Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

 

 

Poslovni broj -1356/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj -1356/2021-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja P. P. iz P., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima O. A. D. i D. D., odvjetnicima iz P., protiv tuženika G. H. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima D. I. i D. C., odvjetnicima iz P., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-211/2011-129 od 17. srpnja 2019., 1. rujna 2021.,   

 

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se rješenje Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-211/2011-129 od 17. srpnja 2019. i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja je odbijen prigovor tužitelja protiv rješenja tog suda od 3. srpnja 2019. kojim mu je naloženo plaćanje sudske pristoje za žalbu u iznosu od 5.326,00 kn.

 

Protiv rješenja je žalbu podnio tužitelj pozivajući se na žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

U žalbi navodi da je pogrešna tvrdnja iznesena u pobijanom rješenju o tome da je tek u žalbi zatražio oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi. Ističe da je u prigovoru protiv rješenja o pristojbi od 15. srpnja 2019. naveo kako je prijedlog za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi podnio već u tužbi, što da je razvidno iz dokumentacije u spisu. Kako je tužba podnesena još 2011., kada je za odlučivanje o prijedlogu bio nadležan sud, a ne tijelo državne uprave, smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je žalitelj bio dužan priložiti rješenje nadležnog tijela uprave.

 

Predlaže stoga pobijano rješenje ukinuti.

 

Žalba tužitelja je osnovana.

 

Sud prvog stupnja je odbio kao neosnovan prigovor tužitelja protiv rješenja kojim je tužitelj pozvan platiti sudsku pristojbu za žalbu protiv presude, uz obrazloženje da nije točan navod tužitelja da bi u žalbi zatražio oslobođenje od plaćanja pristojbe te da je dostavio potvrdu o imovnom stanju. Pritom ocjenjuje da i za slučaj da je točna tvrdnja tužitelja o podnošenju prijedloga u žalbi, da sud ne bio bio nadležan o tome odlučivati, već da se stranka mora obratiti nadležnom tijelu uprave koje donosi odgovarajuće rješenje.

 

Kako to pravilno navodi tužitelj u žalbi protiv pobijanog rješenja, u prigovoru protiv rješenja o pristojbi tužitelj se pozvao na činjenicu da je još u tužbi podnio prijedlog za oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe, o kojem prijedlogu sud nikada nije odlučio Takav navod tužitelja je točan, budući da iz tužbe koja je podnesena 8. veljače 2011. proizlazi da je, nakon postavljenog tužbenog zahtjeva, tužitelj predložio da ga se oslobodi od plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.   

 

U vrijeme podnošenja tužbe o takvom prijedlogu je odlučivao sud, a ne upravno tijelo, budući da je tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2013. ("Narodne novine" broj 25/13 – dalje ZID ZPP/13) u cijelosti izmijenjen čl. 172. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP) na način da je propisano da pravo na oslobođenje od plaćanja troškova postupka (koje obuhvaća i oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi) stranka ostvaruje na način i uz uvjete propisane posebnim propisom kojim se uređuje besplatna pravna pomoć. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći iz 2011. ("Narodne novine" broj 81/2011), je izmijenjen čl. 34. Zakona na način da je oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi i oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka propisano kao vrsta pravne pomoći, pri čemu je u tom dijelu, koji se odnosi na oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi i troškova sudskog postupka Zakon stupio na snagu 1. siječnja 2013., dakle, nakon podnošenja tužbe u ovom postupku.

 

Stoga je sud prvog stupnja bio dužan odlučiti o prijedlogu tužitelja koji je podnesen u tužbi, jer o tome zavisi i eventualna obveza plaćanja sudske pristojbe za žalbu protiv presude.

 

Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja uvažiti i rješenje suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

 

U Rijeci 1. rujna 2021.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu