Mercedes; da je vidio isprave od predmetnoga Mercedesa, a te je
isprave je vidio i tužitelj; da u potvrdi o plaćanju vozila nema navedene šasije vozila,

- 6 - P-2103/2017-52

jer su tužitelj i tuženik vjerovali jedan drugome na riječ; da predmetni Mercedes nije
bio registriran; da nije slao poštom tužitelju ključ kupljenog Mercedesa i
dokumentaciju; da je dokument "kaufvertrag-rechnung" (list 22 spisa) njemu predao
T. P. kada je tuženik T. P. isplatio 4.500,00 EUR za predmetni Mercedes; da se ne      sjeća kad je poslao tužitelju poziv da preuzme predmetni Mercedes; da je on osobno   uložio u predmetni Mercedes u njegov popravak 2.200,00 EUR ne računajući u to carinu       i druga davanja; da je homologacija predmetnog Mercedesa glasila na tužitelja; da je        u međuvremenu tuženik pozivao tužitelja i da preuzme stari Mercedes, ali se tužitelj i na           to oglušivao; da ne zna kad je dobio točno na uvid popratne isprave uz predmetni Mercedes       u odnosu na vrijeme kada je izdana potvrda o plaćanju vozila.

5.9.Iz kupoprodajnog ugovora-računa od …(dostavljenog najprije u izvorniku,
a potom i u prijevodu) proizlazi da je isti tužitelju izdalo trgovačko društvo S.&V.
za vozilo Mercedes E320 CDI iz 2004.g., broj šasije… koje je bilo u dostavljenoj prometnoj dozvoli bilo evidentirano kao vlasništvo G. L..

5.10.Vještak S. S. je u pisanom nalazu i mišljenju naveo da je vrijednost
tužiteljevog vozila Mercedes, koje je dao u cijenu novog, na dan 1.4.2016. iznosila

34.026,10 kuna (4.525,34 EUR). Što se tiče najma vozila, naveo je da se vozila više
kategorije (Mercedes C i E klasa, Audi A6, BMW) mogu iznajmiti za 9.000,00 kuna
mjesečno. Vozila srednje kategorije (Opel Astra, Renault Megane, Opel Mokka,
Peugeot) za 3.200,00 kuna mjesečno, a vozila niže klase (Renault Clio, Opel Corsa,
Toyota Yaris) za 2.700,00 kuna mjesečno.

Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka pa se istome poklanja vjera
s tim da sadržaj ovog nalaza zapravo ispada nebitan s obzirom na ono što će biti
navedeno u daljnjem dijelu obrazloženja.

5.11.Iz dopisa Porezne uprave od 17.4.2020. proizlazi da se tužitelj tijekom 2015.,

2016. i 2017. nije bavio nikakvom djelatnošću jer je od 1.1.2016. korisnik inozemne
mirovine.

5.12.Pregledom spisa Općinskog prekršajnog suda u Splitu br. Pp J-409/20 utvrđeno
je: da su u tom postupku okrivljenici bili i tužitelj i tuženik zbog remećenja javnog reda
i mira te je postupak obustavljen zbog zastare; da su u tom postupku saslušani osim
stranaka i svjedoci D. P. i K. K.. No, pregledom ovog spisa nije utvrđeno ništa bitno u          vezi ugovornog odnosa stranaka.

5.13.Tužitelj je tijekom postupka predložio pribavljanje kaznenog spisa protiv
tuženika, ali je dao očito pogrešan broj predmeta. Stoga su nakon provjere u eSpisu
utvrđeni brojevi kaznenih predmeta u kojima se kao stranka pojavljuje tuženik te su
ispisane i priložene odgovarajuće odluke.

Pregledom spisa br. K-43/17 utvrđeno je da je tuženik u tom kaznenom postupku
osuđen za krivotvorenje isprave nabavom punomoći za upravljanje i korištenje vozila
koju nije potpisao K. D. koji je naveden kao potpisnik punomoći te je protiv ove presude podnesena žalba pa nije pravomoćna.

Pregledom spisa br. Kov-524/16 utvrđeno je da je u tom predmetu potvrđena optužnica protiv tuženika i M. R. povodom koje optužnice je formiran

- 7 - P-2103/2017-52

predmet br. K-843/16, a to je raniji poslovni broj predmeta K-43/17 što je vidljivo iz izreke presude br. K-43/17 od 6.11.2020.

Pregledom spisa br. Kov-594/16 utvrđeno je da je rješenjem od 11.1.2019.
pravomoćno obustavljen kazneni postupak protiv tuženika zbog kaznenog djela
prijevare počinjenog na štetu tužitelja.

Navedeni spisi s obzirom na ishod kaznenih postupaka i ono što je bilo predmet tih
postupaka, nemaju značaja za ovaj parnični postupak.

6.Prije svega, treba reći da predmetna potvrda od 27.4.2016. sadržajno predstavlja
ugovor o kupoprodaji između tužitelja i tuženika, a naziv potvrda je pravno nebitan
sukladno načelu „falsa nominatio non nocet“. Naime, prema čl.247.ZOO ugovor je
sklopljen kad se ugovorne strane suglase o bitnim sastojcima ugovora. Kad je u
pitanju kupoprodaja, bitni sastojci su cijena i predmet koji se kupuje. Navedena
isprava te bitne sastojke sadrži.

To što tužitelj problematizira nedostatak broja šasije u potvrdi nije od značaja. Naime,
vozilo koje je predmet prodaje se može i drugim podacima opisati, a kako je u
konkretnom slučaju tužitelj iskazao da su on i tuženik usmeno zaključili kupoprodajni
ugovor i to u pogledu vozila koje je tužitelj pregledao na parceli u K., onda očito
nema dvojbe što je predmet kupoprodaje. Nadalje, ovaj sud ne vjeruje tvrdnji tužitelja
da je ugovorena prodaja vozila proizvedenog 2005., a da predmetno vozilo
proizvedeno 2004. (za koje je dostavljena dokumentacija u spis i koje je nuđeno
tužitelju da ga preuzme) nije isto vozilo koje je tužitelj pregledao. Tužitelj, dakle,
jedinu razliku između pregledanog i njemu ponuđenog vozila nalazi u godini
proizvodnje što znači da boja, izgled i sve ostale karakteristike odgovaraju. Zaista bi
bio nevjerojatan kuriozitet da je tuženik od kraja travnja 2016. (kad je izdana potvrda)
do početka lipnja 2016. (kad je u servisu izbila svađa između stranaka) uspio pronaći
vozilo iste boje i istih karakteristika, samo godinu dana starije, i to sve s ciljem da ga
podvali tužitelju i prevari ga. Konačno, to što se u dokumentaciji spominje tip vozila
211K, a u potvrdi tip 211, nije od značaja jer oznaka 211K označava da je riječ o
karavan vozilu što svatko može lako provjeriti jednostavnom pretragom putem
tražilica na internetu, dok oznaka 211 (pravilno bi zapravo bilo W211) predstavlja
osnovnu verziju vozila Mercedes E klase koje se proizvodilo od 2002. do 2009.
Nadalje, ovaj sud je uvjerenja da su ugovor o kupoprodaji sklopili tužitelj i tuženik I.
D., a ne tužitelj i sada već izbrisano trgovačko društvo D. d.o.o. To stoga
jer navedeno proizlazi iz iskaza tužitelja i tuženika.

6.1.No, taj ugovor o kupoprodaji je ništetan jer je tužitelj tuženiku dao devizni iznos
na ime podmirenja kupoprodajne cijene što nije bio ovlašten učiniti budući da je to
protivno prisilnom propisu.

Na dan 27.4.2016., kad je sklopljen predmetni ugovor (o kupoprodaji), na snazi je bio
Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine" 96/03, 140/05, 132/06, 92/09,
153/09, 145/10, dalje: ZDP) koji odredbom čl.17.st.2. zabranjuje svim rezidentima
(subjektima s prebivalištem u H.) pozajmljivanje deviza (tako i VSRH; Rev-
1242/08). Isto tako, plaćanje i prijenos deviznih sredstava između rezidenata je
dopušteno samo pod uvjetima propisanim zakonom ili odlukom HNB-a (čl.15.ZDP). Iz
odredbi Odluke o plaćanju i naplati u stranim sredstvima plaćanja u zemlji (NN
111/05, 16/15) ne bi proizlazilo da se konkretna situacija (davanje novca za kupnju
vozila) može podvesti pod neki od slučajeva propisanih navedenom odlukom.

- 8 - P-2103/2017-52

Premda se nijedna od stranaka nije pozvala na ovu činjenicu kao razlog ništetnosti
(tužitelj ništetnost vidi u drugim razlozima), na ništetnost sud pazi po službenoj
dužnosti.

6.2.Stoga, kako je ugovor ništetan, isti ne može biti pobojan i ne može se s uspjehom
tražiti njegovo poništenje (čl.331.st.1.ZOO) pa je trebalo odbiti tužbeni zahtjev u
pogledu traženja tužitelja da se predmetna potvrda (a zapravo ugovor) poništi, a
prihvatiti temeljem čl.322.st.1.ZOO s njim povezan eventualno kumulirani zahtjev da
se potvrda (a zapravo ugovor) utvrdi ništetnom.

6.3.Glede zahtjeva za isplatu 8.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, za reći je
sljedeće.

Posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj ono što je
primila na temelju ništetnog ugovora (čl.323.st.1.ZOO). Tuženik je primio stranu
valutu i to 4.100,00 EUR (što je priznao u iskazu i u potvrdi) pa je stoga obvezan
platiti tužitelju taj iznos. Inače, dosuđivanje strane valute umjesto zatražene kunske
protuvrijednosti ne predstavlja suđenje ultra petitum (VSRH, Rev-266/92) jer tužitelj
traži isplatu novca, a sud to i dosuđuje. U ovakvim slučajevima, dosudi se strana
valuta i istodobno odbije zahtjev za isplatu kunske protuvrijednost strane valute
(VSRH, Rev-2229/12).

Što se tiče zahtjeva za isplatu zateznih kamata, treba reći da se tijek kamata
prosuđuje kao kod stjecanja bez osnove, tj. po odredbi čl.1115.ZOO-a. Dan
podnošenja tužbe se smatra danom podnošenja zahtjeva u smislu čl.1115.ZOO-a.
Tužitelj nije ničim dokazao da je (i kad točno) tuženika prije podnošenja tužbe pozvao
da mu vrati novac. Teret dokaza te činjenice je na tužitelju.

Zato je presuđeno da tuženik tužitelju plati zatezne kamate na dosuđeni iznos od

21.4.2017. pa do isplate, a odbijen je zahtjev za razdoblje od 28.4.2016. do

20.4.2017. Visina stope zatezne kamate se temelji na čl.29.st.2. u vezi sa
čl.22.st.4.ZOO-a.

6.4.Iznos od 3.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti tužitelj potražuje na ime tržišne
vrijednosti svog vozila Mercedes oznake … koje je dao kao dio cijene vozila
koje je namjeravao kupiti. To vozilo tuženik nije prodao trećoj osobi već se nalazi u
tuženikovom posjedu, a prema iskazu tuženika, tužitelj ga je mogao slobodno
preuzeti. Tužitelj nije ničim dokazao da je vozilo prodano trećoj osobi jer dostavljeni
ugovor nije potpisan od strane G. T. d.o.o.

Posljedica ništetnosti je i vraćanje navedenog vozila tužitelju (čl.323.st.1.ZOO), ali
tužitelj ovom tužbom ne traži predaju vozila u posjed već naknadu tržišne vrijednosti.
Prema ocjeni ovog suda, pravo na naknadu tržišne vrijednosti tužitelj bi imao jedino
pod uvjetom da je vozilo otuđeno ili uništeno (čl.165.st.1.ZV). Kako to nije dokazano,
to je odbijen tužbeni zahtjev u pogledu iznosa od 3.000,00 EUR u kunskoj
protuvrijednosti sa zateznim kamatama od 28.4.2016. do isplate.

6.5.U pogledu preostalog iznosa od 900,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, treba reći
da je tužitelj u tužbi naveo da ga potražuje na ime naknade štete zbog nastalih
troškova na ime uskrate korištenja vozila. Potom je u daljnjem tijeku postupka tvrdio
da je taksist i da nije mogao obavljati djelatnost. Konačno, u podnesku od 4.6.2019.
naveo je da je bio prisiljen služiti se trećim vozilom te da utuženi iznos pokriva najam
za oko 40 dana.

- 9 - P-2103/2017-52

Prije svega, treba reći da tužitelj nije ničim dokazao da je uopće koristio neko treće
(tuđe) vozilo i da je nekome platio određeni novčani iznos na ime korištenja tuđeg
vozila u svoje svrhe tj. nije dokazao da je imao novčani izdatak i da mu je nastala
šteta (čl.1046.ZOO).

Nadalje, tužitelj je prema pribavljenim podacima u mirovini od 1.1.2016., a ni tijekom

2015. se nije bavio nikakvom djelatnošću što znači da ni prije namjeravane kupnje
vozila nije ostvarivao nekakav prihod od djelatnosti pa po redovitom tijeku stvari nije
mu ni mogla izmaći korist (čl.1089.st.3.ZOO). Uostalom, sve i da je planirao nakon

27.4.2016. zamrznuti status umirovljenika i baviti se taksi djelatnošću, tužitelj nije
dokazao visinu ove štete jer je potrebno dokazati prihode, rashode te potom utvrditi
dobit na koju bi trebalo obračunati i odgovarajući porez.

Osim toga, valja primijetiti da je tužitelj na tuženikov dopis od 27.6.2016. odgovorio
na način koji bi se mogao protumačiti kao raskid ugovora (izjava „auto moje nikad
nije bilo niti će biti…možete ga prodati kome god hoćete“). Raskid ništetnog ugovora,
naravno, nije moguć, ali tužitelj očito nije bio svjestan te ništetnosti i očito je držao do
tog trenutka da je ugovor valjan. Prema tome, nakon ovakve izjave, tužitelj je mogao
slobodno tražiti natrag svoje vozilo, a kako to nije učinio, on sam mora snositi sve
eventualne štete koje su mu nastale zbog toga što nije imao na raspolaganju nijedno
vozilo.

Stoga je odbijen tužbeni zahtjev u pogledu ovog iznosa sa zateznim kamatama od 28.4.2016. do isplate.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.4.Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP) budući da su stranke po ocjeni ovog suda
približno jednako uspjele u parnici jer je tužitelju dosuđeno 4.100,00 EUR od traženih

8.000,00 EUR, a osim toga nije uspio u jednom od dva postavljena nenovčana
zahtjeva.

U Splitu, 1.rujna 2021.

S U D A C

Joso Puljić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se
podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a
st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.