Poslovni broj: II Kž-317/2021-5

Poslovni broj: II Kž-317/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. P., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog A. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Kov-18/2021. (Kov-17/2021.) od 16. kolovoza 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog A. P. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Kov-18/2021. (Kov-17/2021.) od 16. kolovoza 2021., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zadru broj KO-DO-19/2021. od 13. kolovoza 2021. protiv okrivljenog A. P. zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 2. KZ/11., na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 3.  Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni A. P. po branitelju odvjetniku A. K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje i "naložiti da se okrivljenik odmah pusti na slobodu", podredno preinačiti i istražni zatvor "zamijeniti s jednom ili više mjera opreza iz čl. 98. ZKP/08."

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog A. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na okrivljenika i inkriminirano kazneno djelo, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

5.1. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika da je pobijano rješenje nejasno, paušalno, nerazumljivo te da izostaju odlučne činjenice pa da je time ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

5.2. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. na koju okrivljenik smjera tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske. Naime, u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.

 

5.3. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Za ispunjene osnovnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. dostatno je postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela za koje se okrivljenik tereti.

 

5.4. Konačnu ocjenu svih predloženih dokaza, kao i ocjenu pravne oznake kaznenog djela, ako dođe do potvrđivanja optužnice, dati će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. Stoga žalbeni prigovori kojima okrivljenik tumači i ocjenjuje postojanje dokazanosti kaznenog djela za koje se tereti, nisu od značaja.

 

5.5. U odnosu na prigovore okrivljenika o zakonitosti dokaza predloženih u optužnici, odnosno, u odnosu na njegove prijedloge za izdvajanje nezakonitih dokaza ističe se da zakonitost pojedinog dokaza nije predmet preispitivanja u okviru ispitivanja uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora. Pitanje prigovora stranka o zakonitosti dokaza razmatra se u okviru postupka ispitivanja optužnice pred optužnim vijećem, odnosno, ako dođe do potvrđivanja optužnice, pred raspravnim vijećem, sukladno zakonskim uvjetima iz članka 350. stavak 2. ZKP/08.

 

6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. žalitelj zapravo tvrdi da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi kod okrivljenika nisu takve da bi opravdale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela, odnosno da se svrha radi koje je primijenjena mjera istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela može ostvariti i nekom blažom mjerom.

 

6.1. Međutim, žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te o nužnosti primjene te mjere i nadalje. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da činjenica da je okrivljenik kazneno osuđivan i prekršajno kažnjavan (detaljno i pravilno navedeno u odlomku 11. pobijanog rješenja) upućuje na to da do sada izricane kazne nisi utjecale na njega da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonskim propisima, štoviše, osnovano se sumnja da je okrivljenik kazneno djelo za koje se tereti počinio u roku provjeravanja iz prijašnje osude te da je njegovo društveno neprihvatljivo ponašanje postalo opasnije i teže. Te okolnosti treba povezati s zaključcima psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je okrivljenik ovisnik o alkoholu i amfetaminima te ima emocionalno nezrelu strukturu osobnosti pa postoji mogućnost počinjenja težeg djela u budućnosti i zbog čega je preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu i amfetaminima. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.

 

7. Žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom ocjene postojanja opasnosti od ponavljanja djela na strani okrivljenika neosnovano uzeo u obzir činjenicu da je u drugom kaznenom postupku protiv njega donesena nepravomoćna presuda (Općinski sud u Zadru poslovni broj Kmp-3/2021.) jer da za okrivljenika vrijedi pretpostavka nedužnosti te da nije od utjecaja okolnost da je okrivljenik prije osuđivan.

 

7.2. Prema podacima u spisu, točno je da je protiv okrivljenog A. P. pred Općinskim sudom u Zadru u tijeku drugi kazneni postupak zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11., počinjene u prosincu 2020. Premda vođenje drugog kaznenog postupka protiv okrivljenika ne može biti, sama za sebe, dostatna okolnost koja pokazuje da je netko sklon činjenju kaznenih djela (jer bi to bilo protivno načelu pretpostavke nedužnosti okrivljenika), žalitelj ispušta iz vida da je zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela na strani okrivljenika prvostupanjski sud utemeljio, ne samo na činjenici da je protiv njega u tijeku drugi kazneni postupak, nego i na okolnostima ranije kaznene osuđivanosti i prekršajne kažnjavanosti, kao i činjenici da je okrivljenik sada osnovano sumnjiv za kazneno djelo koje je pravno kvalificirano kao teže djelo u odnosu na događaj iz ranije osude.

 

7.3. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda, da navedene okolnosti, uz činjenicu okrivljenikove ovisnosti, upućuju na eskalaciju njegovih protupravnih postupaka pa stoga i na konkretnu i razborito predvidivu opasnost od ponavljanja djela. Prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, imajući u vidu i njihovu brojnost i kakvoću u cjelini. Pri tome je prethodna osuđivanost, ali i relacija s ovisnošću, samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke za okrivljenika, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju. Navođenje okolnosti da je protiv okrivljenika u tijeku drugi kazneni postupak ne predstavlja utvrđenje "o krivnji" niti zaključak da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti u tom drugom kaznenom postupku, jer je to predmet dokazivanja i raspravljanja isključivo u tom drugom postupku.

 

8. Dakle, imajući na umu značaj iznesenih okolnosti drugostupanjski sud nalazi da je protiv okrivljenika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Izložene okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela kod okrivljenika takvog su značaja da mjeru istražnog zatvora, u ovom trenutku, i po ocjeni drugostupanjskog suda nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom blažom mjerom, kako predlaže žalitelj.

 

9. Ujedno, neosnovani su žalbeni navodi iz kojih proizlazi da prvostupanjski sud nije pažljivo i u dovoljnoj mjeri ispitao postojanje opravdanosti daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., smjerajući da nije postupljeno prema članku 124. stavka 3. ZKP/08.

 

9.1. U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih prava okrivljenika, a niti mu je donošenjem pobijanog rješenja narušeno pravo na pošteno suđenje.

 

10. Za žalbene navode žalitelja kojim upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenog djela za koja se tereti okrivljenik, propisane kazne (od najmanje 3 do 12 godina zatvora), te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

11. Točno žalitelj navodi da u dispozitivu pobijanog rješenja nije navedena pravna odredba na temelju koje postupa prvostupanjski sud, ali u uvodu pobijanog rješenja prvostupanjski je sud pravilno označio da postupa na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 1. i u vezi članka 129. ZKP/08. Uostalom, takav sadržaj izreke nije propisan ni člankom 124. stavkom 2. ZKP/08. niti takav nedostatak utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja.

 

11.1. Nadalje, u izreci pobijanog rješenja je propušteno navesti, u skladu s člankom 124. stavak 2. točka 4. ZKP/08. da se u istražni zatvor okrivljenom A. P. uračunava vrijeme lišenja slobode od 27. srpnja 2021. pa nadalje. U pravu je žalitelj kada navodi da je u pouci o pravnom lijeku pobijanog rješenja propušteno sukladno članku 129. stavak 5. ZKP/08. poučiti okrivljenika o pravu da predloži ukidanje istražnog zatvora, ali sve to ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja.

 

12. Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu 1. rujna 2021.