- 1 -              I Kž 634/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 634/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. M. zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 1. rujna 2020. broj K-21/20, u sjednici održanoj 1. rujna 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. U povodu žalbe optuženog A. M., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

              II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba optuženog A. M. je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom od 1. rujna 2020. broj K-21/20 Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog A. M. zbog počinjenja dvaju kaznenih djela protiv imovine, razbojništvom iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te mu je za svako kazneno djelo na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine, nakon čega ga je na temelju članka 51. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 5 (pet) godina.

 

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora uračunato mu je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. siječnja 2020. pa nadalje.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. ZKP/08.

 

1.3. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08. oštećenici S. Č., I. K. i Š. d.o.o. su sa imovinskopravnim zahtjevom upućeni u parnicu.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi A. M. putem branitelja, odvjetnika N. A. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi optužbe odnosno podredno da istu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

3. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba optuženika je bespredmetna.

 

5. Ispitujući u povodu žalbe optuženika prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer ista nema razloga o odlučnim činjenicama pa se pobijana presuda zbog toga ne može ispitati.

 

5.1. Naime, u ovom konkretnom slučaju prvostupanjski sud je utvrdio da je optuženik dana 24. siječnja 2020. počinio dva kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., međutim iz obrazloženja prvostupanjske presude, gdje su izneseni razlozi zbog kojih sud prvog stupnja smatra da je upravo optuženik počinitelj ovih kaznenih djela i zbog čega njegovu obranu nije prihvatio kao istinitu, nakon što je u bitnome reproducirao iskaze ispitanih svjedoka I. K., T. M., A. P. M., R. J. i S. Č., sud prvog stupnja samo zbirno i paušalno navodi da je navedene iskaze u cijelosti prihvatio jer ih je, u bitnome, ocijenio podudarnim, iskrenim i uvjerljivim. Međutim, pri tome prvostupanjski sud u potpunosti zanemaruje činjenicu da ovi svjedoci, kako to proizlazi iz stanja spisa predmeta, u pogledu odlučne činjenice odnosno okolnosti kako je izgledao počinitelj ovih kaznenih djela ipak iskazuju djelomično različito u odnosu na bitne okolnosti. Tako u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. izreke pobijane presude (ljekarna Ć.) ispitani svjedoci, koji su opisivali počinitelja ovog kaznenog djela (I. K., T. M. i A. P. J.), u bitnim dijelovima suglasno navode kako je isti preko lica imao zamotan „šal tamnije boje s raznobojnim uzorcima“, dok u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. izreke pobijane presude (trgovine odjeće O.) svjedoci očevici ovog događaja (S. Č. i R. J.), opisujući počinitelja kaznenog djela, navode da je isti na glavi imao „tamnu kapu (fantomku) sa šarenim pokrivalom za oči, na kojem se nalazila jedna rupa tako da se vidjelo samo jedno oko“, dakle, u bitnome drugačije u odnosu na svjedoke koji su opisivali počinitelja kaznenog djela razbojništva u ljekarni Ć.. No unatoč tome prvostupanjski sud, bez detaljne analize i ocjene iskaza ovih svjedoka, zaključuje da se radi o istom počinitelju. Isto tako, a u odnosu na drugu odlučnu činjenicu odnosno novčani iznos koji je otuđen prilikom počinjenja kaznenih djela pod točkama 1. i 2. izreke pobijane presude u prvostupanjskoj presudi je utvrđeno kako je počinjenjem kaznenog djela na štetu I. K. (točka 1.) ista oštećena za iznos od 760,00 kuna, dok je u odnosu na kazneno djelo počinjeno na štetu trgovine O. (točka 2.) pobijanom presudom utvrđeno kako je navedena trgovina oštećena za iznos od 650,00 kuna. Iz izvršenog uvida u spis predmeta proizlazi kako je u odnosu na ove odlučne činjenice oštećena I. K. u iskazu na raspravi (list 245 spisa predmeta) navela da je tom prigodom počinitelju iz novčanika „dala sve novce, 750,00 kuna“, iako je u svom prethodnom iskazu, tijekom istrage (list 142 spisa predmeta), izjavila da je počinitelju „dala novčani iznos od 760,00 kuna“, a koji zapisnik je također pročitan tijekom dokaznog postupka. S druge strane, iz iskaza svjedoka S. Č. (list 232-233 spisa predmeta), u odnosu na točku 2. izreke pobijane presude, proizlazi da je tom prigodom počinitelj ovog kaznenog djela iz blagajne „otuđio iznos od 600,00 kuna“. Dakle, i ovdje su svjedoci iskazivali različito u odnosu na utvrđenja prvostupanjskog suda. Međutim, unatoč ovakvim različitostima, a koje u odnosu na bitne okolnosti proizlaze iz provedenih dokaza, u prvostupanjskoj presudi se niti na jednom mjestu ne navodi kako i na koji način te na temelju kojih provedenih dokaza i utvrđenih činjenica proizlazi da je upravo optuženik počinio oba ova kaznena djela, iako su svjedoci počinitelja ovih dijela na bitno različite načine opisali odnosno na temelju čega je utvrđeno da je optuženik otuđio upravo ove novčane iznose, a kako je to precizirano u pobijanoj presudi.

 

5.2. Stoga, a imajući u vidu sve prethodno izloženo, po ocjeni suda drugog stupnja, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije dao razloge o ovim odlučnim činjenicama u odnosu na svako kazneno djelo koje se optuženiku stavlja na teret, s obzirom da nije analizirao i cijenio sve one dokaze koji su odlučni za utvrđivanje pravno relevantnih činjenica, osobito iskaze naprijed navedenih svjedoka, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti te u odnosu na obranu optuženika, a osobito one proturječne dokaze. Pri tome također treba napomenuti da u odnosu na naprijed navedene odlučne činjenice sud u presudi mora iznijeti jasne, precizne i nedvosmislene razloge za svoje zaključke te na temelju kojih provedenih dokaza su ove odlučne činjenice utvrđene, a što je sve izostalo u pobijanoj presudi.

 

5.3. Stoga, s obzirom da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije iznio razloge o odlučnim činjenicama, počinio je bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. slijedom čega je prvostupanjsku presudu, u povodu žalbe optuženika, trebalo ukinuti po službenoj dužnosti.

 

5.4. U ovakvoj procesnoj situaciji, a uslijed ovakve odluke, žalba optuženika postala je bespredmetna.

 

6. Nastavno, ovaj drugostupanjski sud je, imajući u vidu činjenicu da pobijanu presudu treba ukinuti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ispitao prvostupanjsku presudu i u smislu članka 487. stavka 4. ZKP/08. jer je optuženik podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6.1. Analizirajući žalbene razloge optuženika u pogledu činjeničnih utvrđenja suda, čini se, barem za sada, da je u pravu optuženik kada dovodi u pitanje navod prvostupanjskog suda koji se odnosi na novčane iznose koje je počinitelj ovih kaznenih djela sebi pribavio odnosno koliko iznosi šteta koja je zbog počinjenih kaznenih djela nastala oštećenicima.

 

7. Slijedom svega navedenog u ponovljenom postupku sud prvog stupnja će, imajući u vidu propuste na koje mu je ovim rješenjem ukazano, otkloniti uočene nedostatke, ponovno će izvesti sve do sada provedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze te će ih nakon toga ocijeniti pojedinačno i u vezi sa svim ostalim dokazima i na taj način utvrditi pravno relevantno činjenično stanje na kojem će temeljiti novu i na zakonu utemeljenu presudu, koju će potom valjano i obrazložiti.

 

8. Stoga je, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ove odluke.

 

Zagreb, 1. rujna 2021.