- 1 -              Rev 886/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 886/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja J. B.1 (OIB: ...) iz Z., drugotužitelja B. P. (OIB: ...) iz Z., trećetužiteljice K. B. (OIB: ...) iz Z., četvrtotužiteljice M. B. (OIB: ...) iz Z., i petotužiteljice D. P. (OIB: ...) iz Z., svi zastupani po punomoćniku J. B.2, odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. p. u Z., protiv tuženika T. I. T. B. d.o.o. (OIB: ...), N., zastupanog po punomoćniku D. J., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-916/2016 od 19. listopada 2017. i reviziji tuženika protiv dopunske presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-916/2016-2 od 20. srpnja 2018. kojima je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1643/06 od 4. svibnja 2016., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

Revizija prvotužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-916/2016 od 19. listopada 2017., u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1643/06 od 4. svibnja 2016. u točki IV. izreke, odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

I.              Revizija drugo, treće, četvrto i petotužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-916/2016 od 19. listopada 2017., u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1643/06 od 4. svibnja 2016. u točki III., V., VI. i VII. izreke, odbacuje se kao nedopuštena.

 

II.              Revizija tuženika protiv dopunske presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-916/2016-2 od 20. srpnja 2018., u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1643/06 od 4. svibnja 2016. u točki I. i II. izreke, odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženici isplatiti prvotužitelju na ime neisplaćenih mjesečnih bruto plaća za razdoblje od 21. srpnja 2003. pa do 31. kolovoza 2004. sveukupni iznos od 117.674,86 kn, sa zakonskom zateznom kamatom pobliže opisanom u izreci presude (točka I. izreke). Nadalje je naloženo tuženici isplatiti trećetužiteljici iznos od 7.320,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže opisanim u izreci presude (točka II. izreke) te je u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, za iznos od 2.440,00 kn, tužbeni zahtjev trećetužiteljice odbijen se kao neosnovan (točka III. izreke). Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev prvotužitelja na ime neisplaćenih mjesečnih bruto plaća u razdoblju od 1. ožujka 2000. pa do 31. kolovoza 2004. za iznos od 325.792,62 kn, na ime neisplaćenih usluga obavljenih za druge iznos od 51.240,00 kn, na ime ostalih troškova iznos od 6.076,00 kn, na ime neisplaćenih putnih naloga iznos od 14.263,70 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama pobliže opisanim u izreci presude, kao neosnovan (točka IV. izreke). Odbijen je kao neosnovan i tužbeni zahtjev drugotužitelja za isplatu iznosa od 38.805,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže opisanim u izreci presude (točka V. izreke) te zahtjev četvrtotužiteljice za isplatu iznosa od 6.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže opisanim u izreci presude (točka VI. izreke) i petotužiteljice za isplatu iznosa od 6.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže opisanim u izreci presude (točka VII. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom III., IV., V., VI. i VII izreke.

 

2.1. Dopunskom drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. i II. izreke.

 

3. Protiv drugostupanjske presude prvotužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dok su drugo, treće, četvrto i petotužitelj su podnijeli reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

3.1. Predložili su reviziju prihvatiti te preinačiti nižestupanjske presude na način da tužbeni zahtjevi svih tužitelja budu prihvaćeni, podredno ukinuti nižestupanjske presude i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Protiv dopunske drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

4.1. Predložio je preinačiti pobijanu odluku uz naknadu troškova tuženiku, podredno ukinuti istu i vratiti predmet drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4.2. Potražuje trošak revizije.

 

5. Tuženik je u odgovoru na reviziju tužitelja osporio sve revizijske razloge te naveo da je ista neosnovana te je predložio odbiti, a podredno odbaciti kao nedopuštenu.

 

5.1. Na reviziju tuženika nije odgovoreno.

 

6. Revizija prvotužitelja nije osnovana.

 

7. Revizija drugo, treće, četvrto i petotužitelja nije dopuštena.

 

8. Revizija tuženika nije dopuštena.

 

9. Glede revizije prvotužitelja protiv dijela pobijane presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu u odnosu na prvotužitelja u toč. IV. izreke, dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP tzv. redovna revizija, stoga je u tom dijelu kao takva i razmatrana.

 

10. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

10.1. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

11. Prvotužitelj se u reviziji sadržajno poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP navodeći da sud nije poštivao odredbe čl. 233. ZPP i pribavio od tuženika financijske i revizijske izvještaje iz kojih bi bilo razvidno da je tuženik prihvaćanjem istih priznao potraživanja tužitelja i time prekinuo zastaru.

 

11.1. Po ocijeni ovog suda nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP u svezi čl. 233. ZPP time što sud nije od tuženika pribavio financijske i revizijske izvještaje iz razloga što je smatrao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno i utvrđeno.

 

11.2. Naime, pozivom na odredbu čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica, a pored ocjene suda da je izjava prvotužitelja o priznanju duga u ime tuženika ništava, nije bilo potrebe za pribavljanjem navedenih izvještaja iz kojih bi se utvrđivala visina potraživanja iz ništave izjave.

 

12. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u odnosu na prvotužitelja u bitnom je utvrđeno:

 

-              da je tužbom podnesenom 21. srpnja 2006. prvotužitelj potraživao od tuženika neisplaćene mjesečne plaće za razdoblje od 1. ožujka 2000. do 31. kolovoza 2004., neisplaćene usluge obavljene za druge u iznosu od 51.240,00 kn, neisplaćene putne naloge u iznosu od 14.263,70 kn te ostale troškove u iznosu od 6.076,00 kn.

 

-              da je tužitelj izjavom od 31. srpnja 2003. kao predsjednik uprave tuženika potvrdio da prema knjigovodstvenom stanju tvrtke kojeg vodi obrt za računalne usluge E. u vlasništvu trećetuženice postoje neizmirena dugovanja prema njemu kao direktoru i to po osnovi neisplaćene plaće i po drugim osnovama materijalnih izdataka, tako i prema drugim fizičkim i pravnim osobama koje su obavljale razne usluge za tuženika te potvrdio da priznaje sva ta potraživanja kako su iskazana u izvješću knjigovodstvenog servisa E. sastavljenog 31. srpnja 2003.

 

12.1. Slijedom navedenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud je zaključio da je izjava prvotužitelja od 31. srpnja 2003. ništava, jer je tom izjavom o priznanju duga u ime tuženika, prvotužitelj sam sebi priznao potraživanje, odnosno odrekao se zastare, bez da je pribavio potrebno ovlaštenje društva. Polazeći od toga da je tužba podnesena 21. srpnja 2006. prvostupanjski je sud ocijenio prigovor zastare osnovanim.

 

12.2. U odnosu na potraživanja prvotužitelja iz radnog odnosa nastala prije 21. srpnja 2003. (naknada plaće i naknada za neisplaćene putne naloge) primjenom odredbe čl. 138. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04 i 68/05 – dalje: ZR), koja propisuje trogodišnji rok zastare budući da se u tom dijelu radi o potraživanju iz radnog odnosa, prihvatio je tuženikov prigovor zastare kao osnovan te odbio tužbeni zahtjev zaključivši da je navedeno potraživanje u zastari.

 

12.3. U odnosu na potraživanja na ime neisplaćenih usluga obavljenih za druge i ostalih troškova, primjenom odredbe čl. 371. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO), koji se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 78/15 – dalje: ZOO/05), a koja propisuje rok zastare od pet godina, prihvatio je tuženikov prigovor zastare i u tom dijelu kao osnovan te odbio tužbeni zahtjev zaključivši da je i navedeno potraživanje u zastari.

 

13. Prvotužitelj se u reviziji kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava poziva na zaključak suda da knjigovodstveni saldo dugovanja ne predstavlja priznanje duga bez da je jasno naveo koju je to odredbu materijalnog prava sud pogrešno primijenio.

 

14. Naime, navedeni revizijom pobijani zaključak suda ne odnosi se na ocjenu suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na prvotužitelja, jer je odluka o osnovanosti njegovog tužbenog zahtjeva donesena na temelju zaključka suda da je izjava prvotužitelja o priznanju svoga duga ništava, a pored toga on taj revizijski navod kojim se poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na navedeni zaključak nije obrazložio na način koja je to odredba i kojeg Zakona povrijeđena.

 

14.1. Stoga, sukladno odredbama čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP, ovaj sud taj razlog nije uzeo u obzir.

 

15. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija prvotužitelja podnesena valjalo ju je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odbiti kao neosnovanu.

 

16. Revizija drugo, treće, četvrto i petotužitelja protiv dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točki III., V., VI. i VII izreke razmatrana je na temelju odredbe čl. 382. st. 2 ZPP, na koju se odredbu su se tužitelji u reviziji i pozvali.

 

17. Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

18. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

18.1. Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeće elemente: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

18.2. Kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki za dopuštenost revizije, koje moraju biti kumulativno ispunjene, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu čl. 382. st. 3. ZPP pa se posljedično tome, revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti izvanredne revizije.

 

18.3. Naime, da bi neko postavljeno pravno pitanje (materijalnopravno ili postupovnopravno) bilo određeno naznačeno u reviziji, potrebno je da bude individualizirano na način da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju u okviru neke zakonske odredbe je riječ – što u konkretnom slučaju nije učinjeno. S druge pak strane treba napomenuti da revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP razlikuje od redovite revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP.

 

19. Tužitelji u reviziji nisu određeno naznačili pravno pitanje.

 

20. Dakle, u ovom predmetu nije ispunjena osnovna pretpostavka za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP (određeno postavljeno pravno pitanje).

 

21. Slijedom navedenog valjalo je u tom dijelu odbaciti reviziju tužitelja protiv drugostupanjske presude, kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP te odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.

 

22. Nadalje i revizija tuženika protiv dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu u točki I. i II. razmatrana je na temelju odredbe čl. 382. st. 2, ZPP, na koju se odredbu se tuženik u reviziji i pozvao.

 

23. Podnoseći izvanrednu reviziju tuženik postavlja sljedeće pravno pitanje:

 

„Treba li drugostupanjski sud ocijeniti žalbene navode žalitelja, te iste ocijeniti i o tim žalbenim navodima dati razloge u obrazloženju drugostupanjske presude, odnosno, može li drugostupanjski sud dati odgovor na žalbene razloge koji su od odlučnog značaja za rješenje spora, a da sadržajno ne ocijeni sve odlučne žalbene razloge koje je tuženik iznio, a koji se odnose na činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda kao i na nepravilnu primjenu članka 8. ZPP-a, odnosno može li drugostupanjski sud svoj odgovor na odlučne žalbene razloge svesti na paušalni navod kako prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede te da je utvrdio sve bitne i odlučne činjenice, bez da konkretno dade odgovor na bitne žalbene navode koji osnovano ukazuju na postojanje povrede iz članka 354. st. 1. i st. 2., toč. 11 ZPP-a?“

 

24. Dajući razloge važnosti postavljenom pitanju tuženik se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U–III-3395/2007 od 15. ožujka 2012. te na brojne odluke ovog suda poslovni broj Rev-1073/1998, Revt-82/13/05-2, Rev-1341/1990, Rev-539/03 itd. za koje tvrdi da je u njima zauzeto shvaćanje suprotno shvaćanju u pobijanoj presudi.

 

25. Postavljeno pitanje u ovoj reviziji, po ocjeni ovog suda, nije pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP o kojem bi ovisio ishod spora jer polazi od neprihvatljive pretpostavke da sud nije ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja što je suprotno stanju u pobijanoj presudi, a ujedno nije ni konkretizirano na način da ne ostavlja dvojbe na koje to odlučne žalbene navode sud nije odgovorio, a kako bi to revizijski sud mogao ocijeniti osnovanost takvih navoda, stoga isto nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

26. Slijedom navedenog revizija tuženika protiv drugostupanjske presude nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP, valjalo odlučiti kao u toč. II. izreke rješenja.

 

Zagreb, 31. kolovoza 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.