1

Poslovni broj: 31 Gž Ob-846/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž Ob-846/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja mldb I. J.¹, OIB:… iz S. i drugotužiteljice mldb M. P. J., OIB:…., iz S., oboje zastupani po majci i zz I. J.², OIB:…, iz S., protiv tužene I. J.³, OIB… iz S., zastupana po punomoćnici J. S., odvjetnici iz S., radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužene protiv dijela presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-677/2018 5. ožujka 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 1. rujna 2021. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Odbija se žalba tužene I. J.³ kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-667/2018 od 5. ožujka 2021. godine pod točkom II izreke u dijelu gdje je odlučeno da tužena sama snosi svoj trošak postupka te pod točkom I izreke u dijelu gdje je tuženoj naloženo da za uzdržavanje oba djeteta za svako dijete plaća iznos od 900,00 kn mjesečno počam od 3. prosinca 2018. godine pa nadalje s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

II              Odbija se tužena I. J.³ sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Dužna je tužena I. J.³ iz S., OIB:…, na ime uzdržavanja mldb I. J.¹ iz S., OIB:…, rođ. …. i mldb M. P. J. iz S., OIB:…, rođene …. doprinositi mjesečno iznos od po 900,00kn za svako dijete, počevši od dana podnošenja ove tužbe (3. prosinca 2018.g.) pa ubuduće najkasnije do 10-og u mjesecu, s time da je obroke dospijele do pravomoćnosti ove presude dužna isplatiti odjednom i u roku od 15 dana, sve sa zateznim kamatama koje teku na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos do dospijeća pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkih društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotne poena, sve na račun majke i zakonske zastupnice I. J.², kod OTP banke d.d., Swift: …, HR …, dok se za više zatraženo u iznosu od po 600,00kn mjesečno za svako dijete tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak."

 

2. Protiv ove presude pod točkom II izreke u dijelu gdje je odlučeno da sama snosi svoj trošak postupka, te u dijelu pod točkom I izreke gdje je odlučeno da je tužena dužna za uzdržavanje oba tužitelja za svakog tužitelja plaćati mjesečno iznos od 900,00 kn počam od 3. prosinca 2018. godine pa nadalje s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, žali se tužena iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

 

3. U odgovoru na žalbu prvo i drugotužitelji (dalje tužitelji) osporavaju osnovanost navoda žalbe tužene te predlažu da se odbije kao neosnovana.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

6. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

"Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio i nespornim činjenicu da je presudom Općinskog suda Splitu, Stalna služba u Trogiru pod brojem 52 P Ob-467/2015 20. siječnja 2017.g., a kojom presudom je razveden brak između zz mldb. tužitelja I. J.² i sina tužene K. J., i to u točki IV izreke presude naloženo K. J. da za uzdržavanje svoje djece Ivana i Mie Pauline od 1. travnja 2014.g. pa ubuduće plaća mjesečni iznos od po 1.500,00 kuna za svako dijete, najkasnije do 10-og u mjesecu za tekući mjesec, sve uplatom na tekući račun majke i zz mldb djece, I. J.², a za slučaj kašnjenja za zakonskim zateznim kamatama.

Nesporno je utvrđeno i da je presudom ovog suda Kzd-38/2017 od 22. siječnja 2018.g., sin tužene, K. J., pravomoćno proglašen krivim, što u razdoblju od 29. travnja 2015.g. do 22. siječnja 2018.g., iako je u obvezi uzdržavati svoju djecu, I. J.¹ i M. P. J., i to u razdoblju od 29. travnja 2015.g. do 2. ožujka 2017.g. temeljem rješenja o privremenoj mjeri Općinskog suda u Trogiru posl. br. IP-516/2013 od 20. ožujka 2015.g. uplatom mjesečnog iznosa od 1.000,00kn za Ivana Jagnjića i 1.200,00kn za Miu Paulinu Jangjić počevši o 5. rujna 2014.g. pa ubuduće, najkasnije do 10-oh u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun majke i zz I. J.², te od 2. ožujka 2017.g. do 22 siječnja 2018.g. temeljem presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, posl. br. 52 P Ob-467/2015 od 22. siječnja 2017.g. uplatom mjesečnog iznosa od po 1.500,0kn za svako dijete, počevši od 1. travnja 2014.g. pa ubuduće, najkasnije do 10-og u mjesecu za tekući mjesec uplatom na tekući račun majke i zz I. J.², to nije htio činiti iako svjestan svoje obveze i sposoban je ispuniti kao radno sposoban izuzev što je u lipnju 2016.g. na ruke majke i zz djece I. J.² predao novčani iznos od 10.000,00kn, u listopadu 2016.g. platio trening za sina Ivana Jagnjića u iznosu od 250,00kn, te za mjesece studeni i prosinac 2017.g. platio dječji vrtić za M. P. J. u iznosu od 480,00kn, čime je u navedenom razdoblju oštetio dijete I. J.¹ za iznos od 29.250,00kn i M. P. J. za iznos od 32.140,00kn, dakle nije uzdržavao osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje dvoje djece, čime je time u stjecaju počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja – opisano u čl. 172. st. 2, a u svezi st. 1. Kaznenog zakona, a kažnjiva po čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona, u svezi sa čl. 51. Kaznenog zakona.  

Stoga se optuženom K. J. prethodno utvrđuju kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo i to kako slijedi – za kazneno djelo iz čl. 172.st.2. u svezi sa st. 1 KZ-a pobliže opisano u izreci presude temeljem čl. 172.st.2. KZ-a – kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci; - za kazneno djelo iz čl. 172. st. 2., a u svezi st. 1 KZ-a pobliže opisano u izreci presude temeljem čl. 172.st.2. KZ-a – kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci. Stoga se optuženi K. J. temeljem čl. 172. st. 2. KZ-a u svezi sa čl. 51. KZ-a osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, a potom se temeljem odredbi čl. 56. KZ-a prema optuženom K. J. izriče uvjetna osuda te se istovremeno utvrđuje da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci, neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 2 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Temeljem čl. 62. st. 1 i st. 2 toč. 12 KZ-a optuženom K. J. izriče se posebna obveza da u roku od 1 godine po pravomoćnosti presude na ime dospjelih, a neisplaćenih obroka po osnovi uzdržavanja, zz oštećene djece, I. J.¹ i M. P. J., I. J.² isplati iznos od 61.390,00kn. Temeljem čl. 158. st. 1 i 2 ZK okrivljeni K. J. dužan je na ime postavljenih imovinsko - pravni zahtjeva u roku od jedne godine dana od pravomoćnosti presude, zz oštećene djece, Ivani Jagnjić isplati iznos od 61.390,00kn. Presudom ovog suda pod brojem Kvm -48/2019 od 15. siječnja 2020.g. temeljem čl. 564. st. 4 Zakona o kazanom postupku prema osuđeniku K. J. opozvana je uvjetna osuda primijenjena okrivljenom K. J. presudom Općinskog suda u Splitu br. Kzd-38/2017 od 22. siječnja 2018,..g koja presuda je postala pravomoćna 14. ožujka 2018.g., te se utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci ima izvršiti.

Rezimirajući izvedene dokaze utvrđeno je da je mldb. tužitelj pod 1 I. J.¹ sada u dobi nepunih 14 godina. Sada pohađa 7 razred. Trenira rukomet što mjesečno iznosi 200,00kn te ide na engleski što iznosi mjesečno 250,00kn. Nema većih zdravstvenih poteškoća. Mldb M. P. pohađa drugi razred osnovne škole. Trenira ritmičku gimnastiku što iznosi 200,00kn. Mldb M. P. ima određene zdravstvene poteškoće. Kao dijagnoza joj je navedena rekulirajuća i perzistentna hematurija. Oboje djece sa majkom žive u stanu od majčinih roditelja. Utvrđeno je i da mldb I. J.¹ kao i mldb M. P. J. nisu evidentirani kao korisnici prava na privremeno uzdržavanje sukladno odredbama Zakona o privremenom uzdržavanju, a što proizlazi iz očitovanja CZSS od 24. listopada 2019.g.

Zz mldb tužitelja I. J.² zaposlena je u vlastitoj tvrtci koja se zove L. P. d.o.o. Firma se bavi prodajom suvenira i radi sezonski. ZZ je u svom iskazu navela da firma radi tijekom sezone od lipnja pa do kraja rujna. Kada plati sve troškove da joj onda u ta tri mjeseca ostane na čisto 10.000,00kn. Ista je za razdoblje od siječnja do listopada 2020.g. na ime dohotka od nesamostalnog rada ostvarila iznos od 3.958,56kn, a na ime neoporezivog primitka ukupan iznos od 7.188,12kn. U 2019.g. ostvarila je na ime dohotka od nesamostalnog rada ukupan iznos od 13.832,22kn, a na ime neoporezivog primitka ukupan iznos od 8.084,82kn; u 2018.g. ostvarila je na ime dohotka od nesamostalnog rada ukupan iznos od 13.667,10kn, a na ime neoporezivog primitka ukupan iznos od 5.687,46kn. ZZ je dana 21. rujna 2020.g. podnijela odjavu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje. Isto tako ista je podnijela i prijavu o prestanku osiguranja HZMO-u L. P. d.o.o. od 15. rujna 2020.g. U 6/2018 ista je ostvarila dohodak u iznosu od 1.117,07kn; u 7/2018 iznos od 2.085,20; 8/2018 iznos od 2.674,49kn; u 9/2018 iznos od 3.127,80kn; u 10/2018 iznos od 1.541,23kn; u 11/2018 iznos od 521,31kn; u 12/2018 iznos od 529,12kn; u 1/2019 iznos od 549,13; u 2/2019 iznos od 549,12kn; u 3/2019 iznos od 522,96kn; u 5/2019 iznos od 594,12kn; u 6/2019 iznos od 878,59kn; u 7/2019 iznos od 2.196,48kn: u 8/2019 iznos od 2.496,00kn; u 9/2019 iznos od 3.556,21kn; u 10/2019 iznos od 907,24kn; u 12/2019 iznos od 549,12kn; u 2/2020 iznos od 568,24kn; u 3/2020 iznos od 568,24kn; u 4/2020 iznos od 568,24kn; u 5/2020 iznos od 568,24kn.

Pregledom uplata na kunski račun kod OTP banke Split utvrđeno je da je K. J. dana 3. travnja 2019.g. za uzdržavanje mldb djece platio iznos od 1.000,00kn; dana 28. veljače 2019.g. iznos od 1.000,00kn; dana 20. prosinca 2018.g. iznos od 400,00; dana 17. siječnja 2019.g. iznos od 300,00kn; dana 4. veljače 2020.g. iznos od 8.000,00kn; dana 20. siječnja 2020.g. iznos od 8.000,00kn; dana 11. ožujka 2020.g. iznos od 2.400,00kn; dana 3. ožujka 2020.g. iznos od 3.000,00kn; dana 23. studenoga 2020.g. iznos od 1.000,00kn.

Na ročištu od 12. prosinca 20159.g. zz mldb tužitelja pod 1 i pod 2 je nespornim učinila da je tuženik do dana njenog saslušanja isplatio 40.000,00kn što bi značilo da je do 12. prosinac 2019.g. isplatio iznos od 40.000,00kn. Nakon njenog iskaza u spisu su priložene uplate od 4. veljače 2020.g., 20. siječnja 2020.g., 11. ožujka 2020.g., 3. ožujka 2020.g. i 23. studenoga 2020.g. kao nesporna uplata od 23. studenoga 2020.g. koji iznosi su gore citirani, u sveukupnom iznosu od 22.400,00kn što bi značilo da je sin tužene K. J. postupio sukladno kaznenoj presudi Općinskog suda u Splitu pod brojem Kzd-38/2017 od 22. siječnja 2018.g. te uplatio ukupan iznos od 62.400,00kn. Kako je kasnio sa uplatom iznosa od 61.390,00kn to mu je opozvana uvjetna osuda.

Pritom se naglašava da obveza sina tužene datira od donošenja presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru posl. br. P Ob-467/2015 od 20. siječnja 2017.g. Nesporno je da u spisu priležu uplate koje su vršene tijekom ovog postupka, a što je gore specificirano. To znači da tim ukupnim plaćanjima otac tužitelja pod 1 i pod 2 još nije, do podnošenja tužbe, naspram tužene u ovom postupku, podmirio sve dospjele obveze prema tužiteljima do dana podnošenja tužbe kao ni tijekom ovog postupka, te se stoga plaćanja oca tužitelja pod 1 i pod 2 tijekom ovog postupka ne mogu smatrati plaćanjem "tekućeg uzdržavanja" bez obzira što je sin tužene tako odredio. Naime, obzirom na čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO) uračunavanje kamata i troškova u ispunjavanju obveze obavlja se na način propisan tim člankom prema kojem ako dužnik uz glavnicu duguje i kamate i troškove, uračunavanje se obavlja tako što se prvo namiruju troškovi, zatim kamate i potom glavnica. Radi se o propisu koji uređuje obvezni način uračunavanja ispunjenja, kada odnosi među strankama nisu ugovorom drugačije određeni, te taj propis ima za cilj zaštitu vjerovnika, pa bez pristanka vjerovnika dužnik ne može valjano ispuniti svoju obvezu na drugačiji način. Intencija je te odredbe zaštita vjerovnika i poticanje dužnika na disciplinu u plaćanju te se ta odredba ne može i ne smije primjenjivati restriktivno štiteći dužnika.

Stoga kako otac tužitelja pod 1 i pod 2 još ima zaostataka u plaćanju glavnice i kamata, to se ne može zaključiti ta otac tužitelja plaća tijekom ovog postupka tekuće uzdržavanje za mldb tužitelje pod 1 i pod 2 bez obzira što ga je on tako označio, nastavno čemu proizlazi da je osnovana tvrdnja tužitelja pod 1 i pod 2 da njihov otac tijekom ovog postupka ne plaća tekuće uzdržavanje već dug, a posljedično tom utvrđenju da otac tužitelja pod 1 i pod 2 ne doprinosi za njihovo uzdržavanje bio bi osnovan iz tog razloga tužbeni zahtjev naspram tužene bake.

Odredbom članka 281. Obiteljskog zakona (NN 103/15 dalje: ObZ) propisana je primarna dužnost i pravo roditelja i djece na uzdržavanje. Stoga je predmetna obveza tužene, bake po ocu obvezniku plaćanja, kao supsidijarna zbog neizvršavanja obveze oca djece. Odredbom čl. 288. st. 1. i 2. ObZ-a određeno je kako su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi kako je obveza uzdržavanja unuka od bake i djeda po roditelju koji ne uzdržava dijete supsidijarna obveza, tj. da postoji samo u slučaju ako roditelj ne uzdržava dijete, a razlozi radi kojih roditelj ne uzdržava dijete su irelevantni za odlučivanje suda o obvezi u odnosu na baku i djeda djece po tom roditelju, koji iako mu je presuđeno ne uzdržava dijete, već sama činjenica neuzdržavanja djeteta od strane tog roditelja, bez obzira na razloge neplaćanja, stvara navedenu supsidijarnu obvezu na strani bake i djeda djece po tom roditelju. Također je za navesti kako supsidijarnost obveze na strani bake i djeda znači da se u odnosu na njih ne može tražiti plaćanje uzdržavanja za unuke u iznosu koji bi bio veći od iznosa uzdržavanja kojeg je dužan plaćati roditelj djeteta.

U parnici o uzdržavanju sud je dužan utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja, a sve sukladno čl. 307 ObZ-a.

U ovom postupku valjalo je utvrditi i mogućnosti majke tužitelja pod 1 i pod 2 (pa je sud tako i učinio), jer je u ovim postupcima potrebno pravilno utvrditi potrebe uzdržavane osobe, mogućnost osobe koja je tužena kao supsidijarni obveznik uzdržavanja tužitelja pod 1 i pod 2 te uzeti i u obzir odredbi čl. 307. ObZ-a. Uzdržavanje djeteta se uvijek određuje u novčanom iznosu (čl. 309. ObZ-a).

Utvrđeno je da tužena I. J.³ u dobi od nepune 82 godine. Živi u stanu koji se nalazi u obiteljskoj kući, koja je u suvlasništvu njenog djevera. Ista je umirovljenica. Ostvaruje hvarsku mirovinu u iznosu oko 360,00kn mjesečno, a što proizlazi iz potvrde o prometu po računu iste kod Zagrebačke banke od 17. srpnja 2019.g.. Ostvarila je i primanja iz inozemstva (pretpostavlja se mirovinu) tako da je istoj na njen devizni tekući račun kod zagrebačke banke za razdoblje od 1. prosinca 2018.g. do 17. srpnja 2019.g. uplaćen iznos od 6.551,46 eura. Naime iz potvrde proizlazi da su joj dana 27. prosinca 2018.g. na njen račun uplaćeni iznosi od 598,15 Eur-a i 321,32 Eur-a; dana 30. siječnja 2019.g. uplaćeni iznosi od 598,15 Eur-a i 321,32 Eur-a; dana 27. veljače 2019.g. isplaćeni iznosi 321,32 Eur-a i 598,15 Eur-a; dana 28. ožujka 2019.g. uplaćeni iznosi od 598,15 Eur-a i 321,32 Eur-a; dana 12. travnja 2019.g., uplaćeni iznosi od 48,06Eur-a, 598,15 Eur-a te 337,34Eur-a; dana 29. svibnja 2019.g. uplaćeni iznosi od 337,34 Eur-a i 598,15 Eur-a te dana 27. lipnja 2019.g. uplaćeni iznosi od 337,34 Eur-a i 615,20 Eur-a. Iako iz potvrde Zk odjela od 12. srpnja 2019.g. proizlazi da tužena nije upisana kao vlasnica nekretnina ista je u svom iskazu potvrdila da je vlasnica stana na adresi u Splitu, Put Smokovika 9 te kuće koja se nalazi u Gali. U 2018.g. ista je ostvarila dohodak u ukupnom iznosu od 77.164,91kn odnosno na ime dohotka od nesamostalnog rada iznos od 5.033,27kn, a na ime inozemnog dohotka iznos od 72.131,64kn., a što bi iznosilo na mjesečnoj bazi u prosijeku 6.430,00kn. Za razdoblje od siječnja 2019.g. do travnja 2019.g. ista je ostvarila ukupan dohodak u iznosu od 25.763,61kn, a što sve proizlazi iz Potvrda o visini dohodaka i primitaka od 11. srpnja 2019.g.

Posljedično navedenim dokazima o mogućnostima tužene bake za uzdržavanje mldb tužitelja pod 1 i pod 2, te utvrđenja koja su proizišla iz tako provedenih dokaza, sud utvrđuje, prosuđuje i zaključuje da su mogućnosti na strani tužene takve da bi ista mogla doprinositi za uzdržavanje tužitelja pod 1i pod 2 mjesečnim iznosom od po 900,00kn za svako dijete, a da pritom ne bude ugrožena njena egzistencija.

Prilikom donošenja odluke sud je imao u vidu da tužena nije podstanar, zatim da prima njemačku mirovinu iznosu oko 900,00Eur-a mjesečno (oko 6.600,00kn) kao i da prima hrvatsku mirovinu u iznosu od 360,00k mjesečno što znači da joj primanja iznose mjesečno oko 7.000,00kn. Ukoliko bi za oboje djece uplatila ukupan iznos od 1.800,00kn mjesečno ostalo bi joj za njene potrebe preko 5.000,00kn sa kojim iznosom njena egzistencija ne bi bila ugrožena.

Radi naprijed navedenog sud je obvezao tuženu da počevši od dana podnošenja tužbe, 3. prosinca 2018.g., pa buduće za uzdržavanje mldb tužitelja pod 1 i mldb tužiteljice pod 2 doprinosi iznos po 900,00kn mjesečno za svako dijete, najkasnije do 10-og u mjesecu, s time da je obroke dospijeća do pravomoćnosti ove presude dužna isplatiti odjednom i u roku od 15 dana, sve sa zateznim kamatama koje teku na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos do dospijeća pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkih društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotne poena, sve na račun majke i zz mldb tužitelja pod 1 i pod 2, dok je za više zatraženo u iznosu od po 600,00kn mjesečno za tužitelja pod 1 i pod 2 tužbeni zahtjev valjalo dobiti sve kako je odlučeno pod točkom I izreke presude."

 

7. Ovo utvrđenje i odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju, pa radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja ovaj sud ukazuje na pravilno i dostatno obrazloženje iz prvostupanjske presude.

 

8. Na navode žalbe valja reći da odgovara da po odredbi čl. 288. st. 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20 – dalje: OBZ), ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju s tim da je u ovom konkretnom slučaju obveza sina tužene a bake tužitelja utvrđena pravomoćnom presudom kojom je naloženo sinu tužene da doprinosi za uzdržavanje svakog od tužitelja mjesečni iznos od 1.500,00 kn i to počam od mjeseca travnja 2014. godine.

 

9. Pritom valja reći da do primjene te odredbe dolazi bez obzira na razloge zbog čega jedan od roditelja ne uzdržava maloljetno dijete i bez obzira da li uopće ne plaća svoju obvezu uzdržavanja ili je ne plaća u punom iznosu kako je to određeno sudskom odlukom, ali u potonjem slučaju baka i djed po roditelju koji ne plaća uzdržavanje ne mogu biti obvezani na plaćanje uzdržavanja u većem iznosu nego što je na to obvezan roditelj koji ne uzdržava maloljetno dijete.

 

10. Nadalje, na navode žalbe valja reći da iz presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Kvm-48/2019 od 15. siječnja 2020. godine proizlazi da je K. J. kao obvezniku uzdržavanja opozvana uvjetna osuda, pri čemu iz te presude jasno proizlazi utvrđenje toga suda da je do 15. siječnja 2020. godine obveznik uzdržavanja podmirio samu iznos od 40.000,00 kn dok razliku do 61.390,00 kn nije podmirio. U ovoj pravnoj stvari obveznik uzdržavanja u svojstvu svjedoka saslušan je na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 3. prosinca 2020. godine te je tom prilikom izjavio da je nakon podnošenja tužbe s osnove uzdržavanja djece platio iznos od 70.000,00 kn, dakle, a što ne spori ni zz tužitelja, proizlazi da je obveznik uzdržavanja platio i preostalu razliku od 21.390,00 kn zbog koje razlike mu je i opozvana uvjetna osuda, kao što iz stanja spisa proizlazi da je obveznik uzdržavanja uz tako plaćeni iznos plaćao još i određene novčane iznose ali tužena zanemaruje da se radi o kontinuiranoj obvezi uzdržavanja djece određene sudskom odlukom počam od 1. travnja 2014. godine u mjesečnom iznosu o 1.500,00 kn  za svako dijete, dakle, ukupno mjesečno 3.000,00 kn, a sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa.

 

11. Dakle, već iz tih razloga ne može se zaključiti da je obveznik uzdržavanja uzdržavao svoju djecu u iznosu mjesečnog uzdržavanja kako je to određeno sudskom odlukom, a ako bi se imalo i smatrati da je takvim uplatama barem i djelomično ispunjavao svoju obvezu uzdržavanja onda svakako iznosi na koje je obvezana tužena da plaća mjesečno uzdržavanje za svakog od tužitelja u mjesečnom iznosu od 900,00 kn ne bi se mogli smatrati iznosima koje zajedno s eventualnim djelomičnim plaćanjem obveze uzdržavanja obveznika uzdržavanja bi prelazili mjesečni iznos uzdržavanja od 1.500,00 kn za svako dijete.

 

12. Odgovaraju navodi žalbe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tužena vlasnica nekretnine u Splitu i mjestu Gali obzirom da spisu prileži rješenje o nasljeđivanju iza smrti njezinog pokojnog supruga iz kojeg je razvidno da ista samo ima pravo stanovanja – plodouživanja, međutim, ono što je odlučno za ocjenu u kojem iznosu tužena kao baka tužitelja može doprinositi za njihovo uzdržavanje je pravilno utvrđena činjenica po prvostupanjskom sudu da tužena ostvaruje mjesečnu mirovinu u iznosu od oko 6.500,00 kn te da bez obzira na svoju relativno visoku životnu dob nema nekih većih troškova vezano uz svoje zdravstveno stanje pa je i po mišljenju ovog suda u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužitelja iznos kako je to i presuđeno.

 

13. Odgovara da iz stanja spisa proizlazi da zz tužitelja nije ni osporila tvrdnje tužene da je prvotužitelj boravio kod oca u razdoblju od mjeseca ožujka do mjeseca rujna 2020. godine, međutim, polazeći od sadržaja odredbe čl. 311. st. 1. OBZ a što čini ukupne materijalne potrebe djeteta, te da se radi o relativno kratkom vremenu boravka djeteta kod oca može se osnovano zaključiti da je time otac prvotužitelja ispunio svoju obvezu uzdržavanja za razliku od dosuđenih 900,00 kn pa do mjesečne obveze uzdržavanja od 1.500,00 kn pri čemu nije dokazano da je između roditelja postignut sporazum da se u tom periodu uzdržavanje neće plaćati.

 

14. Ovaj sud navodi i da iz stanja spisa jasno proizlazi da tuženik samo privremeno i povremeno obavlja pojedine poslove i to isključivo "na crno", dok iz njegovog iskaza proizlazi da izvršena isplata iznosa od 70.000,00 kn je učinjena da bi izbjegao opoziv uvjetne osude kao što i iz sadržaja zadnjeg raspravnog zapisnika proizlazi da je obveznik uzdržavanja nezaposlen a što sve ukazuje, uz ispunjenje zakonskih uvjeta iz čl. 288. st. 2. OBZ i rukovodeći se dobrobiti tužitelja, da je u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.

 

15. I odluka o trošku je pravilna i zakonita i utemeljena na odredbi čl. 66. st. 1. OBZ.

 

16. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

 

17. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

             

U Zagrebu, 1. rujna 2021. godine

 

Predsjednica vijeća:

                       Vanda Senta, v.r.