- 1 -              Revd 3305/2021-2

Broj: Revd 3305/2021-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća,  u pravnoj stvari tužiteljice B. T. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. Č., odvjetnik u Z., protiv prvotuženice N. K. iz J., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica T. A., odvjetnica u Odvjetničkom društvu A. & G. & L. d.o.o.Z., drugotuženice N. B. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica B. F., odvjetnica u Z. te trećetuženice M. P. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica B. F., odvjetnica u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji i predaje posjeda, odnosno radi brisanja uknjižbe i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-738/2020-2 od 24. veljače 2021. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4134/17-29 od 13. siječnja 2020. u dijelu kojim je u odnosu na prvotuženicu odbijen zahtjev za brisanje uknjižbe i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja,  u sjednici održanoj 1. rujna 2021.,

r i j e š i o   j e :

Dopušta se tužiteljici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-738/2020-2 od 24. veljače 2021. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4134/17-29 od 13. siječnja 2020. u dijelu kojim je u odnosu na prvotuženicu odbijen zahtjev za brisanje uknjižbe i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, zbog pravnog pitanja:

„Koji je pravni učinak zabilježbe postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju?“

„Primjenjuje li se na davatelja uzdržavanja, u čiju korist je upisana zabilježba postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, u sporu protiv treće osobe koja je nakon podnesenog prijedloga za upis zabilježbe, na temelju pravnog posla, zatražila i ishodila upis prava vlasništva na istoj nekretnini koja je bila predmet ugovora o uzdržavanju, prekluzivni rok iz članka 125. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZVDSP)?“

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-738/2020-2 od 24. veljače 2021. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4134/17-29 od 13. siječnja 2020. u dijelu kojim je u odnosu na prvotuženicu odbijen zahtjev za brisanje uknjižbe i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, zbog pravnih pitanja o kojima postoji neujednačena i nesigurna sudska praksa.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385., čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su u odnosu na pravna pitanja naznačena u izreci ovog rješenja ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP.

4. Polazeći do toga da je u konkretnom slučaju riječ o višestrukom ugovaranju otuđenja, jer je pok. B. K. istu nekretninu, na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju, prvo otuđio tužiteljici, na čiji prijedlog je postojanje tog ugovora zabilježeno u zemljišnim knjigama, nakon čega je istu nekretninu, na temelju ugovora o kupoprodaji, otuđio prvotuženici, drugostupanjski sud zaključuje da je riječ o brisovnoj tužbi iz članka 125. ZVDSP, pa kako je tužiteljica zahtjev za brisanje postavila protekom roka od tri godine od upisa prvotuženice (čije se brisanje tužbom zahtjeva), primjenom odredbe članka 125. stavak 2. ZVDSP odbijen je zahtjev za brisanje upisanog prava vlasništva prvotuženice, odnosno za uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

5. Prema ocjeni ovog suda pitanja pobliže naznačena u izreci ovog rješenja važna su za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pobijana odluka dijelom odstupa od shvaćanja koje je ovaj sud izrazio u svojoj odluci Rev-3073/2015-2 od 26. veljače 2019. (o pravnim učincima zabilježbe postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju), kao i zbog toga što o pitanju primjene roka za ostvarivanje prava davatelja uzdržavanja koji je postojanje ugovora zabilježio u zemljišnim knjigama u odnosu na treću nesavjesnu osobu (stjecatelja) nema prakse revizijskog suda.

6. Naime, ovaj je sud u citiranoj odluci Rev-3073/2015 već izrazio shvaćanje da zabilježba postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nema učinak zabrane primatelju uzdržavanja da otuđi ili optereti nekretninu, niti se njome osniva prvenstveni red za ono pravo koje za davatelja uzdržavanja proizlazi iz ugovora o doživotnom uzdržavanju. Međutim, davatelj uzdržavanja u čiju je korist zabilježba upisana može ostvarivati svoje pravo protiv treće osobe koja je na temelju pravnog posla zatražila i ostvarila upis prava vlasništva nakon podnesenog prijedloga za upis zabilježbe te u parnici dokazati da treća osoba, koja je nakon zabilježbe ishodila uknjižbu prava vlasništva, pravo vlasništva nije stekla u dobroj vjeri. Drugim riječima, davatelj uzdržavanja ne bi mogao nakon smrti primatelja uzdržavanja u zemljišnoknjižnom postupku upisati svoje pravo vlasništva ukoliko je isto, prije njegove smrti, već preneseno na novog stjecatelja – kupca, ali bi to pravo mogao ostvarivati u parnici u kojoj se kupac, s obzirom na zabilježbu postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, ne bi mogao pozivati na to da nije znao ili mogao znati za raspolaganje primatelja uzdržavanja.

7. Budući da o pitanju primjene roka u kojem bi davatelj uzdržavanja, koji je postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju zabilježio u zemljišnim knjigama, svoje pravo mogao u parnici ostvarivati protiv stjecatelja (kupca) koji u trenutku sklapanja pravnog posla s otuđivateljem nije bio u dobroj vjeri (jer se nakon zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju ne može pozivati da mu je raspolaganje primatelja uzdržavanja nepoznato) nema prakse revizijskog suda, valjalo je zbog razvoja prava kroz sudsku praksu, dopustiti reviziju zbog pravnih pitanja naznačenih u izreci ovog rješenja.

8. Slijedom svega navedenoga, ispunjene su  pretpostavke iz članka 385.a stavak 1. ZPP za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe članka 387. stavak 6. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 1. rujna 2021.