Poslovni broj: 64 Gž-216/2019-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 64 Gž-216/2019-2

 

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Tomislava Aralice, predsjednika vijeća, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari I. tužitelja D. H., Z., …, OIB: …, kao pravnog sljednika iza pok. Ž. H., Z., …, OIB: …, i II. tužiteljice L. K., Z., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u O. društvu B. i B., Z., …, protiv tuženika I. N., P., …, ranije P., …, OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici M. P. i M. P., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu u I., …, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi Ž. H. pravnog prednika I. tužitelja i II. tužiteljice L. K., protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj, poslovni broj P-1474/15 od 30. lipnja 2016., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj, poslovni broj P-1474/15 od 27. studenoga 2017., u sjednici vijeća održanoj 1. rujna 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba Ž. H. prednika I. tužitelja i II. tužiteljice L. K., i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj, poslovni broj P-1474/15 od 30. lipnja 2016., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj, poslovni broj P-1474/15 od 27. studenoga 2017.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja, koja je ispravljena pravomoćnim rješenjem istog suda, odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku isprazniti od osoba i stvari nekretninu i to dio čest.zem. broj 1457/1 upisane u zk. ul. 1160 k.o. P. i to čestica E,A,F,G,H,I,J,B,D,E, ukupne površine 228 m2 (po vještačenju), te taj dio nekretnine, slobodan od osoba i stvari predati tužiteljima u posjed i slobodno raspolaganje u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude (točka I. izreke) te je naloženo tužiteljima nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 kn u roku od 15 dana (točka II. izreke). Rješenjem suda prvog stupnja od 24. listopada 2018., pozvan je jedini nasljednik iza pok. I. tužitelja Ž. H., njegov sin D. H. preuzeti postupak u ovoj pravnoj stvari kao I. tužitelj te je odlučeno kako će se predmet nakon pravomoćnosti tog rješenja dostaviti ovom sudu drugog stupnja.

 

2. Presudu suda prvog stupnja pobijaju žalbom Ž. H. pravni prednik I. tužitelja i II. tužiteljica L. K., zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP). Predlažu sudu drugog stupnja uvažiti žalbu, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz nadoknadu troškova žalbe.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi predaje tužiteljima u posjed nekretnine – dijela čestice broj 1457/1 upisane u zk. ul. 1160 k.o. P., ukupne površine 228 m2, po sudskom vještaku označene slovima pobliže određenim u izreci pobijane presude.

 

5. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:

 

- da je D. H. podnijela tužbu protiv tuženika M. B. i Općine P. (predmet Općinskog suda Ploče broj P-449/78), radi utvrđenja da je tužiteljica D. H. nositelj prava korištenja čest.zem. 1457/1, što da su joj tuženici dužni priznati, da je 2. veljače 1981. u tom predmetu nastupilo mirovanje postupka, te da je nakon nastavka postupka, na ročištu od 28. kolovoza 1981., tužiteljica D. H. povukla tužbu jer njome nije bio obuhvaćen I. N.;

 

- da je rješenjem Općinskog suda Kardeljevo P-313/81 od 12. lipnja 1986. utvrđeno da se tužba tužiteljice D. H. protiv tuženika M. B., Općine K. i I. N., smatra povučenom;

 

- da je I. R. podnio tužbu protiv tuženice I. M. B., iz A., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, da je presudom zbog ogluhe od 24. veljače 2004., utvrđeno da je tužitelj I. R., isključivi vlasnik dijela čest.zem. 1457/1 zk.ul. 163 k.o. P., u površini od 3885 m2, što predstavlja idealni dio od 3885/6981 cijele nekretnine, te da je to pravo u tom dijelu pogrešno upisano na ime prednika tuženice u tom postupku, i da je tužitelj I. R., ovlašten u navedenom dijelu zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva, kao i da je navedena presuda postala pravomoćna 22. ožujka 2004. te da su u tom postupku Ž. H. i L. K. podnijeli prijedlog za ponavljanje postupka (30. listopada 2006.), iz razloga što im kao vlasnicima nije omogućeno raspravljanje pred sudom, te da je navedeni prijedlog odbačen rješenjem broj P-326/01 od 31. listopada 2006., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-949/07 od 17. siječnja 2008. (spis predmeta Općinskog suda u Makarskoj broj P-326/01);

 

- da je presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-457/01, utvrđeno da su u tom postupku tužitelji Ž. H. i L. K. (protiv tuženice M. B. iz A., kao nasljednice M. B. pok. I.), suvlasnici na jednake dijelove čest.zem. 1457/1 za 3885/6981 dijela i čest.zem. 1457/3 za 3/4 dijela, obje iz 168 k.o. P. te da je to pravo i u tim dijelovima pogrešno upisano na imenu M. B. pok. M. (spis predmeta Općinskog suda u Makarskoj broj P-457/01);

 

- da je predmetna nekretnina - čest.zem. 1457/1, ukupne površine 3848 m2, upisana u zk.ul. 1160 k.o. P., kao suvlasništvo Ž. H. i L. K., svakog pojedinog suvlasnika u 3885/13962 dijela, i I. R. pok. M. u 6192/13962 dijela;

 

- da je ugovorom o kupoprodaji od 27. prosinca 1966., koji je sklopljen između T. P. pok. M. iz Z., kao prodavateljice i I. N. M. iz Š. S., kao kupca, prodavateljica ustupila kupcu pravo trajnog korištenja čest.zem. 1457/8 k.o. P., građevinsku parcelu u površini od cca 337 m2 za koju već posjeduje građevnu dozvolu i pravo korištenja u smislu čl. 2. i 40. Zakona o nacionalizaciji, da je prodavateljica kupcu ustupila i trajno pravo korištenja puta u širini od 4 m s južne strane građevinskih parcela označenih kao čest.zem. 1457/6 i 1457/7, da je kupoprodajna cijena u cijelosti isplaćena, da prodavateljica jamči kupcu, da je ona pravi i jedini korisnik trajnog prava korištenja označene parcele, da je uvela kupca u materijalni i zakoniti posjed trajnog prava korištenja, te da ga je ovlastila da u svako doba, bez njenog daljnjeg znanja i sudjelovanja, može uknjižiti trajno pravo korištenja u zemljišnim knjigama Općinskog suda Metković;

 

- da je predmet kupoprodajnog ugovora sklopljenog 14. listopada 1973. između T. P. kao prodavatelja i I. N. M. kao kupca, bio dio zemlje površine cca 150 m2, u mjestu K., k.o. P., da je ta zemlja vlasništvo prodavateljice, da na toj zemlji nema pravo gradnje kuće, jer da se zemlja u urbanističkom planu vodi kao „zeleno područje“ i da ista daje tu parcelu na stalno korištenje kupcu uz naknadu, da se kupac obvezuje prodavateljici isplatiti ugovoreni dio novca odmah po potpisivanju ugovora, i da kupac od dana potpisivanja ugovora postaje vlasnik te parcele za koju nemaju „broj“, da na njoj može zasađivati što želi, da se sastoji od tri laza, iznad lokacije na kojoj je kuća kupca, do granice s B., da primjerak ugovora ostaje kod stranaka budući se ne može uknjižiti jer je zemlja urbanizirana kao zeleno područje bez prava gradnje;

 

- da je očevidom na licu mjesta u P., predio K., uz sudjelovanje vještaka mjernika P. V., utvrđeno da se na nekretnini koja je predmet postupka, a koja se nalazi sjeverno od kuće tuženika, nalaze vanjski WC, pomoćna građevina koja se sastoji od sobe i kuhinje, sa sagrađenim kaminom, gustirna, vrt sa starijim stablima smokve, palme te osam stabala naranče i limuna, da je cijela sporna nekretnina od susjednih nekretnina ograđena betonskim zidom starije izrade, visine cca 1,10 m na koji zid se nastavlja željezna ograda visine još cca 1 m, a na nju ograda od tri reda zarđale, dijelom i propale, bodljikave žice, a da su u sklopu te ograde na sjevernoj strani, željezna vrata širine 0,90 m, visine 2 m, koja vode prema susjednoj sjevernoj parceli, te da je osim toga, u sklopu pokazanog zemljišta i jedan vrt s istočne strane ograđen dijelom betonskom, i dijelom željeznom ogradom, nekadašnja septička jama, te betonirana terasa s podestom za ognjište;

 

- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da se ne slaže površina čest.zem. 1457/1 k.o. P., i to u posjedovnim listovima 121, 79 i 139, u kojima je njezina ukupna površina 4616 m2, s onom upisanoj u zemljišnoj knjizi - zk. ul. 1160, u kojoj je upisana površina 3848 m2 (tj. 762 m2 manja od one u katastru), da pokazana nekretnina u naravi čini dio čest.zem. 1457/1 označen slovima E-A-B-D-E površine 1 m2, u naravi dio uređenog dvorišta tuženika, dio čest.zem. 1457/8 označen slovima B-J-K-B površine 8 m2, u naravi dio uređenog dvorišta i dio pomoćne građevine tuženika, dio čest.zem. 1457/9 označen slovima K-J-I-C-K površine 4 m2, u naravi dio uređenog dvorišta tuženika te dio čest.zem. 1457/1 označen slovima G-H-I-J-B-A-F-G površine 227 m2, u naravi uređeni apartman, dio nadstrešnice, dio pomoćne građevine, pristupne betonske stepenice, WC, spremište za vodu, pomoćna zgrada i vrt sa dva „laza“, na kojima su zasađeni limuni, naranče, mandarine i jedno stablo smokve;

 

- da je u zk. ul. 163 k.o. P., od osnutka zemljišne knjige bila upisana čest.zem. 1457 površine 8682 m2, da je na temelju prijavnog lista Ureda za katastar u M. od 12. kolovoza 1963. ista cijepana na čest.zem. 1457/1 površine 8311 m2, te čest.zem. 1457/2 i 1457/3, da je na temelju prijavnog lista Ureda za katastar M. od 20. travnja 1967. vršena daljnja dioba čest.zem. 1457/1 na čest. zem. 1457/5, /6, /7, /8, /9 i /10, te da je preostala površina čest. zem. 1457/1 bila 4616 m2 i da su na temelju presude P-457/01, 2001. godine, čest. zem. 1457/1 i 1457/3 otpisane iz tog zk. ul. i upisane u zk. ul. 1160. te da sadašnja upisana površina čest.zem. 1457/1 iznosi 3848 m2, jer je vršeno cijepanje i na čest.zem. 1457/11 i /12;

 

- da je rješenjem Općinskog suda u Makarskoj broj O-3/94 od 2. veljače 1994. prekinut ostavinski postupak iza smrti L. M. pok. F. umrle 29. kolovoza 1987. i da su tužitelji kao nasljednici D. H. upućeni u roku od 15 dana pokrenuti parnicu protiv Z. G. iz S., radi utvrđivanja statusa nužnog nasljednika njihove majke D. H., da je rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu, Gž-904/94 od 7. travnja 1994.;

 

- da su na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj broj O-91/05 od 22. rujna 2009. prednik I. tužitelja i II. tužiteljica proglašeni nasljednicima iza pok. L. M. svaki za po 1/18 plus 1/4 od 8/9, a da su osim njih nasljednicima proglašeni i S. K., V. K. i R. J., u preostalom dijelu;

 

- da iz Uvjerenja Područnog ureda za katastar S., Ispostava M. klasa 935-08/02-02/20 od 11. rujna 2002.- proizlazi da je od revizije katastra, iz 60-ih godina prošlog stoljeća, čest.zem. 1457/1 bila evidentirana s ukupnom površinom od 8.682 m2 i to u PL 139 na imenu M. P. rođ. P. površine 2000 m2, u PL 79 na imenu M. B. M. u površini 682 m2, i u PL 121 na imenu M. M. F. u površini od 6.000 m2, da je 1963. godine smanjena površina čest.zem. 1457/1 s dosadašnjih 8682 m2 na 8311 m2 uslijed formiranja čest.zem. 1456/5 i povećanja površine čest.zem. 1456/3 i to u PL 79 s dosadašnjih 782 m2 na 311 m2, da je 1965. ponovno smanjena površina čest.zem. 1457/1 na 6481 m2 uslijed prolaska JTC i to u PL 139 na 1770 m2, u PL 79 na 211 m2 i u PL 121 na 5000 m2, da je 1967. ponovno smanjena površina čest.zem. 1457/1 na 4616 m2 i to u PL 139 na 620 m2, u PL 79 na 111 m2 i u PL 121 na 3885 m2 i da je takva površina i danas, a da su 1983. u PL 139 umjesto dotadašnje posjednice M. P. u PL 139 kao novi posjednici evidentirani A., I. i T. P., svi pok. A., te S. R. rođ. P., svaki u 1/4 dijela;

 

- da je tuženik I. N. podnio tužbu protiv u ovom postupku, prednika I. tužitelja i II. tužiteljice te I. R., radi utvrđenja da je tužitelj I. N. vlasnik dijela čest.zem. 1457/1 iz zk. ul. 1160 k.o. P., od ukupno 227 m2, koji dio (označen na skici vještaka P. V.), i radi utvrđenja prava stvarne služnosti  pješačkog prolaza preko nekretnine označene kao čest.zem. 1457/1 k.o. P., kao poslužnog dobra, do nekretnine tuženika označene kao čest. zem. 1457/8 k.o. P. kao povlasnog dobra. Sud prvog stupnja odbio je prijedlog za spajanje navedene parnice s predmetnom parnicom.

 

6. Na temelju utvrđenja da su prednik tužitelja Ž. H. i tužiteljica L. K. (za po 3885/13962 dijela) te, u ovom postupku, svjedok I. R. (za 6192/13962 dijela), suvlasnici čest.zem. 1457/1 k.o. P. (čiji dio površine 228 m2 je predmet ovog postupka), da suvlasnik I. R. ne traži od tuženika predaju u posjed predmetnog zemljišta, niti je za isto ovlastio tužitelje u ovom postupku, da se tužbenim zahtjevom traži predaja u posjed predmetne nekretnine samo tužiteljima, a ne svim suvlasnicima, sud prvog stupnja je, polazeći od odredaba čl. 46. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 20/00, 73/00 i 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12- dalje: ZV), i čl. 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15- dalje: ZOO), odbio tužbeni zahtjev, kao neosnovan, u cijelosti.

 

7. Ispitujući  pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja nije utvrdio da bile počinjene bitne povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

8. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja, proveo je savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te da je na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu (čl. 8. ZPP), pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, na koju povredu sadržajno ukazuju žalitelji u žalbi, kao niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP), na koji žalbeni razlog žalitelji također upiru u žalbi.

 

9. U konkretnom slučaju, u bitnom je utvrđeno kako su pravni prednik I. tužitelja Ž. H. i II. tužiteljica L. K., suvlasnici predmetnih nekretnina, zajedno s trećom osobom, I. R., koji nije tužitelj u ovoj parnici.

 

10. Prema odredbi čl. 36. st. 1. ZV, ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi. U sumnji koliki su suvlasnički dijelovi, smatra se da su jednaki (st. 2.). Prema odredbi čl. 37. st. 1. ZV, kad postoji suvlasništvo neke stvari, uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove), kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova. Idealni dio stvari je neodvojiv od suvlasničkoga dijela koji ga određuje (st. 2.). Pojedini suvlasnik ostvaruje zaštitu prema drugim suvlasnicima i prema trećima na način propisan odredbom čl. 37. st. 6. ZV, u pogledu idealnog dijela, a u skladu s odredbama čl. 46. ZV u pogledu cijele stvari.

 

11. Nadalje, prema odredbi čl. 46. st. 1. ZV svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva, dok je u stavku 2. istog članka propisano kako svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama. Obveznopravna pravila o nedjeljivim obvezama kada ima više vjerovnika sadržana su u odredbi čl. 64. st. 2. ZOO, kojom je propisano da kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno, ili da je položi sudu ili javnom bilježniku. Dakle, pojedini suvlasnik je ograničeno aktivno legitimiran u postavljanju reivindikacijskog zahtjeva prema suvlasnicima od kojih može zahtijevati predaju stvari u suposjed, dok je prema trećima svaki pojedini suvlasnik ovlašten postaviti zahtjev na predaju stvari u posjed svim suvlasnicima, odnosno predaju stvari u posjed samo pojedinom, u kojem slučaju mora biti ovlašten od ostalih suvlasnika da i za njih primi stvar u posjed.

 

12. Izloženo pravno shvaćanje, koje je sud prvog stupnja iznio u obrazloženju pobijane presude i na kojem je utemeljio svoju odluku o predmetnom reivindikacijskom tužbenom zahtjevu (čl. 161. i čl. 162. ZV), suprotno žalbenim navodima žalitelja, koji se u žalbi pozivaju na sudsku praksu (odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 2434786 od 12. ožujka 1987.), u skladu je s recentnom sudskom praksom (primjerice VSRH, Rev-x 676/15-2 od 14. ožujka 2017.). Međutim, budući da u ovom slučaju tužitelji kao suvlasnici ne zahtijevaju od treće osobe (tuženika) predaju cijele stvari u posjed, to je tužbeni zahtjev nepravilno odbijen pozivom na citirane zakonske odredbe čl. 46. st. 2. ZV i čl. 64. st. 2. ZOO. Naime tužitelji kao suvlasnici zahtijevaju predaju u posjed točno određeni, fizički dio predmetne nekretnine, ukupne površine 228 m2, po sudskom vještaku označene slovima pobliže određenim u izreci pobijane presude, a ne cijele nekretnine, a u postupku nisu dokazali da su razvrgnućem suvlasničke zajednice nekretnine, čest. 1457/1 k.o. P., s trećim suvlasnikom I. R. (čl. 47. i čl. 48. ZV), postali izvanknjižni (su)vlasnici predmetnog, točno određenog dijela, fizičkog dijela nekretnine, a koji je nesporno u posjedu tuženika, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava, u smislu odredaba čl. 161. i čl. 162. ZV, o tužbenom zahtjevu valjalo jednako odlučiti, odnosno pobijanu presudu, ali iz drugih razloga u cijelosti potvrditi (čl. 368. st. 2. ZPP).

 

13. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

 

14. Stoga je odlučeno kao u izreci.

 

U Zagrebu 1. rujna 2021.

 

 

                                                                                                                                            Predsjednik vijeća

                                                                                                                                            Tomislav Aralica