1              Poslovni broj: II Kž-316/2021-5

Poslovni broj: II Kž-316/2021-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim, predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog C. O., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 1. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, broj K-9/21-208 (Kv I-187/21.) od 28. srpnja 2021. o produljenju istražnog nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog C. O. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi C. O. proglašen krivim zbog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 1. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), te na temelju članka 111. u vezi članka 34. stavak 1. i 2. i članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, produljen je istražni zatvor protiv optuženika protiv po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 12. rujna 2020. nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi C. O. po branitelju, odvjetniku R. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08. s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje, podredno da se pobijano rešenje preinači na način da se ukine istražni zatvor optuženiku.

3. U skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud za svoju odluku iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud te je stoga ponovno nalazi neosnovanim žalbeni navod optuženika da je pobijanim rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da prvostupanjski sud nije valjano i argumentirano obrazložio koje to osobite okolnosti upućuju na opravdanu bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao pobjeći, odnosno ponoviti istovrsno ili teže kazneno djelo.

6. Također, neosnovano žalitelj u žalbi opetovano ističe da se pogrešno utvrđeno činjenično stanje ogleda u tome što prvostupanjski sud nije ničim potkrijepio postojanje opravdane bojazni od bijega, a imajući u vidu da je optuženik državljanin R. I., članice Europske unije, pa je izvjesno da ukoliko optuženik ne bi postupao po preuzetoj obvezi i uredno se odazivao zaprimljenim pozivima, u tom slučaju bi bilo moguće izdavanje europskog uhidbenog naloga. Naime, drugostupanjski sud nalazi osnovanim utvrđenje prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o optuženiku koji nije državljanin Republike Hrvatske, niti na njezinom teritoriju ima prijavljeno prebivalište ili boravište niti je osobnim, obiteljskim ili imovinskim vezama vezan za područje Republike Hrvatske kao i da optuženik mijenja mjesto boravka u različitim državama u okviru zajednice ''Hare Krišna''. Pored navedenog, valjano je utvrdio prvostupanjski sud da iako optuženik jest državljanin R. I., on niti u toj državi nema stalni boravak, zaposlenje niti imovinu već je prijavljen u sklopu vjerske evangeličke zajednice R., pa imajući u vidu težinu kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i zapriječenu kaznu, ocjena je i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da sve prethodno opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti da će optuženik u slučaju puštanja na slobodu pobjeći, u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti.

7. Nije od značaja žalbeni navod da optuženik C. O. do sada nije kazneno osuđivan, niti se protiv istog vodi neki drugi kazneni postupak, kao i da stoga sasvim izvjesno ne egzistira niti onaj poseban osnov iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08., temeljem kojeg je optuženiku produljen istražni zatvor, kada se ima u vidu okolnosti počinjenja kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret. Naime, i optuženik i žrtva pripadnici su iste vjerske zajednice unutar koje zajedno žive, pa kada se uz navedeno ima na umu nalaz i mišljenje vještaka psihijatra iz kojeg proizlazi da je optuženiku dijagnosticiran paranoidni poremećaj ličnosti te da takvo njegovo psihičko stanje može poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela, kao i težinu kaznenog djela koje mu se stavlja na teret u vidu zapriječene kazne i iskazani visok stupanj upornosti, bezobzirnosti i kriminalne volje u načinu počinjenja djela, ocjena je i drugostupanjskog suda kako na strani optuženika postoji konkretna i predvidiva opasnost od ponavljanja djela.

8. Imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, nasuprot okolnosti da se optuženik u istražnom zatvoru nalazi od 12. rujna 2020. drugostupanjski sud ne nalazi da je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo razmjernosti, kako se to ističe u žalbi. Naime, prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja je izrečena nepravomoćnom presudom i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

9. Povezujući s povredom načela razmjernosti žalitelj neosnovano ističe i da je prvostupanjski sud propustio pri donošenju pobijanog rješenja brižljivo ispitati okolnosti slučaja i stvarnu potrebu produljenja istražnog zatvora. Suprotno navedenom, drugostupanjski sud nalazi da je u konkretnom slučaju produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu,

10. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 1. rujna 2021.