- 1 -              III Kr 76/2021-3

Broj: III Kr 76/2021-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. Z. B. zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15. – ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 23. lipnja 2020. broj K-79/12-201 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 23. veljače 2021. broj Kž-69/2021-4, u sjednici održanoj 1. rujna 2021.

p r e s u d i o   j e :

              Odbija se kao neosnovan zahtjev os. Z. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine u uvodu citirane presude, os. Z. B. je zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, na temelju čl. 247. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

2. Protiv obje uvodno citirane presude osuđenik je na temelju čl. 517. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08) osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog "povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđene u članku 469. točki 1. do 4. ZKP ili zbog povrede iz točke 5. toga članka“, povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 9. i 10., odnosno u čl. 468. st. 2. ZKP/08 te povrede prava na obranu na raspravi „ili zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu“, s prijedlogom da „Vrhovni sud Republike Hrvatske, usvoji ovaj Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, i donese presudu kojom će, prema naravi povrede zakona, ili preinačiti pravomoćnu odluku, ili ukinuti u cijelosti ili djelomično odluke prvostupanjskog suda i višeg suda ili samo odluku višeg suda i predmet vratiti na ponovnu odluku ili suđenje prvostupanjskom sudu ili višem sudu“.

3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08 prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Osuđenik uvodno u zahtjevu kao osnove pobijanja pravomoćne presude citira povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. do 4. „ili zbog povrede iz točke 5. toga članka“, te citira postupovne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 9. i 10. ZKP/08 koje, međutim, ne obrazlaže u pravcu tih povreda već se u najvećem dijelu obrazloženje zahtjeva osuđenika svodi na osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje kojima nastoji dovesti u pitanje ispravnost činjeničnih utvrđenja navedenih u pravomoćnoj presudi.

6.1. Međutim, kako se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo iz osnova taksativno navedenim u čl. 517. st. 1. ZKP/08, to zahtjev osuđenika u odnosu na sve te brojne prigovore činjeničnog karaktera nije osnovan.

7. U odnosu na prigovore koje osuđenik u zahtjevu ističe i obrazlaže, a koji jesu temelj za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka iz čl. 517. st. 1. toč. 2. i toč. 3. ZKP/08, osuđenik ističe povredu prava na pravično suđenje iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 (toč. III. obrazloženja) i povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koje su utjecale na presudu (toč. V. obrazloženja).

8. Međutim, niti u tom dijelu zahtjev nije osnovan jer u pravomoćnoj presudi osuđeniku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav RH) i čl. 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine, Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) jer obje pobijane presude nisu proizvoljne niti u pogledu ocjene izvedenih dokaza, niti u primjeni odredbi materijalnog i procesnog prava, kako se to u zahtjevu osuđenika neosnovano tvrdi. Pravomoćna presuda se temelji na čitavom nizu personalnih i materijalnih dokaza čija je vjerodostojnost pravilno cijenjena i koji su dovedeni u međusobnu vezu te su slijedom toga i zaključci o dokazanosti navoda optužbe pravilno izvedeni i valjano su obrazloženi. Nije prihvaćena obrana osuđenika da kod njega u trenutku zaključenja ugovora o prodaji s trgovačkim društvom T. M. d.o.o. nije postojala prijevarna namjera i da samo iz objektivnih razloga nije mogao ispuniti na vrijeme ugovorenu obvezu isporuke 65 komada B. sustava za satelitsko praćenje navedenom trgovačkom društvu jer je iz izvedenih dokaza proizlazilo da navedeni sustav u to vrijeme nije bio spreman za isporuku, a da je financijska situacija trgovačkog društva B. d.o.o. u kojoj je osuđenik bio prokurist i u kojoj je stvarno vodio poslovanje tada bila takva da je on znao da neće moći isporučiti sustav niti platiti banci eskonitrani iznos novca. Sud prvog stupnja je iznio jasne i valjane razloge zašto ne prihvaća osuđenikovu obranu niti u dijelu u kojem on nastoji uvjeriti sud da krivnjom oštećene banke i trgovačkog društva T. M. d.o.o nije došlo do obeštećenja banke iako je on kroz novi krediti to nastojao realizirati jer je to u suprotnosti s opisanom lošom financijskom situacijom tvrtke osuđenika.

8.1. Prema tome, u pravomoćnoj presudi su sudovi iznijeli valjanu argumentaciju za sva svoja utvrđenja i to na detaljan i opširan način (prvostupanjska presuda ima 29 stranica, a drugostupanjska 8) tako da se ne radi o arbitrarnim i proizvoljnim odlukama kojima bi bilo povrijeđeno osuđenikovo pravo na pravično suđenje i na djelotvorni pravni lijek iz čl. 13. Konvencije.

8.2. Osuđenik u dijelu zahtjeva (toč. V., str. 10.-12.) neosnovano tvrdi da je drugostupanjski sud povrijedio odredbe čl. 476. st. 1. i čl. 487. st. 1. ZKP/08 jer da mu nije odgovorio na konkretne žalbene navode, odnosno da je to učinio na način koji ne zadovoljava standarde objektivnog, logičnog i uvjerljivog obrazloženja. Naime, drugostupanjski je sud u obrazloženju iznio iz kojih razloga nalazi neosnovanu žalbu osuđenika podnesenu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zašto ne prihvaća činjenične prigovore, zbog čega nije osnovana žalba osuđenika zbog povrede kaznenog zakona i zašto je prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, a zašto nije osnovana žalba osuđenika zbog odluke o kazni, te je obrazloženo i zašto nisu osnovane žalbe zbog odluke o troškovima.

8.3. Prema tome, drugostupanjski je sud odgovorio u bitnom na sve žalbene osnove i na najvažnije dijelove žalbe osuđenika, a ispitao je pobijanu presudu i po službenoj dužnosti na temelju čl. 476. st. 1. ZKP/08 te je navedeno da nisu nađene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz toč. 1. citiranog propisa, niti da je na osuđenikovu štetu povrijeđen kazneni zakon. Osuđeniku se ukazuje da se drugostupanjski sud nije dužan očitovati na svaki žalbeni navod te je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj recentnoj odluci broj U-III-646/2020 od 23. lipnja 2021. u tom smislu naveo „…, međutim, pravo na obrazloženu sudsku odluku ne može se tumačiti tako da zahtijeva detaljan odgovor na svaku tvrdnju stranke u postupku, nego to ovisi o okolnostima svakog pojedinog predmeta (usporedi, primjerice, s odlukama Ustavnog suda brojeva U-III-3077/2018 i U-III-2886/2018, navedeno, U-III-116/2018 od 28. studenoga 2019., www.usud.hr, te U-III-458/2018 od 23. svibnja 2019., "Narodne novine" broj 77/19.; kao i s predmetom ESLJP-a García Ruiz protiv Španjolske [Vv], br. 30544/96, § 26., presuda od 21. siječnja 1999."

9. Iz svih navedenih razloga, kako zahtjev za izvanredno preispitivanje nije osnovan, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 1. rujna 2021.

                            Predsjednica vijeća:

                            Vesna Vrbetić, v.r.