Poslovni broj: 44 Pž-920/2020-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 44 Pž-920/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja T. I. d.o.o., OIB ..., Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica V. J., odvjetnica u R., protiv tuženika H. L. K., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica E. B., odvjetnica u Odvjetničkom društvu T. & p. d.o.o., Z., radi isplate iznosa od 12.375,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-593/2019-7 od 19. prosinca 2019., 1. rujna 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-593/2019-7 od 19. prosinca 2019. u pobijanim točkama I. i II. njezine izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ž. P. iz Z. poslovni broj Ovrv-565/18 od 9. listopada 2018. te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 12.375,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje na odnose iz trgovačkih ugovora od 16. siječnja 2016. do isplate kao i za trošak postupka. Tužitelju je točkom II. izreke naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.250,00 kn u roku od 8 dana. Sud je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev koji se odnosi na račun broj 206/1/1 od 31. prosinca 2015. za isporučenu robu – telefonski imenik na CD ROM-u, jer je iz rezultata dokaznog postupka utvrdio da je ugovor od 23. lipnja 2014. o kupnji tog imenika na unaprijed otisnutom obrascu ugovora za tuženika potpisao tajnik, dakle osoba koja nije ovlaštena odnosno koja je prekoračila granice ovlaštenja, a tuženik nije naknadno odobrio sklapanje tog ugovora. Pri tome se pozvao na odredbu čl. 311. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Sud obrazlaže i da smatra da je takav ugovor ništetan jer je protivan moralu društva, pa se pozvao i na odredbu čl. 322. st. 1. ZOO-a. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

2. Tužitelj je protiv točaka I. i II. izreke pobijane presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, ukazujući da je sud propustio utvrditi da je ugovor sklopljen jer da su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora kako to propisuje odredba čl. 247. ZOO-a, ukazuje na odredbe Zakona o obveznim odnosima o prihvaćanju ponude, da je tuženik po ugovoru već izvršio plaćanje po prethodnom računu, da se utuženi račun odnosi na isporuku robe u 2015. godini, a tužitelj je dostavio dokaz da je sukladno ugovoru dostavio preporučenom pošiljkom tuženiku robu 29. prosinca 2015., da nije sporno da se radi o ugovoru kojeg je tužitelj unaprijed formulirao kao tipski ugovor, no smatra da odredbe ugovora nisu nejasne niti ostavljaju mogućnost manipulacije kako to obrazlaže prvostupanjski sud, stoga su razlozi iz obrazloženja presude kontradiktorni sadržaju isprava u spisu. Tuženik je prihvatio ponuđeni ugovor potpisao ga i otisnuo tuženikov pečat, a žalitelj ukazuje i na činjenicu da su parnične stranke pregovarale prije sklapanja ugovora u tuženikovim poslovnim prostorijama o količini naručene robe i cijeni. Stoga nisu jasni razlozi pobijane presude da ugovor ima nejasne odredbe. Nastavno žalitelj ističe da eventualno ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, a žalitelj se ne slaže s izloženim shvaćanjem prvostupanjskog suda da je ugovor ništetan jer je protivan načelu savjesnosti i poštenja što da proizlazi iz odredaba da je ugovor neopoziv, da se ne može stornirati bez izričite tužiteljeve suglasnosti, da se ugovorena cijena poveća za 100% ako se u roku od 15 dana ne plati ugovorenu cijenu, te da tužitelj svoju obvezu predaje stvari ispunjava predajom na pošti. Sud ne daje valjano pravno obrazloženje za utvrđenje ništetnosti ugovora, iznijeto je obrazloženje proturječno sebi i provedenom dokaznom postupku, pa predlaže preinačiti presudu sukladno žalbenim navodima te platni nalog održati na snazi a tuženika obvezati na naknadu troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 467,. st. 1. ZPP-a. Presuda je pravilna i zakonita.

6. Uvodno valja reći da ovaj sud nije ocijenio žalbene navode koji bi se odnosili na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti je ocjenjivao nove činjenične navode iznijete tek u žalbi, jer to nije dopušteno sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a.

7. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka, a niti pogrešne primjene materijalnog prava, kada je sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka ocijenio da je tipski obrazac ugovora potpisao za tuženika tajnik, koji sukladno odredbama Statuta tuženika nije osoba ovlaštena za zastupanje. Dakle, ugovor je potpisan od strane neovlaštene osobe pa nije ni nastao kako je to propisano odredbom čl. 312. st. 1. i 3. ZOO-a. Pri tome žalitelj pogrešno smatra da je dokazao kako je ugovor naknadno odobren od neovlašteno zastupanog jer je tuženik platio prethodni račun. Prije svega tužitelj u spis nije dostavio račun koji prethodi utuženom računu, pa da bi se dokaz kojeg je dostavio u spis, a to je izvadak broj 7 na listu 19. spisa, mogao ocijeniti kao dokazom plaćanja računa po spornom ugovoru. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ugovor kojeg je za tuženika sklopila neovlaštena osoba nije nastao, pa ne postoje obveze plaćanja spornog računa kojeg tužitelj temelji na navedenom ugovoru (list 19. spisa).

8. Stoga su neodlučni ostali žalbeni navodi koji se odnose na podredno utvrđenje suda da je ugovor ništetan, jer u konkretnom slučaju prema pravilno utvrđenju suda tužitelj nije dokazao niti da je ugovor nastao, slijedom čega je neosnovan tužbeni zahtjev pozivom na takav ugovor.

9. Zbog navedenog je materijalno pravo pravilno primijenjeno te presuda nije zahvaćena bitnim povredama postupka, te ju je valjalo potvrditi na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a. Stoga je presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 1. rujna 2021.

Sudac Jagoda Crnokrak