1              Poslovni broj: Gž-1337/2021-2

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1337/2021-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sucu Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o. za telekomunikacijske usluge, OIB: ..., Z. zastupanog po punomoćniku H. S., odvjetniku, protiv tuženika S. M., OIB: ..., K. S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1584/2019-7 od 24. rujna 2020., dana 1. rujna 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I Djelomično se odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1584/2019-7 od 24. rujna 2020. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom 1. izreke i to u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita poslovni broj Ovrv-7378/19 od 3. rujna 2019. kojim je nalaženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.836,23 kuna zajedno s pripadajućim zakonskih zateznih kamata, u roku od 8 dana.

II Djelomično se uvažava žalba tuženika kao osnovana te se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1584/2019-7 od 24. rujna 2020. u dijelu pod točkom 1. izreke i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 900,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i u dijelu pod točkom 2.  izreke te se sudi:

" 1.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S. poslovni broj Ovrv-7378/19 od 3. rujna 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku, u roku osam dana, naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 900,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. rujna 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju ukupne troškove parničnog postupka u iznosu od 2.275,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 24. rujna 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana dok je za više zatraženo u iznosu od 75,00 kuna zahtjev tužitelja za naknadu troška odbijen kao neosnovan."

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. P. iz S. poslovni broj Ovrv-7378/19 od 3. rujna 2019., kojim je naloženo tuženiku isplati tužitelju iznos od 2.836,23 kuna kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 900,00 kuna sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tijek i stopa određeni izrekom (točka 1. izreke). Točkom 2. izreke naloženo je tuženiku naknaditi trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.450,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tijek i stopa određeni izrekom.

 

2.Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP, predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.Žalba nije osnovana.

 

5.Obzirom na vrijednost predmeta spora - tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa od 2.836,23 kuna, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, pa se presuda u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP.

 

6.Posebno je za istaknuti da, suprotno žalbenim navodima tuženika, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Za postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP potrebno je da je izreka presude nerazumljiva ili da proturječi sama sebi ili razlozima presude, da presuda uopće nema razloga ili su ti razlozi nejasni i nerazumljivi, odnosno da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

7.Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 2.836,23 kuna s osnova ispostavljenih, a neplaćenih računa za pružene telekomunikacijske usluge.

 

8. Ovdje je za istaknuti kako je tijekom postupka tužitelj intervenirao u sadržaj izdanog platnog naloga kojim je prvotno potraživao od tuženika isplatu iznosa 3.185,06 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na način da je, nakon što je tuženik dana 25. rujna 2019. isplatio dio potraživanja u iznosu od 425,00 kuna zbog čega mu je tužitelj obračunao iznos kamate od 76,37 kuna i umanjio uplaćeni iznos za glavnice, pa je stoga ostala nepodmirena tražbina tužitelju u iznosu od 2.836,23 kuna, kao i trošak ovršnog i parničnog postupka.

 

9. U provedenom postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđeno je da je među strankama zasnovan pretplatnički odnos za tarifni model Č. t., obvezni podatkovni paket Pet GB i Opcija uređaj, uz obvezno trajanje ugovorne obveze od 24 mjeseca za pretplatnički broj: 098 .... te je preuzeo SIM karticu i mobilni uređaj Huawei Honor 7 Lite DS Gold te je naknadno tuženik promijenio u tarifni mode R.; te pretplatnički odnos za tarifni model R., obvezni podatkovni paket Pet GB i Opcija uređaj 65, uz obvezno trajanje ugovorne obveze od 24 mjeseca za pretplatnički broj: 095 ... te mobilni uređaj: Samsung Galaxy J7 2017 DS crni; da visina utuženog potraživanja proizlazi iz dostavljenih računa te da je tuženik tijekom postupka podmirio glavnicu potraživanja u iznosu od 425,00 kuna, nakon čega je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev za navedeni iznos.

 

10. Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je, pozivom na odredbu članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.) te temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP održao na snazi platni nalog sadržan u uvodno citiranom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

 

11. U odnosu na žalbene navode tuženika kako isti nije zaprimio utuženi račun za travanj 2019. ističe se da u situaciji u kojoj tuženik zna da je troškove korištene usluge dužan podmiriti, a što je tuženik nesporno znao budući je koristio usluge tužitelja, tad činjenica da mu tužitelj račun za pruženu uslugu eventualno nije isporučio, ne može biti razlog zbog kojeg bi isti bio oslobođen od obveze plaćanja pružene mu usluge.

 

12. Nadalje, tuženik u žalbi ističe kako je platio račun za ožujak 2019. međutim navedena uplata među strankama nije sporna jer je tužitelj tijekom postupka smanjio tužbeni zahtjev nakon uplate tuženika, a sve kako je to naprijed navedeno.

 

13. Žalbeni navodi koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, obzirom na to da se u konkretnom predmetu radi o sporu male vrijednosti u kojem se u žalbi takvi razlozi ne mogu isticati. Drugostupanjski sud nije ovlašten provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, već je dužan prihvatiti činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda.

 

14. Dakle, tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i osnovanost prvostupanjske presude u dijelu koji je potvrđen ovom odlukom.

 

15. Međutim, ispitujući odluku o trošku postupka sadržanu u točki 1. i 2. izreke prvostupanjske presude, ovaj sud utvrđuje kako je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, a sve iz razloga kako će biti obrazloženo u nastavku.

 

16. Odredbom članka 20. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16;67/18, 126/19 i 130/20, dalje: ZS) propisano je da Vrhovni sud Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost u njegovoj primjeni, dok članak 27. stavak 3. ZS navodi kako će Vrhovni sud Republike Hrvatske radi razmatranja spornih pravnih pitanja koja se odnose na drugostupanjsko sudovanje, u svrhu ujednačavanja sudske prakse, svakih šest mjeseci, a po potrebi i češće, organizirati zajednički sastanak s predsjednicima sudskih odjela svih županijskih sudova. Zaključci sa sastanka objavit će se na internetskoj stranici Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

17. Upravo je na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 2. lipnja 2017. na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvaćeno pravno shvaćanje po kojem se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

 

18. Iako navedeno pravno shvaćanje, za razliku od pravnog shvaćanja donesenog na sjednici svih sudaca ili sjednici odjela suda (članak 40. stavak 2. ZS-a) nije obvezujuće za sve suce tog suda, radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti u njegovoj primjeni, ovaj sud ga prihvaća.

 

19. Valjalo je, stoga, ukinuti platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka (točka II 1. izreke), te posebno odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka (točka II 2. izreke).

 

20. Nadalje, pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju je trebalo priznati trošak sastavljanja prijedloga za ovrhu (sada tužbe) sukladno Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12,103/14, 118/14 i 107/15.; dalje: Tarifa) u iznosu od 500,00 kuna, s pripadajućim PDV u iznosu od 125,00 kuna, na ime javnobilježničke nagrade sukladno članku 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne Novine", broj: 8/11 i 114/12), u iznosu od 160,00 kuna te pripadajući PDV u iznosu od 40,00 kuna, nadalje, trošak sastava odgovora na prigovor u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 8. t. 1. Tarife) te za zastupanje na ročištu od 18. kolovoza 2020. trošak u iznosu od 500,00 kuna sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife te uz PDV u iznosu od 250,00 kuna sukladno Tbr. 42. Tarife, što je ukupno 1.250,00 kuna. Nadalje, tužitelju je trebalo priznati trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 200,00 kuna sukladno Tar. br. 2. t 1. Tarife sudskih pristojbi i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13), dakle ukupno 1.450,00 kuna, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude (24. rujna 2020.) Tužitelju ne pripada trošak materijalni trošak u paušalnom iznosu te troškovi dostave s pripadajućim PDV u postupku pred javnim bilježnikom nije dokazao da su isti nastali.

 

21.Slijedom navedenoga, tužitelju je valjalo priznati na ime troškova parničnog postupka ukupan iznos od 2.275,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude, dok je za više zatraženo u iznosu od 75,00 kuna valjalo odbiti kao neosnovano.

 

22. Stoga je valjalo, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. i članka 373. ZPP djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, a djelomično uvažiti te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

Split, 1. rujna 2021.