Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 945/2017-3
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. J. – L. iz Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. ... d.d., R., OIB: ... , kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva B. & P., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2622/16-2 od 16. prosinca 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7341/13-21 od 15. siječnja 2016., u sjednici održanoj 1. rujna 2021.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom je presudom odbijena tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja kojom je odlučeno:
„I Utvrđuje se ništetnim Ugovor o dugoročnom kreditu broj 3300014095 od 05. listopada 2001. godine sklopljen između E. ... d.d. s jedne strane kao zajmodavca i trgovačkog društva E. K. d.o.o. iz S. s druge strane kao zajmoprimca, na iznos od 200.000,00 EUR-a a u odnosu na uknjiženo pravo zaloga na nekretninama upisanim u zk.ul. 1313 k.o. Grad Zagreb i to kat. Čestica 1236 Obiteljska stambena zgrada pop.br. 4143, dvorište, vrt i zid u Z., površine 362,8 čhv odnosno 1305 m2 koji iznos je osiguran hipotekom iz Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja broj 370/01 od 04. listopada 2001. godine potvrđen – solemniziran po javnom bilježniku Vesna Pučar iz Zagreba, pod brojem: OU-802/01-1.
II Odbija se dio tužbenog zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se ništetnim Ugovor o pristupu dugu sklopljen 25. srpnja 2007. godine sklopljen između tužitelja J. J. L. iz Z., kao pristupatelja dugu i tuženika E. ... d.d. R., kojima je tužitelj pristupio dugu trgovačkog društva E. K. d.o.o. S., iz Ugovora o dugoročnom kreditu, broj 3300014095 od 05. listopada 2001. godine navedenom u točki 1. ove presude, temeljem kojega ugovora je tužitelj dana 26. srpnja 2007. godine isplatio tuženiku iznos od 1.456.551,40 kuna.
Nalaže se tuženiku E. ... d.d. R., isplatiti tužitelju J. J.-L. iz Z., OIB: ... , iznos od 1.456.551,40 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 27. srpnja 2007. godine do isplate i to po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-nih poena, a sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 193.375,00 kuna, a sve to u roku od 15 dana“
kao neosnovan.
III Nalaže se tužitelju J. J.-L. iz Z., OIB: ... , nadoknaditi tuženiku E. ... d.d. R., OIB: ... , trošak parničnog postupka u iznosu od 121.506,25 kuna, a sve to u roku od 15 dana.“
2. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložio je ovom revizijskom sudu da preinači ili ukine prvostupanjsku presudu.
3. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio da se ona odbije kao neosnovana.
4. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u dijelu u kojem se ona revizijom pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom čl. 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.
5. Revizija nije osnovana.
6. Obrazlažući revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj je u reviziji naveo da se on odnosi na drugostupanjsku presudu, jer da je njome počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP i to stoga što je taj sud propustio pri ispitivanju prvostupanjske presude paziti po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Točno je da je propisana dužnost drugostupanjskog suda (odredbom čl. 365. st. 2. ZPP) da po službenoj dužnosti pazi na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava. No, propuštanjem te obveze drugostupanjski sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP. Naime, zbog propuštanja drugostupanjskog suda da po službenoj dužnosti sankcionira neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP počinjenu pred sudom prvoga stupnja, drugostupanjski je sud i sam počinio neku od tih bitnih povreda postupka, te se drugostupanjska presuda revizijom može pobijati zbog iste te bitne povrede. Propuštanjem pak dužnosti da pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud ne čini nikakvu bitnu povredu odredaba postupka, već, ako je propustio primijetiti da je u prvostupanjskoj presudi materijalno pravo pogrešno primijenjeno, i sam pogrešno primjenjuje materijalno pravo. Tužitelj u reviziji, inače, nije ni naveo koja je to od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena.
7. S obzirom na navedeno, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
8. Predmet postupka zahtjevi su tužitelja:
- da se ništetnim utvrdi Ugovor o dugoročnom kreditu br. 3300014095 od 5. listopada 2001. godine sklopljen između E. ... d.d., ovdje tuženika i trgovačkog društva E. K. d.o.o., na iznos od 200.000,00 EUR, u odnosu na uknjiženo pravo zaloga na nekretninama upisanim u zk.ul. 1313 k.o. Grad Zagreb i to kat. Čestica 1236 Obiteljska stambena zgrada pop.br. 4143, dvorište, vrt i zid u Z., površine 362,8 čhv odnosno 1305 m2, koji iznos je osiguran hipotekom iz Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja br. 370/01 od 4. listopada 2001.,
- da se ništetnim utvrdi Ugovor o pristupu dugu sklopljen 25. srpnja 2007. godine između tužitelja J. J. L. kao pristupatelja dugu i tuženika E. ... d.d., kojim je tužitelj pristupio dugu trgovačkog društva E. K. d.o.o. iz Ugovora o dugoročnom kreditu br. 3300014095 od 5. listopada 2001. godine i na temelju kojega je tužitelj 26. srpnja 2007. godine tuženiku platio 1.456.551,40 kn te
- da se tuženiku naloži da tužitelju plati 1.456.551,40 kn sa zateznim kamatama.
9. Utvrdivši da je ugovor o kupoprodaji nekretnina upisanih u zk.ul. 1313 k.o. Grad Zagreb i to kat. Čestica 1236 Obiteljska stambena zgrada pop.br. 4143, dvorište, vrt i zid u Z., površine 362,8 čhv odnosno 1305 m2 ništetan, prvostupanjski je sud zaključio kako taj ugovor u vrijeme sklapanja Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja br. 370/01 od 4. listopada 2001., kojim je ugovorena hipoteka na navedenim nekretninama, nije proizvodio prave učinke, pa da stoga nije bilo osnove za sklapanje Ugovora br. 370/01 u odnosu na zasnivanje založnog prava na tim nekretninama. Stoga je ocijenio osnovanim tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o dugoročnom kreditu br. 3300014095 od 5. listopada 2001. u odnosu na uknjiženu hipoteku.
10. Zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o pristupanju dugu sklopljenog 25. srpnja 2007. između tužitelja kao pristupatelja dugu i tuženika kojim je tužitelj pristupio dugu trgovačkog društva E. K. d.o.o. iz Ugovora o dugoročnom kreditu, broj 3300014095 od 5. listopada 2001. prvostupanjski je sud ocijenio neosnovanim obrazloživši kako taj Ugovor nije protivan Ustavu republike Hrvatske, prisilnim propisima ni moralu društva, te da stoga nije ništetan u smislu odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08 i 78/15), a posljedično tome da nije osnovan niti tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati ono što je na osovi toga Ugovora primio, u smislu odredbe čl. 323. toga Zakona.
11. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka tužbeni su zahtjevi koje je prvostupanjski sud odbio kao neosnovane opisani u t. 10. obrazloženja ove presude.
12. Jedini navod kojim tužitelj u reviziji obrazlaže revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava jest ukazivanje na to da je predmetnom prvostupanjskom presudom ništetnim utvrđen Ugovor o dugoročnom kreditu br. 3300014095 od 5. listopada 2001. sklopljen između ovdje tuženika E. ... d.d. s jedne strane i trgovačkog društva E. K. d.o.o. s druge strane. Tužitelj iz te tvrdnje dalje izvodi zaključak o ništetnosti ugovora kojim je pristupio dugu društva E. K. d.o.o. iz toga Ugovora prema tuženiku. Međutim, tužitelj previđa da prvostupanjskom presudom sam Ugovor o dugoročnom kreditu sklopljen između tuženika i društva E. K. d.o.o. iz kojeg proizlazi dug društva E. K. d.o.o. prema tuženiku, kojem dugu je tužitelj pristupio, nije utvrđen ništetnim. Ništetnim je utvrđen samo ugovor kojim je na predmetnim nekretninama zasnovano založno pravo kao dio isprave kojom je ugovoren kredit. Tužitelj utvrđenje ništetnosti navedenog u Ugovora o dugoročnom kreditu nije predmetnom tužbom ni zahtijevao, a ni ne upućuje na razloge zbog kojih bi sam taj ugovor o kreditu bio ništetan. Kako sam ugovor o kreditu iz kojeg proizlazi dug društva E. K. d.o.o. nije ništetan, i kako nije sporno da taj dug kojemu je tužitelj pristupio postoji, a tužitelj nije ukazao na razloge ništetnosti ugovora iz kojeg proizlazi dug kojem je pristupio, te niti iz čega ne proizlazi da je u smislu odredbe čl. 322. ZOO ništetan bilo ugovor o kreditu bilo ugovor o pristupanju duga iz ugovora o kreditu, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo odbivši zahtjeve opisane u t. II. izreke prvostupanjske presude.
13. Stoga ne postoji ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.
14. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 1. rujna 2021.
Željko Glušić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.