Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                            Poslovni broj: 24 Gž-879/2021-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

 

 

Poslovni broj: 24 Gž-879/2021-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Nadi Krnjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o. Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici J. Š., odvjetnici u S., protiv tuženika M. Ć. iz H., OIB:…, zastupanog po punomoćnici J. D., odvjetnici u H., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj: 81 Povrv-555/19 od 17. svibnja 2021., dana 1. rujna 2021.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj: 81 Povrv-555/19 od 17. svibnja 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje.

 

II. Trošak odgovora na žalbu tuženiku se ne dosuđuje.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem odbačen je kao nepravovremen prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje podnesen 23. prosinca 2019.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - odluka US RH, 70/19 – dalje: ZPP) predlažući da se to rješenje ukine i dopusti povrat u prijašnje stanje.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporivši osnovanost žalbenih navoda predložio da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i ujedno tužitelja obveže na naknadu troškova odgovora na žalbu i zastupanja na ročištima 27. listopada i 27. studenog 2020.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi da je na pripremnom ročištu 10. prosinca 2019. primjenom čl. 291.st.4. ZPP ( očiglednom omaškom sud se poziva na čl. 219.st.4. ZPP) donio rješenje kojim se smatra da je tužitelj povukao tužbu budući tužitelj na isto nije pristupio niti opravdao izostanak, a tuženik se nije upustio u raspravljanje. To rješenje punomoćnica tužitelja primila je 20. prosinca 2019. Dana 23. prosinca 2019. tužitelj je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta (i ujedno žalbu protiv rješenja od 10. prosinca 2019.) navodeći da zbog bolesti punomoćnice koja je nastupila ujutro na dan zakazanog pripremnog ročišta 10. prosinca 2019. (crijevna viroza) ista nije mogla pristupiti na ročište niti je zbog bolesti bila u mogućnosti angažirati zamjenu. Prema liječničkoj potvrdi, a što je potvrđeno iskazom punomoćnice tužitelja ista zbog bolesti nije bila sposobna obavljati predviđene obveza u razdoblju od 10. do 13. prosinca 2019.

 

6. Ocijenivši da je tužitelj koji je u pozivu za pripremno ročište bio na "uobičajeni način" upozoren na posljedice propuštanja, za propuštanje doznao onoga dana kada je održano pripremno ročište tj. 10. prosinca 2019., a da je prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnesen 23. prosinca 2019., izvan subjektivnog roka od 8 dana, prvostupanjski je sud primjenom čl. 118. st. 3. ZPP prijedlog odbacio kao nepravovremen. 

 

7. Tužitelj u žalbi osporava opisano stajalište prvostupanjskog suda smatrajući da se početak subjektivnog roka za podnošenje prijedloga za povrat ima sukladno čl. 118.st.2. ZPP računati od dana 13. prosinca 2019. kada je na strani njegove punomoćnice prestao razlog propuštanja, ili sukladno čl. 118.st.3. ZPP od  dana 20. prosinca 2019. kada je primitkom rješenja da se tužba smatra povučenom saznao za posljedice propuštanja, pa imajući u vidu  da je prijedlog za povrat podnesen 23. prosinca 2019. nije bilo zakonskog uporišta za odbacivanje istog. Posebno ističe da poziv za pripremno ročište nije sadržavao upozorenje na posljedice propuštanja.

 

8. Prema odredbi čl. 117. st. 1. ZPP ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje. U konkretnom predmetu traži se povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta 10. prosinca 2019. na kojem je sud rješenjem utvrdio da se tužba tužitelja smatra povučenom.

 

9. Iz razloga pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud odbacio tužiteljev prijedlog za povrat u prijašnje stanje na temelju članka 118.st.3. ZPP kojim je propisano da ako je stranka u pozivu za poduzimanje neke parnične radnje ili u pozivu za ročište bila upozorena na posljedice propuštanja smatrat će se da je saznala za propuštanje onoga dana kada je istekao rok u kojemu je radnju treba poduzeti, odnosno onoga dana kojega je održano ročište na koje je pozvana.

 

10. Predmetni je postupak spor male vrijednosti. U provjeri žalbenih navoda tužitelja da poziv na pripremno ročište nije sadržavao upozorenje na posljedice propuštanja ovaj sud kroz e-spis izvršio je uvid u sadržaj poziva i utvrdio da isti doista ne sadrži upozorenje u smislu odredbe čl. 465.st.2. ZPP kojim je propisano da će se u pozivu na pripremno ročište stranke posebno upozoriti da će se smatrati da je tužitelj povukao tužbu ako ne dođe na pripremno ročište. Navedena odredba primjenjuje se u ovoj parnici temeljem čl. 117.st.2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ( NN 70/2019).

 

11. Iz izloženog proizlazi da je prvostupanjski sud pri računanju početka subjektivnog roka pogrešno ocijenio da bi isti za tužitelja počeo teći od dana održanog pripremnog ročišta već je, imajući u vidu sadržaj spisa, taj rok prema ocjeni ovoga suda počeo sukladno čl. 118.st.2. ZPP teći do dana 20. prosinca 2019. Naime, obzirom da propustom suda u kreiranju sadržaja poziva na pripremno ročište tužitelj nije upozoren na posljedice propuštanja ima se smatrati da je tužitelj za razloge propuštanja saznao tek primitkom rješenja da se njegova tužba smatra povučenom pa kako nije sporno da je prijedlog podnesen 23. prosinca 2019. radi se o pravovremenom prijedlogu

 

12. Iz navedenih razloga valjalo je temeljem 380. st. 3. ZPP ukinuti pobijano rješenje o odbacivanju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu koji će u nastavku odlučiti o ne/osnovanosti prijedloga.

 

13. Zahtijevani trošak sastava odgovora na žalbu tuženiku se ne dosuđuje jer isti nije bio nužan za odlučivanje (čl. 155. ZPP), dok će o zahtjevu preostalih troškova nastalih mu podnošenjem prijedloga za povrat u prijašnje stanje odlučiti prvostupanjski sud zajedno sa meritornom odlukom o prijedlogu.

 

U Varaždinu 1. rujna 2021.

 

 

 

Sutkinja

 

 

 

 

 

Nada Krnjak v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu