- 1 -              Rev 603/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 603/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. B. iz N., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u K., protiv tuženika C. n. s. d.o.o. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica V. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. i p. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-120/2021-2 od 16. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-85/15-84 od 9. srpnja 2020., u sjednici održanoj 1. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

              II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je nedopuštena odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem radnika od 14. srpnja 2015. tužitelju, kao i zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati na radno mjesto „Tornjaša na bušenju-pomoćnika vođe smjene na bušenju.“.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja, pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. toč. 1. ZPP, tužitelj je izjavio reviziju iz svih razloga navedenih u odredbi čl. 386. ZPP s prijedlogom ovom sudu preinačiti presude nižestupanjskih sudova te „usvojiti zahtjev tužitelja“ odnosno ukinuti presude nižestupanjskih sudova, ili samo presudu suda drugog stupnja i premet vratiti na ponovni postupak.

 

4. U svom odgovoru na reviziju tužitelja, tuženik predlaže istu odbiti kao neosnovanu te traži naknadu parničnih troškova sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Zahtjev za naknadu troškova odgovora na reviziju nije osnovan.

 

7. Pošavši od utvrđenja da je tužitelj počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa, otuđenje imovine tuženika - dizel goriva, nafte, koju je prodavao T. Š., sudovi su zaključili da je tuženik tužitelju osnovano otkazao ugovor o radu pozivom na odredbu čl. 115. st. 1. alineja 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR), te odredbu čl. 32. st. 1. toč. 3. Pravilnika o radu tuženika.

 

8. U postupku pred sudovima nižeg stupnja nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tužitelj.

 

8.1. Činjenica što je sud prvog stupnja koristio kao dokaze Izvješće PU Koprivničko-križevačke i službene zabilješke odnosno policijske fotografije, ne znači da je postupio protivno odredbi čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH) koja propisuje da se dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu upotrijebiti u sudskom postupku. Navedene policijske zabilješke nisu pribavljene na nezakoniti način, već su rezultat zakonitog policijskog rada. To što se iste ne mogu koristiti u kaznenom postupku ne znači da su nezakonito pribavljene niti da se ne mogu koristiti u parničnom postupku. Naime, Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u svom čl. 8. propisuje da koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka te u tom smislu zabilješke koje su učinili policajci, službene osobe, postupajući u skladu s zakonom predstavljaju valjani dokaz u parničnom postupku.

 

8.2. U postupku pred sudovima nižeg stupnja nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se uvodno poziva tužitelj i to na paušalan način. Pri tome, revidenta treba uputiti na odredbu čl. 391. st. 3. ZPP koja propisuje da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, dok razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

8.3. Suprotno navodima iz revizije sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu čl. 8. ZPP dok je sud drugog stupnja prihvativši razloge koje je dao sud prvog stupnja također pravilno primijenio navedenu odredbu. Naime, sudovi su dali dovoljno, jasne te uvjerljive razloge o tome na koji način su utvrdili pravno relevantnu činjenicu navedenu pod točkom 5. ovog obrazloženja. Nasuprot tome, veći dio navoda revidenta u okviru navedenog revizijskog razloga, sadržajno, predstavljaju činjenične prigovore koji se sastoje u iznošenju vlastitih zaključaka, suprotno činjeničnim utvrđenjima i zaključcima nižestupanjskih sudova. U smislu odredbe čl. 386. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (argumentum a contrario navedene odredbe), pa revidentovi navodi u tom pravcu nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

 

8.4. Sud drugog stupnja, odgovorio je na sve bitne žalbene navode, tako da se u postupku pred tim sudom nije ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 375. st. 1. ZPP. Prvenstveno, revidentu valja odgovoriti da je tuženik tek podredno podnio zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, ukoliko bi sud prihvatio tužbeni zahtjev. Tek tada,  bi trebalo raspraviti o tom zahtjevu, te bi tada bilo važno utvrditi postoje li okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć sukladno odredbi čl. 125. st. 2. ZR.

 

9. Također, pravilno su sudovi primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 115. st. 1. alineja 3. ZR. Pri tome, treba navesti, da je za tužitelja povoljniji otkaz koji mu je dat od onog za koji tužitelj pledira u svojoj reviziji da mu je trebao biti dat.

 

10. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, to je valjalo pozivom na odredbu iz čl. 393. st. 2. ZPP presudom odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

11. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (argumentum a contrario odredbe čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 1. rujna 2021.