1              Poslovni broj: Gž Ob-403/2021-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-403/2021-2

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, u pravnoj stvari tužitelja F. C., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima Odvjetničkog društva B. & M, D. j.t.d. iz O., protiv tuženika D. C. iz O., zastupanog po punomoćniku Ž. Ž., odvjetniku u Z., radi uzdržavanja djeteta, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog sud u Osijeku poslovni broj P Ob-62/2019-21 od 17. lipnja 2021., dana 1. rujna 2021.

 

 

r i j e š i o j e

 

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-62/2019-21 od 17. lipnja 2021. u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke.

 

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika te se ukida rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-62/2019-21 od 17. lipnja 2021. u dijelu pod točkom III. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim je rješenjem određena privremena mjera radi uzdržavanja te je naloženo tuženiku kao ocu na ime mjesečnog uzdržavanja tužitelja F. C. kao punoljetnog djeteta doprinositi iznos od 1.300,00 kuna počevši od 17. lipnja 2021. dok za to budu trajali uvjeti do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, i to do pravomoćnog okončanja ovog postupka time da žalba ne zadržava izvršenje rješenja (točke I., II. i IV. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak privremene mjere u iznosu od 2.500,00 kuna (točka III. izreke).

 

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi tuženik pobijajući ga bez posebnog navođenja žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije prijedlog tužitelja od 17. lipnja 2021. radi određivanja privremene mjere, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je neosnovana u djelu u kojim se pobija odluka o privremenoj mjeri, dok je osnovana u pogledu odluke o parničnom trošku.

 

5. Tuženik opisno u žalbi ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, i 47/20, dalje: ObZ). Spomenuta bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji uvijek kada je nekoj stranci onemogućeno raspravljanje.

 

6. Naime, predmetni je prijedlog za određivanje privremene mjere podnesen unutar parničnog postupka koji se vodi po tužbi tužitelja kao punoljetnog djeteta protiv tuženika, radi uzdržavanja, a podnesen je na ročištu od 17. lipnja 2021. na koje nije pristupio tuženik koji je inače zatražio odgodu tog ročišta opravdavajući svoj nedolazak medicinskim razlozima i taj prijedlog potkrijepio odgovarajućom dokumentacijom. Sud je istog dana odredio privremenu mjeru radi uzdržavanja kojom je obvezao tuženika na plaćanje uzdržavanja tužitelja u iznosu od 1.300,00 kuna bez izjašnjenja tuženika imajući na umu utvrđenje da tuženik uopće ne doprinosi za uzdržavanje tužitelja kao svog punoljetnog djeteta koje polazi sveučilišni studij te redovito i uredno ispunjava svoje studentske obveze.

 

7. Nije u pravu tuženik kada u opisanim okolnostima ukazuje na spomenutu bitnu postupovnu povredu jer se, sukladno odredbi članka 539. stavka 1. ObZ, privremena mjera radi uzdržavanja može odrediti, ako okolnosti slučaja to zahtijevaju, i prije nego što se strankama omogući da se o tome izjasne, neovisno o tome je li se tuženik o tome mogao izjasniti. Rješenjem o privremenoj mjeri u tom se slučaju može naložiti tuženiku da plaća zakonski minimum uzdržavanja za dijete.

 

8. S obzirom na činjenicu da se ovaj postupak vodi od 18. veljače 2019., dakle dulje od dvije godine, a da je sud na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio da tuženik uopće ne doprinosi za uzdržavanje tužitelja kao svoga sina koji se u razdoblju od podnošenja tužbe redovno školuje te redovito i uredno ispunjava školske odnosno studentske obveze, a da je privremenom mjerom tuženik obvezan iznosom koji je manji od minimalno određenog Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine", broj 30/21, dalje: Odluka) utemeljenoj na odredbi članka 314. stavaka 1. i 2. ObZ (minimalno određeni iznos je iznos od 1.487,86 kuna), žalbeni sud ocjenjuje da u takvim okolnostima žalbeni razlog na kojeg ukazuje tuženik nije ostvaren.

 

Pritom na pravilnost gornjeg zaključka ne utječe činjenica što se Odluka ne odnosi na punoljetnu djecu, već na djecu od 0 do 18 godina zato što žalbeni sud ocjenjuje da minimalni novčani iznosi potrebni za mjesečno uzdržavanje punoljetnog djeteta koje se redovno školuje ne mogu biti niži od onih koji su određeni za djecu od 13 do 18 godina, već mogu biti samo veći s obzirom da se potrebe djeteta s godinama i obrazovanjem povećavaju.

 

9. Jednako tako, suprotno žalbenim navodima, sud nije počinio ni bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer izreka rješenja nije proturječna. Naime, tužitelj smatra da je izreka pobijanog rješenja proturječna zbog toga što je sud u točki I. odredio privremenu mjeru od 17. lipnja 2021., pa dok za to budu trajali uvjeti, dok je u točki II. izreke odredio trajanje privremene mjere do okončanja ovog postupka, pa tuženik smatra da iz izreke pobijanog rješenja nije jasno do kada traje privremena mjera. Žalbeni sud ocjenjuje da izreka ovakvog sadržaja nije proturječna zato što je sud posebnom točkom izreke odredio trajanje privremene mjere, a to je do pravomoćnog okončanja postupka unutar kojega je ona donesena, što je maksimalno vrijeme trajanja privremene mjere.

 

Okolnost što je sud naveo u točki I. i da se privremena mjera radi uzdržavanja određuje dok za to budu postojali uvjeti, rezultat je primjene odredbe članka 540. stavka 1. ObZ koja sudu daje ovlaštenje ukinuti ili izmijeniti rješenje o privremenoj mjeri radi uzdržavanja ako se izmijene okolnosti na temelju kojih je privremena mjera donesena, na što se stranke u ovom dijelu izreke ovakvim izričajem unaprijed upoznaju. No to samo znači da privremena mjera može prestati i prije okončanja postupka ukoliko se izmijene okolnosti na temelju kojih je ova mjera donesena.

 

10. Žalitelj ne ukazuje na druge bitne povrede, a ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. u svezi s člankom 381. ZPP, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

11. Predmetna je privremena mjera radi uzdržavanja određena u skladu s odredbom čanka 529. stavka 2. ObZ za vrijeme trajanja postupka kojeg je pokrenuo tužitelj kao dijete protiv tuženika kao svog oca radi uzdržavanja.

 

12. U postupku nije bilo sporno da je tužitelj tuženikov sin rođen ... u braku između tužiteljeve majke V. C. i tuženika koji je brak razveden pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda P2-159/09-35 od 3. ožujka 2011., a na temelju koje je tuženik povjeren na čuvanje i odgoj majci V. C., dok je drugi sin spomenutih bračnih drugova B. C., rođen ..., povjeren na čuvanje i odgoj ocu D. C. Tom je odlukom ujedno obvezan svaki od roditelja uzdržavati dijete s kojim živi.

 

13. S obzirom na činjenicu da je B. C. punoljetan, završio je obrazovanje i zaposlio se, tuženik više ne izvršava obvezu uzdržavanja u odnosu na njega, a u postupku je utvrđeno da tužitelja uzdržava isključivo njegova majka, dok otac uopće ne doprinosi za njegovo uzdržavanje. Prema daljnjim utvrđenjima suda prvog stupnja, tužitelj je u dobi od nepunih dvadeset godina, student je prve godine Medicinskog fakulteta u Osijeku, stanuje s majkom u kući njezinih roditelja u kojoj svatko od njih ima svoje domaćinstvo. Majka tužitelja je zaposlena kao zdravstvena radnica i ostvaruje mjesečna primanja od 5.500,00 kuna. Potrebe tužitelja za uzdržavanje odnose se na odjeću, obuću, troškove literature potrebne za studij, troškove prijevoza, džeparca, garderobe, hrane, telefona. Tužitelj je uglavnom zdrav, osim što ima atopični dermatitis zbog čega ima ponešto specifične higijenske potrebe prilagođene toj bolesti i što uzrokuje nešto više troškove za održavanje osobne higijene nego što su prosječne. Ujedno koristi i aparatić za zube za što također ima određene troškove, a potrebni su mu i ortopedski ulošci. Sud, doduše, nije utvrdio ukupan iznos potreban za uzdržavanje, ali iz naprijed navedenog proizlazi da je sud opisno naveo u čemu se sastoje potrebe tužitelja, pa ih nije teško procijeniti s obzirom na općepoznate činjenice, a i podatke o minimalnim potrebama maloljetne djece koje su manje od potreba punoljetne djece, a sud je tuženika ovom privremenom mjerom obvezao na plaćanje iznosa uzdržavanja manjeg od minimalnog za maloljetnu djecu. Osim toga, nije nevažno napomenuti i da se činjenice u postupku određivanja privremene mjere kao kratkotrajne mjere privremenog uređenja odnosa između stranaka u pogledu nekog pitanja utvrđuju u stupnju vjerojatnosti, a ne izvjesnosti, pa će u ovom postupku još biti mogućnosti da stranke ovu činjenicu dokažu u stupnju izvjesnosti. Osim toga, utvrđeno je i da je tužitelj ostvario i pravo na stipendiju u razdoblju od deset mjeseci u iznosu od 1.200,00 kuna.

 

14. S druge strane, tuženik je zaposlen i radi u inozemstvu, pa je sud ocijenio da kao roditelj može i mora doprinositi za svoje dijete koje studira te redovito i uredno ispunjava svoje studentske obveze jer tuženik uopće ne doprinosi za uzdržavanje tužitelja kao svog djeteta.

 

15. Neutemeljeno tuženik osporava pravilnost pobijanog rješenja u dijelu koji se odnosi na određivanje privremene mjere.

 

16. Naime, odredbom je članka 290. stavka 1. ObZ propisano da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje polazi sveučilišni studij te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do dvadeset šeste godine života djeteta. Odredbom je članka 316. stavka 1. ObZ propisano da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužna plaćati uzdržavanje za dijete ako dijete ne stanuje s njima i ako se ni jedno od njih svakodnevno ne skrbi o djetetu. Stavkom 2. istog članka propisano je da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz članka 290. ovoga Zakona, s tim što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja.

 

17. S obzirom na činjenicu da tuženik kao otac uopće ne doprinosi za uzdržavanje tužitelja kao punoljetnog djeteta koje studira, a redovito i uredno ispunjava studentske obveze, to je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da je ispunjena objektivna pretpostavka za određivanje privremene mjere radi uzdržavanja iz članka 538. stavka 1. ObZ jer je tužitelj kao predlagatelj osiguranja na taj način učinio vjerojatnim postojanje tuženikove obveze uzdržavanja. Tuženik se kao otac, naime, ne može osloboditi obveze uzdržavanja zbog na temelju činjenice što je ranije uzdržavao starijeg sina u odnosu na kojega je prestala obveza uzdržavanja jer je on u obvezi uzdržavati svako svoje dijete. Isto tako, okolnost da u uzdržavanju tužitelja pomažu njegovi djed i baka po majci također nije okolnost koja bi tuženika mogla osloboditi obveze uzdržavanja jer se roditelji primarni obveznici uzdržavanja (članak 288. stavak 1. ObZ).

 

18. Što se, pak, tiče subjektivne pretpostavke potrebne za određivanje privremene mjere, odnosno okolnosti da je za određivanje ove mjere osiguranja nužno da bez donošenja ove mjere postoji opasnost za osobne ili druge važne interese djeteta ili opasnost da će bez te mjere osiguranja protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje uzdržavanja (stavak 1. članka 538. ObZ), žalbeni sud ocjenjuje da je i ta pretpostavka u okolnostima konkretnog slučaja ostvarena (sud ujedno smatra da se kod uzdržavanja punoljetnog djeteta ne primjenjuje presumpcija postojanja ove opasnosti iz stavka 2. članka 538. ObZ). Naime, tuženik kao otac uopće ne doprinosi za uzdržavanje tužitelja, nije doprinosio ni od razvoda braka, odnosno od 2011., a troškovi njegova uzdržavanja sasvim sigurno nisu maleni jer tužitelj pohađa zahtjevan studij (medicina) i uvjerljiv je kada navodi da, pored redovitih životnih troškova, ima posebne troškove za nabavku literature za studiranje, a k tome ima i dodatne troškove povezane s atopijskim dermatitisom i nošenjem zubnog aparatića.

 

19. S druge strane, njegova majka ostvaruje primanja od oko 5.500,00 kuna koja su niža od prosječne mjesečne neto isplaćene plaće po zaposlenom u Republici Hrvatskoj koja iznosi nešto više od 7.000,00 kuna i k tome tužitelju, uz pomoć svojih roditelja, osigurava smještaj. Stoga su tuženikovim neplaćanjem uzdržavanja tužitelja ugroženi njegovi osobni interesi vezani uz uzdržavanje i posebni interesi vezani uz omogućavanje studiranja.

 

20. Pritom valja naglasiti da uzdržavanje ima temelj u obiteljskoj solidarnosti, a načelo solidarnosti, uzajamnoga poštovanja i pomaganja svih članova obitelji je temeljeno načelo obiteljskog života (članak 4. stavak 1. ObZ). U tom smislu uzdržavanje nije samo financijska, već i moralna obveza u kojem smislu tuženik kao roditelj mora pokazati roditeljsku odgovornost ispunjavajući svoju zakonsku obvezu uzdržavanja, što u utuženom razdoblju (a i dugo prije toga) uopće ne čini.

 

21. Što se, pak, tiče tvrdnji da tužitelj ostvaruje stipendiju, odgovoriti je da ta okolnost nije zapreka za određivanje privremene mjere općenito, a ni u visini koju je odredio sud prvog stupnja, posebno kod činjenice da tuženik u dugom vremenskom razdoblju nije doprinosio za uzdržavanje tužitelja, kao i zbog toga što iz iskaza tužitelja proizlazi da se stipendija isplaćivala privremeno, i to u trajanju od deset mjeseci, a ovaj postupak traje već dvije i pol godine.

 

22. Što se tiče žalbenih navoda prema kojima je majka tužitelja u Njemačkoj tražila dječji doplatak, valja navesti da neovisno o tome isplaćuje li se taj doplatak ili ne, on se, sukladno praksi Ustavnog suda RH izraženoj u odluci U-III-2490/208 od 14. studenoga 2019., ionako ne uračunava u zadovoljavanje prosječnih mjesečnih potreba djeteta, već predstavlja materijalnu potporu roditelja po načelu supsidijarnosti, odnosno novčano primanje roditelja radi potpore uzdržavanja i odgoja djece.

 

23. Stoga u tom dijelu nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, pa je žalbu tuženika valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje u djelu kojim je određena privremena mjera temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP.

 

24. Međutim, valjalo je ukinuti odluku o parničnom trošku zato što sud prvog stupnja nije imao na umu da je ova privremena mjera donesena za trajanja parničnog postupka radi uzdržavanja, pa će o parničnom trošku sud odlučiti po okončanju postupka imajući na umu da je odluku o parničnom trošku potrebno utemeljiti na odredbi članka 366. stavka 1. ObZ, a ukoliko sud bude utvrđivao visinu troškova koji se odnose na zastupanje po punomoćniku, tada će visinu utvrditi u skladu s Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14,118/14 I 107/15) na čiju primjenu upućuje odredba članka155. stavka 2. ZPP.

 

Split, 1. rujna 2021.