Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj: II -315/2021-5

 

Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 


 

Poslovni broj: II -315/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, uiv.spec.crim, predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog C. O., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 1. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, broj K-9/21-208 (Kv I-187/21.) od 28. srpnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2021.,

 

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba optuženog C. O. kao neosnovana.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog C. O. zbog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 1. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), protiv optuženika produljen je istražni zatvor po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 12. rujna 2020. nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi C. O. po branitelju, odvjetniku R. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08. s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje, podredno da se pobijano rešenje preinači na način da se ukine istražni zatvor optuženiku.

 

3. U skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Iako žalitelj opetovano ponavlja žalbene razloge bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, tako i u odnosu na posebne pretpostavke – opasnost od bijega i od ponavljanja kaznenog djela, kao posebne pretpostavke za primjenu te mjere.

 

5.1. U skladu s prethodnom ocjenom valjanosti odluke prvostupanjskog suda, drugostupanjski sud ne nalazi osnovanim žalbeni navod da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama zbog čega da se isto ne može valjano ispitati, pa da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

 

5.2. U odnosu na žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik u žalbi navodi da činjenice i dokazi pribavljeni u dosadašnjem tijeku postupka od strane tužitelja, na koje se referira vijeće suda, ne upućuju na relevantan stupanj osnovane sumnje da bi optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a okolnosti navedene u pobijanom rješenju ne mogu predstavljati one osobite okolnosti, koje bi opravdavale bojazan da bi optuženi boravkom na slobodi mogao pobjeći, odnosno da bi ponovio teže ili istovjetno kazneno djelo.

 

6. U pogledu postojanja osnovane sumnje da bi optuženi C. O. počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, ispravno se prvostupanjski sud pozvao na podignutu, a i potvrđenu optužnicu jer je optužno vijeće prilikom odlučivanja o potvrđivanju optužnice utvrdilo da iz dokaza na kojima se optužnica temelji takva sumnja i proizlazi. Slijedom navedenog, utvrđeno je postojanje opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.  Prema tome, za zaključiti je kako istaknuti žalbeni navodi optuženika u pogledu osporavanja osnovane sumnje predstavljaju isključivo polemiziranje s potvrđenom optužnicom i iznošenje obrane te ih niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud nisu ovlašteni razmatrati prilikom ispitivanja zakonskih uvjeta za daljnju primjenu istražnog zatvora.

 

7. U odnosu na postojanje opasnosti od bijega, ocjena je drugostupanjskog suda kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o optuženiku koji nije državljanin Republike Hrvatske, niti na njezinom teritoriju ima prijavljeno prebivalište ili boravište niti je osobnim, obiteljskim ili imovinskim vezama vezan za područje Republike Hrvatske kao i da optuženik mijenja mjesto boravka u različitim državama u okviru zajednice ''H. K.''. Nadalje, utvrđeno je kako je optuženik državljanin R. I. gdje također nema stalni boravak, zaposlenje niti imovinu već je prijavljen u sklopu vjerske evangeličke zajednice R., pa imajući u vidu da se protiv njega vodi postupak zbog kaznenog djela za koje za zakonom propisna kazna zatvora, ocjena je i drugostupanjskog suda kako postoji opravdana bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao pobjeći, te postati nedostupan pravosuđu Republike Hrvatske i tako osujetiti vođenje ovog kaznenog postupka.

 

7.1. Stoga, imajući u vidu kako optuženik nije čvrsto vezan bilo uz područje Republike Hrvatske bilo uz područje R. I. na način da je prijavljen na adresi na kojoj stvarno boravi i na koju bi mogao primati sudske pozive, neprihvatljiv je žalbeni navod optuženog C. O. kako nije osnovano produljiti istražni zatvor uslijed opasnosti od bijega jer je optuženik državljanin države članice Europske unije, pa bi u slučaju bijega bilo moguće izdavanje europskog uhidbenog naloga.

 

8. Nije od značaja žalbeni navod da optuženik C. O. do sada nije kazneno osuđivan i se protiv istog ne vodi neki drugi kazneni postupak te da je stoga sasvim izvjesno da ne egzistira niti onaj poseban osnov iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08., temeljem kojeg je optuženiku produljen istražni zatvor. Naime, kada se ima u vidu način počinjenja kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret, kao i okolnosti koje mu prethode, odnosno da su i optuženik i žrtva pripadnici iste vjerske zajednice unutar koje zajedno žive, a posebice imajući na umu nalaz i mišljenje vještaka psihijatra iz kojeg proizlazi da je optuženiku dijagnosticiran paranoidni poremećaj ličnosti te da takvo njegovo psihičko stanje može poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela, kao i težinu kaznenog djela koje mu se stavlja na teret u vidu zapriječene kazne, uz iskazani visok stupanj upornosti, bezobzirnosti i kriminalne volje u načinu počinjenja djela, ocjena je i drugostupanjskog suda kako na strani optuženika postoji konkretna i predvidiva opasnost od ponavljanja djela.

 

11. Imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, nasuprot okolnosti da se optuženik u istražnom zatvoru nalazi od 12. rujna 2020. drugostupanjski sud ne nalazi da je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo razmjernosti, kako se to ističe u žalbi. Naime, prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Prema tome, produljenje istražnog zatvora razmjerno je postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu,

 

11.1. Stoga, prvostupanjski sud s pravom nalazi da na strani optuženog C. O. postoji konkretna i neposredna opasnost da će on boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela, slijedom čega je, neovisno o njegovoj ranijoj neosuđivanosti, neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora, kao za sada jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.

 

12. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

U Zagrebu 1. rujna 2021.

 

 

 

Predsjednik vijeća:

 

Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r.

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu