Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: 12 Gž-644/2021-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine
Tante, predsjednice vijeća, Franke Zenić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te
Eugena Škunce člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. H. iz Z.,
…, OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. B. L.,
odvjetnici iz I., … , protiv tuženika pod 1) M. T. iz
Z., … , OIB: …, 2) I. B. iz Z.,
…, OIB: …, 3) N. F. iz S.,
…, OIB: …, 4) J. F. iz S., …
A, OIB: …, 5) P. T. pok. I. iz Z., … , 6)
R. H., OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku
O. d. o. u S., S. s. u M., 7) K.
T. ud. M., 8) M. Č. pok. L., 9) M. Č. pok. L., 10) M.
Š. pok. I., 11) A. Š. ud. M., 12) M. J. žene V., tuženici
od 7 do 12, odsutni i nepoznata boravišta, zastupani po privremenoj zastupnici S.
Đ. M., odvjetnici iz I., … i 13) S. G. iz R.,
…, OIB: …, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući
o žalbi tuženice pod 6) protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u
Imotskom, poslovni broj P-877/2020-27 od 25. ožujka 2021., u sjednici vijeća
održanoj dana 1. rujna 2021.,

p r e s u d i o j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u
Imotskom, poslovni broj P-877/2020-27 od 25. ožujka 2021. u odnosu na tuženicu
pod 6) i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Saše Haramina koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj S. H., vlasnik nekretnine čest. zem. … u
površini od 969 m2, k.o. Z., prikazane na skici izmjere od strane vještaka za
geodeziju A. K., od 27. siječnja 2021., koja skica čini sastavni dio ove
presude, pa je isti ovlašten zatražiti i ishoditi pravo pologa ove presude kod
zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, a
nakon osnutka zemljišne knjige za k.o. … i upis prava vlasništva predmetne

2 Poslovni broj: 12 Gž-644/2021-3

nekretnine na svoje ime, uz istodoban izbris tog prava na navedenoj nekretnini sa imena tuženice, što je ova dužna trpjeti.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj S. H.,OIB: …, …,
Z., vlasnik nekretnine označene kao d.č.zem. …. u pov. od 1306
m2,d.k.č.zem. … u pov. od 1371 m2, d.k.č.zem. … u pov. od 969
m2,d.k.č.zem. … u pov.858 m2 i d.k.č.zem. … u pov. od 21 m2,ukupne
površine 4525 m2,sve K.O.Z., prikazane na skici izmjere od strane vještaka za
geodeziju A. K.,od 27.siječnja 2021.godine, koja skica čini sastavni dio ove
odluke,s tim da će nakon izrade parcelacijskog elaborata predmetna nekretnina nositi
oznaku č.zem…. K.O.Z., pa je isti ovlašten zatražiti i ishoditi pravo pologa
ove presude kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Makarskoj,Stalna
služba u Imotskom, a nakon osnutka zemljišne knjige za K.O.Z. i upis prava
vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime, uz istodoban izbris tih prava na
navedenoj nekretnini sa imena tuženih, što su ovi dužni trpjeti."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica pod 6) pobijajući je zbog bitne
povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog
stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predložila, da se žalba uvaži i
preinakom prvostupanjske presude odbije tužbeni zahtjev u odnosu na tu tuženicu,
podredno da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog
stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz
apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i
70/19 - dalje ZPP) jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati.
Tužitelj naime, ističe kao osnov stjecanja prava vlasništva kupoprodajni ugovor koji je
njegov prednik M. T. zaključio sa M. Č. 1954. godine, da je
predmet kupoprodaje nekretnina u naravni pašnjak zvana "A. b." u površini ½
kampa. Kao što je poznato "kanap" je mjerna jedinica za površinu koja se ranije
primjenjivala, a jedan kanap je iznosio oko 3600 m2. Slijedom sadržaja U.
prednik tužitelja je kupio površinu od oko 1800 m2, pa je nejasno na temelju kojeg
pravnog osnova je stekao preostali dio nekretnine, što znači da je pogrešan
zaključak suda prvog stupnja da bi vlasništvo stekao dosjelošću.

3. U odgovor na žalbu tužitelj je istakao neosnovanost žalbenih navoda i razloga, te
predložio da se žalba odbije kao neosnovana i u cijelosti potvrdi presuda suda prvog
stupnja. Pobijanom presudom usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja te je isti utvrđen
vlasnikom na čest. zem. … u površini od 969 m2 k.o. Z. u odnosu na
koju je kao vlasnik upisana tuženica pod 6). U odnosu na ostale nekretnine ta
tuženica ne polaže nikakva prava, pa su žalbeni navodi neosnovani u odnosu na
ostale nekretnine koje su predmetnom tužbenog zahtjeva. U postupku saslušani
svjedoci na licu mjestu su naveli koju nekretninu je kupio prednik tužitelja, te su

3 Poslovni broj: 12 Gž-644/2021-3

iskazali da je nekretnina u utuženoj površini u posjedu i vlasništvu tužitelja preko 50 godina.

4. Žalba je osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu
povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tuženica
pod 6) ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i
može se ispitati.

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj
drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik
dijela čest. zem. … u površini 1306 m2; dijela čest. zem. … u površini od
1371 m2; dijela čest. zem. … u površini od 969 m2; dijela čest. zem. … u
površini od 858 m2 i dijela čest. zem. … u površini od 21 m2 odnosno ukupne
površine 4525 m2 sve k.o. Z., da je vlasništvo stekao nasljeđivanjem iza smrti
prednika a isti dosjelošću.

8. Odlučujući o tužbenog zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je isti prihvatio jer je
temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka utvrdio da su se ispunili uvjeti iz
čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj
91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,
90/10, 143/12 i 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZV), drugim riječima da je tužitelj
dokazao pretpostavke iz čl. 159. ZV. Naime, sud prvog stupnja zaključuje da je
prednik tužitelja kupio temeljem kupoprodajne pogodbe od 12. rujna 1954. navedene
nekretnine od M. Č. pok. L., a svjedoci M. Č. i B. T. su u
svojim Iskazima potvrdili da je tužitelj osobno i putem svojih prednika u posjedu
navedenih nekretnina preko 50 godina.

9. Tuženica pod 6) tijekom postupka je osporavala tužbu i tužbeni zahtjev navodeći
da tužitelj u odnosu na čest. zem. … na kojoj ista polaže vlasnička prava nije
dokazao osnov stjecanja, jer iz priložene dokazne građe ne slijedi na koji način je
tužitelj stekao vlasništvo i ove nekretnine, jer navedena čestica nije bila predmetom
kupoprodaje, a niti se nalazi u ostavinskoj imovini u rješenjima o nasljeđivanju
prednika tužitelja na koji se isti poziva. Dakle, tužitelj da nije dostavio dokaze na
okolnost da su se ispunili uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sukladno čl.

159. ZV, u odnosu na navedenu nekretninu.

10. Odredbom čl. 114. ZV, propisano je da se vlasništvo može steći temeljem
pravnog posla, odluke državnog tijela, temeljem zakona i nasljeđivanjem, pa je
tužitelj morao dokazati postojanje jedne od tih osnova. Nesporno je da je tužitelj kao
osnovu za stjecanje prava vlasništva putem svojih pravnih prednika naveo dosjelost,
a koju osnovu da bi dokazao morao je predočiti dokaz da su njegovi prednici, kao
pošteni posjednici, osobno i putem svojih pravnih prednika bili u posjedu sporne
nekretnine najmanje 40 godina.

4 Poslovni broj: 12 Gž-644/2021-3

11. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedovanjem te stvari,
takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz
zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari (čl. 159.
st. 1. ZV).

12. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini, na kojoj je
uknjiženo vlasništvo R. H., iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz čl.

159. st. 3. ZV, odnosno 40 godina.

13. Ova materija na identičan način bila je riješena i odredbama Zakona o osnovnim
vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92 : dalje
ZOVO) kao i odredbama OGZ koji je Zakon bio na snazi do 6. travnja 1941. godine,
dok se nakon toga njegove odredbe primjenjuju kao pravna pravila temeljem Zakona
o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne
novine", broj 73/91).

14. Čl. 18. st. 1. ZV, propisuje da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni
temelj tog posjedovanja (pravo na posjed), st. 2. istog članka, određeno je da je
posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom
povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom
povjerenja postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo
da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet, dok st. 3., propisuje da je posjed pošten
ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno
razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim
posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

15. Čl. 159. st. 1. ZV, određeno je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari
samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno
traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te
stvari; st. 2. istog članka, određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne
stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a
takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog
posjedovanja; st. 3., određeno je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je
posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a
takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog
posjedovanja; st. 4., propisuje da samostalni posjednik stvari u vlasništvu R.
H., županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i
uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih
pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak, nego služe za dobrotvorne ili druge
općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov
zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao
dvostruko vrijeme iz onog iz st. 2. i 3. tog članka. Čl. 160. st. 1. ZV, propisano je da
vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u
samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena
potrebnog za dosjelost; st. 2. propisuje da se u vrijeme potrebno za dosjelost
uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali
kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni
posjednici; st. 3., propisuje da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka
otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako
je nasljednik to znao ili morao znati, dok st. 6., određuje da na prekid, odnosno zastoj

5 Poslovni broj: 12 Gž-644/2021-3

tijeka vremena dosjelosti na odgovarajući način se primjenjuju odredbe o prekidu,
odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru tražbina.

16. Dakle, kada se ima u vidu čl. 18. st. 3. ZV, jasno slijedi da je posjed pošten ako
posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno
razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim
posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Naime, posjed mora biti
barem pošten da bi se mogao putem izvanredne dosjelosti pretvoriti u pravo
vlasništva, a ako posjednik naknadno sazna da mu ne pripada pravo vlasništva, ne
može dalje samostalno posjedovati kao pošten posjednik, pa zato sazna li da je
vlasnik stvari neka druga osoba, a nastavi samostalno posjedovati, postao je
nepošteni posjednik, pa prestaje za njega svaka mogućnosti da stekne stvari
dosjelošću, te se zato prekida rok dosjelosti. Izvanrednom dosjelošću se može u
pravo vlasništva pretvoriti samostalni posjed stvari, ako je posjed barem pošten, te
nije sporno da se poštenje uvijek podrazumijeva, ali ako posjed nije pošten, odnosno
ako je posjednik znao ili morao znati da mu ne pripada pravo na posjed, ne može
steći pravo vlasništva putem dosjelosti.

17. Sukladno spomenutim odredbama, nepošten (nesavjestan) posjednik ne može
steći vlasništvo nekretnine dosjelošću, ni redovnom ni izvanrednom, a budući se
pravo vlasništva dosjelošću može steći samo u smislu odredbe čl. 11. st. 1. ZV, ako
postoji samostalan posjed, dakle, ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na
nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je imao tzv. vlasnički posjed), za zaključiti
je da je pošteni posjednik onaj koji nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na
okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno
posjedovati nekretninu.

18. Glede zakonitosti posjeda, za navesti da je zakonit onaj posjed koji ima valjani
pravni temelj za posjedovanje, a da je nezakonit onaj koji uopće nema pravni temelj
ili mu temelj nije valjan, a da bi posjed bio zakonit, da je neophodno da njegov pravni
temelj objektivno postoji i da je valjan.

19. Prema pravilu paragrafa 1468. OGZ, koje je dopunjeno načelnim mišljenjem
Opće sjednice saveznog suda, broj 3/60 od 4. travnja 1960., rok dosjelosti za
stjecanje prava vlasništva na nekretninama na kojima su u zemljišnim knjigama kao
vlasnici bile upisane fizičke osobe, bio je dvadeset godina, dok je prema pravnom
pravilu paragrafa 1472. OGZ, rok dosjedanja na nekretninama na kojima su u
zemljišnim knjigama kao vlasnici bili upisane država, općina, crkva i dr., rok
dosjedanja iznosi četrdeset godina. Prema čl. 28. st. 2. ZOVO, koji je stupio na snagu

1. rujna 1980., za redovnu dosjelost, koja se primjenjuje na kvalificiranog posjednika,
rok dosjedanja je deset godina, a za izvanrednu dosjelost dvadeset godina. Do 8.
listopada 1991., bila je propisana izričita zabrana dosjedanja nekretnina u
društvenom vlasništvu, sukladno čl. 29. ZOVO. Time je, dakle, zakonom isključeno
stjecanje pravo vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu od 8. rujna

1980. do 8. listopada 1991., kada je odredba čl. 29. ZOVO stavljena izvan snage,
sukladno čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim
odnosima. Međutim, i prije 1. rujna 1980., postojala je zabrana dosjedanja na
zemljištu u društvenom vlasništvu, u smislu čl. 113. Osnovnog zakona o
iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta ("Službeni list SFRJ", broj 25/65, 12/67 i

6 Poslovni broj: 12 Gž-644/2021-3

14/70, te "Narodne novine", broj 52/71 i 52/73), osim ako je vrijeme dosjelosti bilo dovršeno prije 6. travnja 1941.

20. Prema pravnom shvaćanju G. o. V. s. R.
H. koje je zauzeto na sjednici održanoj 14. veljače 2019. slijedi da
pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda,
sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u
vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

21. Prema tome u konkretnom slučaju su se trebale ispitati pretpostavke na strani
tužitelja da li je isti mogao steći vlasništvo čest. zem. … k.o. Z. temeljem
dosjelosti.

22. Tužitelj u povjesnici tužbe navodi da je njegov prednik zaključio kupoprodajnu
pogodbu sa M. Č. pok. L., da je predmetnom kupoprodajom
nekretnina zvana "A. b." i to u površini ½ kampa. Iz tog Ugovora ne slijedi da
bi predmetom kupoprodaje bila i sporna nekretnina, a da ista predstavlja ostavinu
prednika tužitelja ne slijedi niti iz priloženih rješenja o nasljeđivanju, a u katastarskoj
evidenciji je kao posjednik upisana tuženica pod 6), a tužitelj s obzirom na narav
nekretnine (šuma) nije dokazao posjedovne čine.

23. Dakle, tužitelj se kao osnov stjecanja poziva na kupoprodaju sa M.
Č., a iz priložne dokazne građe ne slijedi da bi isti bio vlasnik niti posjednik
sporne nekretnine, kao i nasljeđivanjem iza smrti svojih prednika, a navedena
nekretnina nije evidentirana kao ostavina njegovih prednika, pa u takvoj pravnoj i
činjeničnoj situaciji se može zaključiti da pod pretpostavkom da su prednici tužitelja i
koristili navedenu nekretninu su bili svjesni da koriste tuđu nekretninu i time
nepošteni posjednici slijedom čega je i tužitelj takav posjednik. Poštenje posjeda je
bitna pretpostavka bilo kojeg načina stjecanja prava vlasništva dosjelošću i bez
postojanja iste ni po kojem propisu se nije moglo stjecati pravo vlasništva bez obzira
na trajanje posjeda. (odluka V. s. R. H. broj Rev-67/2016 od

14. travnja 2021.)

24. Kako po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tužitelj u odnosu na tuženicu pod 6)
nije dokazao pretpostavke iz čl. 114. st. 1. ZV to je žalbu valjalo uvažiti i temeljem čl.

373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u odnosu na tu tuženicu i odbiti
tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

25. U ostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru, 1. rujna 2021.

Predsjednica vijeća

Marina Tanta, v.r.