Broj: Gž Zk-260/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda mr. sc. Seniji Ledić, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnoj stvari 1. predlagatelja upisa D. M. iz G. K., OIB: … i 2. predlagateljice M. M. iz G. K., OIB: …, oboje zastupani po punomoćnici B. M., odvjetnici u V. te protustranke P. R. iz V., OIB: …, radi predbilježbe i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi drugopredlagateljice M. M. protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Z-2570/15 od 11. studenoga 2016., dana 9. srpnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba drugopredlagateljice M. M. te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj Z-2570/15 od 11. studenoga 2016.

Obrazloženje

Pobijanim je rješenjem odbijen prigovor drugopredlagateljice M. M. te je potvrđeno rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta prvostupanjskog suda broj Z-2570/15 od 15. svibnja 2015.

Protiv tog rješenja žalbu podnosi drugopredlagateljica pobijajući ga bez navođenja žalbenih razloga, time da iz sadržaja žalbe proizlazi da se podnosi žalba zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže se žalbu uvažiti i dopustiti predbilježbu prava vlasništva drugopredlagateljice.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je neosnovana.

Ispitujući pobijano rješenje u granicama ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) čija je primjena utemeljena na odredbi članka 91. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17, dalje: ZZK), žalbeni je sud ocijenio da prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Drugopredlagateljica je zatražila upis uknjižbe prava vlasništva za 47/100 dijela na nekretnini ZK tijelo A III - 1. etaža 0/0, koje se nalazi u dvorišno poslovnoj zgradi sagrađenoj na čestici 1598/2 upisanoj u zk.ul. 3271 K.O. V. (u osnivanju), a koje ZK tijelo se sastoji od prostorija u prizemlju i to: radionice sa 85,50 m² i WC-a sa 6,60 m², ukupne površine 92,10 m², a koji posebni dio je neodvojivo povezan sa suvlasništvom cijele nekretnine, temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 27. srpnja 2013. sklopljenog između drugopredlagateljice kao kupca i R. P. kao prodavatelja na kojem je potpis prodavatelja ovjerio javni bilježnik M. R. iz K. 2. kolovoza 2013. pod brojem Ov-2991/13.

Ovlašteni zemljišnoknjižni sudac je odbio prijedlog za uknjižbu rješenjem poslovni broj Z-2570/15 od 15. svinja 2015. pozivom na odredbu članka  84. stavka 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/14 i 93/14, dalje: OZ).

Odlučujući o prigovoru drugopredlagateljice protiv navedenog rješenja ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta zemljišnoknjižni sudac je ocijenio da prigovor nije osnovan te je na temelju odredbe članka 123.a stavka 5. ZZK-a prigovor odbio kao neosnovan i potvrdio rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta, time da je ocjenu neosnovanosti prigovora zemljišnoknjižni sudac utemeljio na odredbi članka 84. stavka 2. OZ-a.

Žalbenim navodima drugopredlagateljice nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja zemljišnoknjižnog suca.

Naime, Ugovor o kupoprodaji nekretnine na kojem je utemeljen prijedlog za upis sklopljen je između drugopredlagateljice i ZK vlasnika predmetne nekretnine 27. srpnja 2013. time da je utvrđeno da je prodavatelj tj. vlasnik predmetne nekretnine ujedno i ovršenik u predmetu prvostupanjskog suda poslovni  broj Ovr-1145/09, u kojem je u postupku rješenjem poslovni broj Ovr-1145/09 od 24. veljače 2009. zabilježena ovrha na predmetnoj nekretnini pod brojem Z-1417/2009 od 25. veljače 2009. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio da je zbog te okolnosti zabranjen upis promjene prava vlasništva utemeljen na raspoložbi ovršenika odnosno temeljem predmetnog ugovora.

Kako odredba članka 84. stavka 2. OZ-a zabranjuje upis promjene prava vlasništva utemeljen na raspoložbi ovršenika što znači u konkretnom slučaju zabranjuje raspolaganje temeljem predmetnog ugovora, pravilno su sudovi ocijenili da nije moguće izvršiti upis uknjižbe prava vlasništva.

Što se, pak, tiče mogućnosti predbilježbe, pravilno žaliteljica tumači odredbu članka 100. stavka 2. ZZK-a prema kojoj ukoliko nisu ispunjeni uvjeti za udovoljenje prijedlogu za uknjižbu, a ukoliko za to postoje uvjeti te podnositelj to nije isključio, sud će izvršiti upis predbilježbe prava vlasništva. Međutim, pravilno je sud ocijenio da se u konkretnom slučaju ne radi o nedostatku u smislu odredbe članka 56. stavka 1. i 2. ZZK-a prema kojima je upis predbilježbe moguć u slučajevima kad isprava na temelju koje se zahtijeva upis ne odgovara svim posebnim pretpostavkama za uknjižbu, ali ispunjava opće pretpostavke za zemljišnoknjižni upis, odnosno ukoliko je pristanak za uknjižbu dan uvjetno ili oročeno.

Naprotiv, u konkretnom je slučaju zemljišnoknjižni sudac pravilno ocijenio da se ne radi o nedostacima u ispravi temeljem kojih se predlaže upis prava vlasništva odnosno o tome da je pristanak za uknjižbu bio dan uvjetno ili oročeno, već da se radi o tome da je odlukom suda odnosno rješenjem o ovrsi odnosno OZ-om onemogućen upis uknjižbe prava vlasništva utemeljen na raspolaganju ovršenika temeljem predmetnog ugovora čime nije moguć ni upis uknjižbe, a ni upis predbilježbe.

U takvim je okolnostima pravilna ocjena zemljišnoknjižnog suca da prigovor drugopredlagateljice nije osnovan, pa je zemljišnoknjižni sudac pravilno pozivom na odredbu članka 123. stavka 5. ZZK-a postupio kada je odbio prigovor kao neosnovan i potvrdio navedeno rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta.

Budući da nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija, a ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 128. stavka 3. ZZK-a odbiti žalbu kao neosnovanu i u potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Splitu 9. srpnja 2018.