Baza je ažurirana 09.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: Gž-8/2021-2
REPUBLIKA HRVATSKA Županijski sud u Puli – Pola Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola |
Poslovni broj: Gž-8/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Zoranu Šariću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. J., OIB … Z., zastupanog po punomoćniku A. Č., odvjetniku u Z., protiv tuženika osiguranje d.d., OIB …, Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1529/19-22 od 29. listopada 2020., 1. rujna 2021.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, dosuđujućem dijelu, a za iznos od 28.000,00 kn potvrđuje presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1529/19-22 od 29. listopada 2020.
II. Djelomičnim uvažavanjem žalba tužitelja preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1529/19-22 od 29. listopada 2020. tako da se na iznos glavnog duga od 50.000,00 kn tužitelju dosuđuju i zatezne kamate po navedenoj kamatnoj stopi i za razdoblje od 19. studenog 2018. do 28. listopada 2020.
III. U preostalom dijelu, u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu daljnjeg iznosa glavnice od 7.000,00 kn i uz to pripadajuće zatezne kamate te glede odbijajućeg dijela odluke (rješenja) o troškovima postupka i glede dopuštenja preinake tužbenog zahtjeva žalba tužitelja se odbija kao neosnovana te se u tom dijelu potvrđuje presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1529/19-22 od 29. listopada 2020.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom i rješenjem presudom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 53.360,00 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. listopada 2020. pa do isplate (I), u preostalom dijelu a za iznos glavnice od 7.000,00 kn i za zatezne kamate za razdoblje od 19. studenog 2018. do 28. listopada 2020. tužitelj je odbijen sa tužbenim zahtjevom (II), rješenjem je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva od 1. i 26. lipnja 2020. (I), tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 10.405,80 kn i pripadajuće zatezne kamate (II), u preostalom dijelu taj zahtjev tužitelja je odbijen (III), a odbijen je i tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška (IV).
2. Protiv te presude i rješenja pravodobne i dopuštene žalbe podnose tužitelj i tuženik.
3. Tužitelj predmetnu presudu i rješenje pobija u njihovom odbijajućem dijelu i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, navodi da je obzirom na utvrđene ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju i njihove posljedice tužitelj i tražio u svemu pravičnu naknadu štete i da je tom zatraženom iznosu trebalo udovoljiti u cijelosti, da je i zatezne kamate valjalo dosuditi od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, da je tužitelju trebalo dosuditi cjelokupni zatraženi trošak postupka, pa tužitelj predlaže da se njegovu žalbu uvaži, da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se istu ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a tužitelj potražuje i trošak žalbe.
4. Tuženik predmetnu presudu pobija u dijelu dosuđene neimovinske štete koja "prelazi" iznos od 22.000,00 kn i u rješenju kojim je dopušten preinaka te navodi da prvostupanjski sud nije smio dopustiti preinaku tužbenog zahtjeva, da je tužitelju i dosuđen naknada neimovinske štete u previsokom iznosu, da bi pravična naknada štete za pretrpljene fizičke bolove iznosila 12.000,00 kn, a za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 20.000,00 kn, da je iznos dosuđen preko tih iznosa prekomjeran da je pogrešna i odluka o troškovima postupka pa tuženik predlaže da se njegovu žalbu uvaži, da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja preko neosporenog dijela ili da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a tuženik potražuje i trošak žalbe.
5. Sa žalba tužitelja i tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. ZPP-a.
6. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.
7. Žalba tuženika nije osnovana, a žalba tužitelja je djelomično osnovana.
8. Pobijanom prvostupanjskom presudom i rješenjem, u njihovoj osnovi, tuženiku je naloženo da tužitelju isplati na ime naknade štete iznos od 53.600,00 kn i pripadajuće zatezne kamate tekuće na taj iznos od 29. listopada 2020. pa do isplate, tuženiku je naloženo i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 10.405,80 kn i pripadajuće zatezne kamate dok je u preostalom dijelu, a za iznos od 7.000,00 kn na ime naknade štete te u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka tužiteljev zahtjev odbijen kao neosnovan.
9. U ovom stadiju postupka, a prema žalbenim navodima stranaka nije sporno da je pobijanom presudom činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a sporna je pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na meritum spora glede visine pravične naknade štete zbog povrede prava osobnosti (neimovinske štete), pravilnosti odluke o troškovima postupka te, obzirom na žalbu tuženice, je li prvostupanjski sud mogao valjano dopustiti preinaku tužbenog zahtjeva (preinaku tužbe) tužitelja, a prema podnesku tužitelja od 26. (23.) lipnja 2020. (118-124).
10. Prije svega valja navesti da kod donošenja pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a ni onih na koje "ukazuje" tuženik u aktualnoj žalbi, a zbog kojih bi pobijana presuda bila nevaljana i (ili) nezakonita.
11. Kada je nakon provedenog medicinskog vještačenja utvrđeno koje su posljedice predmetnog štetnog događaja i kada je došlo do promjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske prvostupanjski sud je, ispravno, dopustio preinaku tužbe tužitelja prema podnesku od 26. (23.) lipnja 2020., a primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a jer to tužitelj nije mogao učiniti do zaključenja prethodnog postupka, a to stoga što je tužiteljev raniji zahtjev bio utemeljen na procjeni (kriterijima) koji su se ranije primijenjivali, pa je, i pored protivljenju tuženika, ispravno, ta preinaka dopuštena.
12. Isto tako, iako prvostupanjski sud o toj preinaci nije donio posebno rješenje do zaključenja glavne rasprave, već je, očito, tu preinaku prešutno dopustio već tijekom trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom to samo po sebi pobijanu odluku ne čini nevaljanom i (ili) nezakonitom, pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.
13. Nadalje, obzirom na žalbene navode stranaka po kojima stranke predmetnu presudu pobijaju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a dodatno i zbog odluke o troškovima postupka predmet njihovog pobijanja nije (i) pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja pa su onda i prvostupanjskom postupku utvrđene slijedeće pravno relevantne činjenice:
- da je tužitelj ozlijeđen u štetnom događaju od 27. listopada 2016., a nije sporno ni da je tuženik odgovoran za tu štetu tužitelju,
- da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio tešku tjelesnu ozljedu lijevog prsišta, da je zbog toga tužitelj trpio fizičke bolove, jakog intenziteta 48 sati, jače bolove srednjeg intenziteta kumulativno 4 tjedna, srednjeg intenziteta kumulativno 4 tjedna te bolove slabog intenziteta i povremene bolove 6 tjedana, da je pretrpio i primarni strah jakog intenziteta 2 sata, sekundarni strah jakog intenziteta 48 sati, srednjeg intenziteta 5 dana i malog intenziteta 6 tjedana, da je liječenje tužitelja od posljedica tog štetnog događaja trajalo do 10. svibnja 20198. i od kada se njegovo stanje smatra definitivnim, ali da su ostale trajne posljedice zbog smetnji i u ventilaciji srednjeg stupnja, zaostale dispneje kod hodanja po ravnom terenu što u postotku izraženo iznosi 25% umanjenje životnih okolnosti tužitelja, te da je tužitelj u trenutku štetnog događaja imao 48 godina,
- da je tuženik tužitelju prije podnošenja predmetne tužbe isplatio 18.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete.
14. Na temelju tih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da bi pravična naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a koji su posljedica predmetnog štetnog događaja za tužitelja iznosila 68.000,00 kn, pa tuženiku nalaže da tužitelju isplati daljnju pripadajuću naknadu te štete u iznosu od 50.000,00 kn, a u preostalom dijelu, a za daljnjih zatraženih 7.000,00 kn odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.
15. Ta odluka, u tom dijelu, u cijelosti se, po ocjeni ovog suda, temelji na valjanoj primjeni odredbe čl. 1100. ZOO-a, ista uvažavajući sve kriterije iz st. 2. navedenog članka utvrđenoj pravičnoj naknadi štete daje karakter realne i pravične pa je onda žalba tužitelja u njenom odbijajućem dijelu, a žalba tuženika u njenom pobijajućem – dosuđujućem dijelu (za daljnjih 28.000,00 kn) u tom dijelu neosnovana.
16. Međutim, žalba tužitelja je djelomično osnovana u dijelu odluke koji se "tiče" dospjelosti prava na naknadu pretrpljene štete odnosno glede početka (nadnevka) od kada tužitelj ima pravo (i) na zatezne kamate na utvrđeni iznos neimovinske štete.
17. Naime, obveza pravične naknade (neimovinske štete) dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga (čl. 1103. ZOO-a) pa kako je liječenje tužitelja bilo dovršeno sa 10. svibnja 2018., tužitelj je tuženiku odštetni zahtjev bio podnio 17. rujna 2019. (30), a zatezne kamate potražuje od 19. studenog 2018. (118-122) to je onda tužitelju valjalo dosuditi zatezne kamate i za razdoblje od 19. studenog 2018. pa do 28. listopada 2020. pa je onda u tom dijelu valjalo uvažiti žalbu tužitelja i u tom dijelu preinačiti pobijanu presudu.
18. Prvostupanjski sud je pravilno temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a a u svezi sa Tbr. 7., Tbr. 8. i Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarife) utvrdio pripadajući trošak tužitelja, tom trošku je "pridodan" i trošak vještačenja, pa je pravilno, utvrđen pripadajući trošak tužitelja u iznosu od 11.562,00 kn, a kako je uspjeh tužitelja u postupku utvrđen u postotku od 90% to je onda, ispravno, a primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelju i dosudio 90% tog troška odnosno 10.405,80 kn pa su žalbe tužitelja i tuženika neosnovane u tom dijelu.
19. Prvostupanjski sud, ispravno, tuženiku nije dosudio zatraženi trošak niti je taj trošak "prebijao" sa troškovima tužitelja, a povećanje tužbenog zahtjeva kod preinake (sa početnih 30.800,00 kn kasnijih 60.360,00) po Tbr. 7. t. 1. Tarife se "nalazi" u istoj skupini vrijednosti predmeta spora za određivanje naknade, dakle, nije bilo od utjecaja na visinu pripadajuće naknade pa su onda žalbe tužitelja i tuženika neosnovane i u tom dijelu.
20. Slijedom svega navedenog valjalo je žalbu tuženika odbiti u cijelosti, a žalbu tužitelja djelomično odbiti, a djelomično uvažiti te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbi čl. 368. i 373. ZPP-a.
21. Žalba tuženika je neosnovana pa je onda odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška žalbe (čl. 166. st. 1., a u svezi sa čl. 1554. st. 1. ZPP-a).
22. Isto tako, žalba tužitelja je neosnovana u njegovom meritumu, samo je djelomično osnovan glede sporedne tražbine, dospjelosti zatezne kamate pa je onda i o trošku žalbe tužitelja odlučeno kao u izreci, a temeljem odredbe čl. 166. st. 1., a u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a.
U Puli-Pola 1. rujna 2021.
Sudac:
Zoran Šarić
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.