- 1 -              III Kr 93/2021-3

Broj: III Kr 93/2021-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog P. Ž. zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenog P. Ž. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 5. studenog 2019. broj K-415/2014-103 i presuda Županijskog suda u Splitu od 2. ožujka 2021. broj Kž-349/2020-5, u sjednici održanoj 1. rujna 2021.,

p r e s u d i o   j e :

              Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog P. Ž. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 5. studenog 2019. broj K-415/2014-103 i presuda Županijskog suda u Splitu od 2. ožujka 2021. broj Kž-349/2020-5 osuđen je P. Ž. zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11. i kaznenog djela povrede mira pokojnika iz članka 332. stavka 1. KZ/11. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 13 mjeseci (pravilnije bi bilo: jedne godine i jedan mjesec).

2. Protiv te presude osuđenik je po branitelju, odvjetniku J. M. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude s prijedlogom da se preinači drugostupanjska odluka "na način da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak".

3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor s mišljenjem da je zahtjev neosnovan.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske je dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju koji se nisu očitovali.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. U zahtjevu se navodi da je podnesen iz svih razloga navedenih u članku 517. ZKP/08., budući da su, po mišljenju podnositelja zahtjeva, pred drugostupanjskim sudom počinjene povrede iz članka 517. stavka 1. točaka 2. i 3. ZKP/08. No iz obrazloženja je vidljivo da su obrazložene jedino povrede iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

6.1. Tako se navodi da presude nemaju minimum obrazloženja za oba kaznena djela za koja je osuđenik proglašen krivim, čime se aludira na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. počinjenu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku. Međutim, sukladno odredbi članka 517. ZKP/08. takva povreda počinjena u prvostupanjskom postupku ne može biti predmet razmatranja u okviru ovog pravnog lijeka pa nisu od utjecaja niti daljnji navodi zahtjeva prema kojima se obrazloženje prvostupanjske presude svodi na reprodukciju dokaza "uz izostanak kvalitetne analize istih". Takva povreda nije počinjena niti u drugostupanjskoj presudi budući da ista sadrži valjano obrazloženje, uključujući i činjenična pitanja za oba kaznena djela.

6.2. U zahtjevu se u više navrata prigovara utvrđenom činjeničnom stanju kada se, vezano za rezultate vještačenja, navodi da ne postoji materijalni, niti drugi dokaz koji na nesporan način osuđenika povezuje s događajem za koji je proglašen krivim, kada se nudi ocjena obrane suosuđenika (supočinitelja) M. T. te kada se problematizira postojanje materijalnih dokaza i činjenica relevantnih za vrstu i mjeru kazne. Međutim, iz odredbe članka 517. ZKP/08. vidljivo je da se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti zbog činjeničnih pitanja, jer bi se time, na posredan način, uveo treći stupanj odlučivanja o činjenicama, što nije svrha ovog pravnog lijeka.

6.3. Osuđenik isto tako smatra da se presuda temelji na obrani osuđenog M. T., koja je u suprotnosti s izuzetim materijalnim tragovima, što je u suprotnosti sa člankom 298. ZKP/08. Dio prigovora o izuzetim materijalnim tragovima ne može biti predmet razmatranja u okviru ovog pravnog lijeka jer se odnosi na činjenična utvrđenja, a tvrdnja da se presuda temelji na obrani osuđenog M. T. i da je došlo do povrede odredbe članka 298. ZKP/08. je također neutemeljena. Naime, činjenično stanje je, osim na obrani osuđenog M. T. koja je iznesena na raspravi u prisutnosti druge dvojice optuženika i njihovih branitelja, utemeljeno i na podacima o telefonskoj komunikaciji i na potvrdi o privremeno oduzetim predmetima, što znači da nije došlo do povrede konfrontacijskog prava i prava na pravično suđenje. Nadalje, nije došlo niti do povrede članka 298. ZKP/08. koja odredba propisuje da osuđujuća presuda ne može biti utemeljena isključivo na iskazu svjedoka pribavljenog prema članku 286. stavcima 2. do 4. ZKP/08. te na iskazu ugroženog svjedoka. Naime, odlučne činjenice u ovom kaznenom postupku uopće nisu utvrđene na iskazima svjedoka pa onda u takvoj situaciji ne može biti govora o povredama koji se tiču tzv. "oprosnice" ili ugroženog svjedoka, a što je regulirano odredbom članka 298. ZKP/08.

6.4. Nadalje se navodi da je povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08. počinjena na način da je prvostupanjska presuda preinačena, a optuženik nije izvješten o sjednici na kojoj se raspravljalo o žalbi, pri čemu podnositelj zahtjeva navodi kako odredba članka 475. stavka 2. ZKP/08. propisuje da će o sjednici vijeća biti izvještene stranke i kada to nisu zahtijevale, ako bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari, slijedom čega je po mišljenju osuđenika povrijeđeno  pravo na obranu jer optuženik u žalbenom postupku nije "mogao objasniti svoje osobne prilike". Međutim, netočno je navedeno da bi prvostupanjska presuda bila preinačena, budući da je presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 5. studenog 2019. broj K-415/2014-103, uz odbijanje kao neosnovanih žalbi P. Ž. i Z. S., potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu od 2. ožujka 2021. broj Kž-349/2020-5. Nadalje, osuđeni P. Ž. u izjavljenoj žalbi na prvostupanjsku presudu nije tražio prisutnost na drugostupanjskoj sjednici, a očito je da je sud procijenio da njegova nazočnost nije nužna za razjašnjenje stvari. Osim toga, isti je u žalbi imao mogućnost "objasniti svoje osobne prilike" za koje smatra da mu je trebala biti pružena prilika izložiti ih na drugostupanjskoj sjednici. Stoga, nepozivanjem optuženika na sjednicu drugostupanjskog vijeća nije došlo niti do povrede prava na obranu u drugostupanjskom postupku, a kako to neosnovano ističe osuđenik u podnesenom zahtjevu.

7. Prema tome, nije ostvarena niti jedna od povreda na koju ukazuje osuđeni P. Ž. u svom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

8. Iz svih navedenih razloga, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 1. rujna 2021.